U rat se nisam izravno umijesao.Propustio sam dobru priliku da budem zaboravljen kao mrtvi heroj.
Mnogih koje sam upoznao danas se jos samo prijatelji sjecaju.Nisam se,dakle,tukao.Bio sam tamo,i pisao sam.Ispocetka to ide sa strahom i oprezom.Kasnije se covjek navuce.
Glineni ljudi,spaljena sela,smrznuti lesevi vojnika uz cestu,fijuk granata u prebacaju,pivo u kaficima s izbusenim najlonima umjesto stakala,kiseli zadah ljudskih tijela i miris mokrace u toplom mraku podruma nadomak neprijatelju,frfljanje mina,noci u hotelskim sobama naprslih prozora,sirene za uzbunu i metalni zvuk raketiranja,tupi mir prognanih,rovovi,rafali,zemunice,bunkeri,ranjenici u soku,
vojni konvoji,opijanja u ilegalnim podrumskim rupama,imena ljudi,gradova,sela,kanala,kota...
Pamte se samo opori detalji.
(Edo Popovic-"KAMENI PAS")
Post je objavljen 16.04.2008. u 13:14 sati.