General Ratko Mladic,RATNI ZLOCINAC
BOZJA KAZNA-1
Bilo je proljece i general Ratko Mladic je obrezivao ruze u svom vrtu u Beogradu.Rezanje,
cijepljenje,sisanje,zalijevanje-vec godinama bila je to njegova jedina duznost.Osam godina nakon mirovnog sporazuma u Bosni,on je general bez vojske,covjek bez posla."Bosanski koljac"ne zanima vise nikoga osim Medjunarodni sud za ratne zlocine na podrucju bivse Jugoslavije u Haagu.Kada se ne bavi vrtlarstvom ili povremeno odlazi na nogometnu utakmicu ili u restoran,Mladic pije.Cesto posjecuje groblje na kojemu mu je sahranjena kcerka.Jedva sezdesetogodisnjak,Mladic je vec unisten covjek.Nicemu se vise ne moze nadati.Bio je ratnik,ali rat je vec davna proslost.
Stovise,nova,postmilosevicevska vlast mu je ukinula cak i tjelohranitelje koji su ga donedavna cuvali.Haaski sud je izvrsio pritisak na srpsku vladu da ga uhapsi,i 2002.Mladic je morao napustiti svoj vrt s ruzama u Beogradu i pobjeci-najvjerojatnije u Bosnu.
Stvarnost ga je konacno sustigla.
General Mladic se borio na dva fronta i na oba izgubio.Prvi je front bio u Bosni.Nakon pet godina ratovanja i osvajanja 70% bosanskog teritorija,nakon Daytonskog sporazuma u prosincu 1995,
morao je povuci svoju vojsku.Republika Srpska je dobila 49% bosanskog teritorija,ali su Srbi s tog podrucja bili prisiljeni na zivot u Republici Bosni i Hercegovini,zajedno s Muslimanima i Hrvatima.
Drugi front,kojega sam Mladic mozda nije bio ni svjestan,bio je u njegovoj vlastitoj kuci.Jer prava prica o Mladicu nije prica o njegovim pobjedama i gubicima na ratistu.Prava prica je o njegovoj osobnoj tragediji,kcerkinom samoubojstvu.To sto je godinama bio dio srpske mitologije nije mu nista pomoglo.U ozujku 1994.,kada mu se kci ubila,zivot mu se pretvorio iz klasicnog srpskog mita u klasicnu grcku tragediju.
Noc prije samoubojstva,Ana se zajedno s ocem,majkom Bosom i bratom Darkom igrala"potapanja brodova".To me je nekako ganulo i podsjetilo na vlastito djetinjstvo ranih pedesetih.Ana je bila dvadesetogodisnjakinja,studentica medicine,a Darko je nekoliko godina mladji od nje.Ipak su se igrali"potapanja brodova",djecje igre koju sam i sama igrala s ocem kada mi je bilo mozda osam godina.Igrali smo jos i "Crnog Petra","Covjece,ne ljuti se"i domino.Otac me pokusao nauciti briskulu,pravu kartasku igru za odrasle.Tada jos nije bilo televizije i nakon vecere bi baka na stol iznijela kutiju sa svim mogucim igrama,pa bismo sjedili igrajuci se do kasno u noc.U pozadini bi tiho svirao radio.Otac bi slusao vijesti ili bismo slusali program za mornare,gdje bi zene i majke narucivale omiljene pjesme-za Marka koji je na putu za Singapur,ili Petra na brodu za Kostariku...
Moj mladji brat koji je bio premali da igra s nama,sjedio bi u bakinom krilu i navijao za mene.
Obozavala sam takve trenutke,kada bi citava obitelj bila zanesena igrom,zaboravljajuci sve probleme.Ali to je bilo tako davno.
Lako mi je zamisliti takav,gotovo romantican prizor u kuci Mladicevih,njih cetvero za kuhinjskim stolom.Sale,osmijeh na Aninom licu,zelju za pobjedom.Ali nesto je tu cudno,nesto me smeta kada pokusam zamisliti taj prizor.Kako to da su brat i sestra,ne vise tako mali,igrali s roditeljima tu djecju igru?
Mladic je nabijen muskarac velike glave i bikovskog vrata.Dok govori ostrim,nametljivim glasom covjeka koji je navikao naredjivati,crveno mu se lice sjaji od znoja.Izgleda kao covjek koji uziva u ovozemaljskim stvarima,kao sto su jelo i pice.Vjerojatno voli kobasice,peceno prase i janjca,
cevapcice i sarmu-ovi potonji su zapravo turski specijaliteti,iako mu vjerojatno na to ne bi trebalo posebno ukazivati.JER BEZ ONOGA STO SU TURCI OSTAVILI,NE BI PUNO OSTALO OD SRPSKE KUHINJE.A vecina hrane je zacinjena ljutom crvenom paprikom,sto naprosto vapi za rakijom.Svaka uniforma na njemu izgleda premalena,kao da bi svakog casa mogla puknuti.Crvenilo lica ukazuje na visoki krvni tlak,a vjerojatno mu je i kolesterol previsok.Ukratko,izgleda manje kao
vojnik,a vise kao ozbiljan kandidat za srcani udar.
Medjutim,ne tako davno,bio je toliko mocan da je njegovo ime tisucama bosanskih Muslimana bilo sinonim za strah.Mladic je tri godine drzao pod opsadom Sarajevo-grad u kojem je imao kucu i gdje su mu zivjeli majka i prijatelji,grad koji je dobro poznavao.U Sarajevu je do povlacenja Mladicevih snaga ubijeno 12000 ljudi.Potom je presao na Gorazde i Srebrenicu.
