ISKONSKI PAG

četvrtak, 29.10.2015.

ŽIVOT JE VJEČAN !





"Smrt je samo dio života, jer je život neuništiv. U smrti nestaje trošni, smrtni dio čovjeka, a duh, ideja, misao, djelo ljudsko živi i djeluje."

Ovako je zbori veliki Jure Kaštelan i more se reć da je to covikova sudbina. Od kada je svita i vika judi su se rajali i letili kroz život, ne misleć na sriću, a doživili su svakakva zla, i ni bilo druge nego pomirit se sa onin ca dohaja i pomirit se za onin ca je ostalo iza nas, i za onin ca će doć posli nas.
Budi ono ca jesi, budi covik, covik ki mora puno lavrat i kada nebi sti, jer niki ni sam živi, i ne žive. Koliko god mislili da smo boji i pametniji od drugih, moramo se jedni na drugih naslanjat, da nas nebi bura otpuhnula kako i komad karte kad joj se najde na tir.
Ovo su dani onih ki su bili snamin, i onih kih se više i ne sićamo, ki su nam u mislima ostali samo po tome ca su nam naši stariji o njima govorili, koliko su se mucili i škerbili i kako su brižni po ton teškon putu živjenja hodili.
Pred nama su blajdani Svih svetih i Mertvi dan kada je red da se sitimo svih tih dragih judi da in užgemo sviću i lumin, stavimo kiticu cvića na grob, ako ih ni vrime oterlo i hitilo u zaborav.
Svit se je promini.
Sigurno je da se u Pag nekada drugacije živilo nego danas, judi su bili vezani za zemju i za more i samo se od toga živilo. Puno ih je bilo ki su partili brodon za bojin životon. Ali uvik su u mislima imali svoj dom, svoj kraj i kada će se tornat doma da u njemu najdu svoj mir i svoj grob.


Bilo kako bilo, svakon coviku dojde kraj, svakome je red selit posli nikog vrimena. I tako, kada ovi dani mislimo na one ca su se rodili puno velikih nada, ca su se mucili celoga života kako bi to sve dospili ucint, bili mladi i gizdavi, puni snage, pa kako su godišća cinle svoje, bili zreliji i pametniji, pa se sve više prignjevali zemji ka ih je zvala, i ne smimo zaboravit koliko ih je bilo, i ki si šli u mrak od koga se više ne torniva. Još se ni niki rodi, ki ni tamo dospi.
I zapametimo besede onih malo starijih judi, ki znaju reć, kada dojdeju na Cimitar, da ih je sada tote više kih poznivaju, nego meju živima.

Sada kada su se oslobodili svih ovozemaljskih muk, ne samo na Svi sveti i Mertvi dan, nego svaki dan bismo im morali reć: počivajte mirno, volili smo Vas, i još ste snamin.


29.10.2015. u 10:50 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 26.10.2015.

IN MEMORIAM




MATE MARIČEVIĆ
14.02.1932. – 26.10.2015.



Najnježnije srce Isusovo uvijek prisutno u Svetom Sakramentu, uvijek puno vrele ljubavi za siromašne duše zarobljene u Čistilištu, smiluj se duši Tvoga umrlog sluge.
Ne budi mu prestrog u Tvome sudu, nego pusti da nekoliko kapi Tvoje Dragocjene Krvi padnu na gorući plamen,
i daj, o milosrdni Spasitelju pošalji Svoje anđele, da Tvoga umrloga slugu povedu do mjesta odmora, svjetla i mira.




26.10.2015. u 15:25 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 25.10.2015.

NEPLANIRANI DOLAZAK U PAG





Petak ujutro, bura, zubato sunce, promet blokiran, trajekti ne voze, a trebao bih do Paga, pa onda do Zadra. Otac mi je u bolnici u malo vremena po drugi puta. Mater je zabrinuta, ali spremna. U Tebe se Gospodine uzdam, bilo je geslo biskupa, kojeg se u Hrvata najviše spominje, i vjerujem da je to jedino geslo koje bi svaki imalo poučen katolik u Hrvatskoj mogao odgovoriti, čije je to bilo biskupsko geslo.


Predlažem Tamari da idemo "okolo". Još uvijek se mi Pažani držimo pojma "okolo" kada nas ta naša bura prijeći da dođemo na otok. Kako ćemo okolo ako je i dolje sve blokirano. Ma ne tata, idemo autoputom do Zadra za dva sata smo tamo. Tako je i bilo. Krenuli smo preko Bosiljeva i za dva sata smo bili u Zadarskoj bolnici.

