KULTURA?IDENTITET?(UMJESTO POGOVORA)-3
II.
Kada se pitanje duhovnopovijesnoga identiteta Bosne i Hercegovine promislja iskljucivo u kategorijama nacionalno-politickim(kako se to cini vec stoipedeset godina),problem se ukazuje kao nerjesiv.To se najzornije pokazuje na dvjema najmarkantnijim politickim formulama:austrougarskoj KALLAYEVOJ,i ZAVNOBiH-ovoj.
U dokumentima I.zasjedanja Zemaljskog antifasistickog vijeca narodnog oslobodjenja Bosne i Hercegovine,donesenim u noci s 25.na 26.studenoga 1943.godine u Mrkonjic-Gradu,stajalo je:..
BOSNA I HERCEGOVINA NIJE NI SRPSKA NI HRVATSKA NI MUSLIMANSKA,VEC I SRPSKA I HRVATSKA I MUSLIMANSKA...
KALLAY je sa svojim integralnim bosanstvom morao propasti ne zbog bosanstva samoga,ono je,uostalom,dio duge,aktivne i privlacne tradicije,vec zbog"greske"u samome naumu.Postojece politicke modele nacija(vec dovoljno diversificirane nakon bosanskohercegovackoga ustanka i odstupa Turske)htio je neutralizirati istovrsnim-politickim modelom nove nacije!-Prateca"integralno bosanska"kulturna politika sluzila je u krajnjoj liniji istom,politickom cilju.Ako njezine rezultate danas,kada je politicka intencija isparila,prepoznajemo kao vazan dio znanstvene i kulturne bastine,to samo govori o smisljenosti te kulturne politike,a s druge strane o tome da je jezik kulture korespodentan zivotu,a trajnost kulture vjecna-jedno i drugo za razliku od politike.
I ZAVNOBiH-ova formula pociva na afirmaciji integralnosti Bosne.Nasuprot KALLAYEVOJ,ona prepoznaje i priznaje nacionalne identitete.Ali,buduci da i ona misli SAMO U POLITICKO-NACIONALNIM KATEGORIJAMA,ne probija se dalje od rastavno-sastavne veznicke stilistike:NI-NI-NI/I-I-I...Kako je to nedovoljno za odgovor s pocetka teksta,najbolje se vidi po danasnjim nacionalnim konvulzijama,koje po tko zna koji put od sedamdesetih godina prosloga vijeka zapravo na isti nacin postavljaju pitanje:sto je Bosna,mehanicki zbroj"boravecih"nacija ili nekakav integritet?;a ako integritet jest-kako ga izraziti NACIONALNO?I,eto nas u misolovci!Ona je nuzna i zakonita konzekvenca svakog iskljucivo politicko-nacionalnoga osjecanja i promisljanja;u tom okviru Bosna biva i ostaje nerjesivom zagonetkom i trajnim izvorom glavobolje.
Drukcije i ne moze biti u ideoloskoj koncepciji koja i covjekovu pojedinacnost i sav drustveni zivot svodi na PRIPADNISTVO i PREDSTAVNISTVO,pa se,potrosivsi sve druge,"avangardne"oblike,
vratila na NACIONALNO kao jedino utociste,a u nacionalnom prepoznaje samo njegov POLITICKI sadrzaj.(Retrogradno?Povratak od osobe ka vrsti?Sto god da jest-tome sumraku prisustvujemo.
Razlikujemo se samo po sladostrasti ili uzasu kojim nas ispunjava.Kako koga.)
Nacija je datost moderne evropske historije.Da li ce biti civilizacijski produktivna TEKOVINA,ili PROKLETSTVO-ovisi,izgleda,o tome koji sadrzaj joj se"ucitava",kakva se hijerarhija njezinih vrijednosti uspostavlja sistemski.Ako je na vrhu hijerarhije njezin politicko-drzavnosni sadrzaj i"poslanje",a svi se ostali samo iz njega izvode i njemu sluze,prokletstvo je neizbjezno.Za naciju u kojoj se to zbiva kao i za one kojima je okruzena.Ne treba imati narocito pamcenje:to je bjelodana pouka i iskustvo krvave historije evropskog dvadesetog vijeka,u kojoj smo obilato participirali.
Zbog svoje bizarne povijesne strukturiranosti,Bosna je eklatantan,upravo"laboratorijski"primjer kako se apstraktno ideologijsko poimanje i odredjenje nacije neizbjezno zaplice u vlastite mrtvouzice,u tragikomicnom sukobu s povijesnoscu i sa zivom konkretnoscu.Ono se,zapravo,i nije odmaklo od devetnaestovjekovnoga gradjanskog ideologema nacije-drzave.A prisjetimo se,u okviru njega Bosna je mogla biti"rijesena"jedino kao NACIONALNA DRZAVA,i iz toga su morali poniknuti svi poznati politicki prokrustizmi:Bosna kao"klasicna srpska zemlja",Bosna kao"klasicna hrvatska zemlja",
Bosna u kojoj su Bosnjaci-muslimani"jedini svoji na svome"...