U Sarajevu su mi ljudi koji su ga poznavali rekli da je nepodnosljiv.General Mladic je taj koji je ucinio da shvatim kako je moglo doci do pada srebrenicke enklave pod zastitom UN-a-do povlacenja Nizozemskog bataljuna,do pokolja koji je uslijedio,do egzedusa 30000 zena i djece...
Sjecam se kada sam gledala dokumentarni film koji je snimila srpska televizijska ekipa TV postaje Pale za vrijeme ulaska armije Republike Srpske u Srebrenicu 11.srpnja 1995.U filmu on pregovara s pukovnikom Tomom Karremansom,zapovjednikom UN-ovog Nizozemskog bataljuna.Mladic stoji u sobi nasuprot pukovniku,ali opasno blizu.Intenzivno se znoji.Mladic urla na Karremansa;ne vice,
urla.Buduci da je puno nizi od pukovnika,urla jos glasnije.Okruzen svojim do zuba naoruzanim vojnicima vrlo uvjerljivo daje do znanja da su Karremans i njegovih 400 ljudi njegovi zarobljenici.
U slabo osvijetljenoj hotelskoj sobi u Bratuncu,Karremans nekoliko puta ponavlja samo jedan pokret rukom.Podize lijevu ruku prema grlu i nacas je kratko tamo zadrzi,kao da ima problema s disanjem.
Nakon nekoliko trenutaka iznova ponavlja taj pokret jos jednom.Jasno mi je da je to kompulzivan pokret kojega pukovnik vjerojatno nije niti svjestan.Ali mora da nesto osjeca,mozda smrtnu opasnost.On je visok i mrsav pedesetogodisnjak odjeven u maskirnu uniformu.Njegovo je lice zaledjeno od straha.Naslanjajuci se na zid hotelske sobe,Tom Karremans se hvata za grlo,kao da ga zeli zastititi od noza.
U jednom trenutku Mladic malo omeksa ton i nudi mu cigaretu."Pusite li?"-pita."Ne,ne pusim",
odgovara Karremans."Uzmite,nije vam zadnja!"-nasmije se Mladic,osjecajuci Karremansov strah.
Pukovnik nema izbora i uzima cigaretu.Nesto kasnije ga Mladic upita zeli li popiti pivo.Karremans ponovo odbija.Da ne bi ispao nepristojan i time uvrijedio vec ionako neprijateljski nastrojenog Mladica,on cak objasnjava kako ne misli da bi trebao piti alkohol,jer to nije dopusteno ni njegovim vojnicima.Mladic se ponovo od srca nasmije i kaze:"Piti ces ti,jos kako!"i posve je jasno da ce Karremans piti.Uskoro gledamo kako se pukovnik i Mladic kucaju casama i zajedno piju.
Kada covjek vidi Karremansa kako stoji nasuprot Mladicu-tako prestrasen da vjerojatno misli,to je to,ovo je kraj-razumijem da nije mogao obraniti nikoga,cak ni sebe.Jasno je da ce se Karremans pokoriti bilo kakvom Mladicevom naredjenju.Karremans je porazen,UN-ove trupe su porazene,
Srebrenica je porazena i sve to se moze procitati s lica nizozemskog zapovjednika.
Snimka sastanka dvojice zapovjednika je iznimno znacajan dokument.Mladic namjerno ponizava zarobljenog UN-ovog oficira koji cak nije niti neprijatelj,nego zapovjednik neutralnih snaga."Zelim vam pomoci",kaze Mladic,"iako to ne zasluzujete,niti kao oficir,niti kao ljudsko bice."Mladic ga vrijedja i ponizava,prijeti mu i pred televizijskim kamerama i pred njegovim vojnicima.Neutralnost vojnika UN-a njemu nista ne znaci.Ne priznaje medjunarodnu intervenciju u ono sto smatra svojim ratom.Cesto kaze da stranci samo sve pokvare.
Taj ga dokumentarac otkriva kao agresivnog i umisljenog covjeka,punog sebe nakon osvajanja srebrenicke enklave.Ali takodjer pokazuje kako laze.Laze Karremansu kada mu kaze kako muslimansko stanovnistvo nije cilj njegove akcije.U Potocarima govori desecima tisuca iscrpljenih zena i djece da se ne boje,nista im se nece dogoditi.To im govori u trenutku kada su autobusi koji ce ih raseliti iz Srebrenice vec na putu.Takodjer laze predstavniku srebrenickih Muslimana,koji vec pri pogledu na Mladica gubi moc govora.Mladic mu kaze da"...svima koji poloze oruzje garantiram da ce zivjeti.Dajem vam rijec kao covjek i kao general."
Obicaj mnogih srpskih politicara i oficira da lazu je na pocetku rata zbunjivao strance.Dugo su vremena strani pregovaraci uzimali njihova obecanja zdravo za gotovo,da bi puno kasnije shvatili da su lagali.Njihov odnos prema istini je ocigledno drugaciji.Prema srpskom shvacanju vojne etike,lazi su dozvoljene da bi se zavaralo neprijatelja.Stovise,bilo bi glupo biti iskren.Naravno da Mladic nije namjeravao zarobiti Muslimane koji poloze oruzje.U Srebrenici nije bilo zarobljenika.Bas toga dana kada je davao svoju ljudsku i oficirsku rijec da ce zarobljenici biti postedjeni,nekoliko sati kasnije pocelo je masovno ubijanje.Krvoprolice koje je uslijedilo nakon 11.srpnja bio je najveci masakr u Europi nakon Drugog svjetskog rata,masakr koji je okoncao zivote 7475 Muslimana iz Srebrenice...
(Slavenka Drakulic-"ONI NE BI NI MRAVA ZGAZILI")
|
