Vise od tri decenije traje misterija oko pogibije nekadasnjeg predsjednika Saveznog izvrsnog vijeca Dzemala Bijedica.Prema sluzbenoj,zvanicnoj verziji,Bijedic je poginuo u avionskoj nesreci koja se dogodila slucajnom krivicom posade aviona.Prema onoj drugoj,nesluzbenoj i nezvanicnoj,Dzemal Bijedic je poginuo u avionskoj nesreci koja je izazvana-namjerno.Dakle,prema toj verziji,on je,znaci,
ubijen.
Ovo je prvi put,dakle potpuno ekskluzivno,da se objelodani jedna verzija o toj tragediji koja potvrdjuje tezu da je Dzemal Bijedic-ubijen.
Udes aviona u kojem je poginuo Bijedic dogodio se 18.januara 1977.godine na brdu Inac na planini Lisin iznad Kreseva.To jutro Tito je avionom sa aerodroma Batajnica kod Beograda otputovao u posjetu Libiji.Bijedic je prisustvovao Titovom ispracaju,a zatim je po njega sa aerodroma u Surcinu stigao specijalni avion Lir jet,u to vrijeme jedan od najmodernijih minijaturnih mlaznjaka na svijetu,da ga vozi za Sarajevo.
Taj dan u Sarajevu je odrzavana sjednica CK SKBiH kojoj je trebalo da prisustvuje i Bijedic i da na njoj govori.Sjednica je odrzavana u zgradi tadasnje Skupstine BiH na Bistriku.Kao izvjestac beogradskih Vecernjih novosti prisustvovao sam sjednici.Zapazio sam,kao i druge kolege,da se predsjednik SIV-a nije pojavio na pocetku sjednice.U neko doba nastupilo je neko neuobicajeno ponasanje u sali.Iz sale su po nekoliko puta izlazili pojedini visoki funkcioneri,zatim se vracali u salu,prilazili predsjedniku CK Branku Mikulicu i nesto mu saptali.U tome je,cini mi se,najaktivniji bio Munir Mesihovic.
NA MJESTU UDESA
Cista novinarska intuicija me je upucivala na to da se nesto moralo dogoditi.Mislio sam da se,
mozda,Titu nesto dogodilo,jer sam znao da je to jutro odletio za Tripoli. U neko doba sam telefonom iz skupstinske zgrade nazvao tadasnjeg sefa DESK-a Vecernjih novosti Manju Vukotica i pitao ga da li se to nesto dogodilo.Rekao mi je da ga nazovem za pola sata.Nakon pola sata ponovo sam ga nazvao i on mi je rekao da se,po svemu sudeci,"izgubio"avion kojim je Dzemal Bijedic odletio za Sarajevo.Nakon izvjesnog vremena stigla je(i)do novinara vijest da je avion udario u vrh brda Inac na planini Lisin iznad Kreseva.S jednim kolegom sam sjeo u auto i,onako,u odijelu,kravati,salonskim cipelama,dosao u Kresevo negde oko 15 casova.Snijeg je bio veliki.Kad smo stigli u Kresevo,kazali su nam da je u toku dana s brda Inac stigla izvjesna Almasa Bejtic koja je u podnozju brda hranila stoku u jednoj stali.Ispricala je da je neki avion udario u stjenovito brdo iznad njene planinske kuce i raspao se.To je bilo dovoljno da se posumnja u udes aviona kojim je Bijedic letio i koji se neposredno prije dolijetanja u Sarajevo izgubio.
Nakon sto su mi u jednom magacinu TO tu u Kresevu dali kompletnu vojnicku uniformu da obucem,
krenuo sam prema brdu Inac.U isto vrijeme krenula je i jedna ekipa iz SUP-a BiH koja je nosila tehnicku opremu za osvjetljavanje terena na mjestu udesa.Penjanje do mjesta udesa bilo je-uzasno tesko.Snijeg ogroman,uspon skoro 90 stupnjeva,noc,a i magla.Negdje na pola puta susreli smo neke ljude koji su se vracali s mjesta udesa.Vise po glasovima nego po izgledu prepoznao sam medju njima i tadasnjeg predsjednika Izvrsnog vijeca BiH Milanka Renovicu i tadasnjeg sekretara CK BiH Nikolu Stojanovica.Kad su i oni mene prepoznali,govorili su mi da nema koristi da idem dalje,jer se na mjestu udesa nista ne vidi.Ali,i moja novinarska znatizelja i cinjenica da sam znao da s nama ide i tehnika za osvjetljavanje,bili su presudni,tako da sam odlucio da nastavim put.
