Utonuli smo u tihu dalmatinsku jesen, kako piše Smoje u svom "Malom Mistu", a kako i svako malo Dalmatinsko misto tako i moj Pag, ima i svojih novitadi u izobilju. Prošlo je lito, zbrajaju se prihodi, oni ki su kupili grozje u Benkovac već su pretocili vino, perva bura dala je do znanja da se i špaheri moraju parićat za zimu, morebit već ima i onih ki su potakli oganj, baren navecer jer se već ćuti hladnoća.
Paški novinari puniju portale i dnevne novine sa svim mogućim izvještajima, pa tako između ostalog čitan kako je oderžan sastanak u Gradskon poglavarstvu a vezano za projekt rekonstrukcije i prenamjene Magazina soli, Veslački klub Pag oderža je svoju prvu Skupštinu, kako će Japanac u Pag otvorit izložbu, i na kraj put prema ostvarenju ideje o lječilišnom centru.
Ovo zadnje me uvik najviše takne u serce, jer je to krivo da ne živen u Pag, tako da san najviše osjetljiv na tu temu.
Pred tri godišća sam na ovom blogu 26.08.2012. napisa post: "Prosvjed ne performans – Daruvarske toplice – Lokunja", pa ki ima voje kada pošpija vidit na ovom blogu ku novu sliku san podiga, neka onako usput pročita i taj post. Koliko smo se u ova tri godišća maknuli od istine. Izgeda da mi u Pag sve volimo dugoročno, di se namin preši. Vrag odni i prešu, ima vrimena dok sve ne propadne.
Jušto me strah koliki zamah su uzeli u Gradsko poglavarstvo sa svim ovin projektima da će za ko godišće dugoročno Pagon teć med i mliko.
To je bit politike, obećat do mile voje, a u kalendar Paške povjesti još jedan put ćemo napisat formulu za boje sutra. Morebit da ne slutimo ili ne hajemo i cesto zaboravimo da smo u većini slučajeva sami režiseri vlastite sriće i kad kar parti nizberdo, kada konji više ne mogu pratit situaciju di triba skrenut, onda mudraci vole reć, da sve stane u onu malu certicu ca na nadgrobnoj ploči odvaja godine rojenja od godine smerti.
Stoga uzde uruke i pomalo jer godišća, bila ovakva ili onakva, naša su i niki od nas nezna koliko će ih napisat u onu malu crticu.
Post je objavljen 03.10.2015. u 12:26 sati.