ISKONSKI PAG

srijeda, 30.03.2016.

DAN GRADA PAGA !







Ispo` vile Velebita
Moj je komad voga svita
Modro more, zlatna vala
Beli kamen, tesna kala

Život me je uvik griza
Ostajali svud su friži
Ča je srića daje bila
To san tebi bija bliži

Nima dana, nima noći da ti ime ne spomenen
Tvoje lice, Pagu, vidin bilo kud da se okrenen
Nima dana nima noći Boga za te da ne molin
Da te kripi, da te čuva, za me ča te ludo volin

Jubin te krikom galeba i pismom valova
Jubin te šaptom maslina i dahom vitrova
Jubin te snagom godina ča pritišću naš mul
Jubin te svim ča punilo je od života žmul

Sićanja tepla, sjeta i tuga dikod mi dušu ćapaju
Bledi letrati od solina starih u drugo me vrime tornaju
Bore na licu kaj usnule šine site da vrime leti
Godine greju jedna za drugon ka stari vaguneti

Kada sklopin oči, kad mi bude poći
S druge bande svega
Zadnji put kad dahnen, svome tilu mahnen
I partin put Njega


Sretan Vam dan Grada drage Paškinje i Pažani i svi koji se tako osjećate, drevnog nam i jedinog Grada, i svi mi koji u mislima imamo svoj Grad, po uzoru na našeg Branka Barbira koji je u svojim pjesmama razotkrio njegovu dušu, a ja ovako posložio na jedan drugačiji, meni bliži način.

30.03.2016. u 11:59 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 14.03.2016.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.29.





Lipa naša Paška valo i za bure i za bonace sve si naše blago. Di god oko seže sva je Tvoja lipota, a koliko si se samo mjenjala onako "Da tramontana", kako te prvi puta crtano dočarao veliki paški sin Marko Lauro Ruić.
Moj mali doprinos usporedbi.




14.03.2016. u 22:41 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.03.2016.

IN MEMORIAM – STJEPAN SABALIĆ (Stipe Koren – Lovro Kantirić)






Jutros prije marende na poslu, prelistam pristigle e-mailove, pa između svih naletim na e-mail koji me toliko ražalostio. Draga pratiteljica ovoga bloga, blogerica Rossana i bivša suradnica na portalu BMB, obaviještava me još sinoć da je preminuo Stipe Koren. Zašto sinoć nisam pregledao e-mailove? Poremetio me nogomet.
Nešto malo kasnije zove me mater. "Moran ti nešto reć, neznan ako već nisi cu, ako ti ni neki od Paga javi..." Tu slutnju i tu vijest sam eto pročitao od Rossane. Majka mi dalje kaže: "Umra je Stipe Koren". Ca muciš? Mucin, jer ne mogu govorit. Govori mi majka dalje: "Vidila san se sa Želimiron u nediju na misu, pa mi je reka da je otac slabo."
Sa Želimirom sam od svojeg djetinjstva. Od vrtića, pa do osnovne škole, i sudbina je htjela da u Rijeci u našem daljnjem školovanju sjedimo zajedno u medicinskoj školi. Stipe je to jako cijenio. Podržavao je naše zajedništvo.
Što sada napisati o ovom čovjeku?! Što napisati a da se nezna?!
Sjetio sam se, da sam na spomenutom portalu napisao jedan post prije šest godina i vjerujem da ga puno ljudi tada nije čitalo. Ja ću ga kao spomen na barba Stipu ovdje još jednom prenjeti, iz pijeteta.

Zato na zadnji oproštaj od toga velikog covika doćeju prijateji i svi oni ki su ga štimali. Mene će serce bolit ca ja neću moć bit tamo da se oprostin od njega. Fameja i rodbina će bit tote da tuguju, takva je užanca. Oni su ki docekjujeju svih u svoj svojoj boli. Oni su ti ki su polipili osmrtnice po Gradu, da nas je u 81. godini napusti naš dragi suprug, otac, ded i brat. A namin, ki ostajemo za njin ostaje obaveza da skupimo na jedno misto sve ono ca je napisa, da nan to bude oporuka, kada ne more bit poruka u ovoj ožalošćenoj paškoj kulturnoj zbilji.

Za kraj iz "Baš me briga" iz 1971. godine:



Vjekovima je živjelo,
Živi i živjet će,
Tugovat i radovat se,
Naše najdraže,
Naše lipo,
Drago, Velo – malo misto.

Cijeloj obitelji izražavam svoje osjećaje dubokog štovanja.