Na mjesto udesa stigli smo malo prije ponoci.U planinskoj kuci koja se nalazila vrlo blizu mjesta udesa,zatekli samo desetak osoba,mahom duznosnika Sluzbe drzavne bezbjednosti BiH.Bio je tu i sef SDB BiH Dusko Zgonjanin koji se poslije,kao ministar unutarnjih poslova BiH,"proslavio"u progonu Hamdije Pozderca.Dok su djelatnici iz policije osvjetljavali teren na kojem su bili razbacani dijelovi aviona i tijela poginulih,malo sam im u tome pomagao i sve svojim ocima vidio.Avion je udario u sami vrh litice i raspao se.Jedno krilo aviona je bilo na samom vrhu litice.Avionu je nedostajalo vrlo malo visine da bi izbjegao udes.Na jednoj stijeni vidio sam serpu s koje je napola spao poklopac,a u njoj se,koliko sam mogao razabrati,nalazila sarma.
TRAGICAN PRIZOR
Sam prizor opisao je bliski rodjak Dzemala Bijedica Bahrudin Bijedic koji je u to vrijeme bio visoki duznosnik SDB BiH i kojeg sam,takodjer,zatekao u toj kuci:
"Dolazim na mjesto tragedije gdje mi se kao rodbini nudi da saopstim vijest o smrti Dzemala Bijedica.Ja to ne mogu uciniti.Gledam ostatke ljudskog mesa,razvaljena tijela.Prepoznajem Ziju Alikalfica po rukama...Gledam mrtvo tijelo Smaje Hrle,vrijednog i odanog Dzemalovog saradnika.
Pokazuju mi mjesto gdje lezi Raza-oznaceno je uspravnom pritkom.Ne nalazim Dzemala.Ne bih ga ni zelio vidjeti mrtvog.Poslije su mi rekli da su,pored ostalog,nasli njegovu cipelu u kojoj je bilo stopalo..."
U planinskoj kuci-stali zatekli smo i Almasu koja je bila jedini ocevidac udesa i koja je o tome i obavijestila policiju u Kresevu.I ja sam zabiljezio njenu izjavu koja,u najkracem,glasi:"Dok sam vani hranila stoku,cula sam zvuk aviona.Bila je velika magla.Ubrzo nakon toga cula sam jaki udar.Nije to bila eksplozija.Kad sam se popela na vrh livade,vidjela sam mjesto na stijenama u koje je avion udario,rasute dijelove i aviona i ljudskih tijela".
Zvanicna verzija ovog udesa glasila je:"Avion je preletio radio-far na Crepoljskom iznad Sarajeva brzinom od 950 kilometara na sat,300 kilometara brze od predvidjene procedure,te je u proceduri slijetanja napravio neocekivano veliku"osmicu"koja ga je odvela na vrh brda Inac gdje se i stropostao."
Ovu sluzbenu,zvanicnu verziju-koja nikada i nigdje zvanicno i sluzbeno nije objavljena-pratila su objasnjenja da je bila velika magla,da se Dzemi zurilo na sjednicu CK,da je pilot suvise rutinski upravljao avionom i da je to bio uzrok ove velike tragedije.
NEZVANICNE VERZIJE
Ali,ovu zvanicnu verziju pratilo je-i jos uvijek prati-i vise nezvanicnih,koje su se,mahom,svodile na to da je Dzemal Bijedic sam skrivio nesrecu,ili da je-ubijen.Najcesce se spominju slijedeci uzroci:U trenutku udesa,avionom je,nestrucno,pilotirao sam Dzemal.Zatim,Titova supruga Jovanka Broz nije podnosila veliku popularnost Dzemala Bijedica i njegove supruge Razije i stoga je nastojala da ih se oslobodi.Navodno je upakovala rodjendanski poklon za njihovu unuku u kojem je bio eksploziv.
Dalje,oba pilota-i glavni pilot pukovnik Stevan Leka i kopilot pukovnik Murat Hanic-imali su tada po 60 godina i zabranu slijetanja na neke aerodrome u Evropi.Po toj verziji,ni jedan ni drugi nisu bili"ljudi od propisa"pa su zbog toga upravo njih dvojica i odredjeni da upravljaju avionom u kojem se nalazio Dzemal Bijedic.A radilo se o avionu najmodernijih tehnickih performansi,kojim ne mogu upravljati piloti stariji od 40 godina.Oni su,prema toj verziji,smisljeno"namijenjeni"upravo Dzemalu Bijedicu.