Po dolasku htio sam pozdraviti dr. Ivana Škifića, koji je specijalista traumatolog i kojeg još kao dijete znam, uostalom njegova pokojna majka dr. Javroka Škifić radila je samnom na rehabilitaciji. Ivan nam je omogućio da izvan redovnih posjeta možemo vidjeti dida, kako Tamara kaže.
Nisam pesimist, što se zdravlja dide tiće, ali situacija djeluje zabrinjavajuće i vjerujem u zdravstvene djelatnike koji daju sve od sebe da se didi pomogne.
Zazivam pomoć Majke Božje od Staroga Grada, kojoj se moj otac toliko utjecao. U njegovom "takuinu" uvijek je bila njena slika koja ga je pratila po svim morima na kojima je plovio.
Marijo prihvati naše molitve, i zauzmi se kod Gospodina za milost spasenja i bdij nad zdravljem našeg oca. Što sam drugo mogao zamoliti?

Nakon svega jurimo prema Pagu da stignemo na sprovod barba Grgi od Preboja. Znam da će se moji rođaci iznenaditi kada me vide na sprovod. Na paški most dere bura, zaustavili smo se minutu da doživim moć bure, tu njenu snagu. Zamalo me srušilo na pod. Tamara nije ni pokušavala izići iz auta.

Došli smo na groblje petnaest minuta prije sprovodnih obreda. Koliko fameje na sprovod. Kamo god se okrenem je neki od člana fameje. Vidim da im je drago da sam ovdje, i Mirjani i Ivu i Margiti. I pored svoje žalosti, pitaju za oca. Odmah su shvatili da sam bio u Zadar, pa sam to spojio da dođem i na sprovod.
Sprovodne obrede pored novog Paškog župnika predvodio je don. Dario Tičić. Ispratio je Dario još jednog člana svoje ulice. Njihova ulica mogla bi puno toga govoriti o življenju i povijesti jednog grada, grada koji pomalo iščezava.

Red je kao i uvijek, da nakon sprovoda obiđem grobove svojih najmilijih, tim više što sam siguran da za nadolazeći blagdan neću biti u Pag.
Spustio sam se do grada, ulice puste, nigdje nikoga, a koji dan, Bogom dan. Dobro je Duško Paro pjevao:
Kada dođeš u moj grad,
Što malen je i tih.
Gdje ulice su puste,
Ja često sanjam njih.

Ja sjetim se na dane,
Što provedoh ih tu,
A, nitko da mi maše
I, nitko da mi priđe,
Zar nikom nisam drag?



Tim mislima spuštao sam se Velom ulicom prema rivi i onda na zidu Kneževog dvora iznenađenje, postavljena je ploča za plakatiranje. Hvala Ti dragi Bože, da ove moje javne apele netko čita i da se nakon mojeg posta po dolasku sa godišnjeg odmora, netko sjetio i poduzeo mjere da se zaštite javni prostori kako ih se dalje više nebi uništavalo. Hvala Vam!

Na rivi ispred Zeca, ispred Šmita, ispred Kužmarja tu i tamo nešto malo ljudi koji uživaju na ovom zubatom suncu. Kada si u zavjetrini grije tolikom silinom da se ni ne možeš dugo zadržavati na tom suncu, na koncu nije ni zdravo. Ali, ljudi prkose svemu, ujedno i štede. Strašno mi godi ova tišina, ovaj mir. Da je barem ovako po ljeti kada sam doma.
Pred dolazak pred kuću još sam htio provjeriti dali su labudovi tamo. Samo je bio jedan, pa kada je primjetio da fotografiram, valjda je pomislio da ću mu dati nešto za jesti. Ide prema meni. Međutim Radan je primjetio njegovu namjeru, došao je do mene i dao mu suhog kruha. Kaže mi čovjek da ih je bilo dvanaest, i da su ih djeca naučila nositi im kruha i hraniti ih. Biti će da su se ovi ostali negdje sklonili od bure.

Mater mi je preporučila da kada dođem doma, neka zapalim špaher. Da je sve spremila a moje je samo da potpalim.
Ružno je bilo ući u kući u kojoj nema nikoga. Naviknut sam da me otac uvijek dočeka, a sada je sve prazno. Neugodan osjećaj.

Ovakav kraj tjedna sigurno nije bio planiran, niti bih volio da sam ga planirao na ovakav način. Ništa dobro me nije dovelo u moj grad, ali opet si sretan da si tu, pa makar i u lošim vremenima. I to je dio života.
Vrijedilo je doživjeti i ovo iskustvo.


25.10.2015. u 19:02 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 21.10.2015.

