Meho Barakovic-SLOVO O MAKU DIZDARU
Cesto slutim Maka
kako iz Mraka
Tamu vatre na usnama nosi
i u Kucu nam donosi
Svjetlost neku
kao Rijeku
kao Slovo
Odvojeni od Zivota
mi smo samo Grumen zemlje
urasli u svaki Zagrljaj
Slovo bi da Bol stane
i da se Vrati tamo
odakle je sve krenulo
u Zivot da se vrati zemni
(Meho Barakovic-"GÖTEBORG ILI KO BI REKAO DA JE TO MOGUCE")
|
