Dubravka Ugresic-MINISTARSTVO BOLI
TO NIJE FOTOGENICNO
I ZAHTIJEVA GODINE I GODINE.
SVE KAMERE VEC SU OTISLE
NA DRUGA RATISTA.
Wislawa Szymborska
Kada sam prvi put usla u razred,u nekima sam prepoznala NASE.NASI su hodali uokolo s nevidljivom pljuskom na licu.Imali su onaj poseban pogled iskosa,"zecji",onu posebnu vrstu napetosti u tijelima,onu zivotinjsku zamrlost koja njuska zrak oko sebe ne bi li odredila s koje strane dolazi opasnost.NASE je izdvajala neka osobita,nervozna sjeta na licima,malo zatamnjen pogled,sjenka odsutnosti,neka jedva vidljiva unutrasnja pogurenost.NASI HODAJU PO GRADU KO PO DZUNGLI,SVI ISPREPADATI,rekao je Selim.I MI smo bili NASI.
Curili smo iz zemlje kao misevi s broda koji tone.Bio nas je posvuda.Mnogi su se kretali unutar granica bivse zemlje,sklanjajuci se na neko vrijeme,misleci da ce rat brzo zavrsiti,bas kao da se radi o vremenskoj nepogodi a ne o ratu.Ostajali bi kod rodjaka,kod prijatelja,kod prijatelja od prijatelja,kod dobrih ljudi koji su se nasli da pomognu.Bilo
ih je po improviziranim izbjeglickim kampovima,po opustjelim turistickim odmaralistima,po hotelima koji su pruzali
privremeni smjestaj,najvise po hotelima na Jadranskome moru,ali SAMO PREKO ZIME,KADA IONAKO NEMA TURISTA,A ONDA CE SE MORATI SAMI SNACI,A ONDA CE SE VEC VRATITI KUCAMA,NECE OVAJ RAT DUGO,
NIJEDAN RAT NE TRAJE DUGO,RAT ISCRPLJUJE LJUDE,RAT STANE KAD SE LJUDI UMORE...Neki su ostali zaglavljeni na godinu,dvije ili tri,turisti ionako nisu dolazili.Neki su kretali dalje.I svatko je imao svoju pricu.
Neka Beogradjanka,vidjevsi KAMO SVE TO VODI,zgranuvsi se nad mrznjom svojih sugradjana,prodala je kucu u Beogradu i pred sam pocetak rata preselila se u"mirnu"Hrvatsku.Kupila je stan u Rovinju,u Istri.A onda,kada su i Hrvati zabjelasali ocnjacima,zena je navrat-nanos prodala stan u Rovinju i preselila se u Sarajevo.Prve srpske granate-bas kao da slijede linije na njezinu dlanu i ostvaruju sudbinu koja joj je dodijeljena s rodjenjem-presjekle su njezin stan napola.SVA JE SRECA DA U TOM CASU NIJE BILA KOD KUCE.SADA JE DOBRO,ENO,BAS MI PISE IZ CARACASA.KUD SAMO,IZMEDJU TOLIKIH MJESTA NA SVIJETU,DA NADJE TAJ CARACAS!-rekla je prostodusno znanica mi je ispricala tu pricu.
Izbjeglice iz Slavonije,Hrvati,kretale su prema Zagrebu,prema Istri,prema moru.Izbjeglice iz Bosne prema jugu,u Hrvatsku,ili prema istoku,u Srbiju.Hrvatski Srbi tiho su curili iz Hrvatske,sve dok ih,kasnije,nisu masovno protjerali.
Madjari iz Vojvodine tiho su se odlijevali u Madjarsku.I Srbi ce poslije krenuti za njima.Albanci s Kosova,i oni ce krenuti...Prica se nece tako brzo zavrsiti.
Bjezali smo odasvuda i stizali posvuda.Cjenici zivota uspostavljali su se prema prilikama.Neki su se pobrinuli samo za"svoje",neki za"svoje"i za"tudje",neki nisu pitali tko je tko.Bosanski Muslimani krenuli su u Tursku,u Iran,u Irak,
nije se pitalo,neki su dogurali cak do Pakistana.Mnogi medju njima pokajali su se.Bosanski Zidovi krenuli su za Izrael.I medju njima je bilo onih koji su se pokajali.Mijenjali su imena i prezimena,kupovali lazne pasose,ako su mogli.To sto im je jos do malocas bilo vazno-vjera i nacionalnost-pretvorilo se u bezvrijednu valutu.Vaznije je bilo prezivjeti.Prezivjevsi,izronivsi na sigurnu obalu,udahnuvsi,opipavsi se da provjere jesu li zivi,mnogi su ponovo izvjesili svoje zastave,ikone,grbove i svece.
Bilo nas je posvuda.Mnogi su na vrijeme pobjegli na bolja mjesta,u Ameriku,u Kanadu,drugi su zakasnili i glavinjali:odlazili su bilo kamo,ako su mogli,i dok su mogli,s turistickim vizama,na mjesec,na dva,ponovo se vracali i ponovo upinjali da odu.Mnogima su u opcoj pomutnji jedini kompas bile glasine.O tome gdje se moze a gdje se ne moze bez papira,gdje je bolje,gdje je losije,gdje su dobrodosli i gdje nisu.Neki su se obreli u zemljama u koje nikada ne bi dospjeli.Pasosima novih zemalja,slovenskom i hrvatskom,rasle su cijene.S hrvatskim se jedno vrijeme moglo u Veliku Britaniju,sve dok Britanci nisu zabranuli ulaz.Neki naivci navukli su se na zastarjele glasine o tome kako bijelce u Juznoj Africi docekuju rasirenih ruku i krenuli onamo.Srbi su se razmiljeli po Grckoj,kao turisti i prostitutke,kao ratni profiteri,peraci prljavog novca i lopovi.Neki su pribavili tri pasosa,hrvatski,bosanski i"jugoslavenski",u nadi da ce barem s jednim imati srece.Neki su cekali,osluskivali i pratili rat kao oluju koja ce se stisati.Oni s djecom nisu marili za sebe,nego za djecu,djecu je trebalo skloniti na sigurno.
Evropa je vrvjela bivsim Jugosima.Val ratnih emigranata mjerio se u stotinama tisuca.Stotinama tisuca izbrojivih,tih koji su dobili legalan izbjeglicki status.Svedska je primila nekih sedamdesetak tisuca,Njemacka neki tristotinjak tisuca,Nizozemska nekih pedesetak tisuca.Ilegalcima se nije znao broj.Bilo nas je posvuda.I nicija prica nije bila dovoljno osobna,niti dovoljno potresna.Jer ni sama smrt nikoga vise nije potresala.Bilo ih je previse,TIH SMRTI...
|