POSLJEDNJE ŠKOLSKO ZVONO ZA NEDU I URICU – ŠKOLSKE PODVORKINJE





U prošlogodišnjem postu opraštajući se od tete Urice Paulinke zapisah:- Teta Urica je svoju zasluženu mirovinu dočekala kao „podvorkinja“ u Osnovnoj školi Juraj Dalmatinac, gdje pri kraju svojeg radnog vijeka, kada se osnovala sekcija za mlade čipkarice, podučavala ih svojim čipkarskim znanjem i umijećem šivanja. Nažalost od tog hrama znanja i odgoja nitko nije nazočio njenom posljednjem odlasku sa ovoga svijeta.
Vjerujem da se mnoge starije generacije paških osnovnoškolaca sjećaju tete Urice Paulinke.
Njezini susjedi, prijatelji i rodbina izgubili su poštovanu, ugodnu, dragu i voljenu osobu, paške čipkarice jednu od istaknutijih svojih članica, među posljednjima takva kova, života i sudbine.
Isto bih mogao kazati i za tetu Nedu rođ. Perušić - Šupraha, koja se pred mjesec dana preselila sa ovoga svijeta u vjećnost. Tragom mojih fotografija red je odužiti se ovim divnim ženama, koje su bile dio naše školske mladosti.


Podvornica, kako to samo gordo zvuči. Kada te ima netko podvoriti, kada ti može pružiti sve ono što ne očekuješ toga trena, kada te ima tko zaštiti pred profesorima, je ono što osječaš i pamtiš za čitav život. One nisu bile puke čistačice ili spremačice, one su bile "podvorkinje".

Prije našeg dolaska u školu, sada kada bi krenule bure, kada kroz vrata puše, kada se čuti hladnoća, naše bi podvorkinje naložile peći i podvorile nas toplom učionicom. Tada kada je u školu dolazilo i preko 30 metara drva, kada je sve to trebalo rascjepati i posložiti. Više puta smo i mi učenici znali učestvovati u pomoći.

Kada su se skrivečki palile prve cigarete, kada su padali prvi poljupci, kada su se sve nepodopštine skrivale od očiju profesora, tu su bile naše podvorkinje da nas zaštite. One su čuvale sve tajne škole.
One su bile i naše hraniteljice, one koje su spremale marendu i dijelile nam za vrijeme velikog odmora. Koliko se samo kava skuhalo u onim malim njihovim svlačionama, i nikada nisu inzistirala na tome da doneseš kave. Kao na ovoj bandiri: ki ima kuma, ima i kolacića.

To su bile naše podvorkinje, teta Urica i teta Neda i dio moje mladosti pored njih u školskom dvorištu, kada su zasađeni borovi, a bijaše to početkom 70-ih. godina prošlog stoljeća.
Posao koje su one obavljale sa radošću i ljubavlju, njihovim se odlaskom u sjećanje preselio i posao podvorkinje.
Odlaskom i tete Nede zazvonilo je posljednje školsko zvono kao vječni spomen na te drage osobe.

21.10.2015. u 16:09 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 13.10.2015.

GODIŠNJICA VESLAČKOG KLUBA PAG




Samo oni koji su ikada bili u sportu bilo kao sportaši ili kao sportski djelatnici, jer jedni bez drugih ne mogu, u stvaranju sportskih rezultata, znaju kako djeluje sportska obitelj i koje je to bogastvo, kako za pojedinca, tako i za društvo u cjelosti.
Veslački klub Pag pridružio se toj velikoj sportskoj obitelji i svi oni koji su uključeni u rad istog mogu svjedočiti početnoj tvrdnji. Taj kotač, više se neće zaustaviti. Godina postojanja obilježena je godišnjom Skupštinom u svečarskom tonu sa jasnim porukama i ciljevima koji ih očekuju.


Veslački klub Pag piše novu sportsku i ne samo sportsku povijest Grada Paga. 30. rujna 2015. najavili su na Facebooku: "sutra krećemo za Zagreb na našu prvu regatu u povijesti, Prvenstvo RH."
Oni već sada znaju što je povijest, već su zabilježili tko je bio prvi, tko je prvi u povijesti nastupao na službenom Prvenstvu Republike Hrvatske u veslanju.
Prije prvog službenog nastupa u Zagrebu, na godišnjoj Skupštini koju je predvodio Predsjednik Davorin Fabijanić uz mnoge goste koji su nazočili istoj postavili su svoje sportske ciljeve. Za svako vodstvo kluba, tek sada počinju problemi, jer da bi klub funkcionirao ne može bez novčanih sredstava i bez sve opreme koja ide uz klub. Za sada su stvoreni osnovni uvjeti, a infra struktura će se dorađivati u hodu, jer je to jedini način za nesmetan rad.
Mario Pernar, Luka Šuljić, Nenad Paro, Danijel Puzjak i jedno hrabro ime koje nikako ne smijem preskočiti, Ira Fabijanić su veslači koji su se upisali ne samo u Pašku veslačku povijest, nego i u Hrvatsku veslačku povijesti. Rezultati su jedini koji se pamte i pišu, sve ostalo je zaborav.
Vjerujem u ovu lijepu Pašku sportsku priču, tim više što sam ovo ljeto gledao upornost i prihvaćenje obveza ovih mladih sportaša kada su u ranim jutarnjim satima grabili svojim čamcem Paškom valom.

