Abdulah Sidran-RECITAL NA KRANJCEVICEVOM GROBU,OKTOBRA SEZDESETOSME,O SEZDESETOGODISNJICI PJESNIKOVE SMRTI
"Sinocnji recital poezije mladih sarajevskih pjesnika,clanova kluba pisaca TRIBINA 08 na grobu Silvija Strahimira Kranjcevica predstavlja u svakom slucaju paznje vrijedan pokusaj originalnijeg interpretiranja poezije.Kisovito vrijeme koje je uslovilo i relativno slabu posjetu(bilo je nesto oko 50 slusalaca)nadjacao je glas mladosti i poezije..."(V.S.:"Na grobu pjesnika","Oslobodjenje",
29.10.1968.)
Ako se dobro sjecam,svi bili smo svojta.
Petnaestak nas,od svakoga roda.Bijase zapravo
dobra ona kisa dosla.Tako smo s pouzdanjem
mogli saznat ko pripada nama,koji pripadamo
tebi,koji zemlji pripadas,sasvim napokon
punec taj prostor,od tebe siri.
Ako je vjerovati pamcenju,u tisini,mi
zborimo samo glasne ideje,unatoc tvojoj
misli i blizini.Kako o domovini drukcije
pjevati?Otuda,od ciglane,zatutnjao je
kamion.Tako i stoljece ututanj minu,a san
tvoj i danas posvuda sanja covjek.Iza placnih,
iza spustenih trepavica.
Ako me sjecanje ne vara,stazom kroz groblje
promicao je Isus,iz trece smjene,sa tvrdim
kruhom pod pazuhom tvrdim.Ni osvrnuo se nije,
a o njemu bijase rijec.Mi svejedno zborismo
dalje:kakvu ono istinu o pravdi htjedosmo reci?
Petnaestak nas,od svakog roda.Bliznji i svojta.
Ako jos pamtim,jer tece covjek,neke su ruzne
godine,potom,prosle.Tvoj zivot,svijetli tvoj
trenutak,ne pamti takve dane.-Neke su ruzne,
velim,godine prosle,i danas:ja vise o mrtvima
mislim,nego o zivim.Blizi su meni mrtvi,oni
su moji bliznji,to je moja svojta.
Ako me pamcenje jos dobro sluzi,ako ovo srce
jos uvijek dobro misli:ne prestade kisa,nego
silnije,sve silnije,po nama se stusti.Sada vec
shvatamo taj jezik nemusti.Sami,Silvije,sami.
I pokisli.
U tekst pjesme udjenute su,tu i tamo,poneke Kranjceviceve sintagme i slike.Ovdje ih ne izdvajamo,u ime povjerenja u citaocevu upucenost.
|
