29.12.2007., subota
Kiro odsviro: pjesmica za rastanak
Povremeno me uhvati napad stihoklepstva. Na sreću, rijetko. Predviđeno je da se pjeva na glazbu poznatog šlagera Novih fosila: "E moj Saša..."
Završni video uradak Bijesaprvog pogledajte na jubituu. Pogledajte i komentare na pollitika.com.
E moj Kiro,
dragi Kiro,
odavno si ti prosvir'o!
Na ju-bi-tu je tvoja slika
tad' si bio naša dika.
E moj Kiro,
dragi Kiro,
sada tužno si zasvir'o!
Iz lova tvoje slike stižu
i prašinu u Haagu dižu.
E moj Kiro,
dragi Kiro,
Sada si nam ti odsvir'o!
Ostao si bez fotelje
ostalo su puste želje.
E moj Kiro...
|
- 23:19 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
28.12.2007., petak
Kontroverze nenasilne akcije i građanske neposlušnosti
Slika lijevo: noviji primjer koordinirane nenasilne akcije u SAD, za završetak američke okupacije Iraka i odbacivanje planova za rat s Iranom. Preneseno sa: The Declaration of Peace.
Odvjetnica Nataša Pifak Mrzljak danas na svojem blogu obavještava da je prekinula štrajk glađu. U okviru svojih razmišljana o pacifizmu i nanasilnoj akciji, jučer sam o tome pisao, Nastojeći racionalno analizirati situaciju, zaključio sam ono što je velika većina komentatora rekla na osnovu svojih emocija: štrajk glađu treba prekinuti, i vratiti se zadacima koje ima kao odvjetnica. U njen osobni odnos (zalubljenost) prema Ljubomiru Čućiću, kao i u osude njegovog karaktera, nisam ulazio. On je pravomoćno osuđen za zlostavljanje svoje prve supruge i treba tek odslužiti zatvorsku kaznu. Ali to ne znači da nema pravo, da ga netko voli. Niti da ženu, koja ga je zavoljela, smijemo proglašavati poremećenom (što su mnogi komentatori činili).
"Nenasilna akcija" kao odmak od pacifizma
Prekjučer sam pisao o kontroverzama pacifizma. To je tema kojom se intenzivno bavim, planiram napisati knjigu, i sada nisam u stanju dati neki cdjelovit pregled., Dodajem još neke dileme o pojmu nenasilne akcije.
Mnogi društveni aktivisti, odričući se nasilja, ne deklariraju kao "pacifisti"; oni kažu da su pristaše "nenasilne akcije". Često se smatra da ta riječ podrazumijeva pasivnost, ili pak nedosljednost između riječi i djela, kada se netko zalaže za vrednote kao što su pravda, jednakost, sloboda. Jer za te se vrednote treba boriti, treba unositi "nemir" u inače možda mirnu diktaturu. Cilj nje naprosto "mir" nego suzbijanje nasilja i nepravde. Što pak sve podrazumijeva riječ nasilje, nije jednostavno pitanje. Ono, svakako, nije samo fizičko. Postoji također i značajni termin "strukturalno nasilje".
Rješavanje konflikata i korištenje sile protiv nasilja
Slika desno je ilustracija pacifističke dileme: Ako jedne noći čujete da je netko provalio u vašu kuću, hoćete li listati priručnik "Snaga nenasilja" da vidite kako reagirati? Slika je sa sajta
target=_blank>historycooperative.com.
Da bi se suzbili nepravda i nasilje, ponekad je potrebno koristiti silu; važno je (i nimalo jednostavno) utvrditi pojmovnu razoliku između "nasilja" i "sile". Prije toga, međutim, moralna je obaveza pokušati sve nenasilne puteve. Nenasilje je, kažu pristaše takve akcije, kao metoda bolje, ali nije apsolutno. Ta pretenzija na apsolutno važenje pripisuje se pacifizmu - što, međutim, ne mora biti točno. (Najbolji pregled o raznim vrstama pacifizma. možete naći u Stanford Encyclopedia of Philosophy). Čak je i Mahatma Gandhi rekao da sila nekad jest potrebna: manijaka koji ubija ljude treba zaustaviti, a ne nagovarati da sam stane).
Sukobi su neizbježni u ljudskom društvu, ali treba ih pokušati razriješiti bez nasilja. Tu se razvija metoda "conflict resolution". Riječ je postala prilično popularna, pa i pomodna. Na mrežnom sjedištu (web siteu) udruge Conciliation Resources možete pročitati jezgrovitu deklaraciju ciljeva:
Suzbiti nasilje, promovirati pravdu i transformirati konflikt u priliku za razvoj. Takva pak metoda uključuje da pravda nije "samo na jednoj strani" (tj. samo na našoj), pa se onda vježba i "aktivno slušanje" i druge metode stvaralačkog rješavanja konflikta. Ali što onda, ako smo uvjereni da pravda jest na našoj strani i ne želimo pristati na kompromis, ili naš protivnik odbija takvu mogućnost? A ne želimo primjeniti silu, ili je odnos snaga takav da bi to bilo iluzorno?
