4.
Stvari s prosloscu,a osobito zajednickom,nisu jednostavne kao sto to mozda izgleda iz perspektive kolekcionara.U ovom"postkomunistickom vremenu"Istocnjaci"su,cini se,najosjetljiviji upravo kada su u pitanju te dvije stvari:zajednistvo i proslost.Svaki ce,najprije ustvrditi da je njegov postkomunizam razlicit,podrazumijevajuci pritom uvjerenje da je zivot u njegovu postkomunizmu blizi onome u zapadnim demokracijama,nego sto je to zivot ostalih(ostalih postkomunistickih zemalja).Svoju postkomunisticku traumu"Istocnjak"ce nerado javno priznati,niti imati osobite volje da je pokusa artikulirati.Dovoljno mu je bilo i komunistickih trauma( i na njih ce polagati copyright),ali one su se nekako iznosile,ostarjele,sto li,i kao da vise ne bole.Zakleti"homo duplex",mentalno istreniran da svoj osobni zivot razdvaja od kolektivna,umoran od stalne ideoloske prisile da zivi okrenut prema buducnosti,izmoren prevelikom kolicinom"historije"koja mu se izdogadjala,uplasen sjecanjem koje odnekud nadire,"Istocnjak"ce u ovu trenutku,ili se barem tako cini,radije utonuti u bespogovornu i ravnodusnu sadasnjost.Jedino ce se oni mladji i iskreniji-kao na jednom knjizevnom skupu(bivsi)istocnonjemacki dramaticar Thomas Oberlender-glasno zacuditi...
-Ljudi,pa ja imam dva zivota i jednu biografiju...!
(Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")
Post je objavljen 11.03.2008. u 11:50 sati.