LOVRO KANTIRIĆ

Sedin sam sa sobom, pa mislim kako ništa ne mislim, a vrime je karnevala pa na koncu dolazin do toga da ni ne triba ništa mislit osim o karnevalu u ovakva vrimena, jer sve je u alegri, kako bi rekla moja mat. Tako mi je u misal doša jedan covik koga bi se tribalo sitit. Pa da ne bude, osoba «A» predstavite se, ja ću pocet ovako:
Sva vlast karnevalu, klicali su i stari i mladi.
Pag je danas doživio veliki dan!!
Vlast je preuzeo Karneval u osobi mladog princa.
Građanstvo koje je izašlo na ulice toplo je pozdravilo mladog kralja.
Živio kralju karnevala! Živjela vlast nada vlastima!
Živila bevanda naša – žuta i crna - a u koju ćemo utopit sve protivnike i urotnike protiv nove vlasti!
Ki ni zadovojan neka se od tuge pojde zipit, jer će tako zaboravit svoju tugu i postat naš pristaša.
Pag, 25. VII 1964.
(Radio Konoba)

Ki je vo, ki je vo nota? Pa ca se ne vidi u naslovu ki je vo nota. Pa neka neki rece da je Radio Pag perva paška radio postaja. Malo sutra. Radio Konoba i njen glavni urednik Lovro Kantirić alijas Stipe Koren je kriv za sve ovo. I tako u svojim mislima san sa sobom govorim ko da san pomunješa, a ako covik misli ostat normalan uvik mora dercat ako ne jedan korak ispred vrimena, onda baren u svojim mislima.

Koliko je ovaj covik bi ispred svoga vrimena, tek sada vidim ca ga više čitam u ovim danima karnevala i sve one rige ke je nota u svom «Baš me Briga». Koliko je samo mora vrimena potrošit tuč slova u onu mehaničku makinu, koliko se je put mora sa ženom pokarat radi toga, koliko su dica morala terpit sve to dobro ca je on cini da judi budeju zadovojni. Ni onda bilo, ne mogu se logirat. I sve više se spamećujem kako se na pijacu cekalo kad će doć sa svojim novinama. –Je doša Stipe, je doni «Baš me Briga»? Ko je to štivo bilo. Svi su to čitali.

Kad bi poša na pijacu, pokojna teta bi znala reć: - nemoj zaboravit uzest «Baš me Briga» da se nasmijemo malo, kad dojdeš doma. A svi govoriju kako se noga puta više družilo i više smijalo. Kad ćuhaš stare kako to govoriju najraje bi in reka – blago Vamin, kako Van je lipo bilo. Ali, po ovome ispada da smiha uvik fali. Sva srića da mi imamo covika ki nam to sve omogućava. Kako ga fermat u svemu tome i pored sve ove tehnike ku danaska imamo. Nikako, niti ne smimo pomislit na taj grih. Nismo mi judići niti smo divjaci već sa vakvom dikom bit ćemo junaci . Pustimo covika da piše, a mi ćemo tancat i smijat se, ako ništa drugo baren onoliko, koliko nam karneval traje.
Gedan malo ove slike i vidim kako se dostojno ispratilo Marka, skoro celi paški puk doša ga je ispratit i cut ca je pokojnjak u svom «testamentu» napisa, a zna se, a sada i vidi, ki je testamenat puku obznani. - Dajte fermajte više lajat, da cujemo ca govori. Tako se govorilo dok je sudac čita testamenat. Na kraju dajen jedan zadatak svima onima ki čitaju ovaj članak, jednako kako smo notali ki je slikan na «milenijsku sliku» Strikomana, notajte se ki je slikan na ovu sliku, ni milenijska, ali isto vridi, pred trejset i pet godišć sam ovo litrata, kako san umi. Nažalost vidim ovde i judi ki se nećeju moć notat sami. Morat će ih kikod spomenut od onih ki ih se još spamećuje.

I da sveršim ovo pisanje sa još dvi besede ovoga plemenitog covika:
Kolo se već povija
U kolu su brojni gosti
Maškare je gdjegdje koja
Naša prošlost nek nam prosti

I nošnja se neka vidi
Brojnome se oku svidi
A stotine moljac tare
Zatvorene u ormare

Gdje si dični Pažanine
Pa da vidiš svoje sime
Kako ti se gradom «diči»
I na što sve ovo liči

Glazba trešti igra kolo
Okreče se naokolo
Od pet kola
Niti pola

I pitaju naši ljudi
Što se ovo s nama zbiva
Na pijaci svi smo naši
A pod maskom gost se skriva

Notano u «bas me briga»; anno domini; MCMLXXVII

Branimir Maričević-Bebić
Čavle; 14.01.2010.


10.03.2016. u 17:19 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 09.03.2016.