Samo će tako paško veslanje imati budućnost, a uloženo u mlade vratit će se s kamatama. Zar već nisu dokazali na prvom povijesnom i službenom takmičenju?!

13.10.2015. u 23:21 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 06.10.2015.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.24.




Još malo ljetnog karnevala. Autor knjige o Paškom karnevalu Dušan Herenda je napisao da u Pagu nema obitelji koja nije dala jednog člana KUD-a Družina. Karmen Radatović kći tete Marije Radatović-Šantinike poznate Paške čipkarice, bila ja samnom učesnica najveće priredbe na kojoj je nastupila Družina, a to su Dubrovačke ljetne igre. Nikada više KUD Družina nije nastupila na eminentnijem skupu od ovoga.
Zabilježio sam Karmen u nošnji na jednom od ljetnih Paških karnevala početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i ovoga ljeta.




06.10.2015. u 15:53 • 0 KomentaraPrint#

subota, 03.10.2015.

MIRNA PAŠKA JESEN




Utonuli smo u tihu dalmatinsku jesen, kako piše Smoje u svom "Malom Mistu", a kako i svako malo Dalmatinsko misto tako i moj Pag, ima i svojih novitadi u izobilju. Prošlo je lito, zbrajaju se prihodi, oni ki su kupili grozje u Benkovac već su pretocili vino, perva bura dala je do znanja da se i špaheri moraju parićat za zimu, morebit već ima i onih ki su potakli oganj, baren navecer jer se već ćuti hladnoća.


Paški novinari puniju portale i dnevne novine sa svim mogućim izvještajima, pa tako između ostalog čitan kako je oderžan sastanak u Gradskon poglavarstvu a vezano za projekt rekonstrukcije i prenamjene Magazina soli, Veslački klub Pag oderža je svoju prvu Skupštinu, kako će Japanac u Pag otvorit izložbu, i na kraj put prema ostvarenju ideje o lječilišnom centru.

Ovo zadnje me uvik najviše takne u serce, jer je to krivo da ne živen u Pag, tako da san najviše osjetljiv na tu temu.
Pred tri godišća sam na ovom blogu 26.08.2012. napisa post: "Prosvjed ne performans – Daruvarske toplice – Lokunja", pa ki ima voje kada pošpija vidit na ovom blogu ku novu sliku san podiga, neka onako usput pročita i taj post. Koliko smo se u ova tri godišća maknuli od istine. Izgeda da mi u Pag sve volimo dugoročno, di se namin preši. Vrag odni i prešu, ima vrimena dok sve ne propadne.

Jušto me strah koliki zamah su uzeli u Gradsko poglavarstvo sa svim ovin projektima da će za ko godišće dugoročno Pagon teć med i mliko.
To je bit politike, obećat do mile voje, a u kalendar Paške povjesti još jedan put ćemo napisat formulu za boje sutra. Morebit da ne slutimo ili ne hajemo i cesto zaboravimo da smo u većini slučajeva sami režiseri vlastite sriće i kad kar parti nizberdo, kada konji više ne mogu pratit situaciju di triba skrenut, onda mudraci vole reć, da sve stane u onu malu certicu ca na nadgrobnoj ploči odvaja godine rojenja od godine smerti.

Stoga uzde uruke i pomalo jer godišća, bila ovakva ili onakva, naša su i niki od nas nezna koliko će ih napisat u onu malu crticu.

03.10.2015. u 12:26 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (6)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (8)
Rujan 2013 (3)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, dali je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1.KAŠIĆ BARTOL
2.GRUBONIĆ PETAR
3.MATASOVIĆ VID
4.MRŠIĆ IVAN
5.TUTNIĆ IVAN
6.MIŠOLIĆ BENEDIKT
7.PALČIĆ ANTUN
8.CAPPO ANTE
9.RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10.TRASONICO PETAR
11.SLOVINJA IVAN
12.RUIĆ MARKO LAURO
13.FABIJANIĆ DONAT
14.MEŠTROVIĆ ŠIME
15.BULJETA STJEPAN

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se