nedjelja, 15.06.2014.

Oculus (2013)



Sve u svemu: 4 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Godinama nakon što im se dogodila nesreća s roditeljima, sestra pokušava uvjeriti brata kako nije on ta osoba koja je ubila svog oca nego da je riječ o nečemu nadnaravnom i prokletom...



Prije možda mjesec dana brujilo se o ovome filmu na područjima koja imaju svoje Cinestar dvorane. Iako nikako nisam ulovio vremena da se zaputim u kino i da pogledam novi uradak producentske kuće Blumhouse (Paranormal serijal, Sinister i Dark Skies), naslušao sam se dosta priča o tome kako svake godine barem jedan horror izađe i pokosi kino blagajne te uspije zastrašiti poveće gledateljstvo. Prošle godine bi to mogli pripisati Conjuringu i Sinisteru, a 2014. godinu bi mogli početi s Oculusom koji je bio veoma uspješan na kino blagajnama. Vjerojatno ne izgleda to tako samo meni, ali zamjetno je kako se producentske kuće više pozabave promocijom jednog filma u kojega će položiti sve nade i kojega će ispromovirati i marketinški eksploatirati do te mjere da će jednostavno morati zaraditi barem pet puta više nego za novce za koje je napravljen. Takva marketinška zavrzlama uspješna je u jednom segmentu, u jednom filmu, ali što je s ostalim horrorima koji izlaze istovremeno ili u danima kada i ''horror-hit''? Zato se, pretpostavljam, javlja konstantni problem marginalizacije horror žanra, jer na jedan kvalitetno promoviran horror film dobit ćete još barem 75 horrora koji su ni manje ni više nego sablasno loše prošli kod publike. Tu se javlja problem gomilanja filmova koji nemaju svoju reklamnu kampanju i koji zauvijek ostaju u sjeni filmova koji jesu ili nisu to zaslužili. Oculus je, na svu sreću, zaslužio da ga se promovira maksimalno jer je ponudio nešto što sam iskreno i očekivao - dobre trzavice, efekte, glumu i scenarij. Može se reći da sam se totalno opustio i krenuo očekivati povremena zatvaranja očiju te napetost koja se u većini slučajeva pokazala konstantom.



Priča je prilično jasna i jezgrovita, sve do neke kulminacije događaja jasno se vidi kako radnja napreduje i kako se nenarativnom tehnikom redatelj Mark Flanagan stalno vraća retrospektivom u prošlost, a zanimljiva odlika tog 'đavoljeg' predmeta ogledala je ta da vas natjera da radite neke stvari koje on želi da radite, još kako se to poistovjećuje s prošlosti, može se reći da je stvarno dobro koncept snimljen. Glumci su također na zavidnoj razini, odlični Annalise Basso i Gareth Ryan kao mlađi brat i sestra uistinu su dokazali kako se odlično može glumiti već u najranijoj dobi. Pored svih mind igrica koje nam je Flanagan postavio te svakakvih scary scena, ono što me iznenadilo jest da povremeno možemo nabasati i na dobru količinu morbidnosti i povremenih 'bloody' situacija od kojih vam vjerujem neće biti previše ugodno, no u suštini, dobra je koleracija između psiholoških igrica i gnjusobnih poteza. Ono što me je pomalo zasmetalo u radnji od sat i pol vremena je nekoliko izrazito dramatičnih scena koje bi možda mogle filmu pridati epitet dramskog horrora, no na svu sreću filmom prevladavaju jezive i nadrealne scene. Uspoređujući film s navedenim Sinisterom ili Conjuringom, može se reći kako je po napetosti negdje sitno ispod prethodnika, što po radnji što po sadržaju napetosti, no to nimalo ne umanjuje vrijednost Oculusa s obzirom da sam ova dva ocijenio s odličnom ocjenom.



Oculus je, ukratko opisano, stvarno dobar i kvalitetan horror. Zaslužio je zaradu koju je pokupio, napet je, pametan i niti u jednom trenutku nije nerazumljiv ili konfuzan. Svakako topla preporuka, unatoč nekim manama, isplati se dobro zastrašiti. Čekamo što će nam novoga Blumhouse ponuditi.

