Baš kada smo mislili da je zimi kraj, špaheri su opet u punom pogonu. Zima je na otoku pusta. Nima nidi ni žive duše po ovoj hladnoći. Škure su zatvorene. Svaki voli bit doma uz tepli špaher. Još ako ti dojde kompanjom ili društvo, pa se hiti partida trešete i briškule, uz tepli špaher. Oganj je odvavik sinjal života.
Sparherd je beseda austrougarskog porijekla, hervatski se za špaher rece štednjak, dok oni sa štokavskog govornog područja receju šporet. Kada bismo s hervatskog nazad prevajali besedu štednjak, onda bi se moglo reć da je to šparnik, sparen (štedjeti) + herd (ognjište), štedljivo ognjišće. U špaheru se ni toliko trošilo derva, koliko na otvorenom ognjišću, niti je bilo dima.
Tako me je ovo hladno vrime i ovaj stari špaher sacuvan u fameju moje žene u Istru, torna u ona vrimena kada smo se kupili oko špahera, kako doma tako i kod svih judi u naš Pag kod kih si se ovih hladnih zimskih, burnih vrimena, zateka.
Post je objavljen 09.03.2016. u 18:52 sati.