Bilo je tu i drugih verzija,koje su upucivale na zakljucak da udes aviona nije bio nesretan slucaj,vec svojevrsni atentat na Dzemala Bijedica.
Nikad do sada,medjutim,ni jedna od ovih verzija nije potkrijepljena ni jednim uvjerljivim argumentom i sve su mahom,osim eventualno one da su za udes krivi magla i pilotska neopreznost,neuvjerljive.
Vise od tri decenije traga se za uvjerljivom varijantom iza koje stoje-dokazi.
NASTIMAN VISINOMJER
Evo,cini se,da je takva verzija napokon-dostupna.
Covjek koji mi je nedavno ispricao tu verziju,za koju tvrdi da je stopostotno tacna,ni danas ne zeli javno otkriti svoje ime.Iz sigurnosnih razloga(zivi u Beogradu).Autoru ovog teksta je osobno poznat.
U najkracem,evo njegove verzije ovog tragicnog,i jos uvijek misterioznog dogadjaja.
Taj covjek je po struci inzenjer elektronike.U trenutku udesa bio je major JNA i,kako kaze,sef tehnike u bazi JNA u Jasenici kod Mostara.Kad se udes dogodio,on je sa svojom strucnom ekipom helikopterom prvi stigao na mjesto udesa.Obavili su kompletnu strucnu ekspertizu i,tvrdi,
nedvosmisleno ustanovili da je visinomjer aviona prije njegovog polijetanja s Batajnickog aerodroma bio namjerno nastiman tako da je pokazivao 20 metara vecu visinu od stvarne.Bilo je to,kaze,sasvim dovoljno da se udes dogodi.Bez obzira na maglu i brzinu.Jer,avion je zbog toga napravio zaokret iznad radio-fara na Crepoljskom na 20 metara nizoj visini od dozvoljene i predvidjene i to je bio razlog sto je udario u vrh brda Inac.
Nakon sto je njegova vojno-strucna ekipa izvrsila uvidjaj i utvrdila uzroke udesa,stigla je iz Beograda savezna vojno-policijska ekipa sa zadatkom da utvrdi uzroke pada aviona.Na celu te ekipe bio je,kaze,JOVICA STANISIC,tada kapetan po cinu.To je,podsjetimo,onaj zloglasni policajac,koji je u vrijeme diktature Slobodana Milosevica nanio i Srbiji i bivsoj Jugoslaviji mnogo zla,a danas je haski optuzenik.
STANISIC MU JE ZACEPIO USTA
Ovaj nas izvor verzije o udesu aviona dalje prica:"Kad sam poceo saopstavati rezultate nase strucne istrage,taj Stanisic mi je rekao:`Zavezi!`Ja major,a on kapetan.I ja sam usutio."
Prema njegovoj verziji,rezultati istrage do kojih je na osnovu neoborivih strucnih dokaza dosla njegova ekipa,nikada i nigdje niti su saopsteni,niti su ostali zabiljezeni u bilo kakvom dokumentu.
Cak je i let helikoptera iz Jasenice do mjesta udesa,koji je njegova ekipa koristila,izbrisan iz svih evidencija.Kao da ga nije ni bilo.A mjesto udesa aviona bilo je,kaze,pod nadleznoscu upravo te vojne baze u Jasenici.
Ovaj covjek kaze da je osobno poznavao obojicu pilota-i Leku,i Hanica-i da su obojica bili isuvise iskusni da bi im se udes mogao dogoditi zbog njihove nepaznje i neopreznosti,bez obzira na maglu i brzinu.Tvrdi,isto tako,da Dzemala Bijedica neki krugovi u Beogradu i u JNA nisu podnosili i da su htjeli da ga se rijese,jer su u njemu vidjeli moguceg Titovog nasljednika,sto ne bi mogli podnijeti.
Zbog toga su mu i namjestili-udes.I on potvrdjuje cinjenicu da je avion prilikom udesa letio brzinom od 980 kilometara na cas,ali da to nije uzrok udesa.Cinjenica je,veli,da je Dzema upozoravao pilota Leku da kasni na sjednicu CK,ali da se samo zbog povecane brzine tako iskusnom pilotu udes ni slucajno nije mogao dogoditi.On odbija i pomisao da je avionom u trenutku nesrece mogao upravljati sam Dzemal Bijedic,jer su nalazi njegove ekspertne ekipe pouzdano ustanovili da je Dzema u trenutku udesa citao diskusiju pripremljenu za sjednicu CK.Ti papiri su,tvrdi,bili rasuti na mjestu udara aviona u kameni vrh brda Inac.O eventualnoj eksploziji kaze,nema ni govora.
