9.
Ako citalac predoci sebi drzavu kao kucu,bit ce mu lakse zamisliti da su mnogim stanovnicima bivse Jugoslavije zajedno s ratom i nestankom zemlje konfiscirane mnoge stvari:ne samo njihova domovina i njihova imovina nego i njihovo pamcenje.U opcoj i vidljivoj nesreci nitko ne uzima u obzir nevidljive gubitnike.Na prioritetnoj listi gubitaka,
kako za gubitnika tako i za promatraca,prvo mjesto zauzima sam zivot,zatim gubitak najblizih,zatim i materijalne imovine.Tek onda mogu doci na red,ako ce uopce ikada doci na red,neopipljivi gubici.Razgovor o njima neumjestan je u vremenu stvarne smrti.Spomen"Jezeve kucice"spada u uvredljivo luksuzne osjecaje.Mala knjiga,
medjutim,nije jedina stvar na popisu gubitaka.A taj popis mogli bi ispostaviti(kada bi zaista mogli,kada bi zaista htjeli i kada bi znali kome)nekih dvadesetak i vise milijuna stanovnika iscezle zemlje.
Konzumenti medija u ovih posljednjih pet godina mogli su od novinara,TV-reportera,politicara,povjesnicara,
intelektualaca,pisaca cuti vise manje istu pricu o ratu u bivsoj Jugoslaviji.U tom interpretacijskom paketu balkanske nesrece svoje su mjesto nasle geografske karte i granice,nacionalne,vjerske,etnicke razlike,jezici i pisma,povjesni uzroci,"represivni"jugoslavenski federativni sistem,komunizam i postkomunizam,agresori i zrtve,
repertoar ljudskog zla,masakri,silovanja i logori,imena medjunarodnih pregovaraca i posrednika,mirotvoraca i ubojica,politicara i vodja.
Objavljene su brojne knjige povjesnicara i politickih analiticara,novinara i pisaca,reportera i ljubitelja"katastrofickog turizma",zalutalih znatizeljnika,fotografa,lovaca na jaka osjecanja i autoriteta za tudju nesrecu.Ti brojni promatraci,
sudionici i posrednici privuceni spektaklom smrti optuzivali su jedni druge za moralnu ravnodusnost i inkompentenciju i priskrbljivali sebi intelektualne,strucne i moralne poene(nismo,medjutim,blagajnici da o tome sudimo),lomili su koplja na tudjem terenu.
U toj gomili izgovorenih i napisanih rijeci,malo je tko spominjao obicne ljude.Anonimni gradjani bivse zemlje bili su i ostali ravnodusne brojke ubijenih,raseljenih,nestalih,izbjeglih,prezivjelih,nacionalnom grupom identificiranih Muslimana,Hrvata,Srba...Ako su vec za domace gospodare rata ljudi tek ravnodusno topovsko meso,pitala sam se kako to da medju brojnim interpretatorima post-jugoslavenske nesrece malotko zali obicne ljude.Tudja je nesreca besplatna i u pravilu ne boli.Pozaliti jos i mozemo,ali tesko da smo u stanju shvatiti pune razmjere tudjeg gubitka.A u gubitke spada i kolektivno pamcenje.
(Dubravka Ugresic-"KULTURA LAZI(antipoliticki eseji)")
Post je objavljen 20.03.2008. u 14:04 sati.