DA SE NE ZABORAVI - ŠPAHER





Baš kada smo mislili da je zimi kraj, špaheri su opet u punom pogonu. Zima je na otoku pusta. Nima nidi ni žive duše po ovoj hladnoći. Škure su zatvorene. Svaki voli bit doma uz tepli špaher. Još ako ti dojde kompanjom ili društvo, pa se hiti partida trešete i briškule, uz tepli špaher. Oganj je odvavik sinjal života.


Sparherd je beseda austrougarskog porijekla, hervatski se za špaher rece štednjak, dok oni sa štokavskog govornog područja receju šporet. Kada bismo s hervatskog nazad prevajali besedu štednjak, onda bi se moglo reć da je to šparnik, sparen (štedjeti) + herd (ognjište), štedljivo ognjišće. U špaheru se ni toliko trošilo derva, koliko na otvorenom ognjišću, niti je bilo dima.

Tako me je ovo hladno vrime i ovaj stari špaher sacuvan u fameju moje žene u Istru, torna u ona vrimena kada smo se kupili oko špahera, kako doma tako i kod svih judi u naš Pag kod kih si se ovih hladnih zimskih, burnih vrimena, zateka.

09.03.2016. u 18:52 • 0 KomentaraPrint#

petak, 04.03.2016.

4. GODINE ISKONSKOGPAGA






Četvrta godina bloga "iskonskipag" je ispred svih Vas koji rado dolazite na ovaj blog. Još uvijek pronalazim odgovore, zašto pišem ovaj blog.
Naišao sam na neke misli blogera kojih rado pratim pa ću ovdje prenjeti njihove misli koje su i moja vodilja u pisanju i stvaranju ovog bloga.

Krešimir Đeba bard hrvatskog novinarstva je jednom prilikom zapisao: "Novinari ne smiju biti odgovorni nikome osim javnosti, čitateljima, profesiji i novine moraju služiti kako bi političari stekli uvid u to što misle građani, a ne obrnuto."

Između ostalog pratim i blog književnika Alojza Majetića koji je radio kao novinar i urednik, pisac scenarija za radijske i televizijske emisije, čovjek koji je za svoja književna djela više puta nagrađivan. Na koji način on zbori o blogu?!
"Iskušavao sam što mi ta nova tehnologija može pružiti u stvaranju novog svijeta – a istina je da pisanjem romana formirate jedan novi svijet: i ako on funkcionira, to može biti dobra knjiga. U nastojanju tog novog svijeta prednost je bila što je čim nešto napišete, taj tekst dostupan čitateljima, što ga automatski podastirete bezličnom licu publike.
Svaka vrsta tehnologije diktira svoju posebnost komunikacije. Nije blog izvan pravila stvarnog života. Zato ćete i na blogu, kao na primjeru u tramvaju, sresti ljude koji će vam stati na nogu i pritom se smješkati kao da rade nešto jako ugodno jer im je takva narav i misle da je to zanimljivo.
Mnogi otvaraju blogove da bi bili primijećeni, i samo se polu-skrivaju iza blogerskog identiteta. Inače, mislim da je anonimnost nešto što danas muči svakog pojedinca i da se na tom osjećaju mogu graditi kojekave manipulacije – promiđbe i političke. To je fenomen – činjenica da se kroz bijeg iz anonimnosti vrlo često može dogoditi fašizacija samog sebe."


Svoj blog doživljavam kroz pjesmu "Iskonski Pjev" Miroslava Sinčića kojeg sam predstavio na ovom blogu, jer Iskonskipag se isključivo bavi jednim gradom vjerujući da to nije grad koji se boji izlaska sunca.

ISKONSKI PJEV

Kad ujutro s vrha čempresa
žutokljuna ptica zapjeva svoj "iskonski pjev"
prema Nebu prema toplom Suncu
moje srce nabubri kao proljetni pup
i prolista i osnaži me rastom.

Moje ruke kao nabujale rijeke
zagrle toplu Zemlju
prepoznajući je u šumnim izvorima
u tamnim šumama i plodnim brazdama.

Uvečer skupa dišemo na cvjetnoj postelji
ostrašćenoj proljećem.

(Miroslav Sinčić)

Čitamo se dalje!

04.03.2016. u 09:58 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2016 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (6)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (8)
Rujan 2013 (3)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, dali je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1.KAŠIĆ BARTOL
2.GRUBONIĆ PETAR
3.MATASOVIĆ VID
4.MRŠIĆ IVAN
5.TUTNIĆ IVAN
6.MIŠOLIĆ BENEDIKT
7.PALČIĆ ANTUN
8.CAPPO ANTE
9.RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10.TRASONICO PETAR
11.SLOVINJA IVAN
12.RUIĆ MARKO LAURO
13.FABIJANIĆ DONAT
14.MEŠTROVIĆ ŠIME

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se