14:36 | Komentari (1) | Isprintaj | #

subota, 14.06.2014.

Joy Ride 3 (2014)



Sve u svemu: 2 / 5 headbang
Više o filmu: Imdb.com
Video

Grupica utrkivača odlazi prema Kanadi na jednu njima važnu utrku. Nakon što skrenu na prečicu, vozač kamiona neprestano im je za petama i lovi ih dok ih sve ne isprepada i na kraju ne ubije...



Rusty Nail nam se vratio nakon šest godina. Nisam siguran koliko sam očekivao ovaj povratak, a još manje sam siguran koliko sam to želio nakon meni očajne dvojke, no što je tu je, red je da se pogleda što nam je novoga ovaj manijakalni kamiondžija pripremio. Prizori u filmu su prilično slični kao i u prethodnicima: usamljena cesta, odmarališta, moteli, Rustyjeve potjere, nekolicina mladih žrtava i bum - nekakav neočekivan kraj. Ista šablona događa se i ovdje, samo što ovdje prvi puta imamo prilike vidjeti Rustyja u svom fizičkom obliku te se ovdje dosta često pojavljuje i najbrutalniji je dosad. Koliko sam zapravo očekivao nekakav torture porn splet događaja u ovom serijalu to je diskutabilno, no evidentno je da se trojka više priklanja dvojci po količini brutalnosti i splatter scenama, dok je jedinica bila pravi psihološki triler. Primjese ostalih modernih horrora također se mogu primijetiti u ovom ne baš originalnom nastavku, a to je upravo ono što me je najviše zasmetalo u filmu - manjak originalnosti i podbačaj na scenariju. Nikakva očekivanja nisam imao, a i dobio sam uobičajenu besciljnu jurnjavu američkim cestama gdje se nalaze svakojaki manijaci, no Joy Ride serijal je ipak dosta popularan i neshvatljivo mi je kako se iz tako dobrog prvog dijela može napraviti ovako blijeda kopija bez trunke autentičnosti. Joy Ride 3 mi je upravo zbog takvih stvari potpuni promašaj.




Rusty je, ako ste gledali prijašnje dijelove oduvijek bio inteligentan manijak, nikada nije ništa radio bez opreza ili bez ponavljajućih provjera svojih radnji, ali ovdje je prešao na neki novi nivo te je postao maestro za zamke i bespotrebne smicalice, kao da gledamo Jigsawovog nasljednika u puno gromadnijem obliku, inače, Ken Kirzinger je također utjelovio Jasona Voorheesa u Freddy vs. Jason. Prilično mlaki i neemotivni likovi nisu mogli biti spašeni od tobože nešto boljih glumaca, a njihova sudbina gledatelju neće biti uopće toliko bitna, ako već budete gledali film s oprezom, jedino što će vas zanimati je ustvari način na koji će ubojica masakrirati sljedeću žrtvu, makar nije ni bitno tko je sljedeća žrtva.
Zamke i načini ubojstava od početka filma su zapravo najbolje što se filmu moglo dogoditi. Ima ih nekoliko inteligentnih, nekoliko još neviđenih, ali svakako je dobro što je Rusty uključio svoju maštu i malo prodrmao gledatelje, no vjerujem da se ovakav tip filma ne bi ni gledao da nije nastavak popularnog serijala. U filmu sam zabilježio previše nepovezanosti, mlaćenja prazne slame, govorenja u prazno da se jednostavno nisam mogao pomiriti s nekim scenarističkim pogrešnim manipulacijama gledateljstva da se pokrije sva nelogičnost. Kraj filma također ne bih previše komentirao, jednostavno me neugodno iznenadio i nisam očekivao da se itko može dosjetiti takvog raspleta događaja. No, ima nas svakakvih.



Ok zamke i ubojstva, unaprijeđeni Rusty Nail, bezvezni likovi, slab scenarij i dobili smo još jedan loš nastavak. Bude li nekim slučajem četvorke, iz dubokog poštovanja prema prvom dijelu nastojat ću baciti oko, ali s očekivanjima manjim od patuljastog mrava.

17:34 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se