Ako se,dakle,danas moze govoriti o svojevrsnoj krizi identiteta Bosne i Hercegovine,s obzirom na politicku samoartikulaciju,nije li historijski ispravnije razmisljati o kontinualnosti te krize u kontekstu cijele moderne povijesti(od prve polovice XIX.stoljeca do danas?)Jer,kroz citavo to vrijeme Bosna-
uslijed prevalentnosti nacionalnih politickih procesa s jedne,i izrazito nedemokratskih,ideoloskih rezima s druge strane-i nije nikad uspjela politicki artikulirati i stabilizirati svoj povijesni identitet;
svoju multikulturnu i multinacionalnu prirodu.
Ako se hijerarhijska piramida obrne,ako se nacionalni identitet i"osjecaj"prvenstveno temelji,
raspoznaje i iscrpljuje na svojemu duhovnopovijesnom i kulturnom sadrzaju i vrijednostima(sto su sve konkretno-stvaralacke kategorije i motivacije,za razliku od ideolosko-politickih,koje su apstraktno-spekulativne),tada nacija moze biti zivljena i dozivljavana kao produktivna civilizacijska tekovina.Da je to itekako moguce-govore nam iskustva modernoga svijeta,onoga njegova
kulturno i ekonomski najproduktivnijega dijela,koji se je STVARNO okrenuo ovome modelu kao praksi.
Kultura je po svojemu bicu OTVORENA i PRIKLJUCUJUCA,a ideologija(svaka,a nacionalna osobito)ZATVORENA i ISKLJUCUJUCA.NACIONALNA IDEOLOGIJA trsi se oko ciscenja,njezin ideal je sama esencija nacije,cista od svake natruhe TUDJEGA.Sredstvo:proglasavanje tudjega opasnim po cistocu nacije,odbojnost i mrznja spram drugoga.Krajnji rezultat:osuseni leptir pod staklom.
Automumifikacija.
NACIJA KAO KULTURA dinamicna je struktura,sposobna da prima i da daje.Od tudjega ne zazire nego ga lako cini svojim;nad svojim ne strijepi nego ga voljko daje"u promet".Ta sposobnost ukljucivanja,ta igra razmjene-a ne ciscenje i cistoca-zaloga je punoce identiteta i korespodencije s drugim.
Ako Bosna jest ime za nekakav identitet,njegov sadrzaj nije dakle u algebarskom zbroju nacija ili nacionalnih"kultura",nije ni u njihovom utapanju u novoj (nad)nacionalnoj konstrukciji,vec upravo u toj trajnoj kulturnoj interakciji.Ime BOSANAC,BOSANSTVO nisu,tako,pojmovi nacionalnoga reda,a niti samo regionalno-teritorijalnoga.Prije i vise od toga to je ime za opisani CIVILIZACIJSKI PROCES,koji kroza svoje povijesne mijene i politicke nepogode jednako svakodnevno i jednako vitalno traje milenij.U tom interakcijskom procesu kao KONSTANTI(ime joj je Bosna)ucestvuju nacionalne kulture kao VARIJABLE,zadrzavajuci svoj posebni identitet a"izlazuci"se trajnom kulturotvornom odnosu PRIMANJA i DAVANJA.Prakticno,svaka nacionalna kultura u Bosni jest i ono sto je po imenu jest,i"nesto vise od toga".S gledista nacionalne ideologije ta pojava se ukazuje kao ONECISCENOST.A posto nacionalnim ideologijama nije u prirodi da miruju,kad-tad i kako-tako
uslijedi akcija.Ciscenja,naravno.S gledista kulture,pak,pojava predstavlja izvanredan primjer
"spajanja nespojivoga"i plodan humus za stvaralacke artikulacije prvoga reda.Logicno je zato da su svi putnici od uma i duha bas to isticali u svojemu dozivljaju Bosne,kao sto je karakteristicno
da je u tom cudu svoj predmet i svoju hranu nalazila vrhunska literatura nasega jezika:ANDRIC,
DIZDAR,SELIMOVIC,SOP.
Kako,dakle,misliti i zivjeti Bosnu danas,a da se priblizimo njezinu duhovnopovijesnom identitetu,
jezikom i nacinom koji mu je primjeren?Nemam(i ne znam ima li ga itko)gotova odgovora.
Ali znam da je promasen i potrosen posao-ciniti to na nacin ideologije(nacionalne jednako kao i bilo koje druge),kako se cini vec stoljece i pol do danas.Taj nas je nacin uostalom udaljio i od onoga na sto se kao na svetinju poziva i u cije ime razvija svoje barjake:od istinskoga i punoga zivljenja nacionalnoga identiteta.
Vrijedilo bi,konacno,sistematski poceti s drugim nacinom-nacinom kulture.Mozda se jedino u njemu,
u takvomu nacinu misljenja i zivljenja,moze harmonicno i produktivno smiriti tenzija izmedju nasega BOSANSTVA i nasega NACIONALITETA.
Post je objavljen 22.04.2008. u 10:49 sati.