Prema jednoj dosta slicnoj verziji,iza koje,medjutim,ne stoji ni jedno konkretno strucno ime,avionu u kojem su poginuli Dzemal Bijedic,njegova supruga i pratnja i oba pilota,prije polijetanja s aerodroma Batajnica"nastimana"je i brzina leta,tako da je brzinomjer pokazivao brzinu 300 kilometara na sat manjom od stvarne.Nas sugovornik takvu mogucnost ne potvrdjuje.On kaze da su on i njegova strucna ekipa nedvosmisleno utvrdili da je"nastiman"visinomjer aviona,a to je bilo sasvim dovoljno da Dzemal Bijedic-nestane.
POPULARNOST
Bio sam u redakciji Vecernjih novosti u Beogradu kad je Dzemal Bijedic 1971.godine zvanicno kandidiran za predsjednika SIV-a.Taj dan u Redakciju je dosao tadasnji izvjestac iz Skupstine SFRJ i odmah se,na neki nacin,okomio na mene.Veli:"Vi Bosanci kad god ne znate sta cete s nekim vasim viskom,saljete ga nama.Evo sad nam saljete i Dzemala Bijedica,i to,nije sala,na funkciju predsjednika SIV-a."
Odgovorio sam mu:"Prvo,nismo mi samo Bosanci.I Dzemal Bijedic je Hercegovac.Drugo,njega je za tu funkciju odabrao licno Josip Broz,a on nece svakoga.Trece,Dzemal Bijedic je predratni beogradski student.I,cetvrto,1959.godine proglasen je najpopularnijim Mostarcem svih vremena,
pored takvih licnosti kao sto su Aleksa Santic,Mujaga Komadina,Avdo Humo,Muhamed Mujic,Rifa iz Gradskog kupatila,Greta(Habiba),Meha Cojla i mnogi drugi poznati Mostarci."
Nakon izvjesnog vremena isti taj kolega dolazi sa sjednice SIV-a i pruza mi ruku.Kaze:"Svaka cast za Dzemu!Na danasnjoj sjednici sve nas je-odusevio."I isprica sta se dogodilo.Tadasnji potpredsjednik SIV-a bio je mali,ali nadmeni,umisljeni i uobrazeni BORISAV JOVIC,onaj isti Jovic koji je kao predsjednik Predsjednistva SFRJ htio uvesti vanredno stanje i vojnu vlast.Novinari ga uopce nisu podnosili.Da bi skrenuo paznju na sebe,uvijek je kasnio na sjednice SIV-a.Kasnio je i taj dan.Kad se pojavio u sali,predsjednik Bijedic je rekao:"Evo,stigao je i drug Borislav i mozemo poceti."Na to je Jovic u svom stilu,prepotentno,odgovorio:"Druze Dzema,ti bi morao znati da je moje ime Borisav,a ne Borislav."Na to je Dzema,kao da je takvo nesto i ocekivao,spremno odgovorio:
"Vidi,ja sam mislio da si ti LAV,a ti si samo AV".
Kaze da su svi novinari od smijeha i zadovoljstva popadali pod stolove.
TITOV IZBOR
Dzemal Bijedic je rodjen u Mostaru 12.aprila 1917.godine,u uglednoj trgovackoj obitelji.Gimanziju je zavrsio u rodnom gradu,a pravne nauke studirao u Beogradu.Ucesnik je NOB-a od samog pocetka.
Obavljao je brojne visoke partijske i drzavne funkcije u BiH i SFRJ.Bio je,izmedju ostalog,i predsjednik Skupstine BiH,a u dva mandata i predsjednik SIV-a.Poznato mi je da je Tito namjeravao da izmijeni i Ustav SFRJ kako bi Dzema mogao i po treci put biti imenovan na duznost predsjednika SIV-a,ili da nakon isteka drugog mandata bude izabran za predsjednika Skupstine SFRJ.U toj namjeri omela ga je Dzemina pogibija.
Mozda ga je ta Titova namjera i kostala glave.
POGINULI
U udesu aviona 18.januara 1977.godine na brdu Inac,na planini Lisin iznad Kreseva,poginuli su svi putnici i clanovi posade:predsjednik SIV-a Dzemal Bijedic,njegova supruga Razija,njegov pratilac Zijo Alikalfic,sef kabineta Smajo Hrle,kucna pomocnica Andjelka Muzicka i piloti JNA-pukovnici
Stevan Leka i Murat Hanic.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 22.04.2008. u 12:02 sati.