Slika lijevo: Knjiga o štrajku glađu 54 člana IRA-e. Boraveći u zatvoru, zahtijevali su status političkih zatvorenika. U to su se vrijeme održavali parlamentarni izbori, i njihov vođa Bobby Sands izabran je za zastupnika u britanskom parlamentu; međutim, umro je. Podsjeća na današnju situaciju sa Branimirom Glavašem.
Još jedan od problema kada razmatramo nenasilje kao puku metodu akcije, odnosno društvene borbe (a ne kao "deontološku" vrednotu u filozofiji ili religiji, što izražava riječ "ahimsa") jest razmatranje cilja borbe. To je, u širokom smislu riječi "pravda". Ali, što je to pravda i kako se određuje što je pravedno? Teorija nenasilne akcije povezana je sa pojmom građanske neposlušnosti, koji u sebi uključuje osobnu odluku pojedinca ili grupe da neku sitauciju, zakon, institucijiu smatraju epravednima, čak i ako su u manjini. Netko može upotrijebiti nenasilne metode borbe, da bi iznudio ciljeve koje će nes amo prosječni čovjek, nego i drugi društveni aktivisti i načelni zastupnici nenasilja smatrati nepravednim.
Nenasilna akcija u službi nasilja i mržnje
Zamislite grupu žena, koje nenaoružane izlaze pred vojni konvoj. One stoje čvrsto zagrljene, pjevaju, viču im da se vrate odakle su došli. Kada ih vojnici pokušaju odgurati, one legnu na cestu, spremne da tenkovi i kamioni pređu preko njihovih tijela. Nitko neće poreći da je ta akcija nenasilna. Možemo se diviti njihovoj predanosti i odlučnosti.
Međutim, konvoj nije pošao nekoga ubiti. Pod vojnom zaštitom, kamioni prenose hranu i lijekove u opkoljeni grad, u kojem skapavaju muškarci, žene i djeca, koji su opkoljeni od daleko nadmoćne vojne sile, koja želi njihovo uništenje. Oni koji ih opsjedaju mužev su i i braća onih žena, koje zalažu svoj život. Njihov je cilj: nemojte pomagati tim prokletnicima, neka svi pomru!
Cilj, svakako, nije "nenasilan". Nenasilna akcija ovdje je iskorištena u okviru rata, za postizanje cilja uništenja protivnika,
Mlađi čitatelji vjerojatno neće znati, ali primjer je stvaran. Tako su srpske žene 1995. godine tijelima zaustavljale konvoj pomoći za Srebrenicu.
Ne možemo ostati samo pri pojmu "nenasilne akcije", kao da je on nešto samo po sebi dobro. Moramo preispitivati što je "dobro", što je "pravda". Moramo preispitivati svrhe i ciljeve, a također i motive, koji nas pokreću. U ovom slučaju, motiv je bila mržnja.
Ali nije dovoljno ni naivno suprotstaviti mržnji ljubav. Te emocije u stvarnosti nisu tako jasno odvojene kao u predodžbi, o čemu sam pisao u članku Smije se mrziti, ako je u interesu ljubavi?. Tako se vraćamo na one dvojbe, o kojima sam pisao prekjučer.
|
- 23:26 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
27.12.2007., četvrtak
Štrajk glađu jedne odvjetnice: promašena metoda
Slika lijevo: spomen ploča desetorici članova Irske republikanske armije, koji su 1981. godine umrli u britanskom zatvoru nakon štrajka glađu, u kojem su tražili status političkih zatvorenika.
Počeo sam pisati nastavak jučerašnjeg napisa o kontroverzaam pacifizma. Onda mi je pažnju privukao aktualni slučaj štrajka glađu u Hrvatskoj. Kako je tekst o tome narastao, opća razmatranja ostavljam za neku drugu priliku.
Pristaše nenasilne akcije u borbi za pravdu promoviraju metode koje su razradili i primjenjivali Mahatma Gandhi, Martin Luther King, Stjepan Radić i drugi. Naravno, također i Isus iz Nazareta i kršćani u prva tri stoljeća (kasnije su i oni posegli za nasiljem u međusobnim obračunima i likvidiranju "paganstva".).
Jedna od tih metoda je štrajk glađu. Pojedinac dovodi svoj život u opasnost odbijajući hranu, čime stvara moralnu snagu koja se suprotstavlja moći države ili neke druge nadmoćne institucije. Metoda je relativno česta u svijetu (Google za frazu "hunger strike" daje 1.890.000 rezultata), a također i u Hrvatskoj, čija je javnost u posljednjih godinu dana bila svjedokom nekoliko takvih štrajkova.
Blogeri ne pružaju podršku
Posljednji je slučaj neobičan, jer gladuje jedna odvjetnica, zastupajući interes svojeg klijenta, koji se njenom činuj otvoreno protivi. Protiv Ljubomira Čučića se,,tvrdi ona,, "provodi institucionalni i medijski linč". Osuđen je zbog zlostavljanja svoje supruge i oduzete su mu kćeri, što je po njenom sudu nezakonito i plod "represije, kriminala i korupcije".. O tome je otvorila i blog, na kojem je u dan i pol napisano 244 komentara! To me potaklo da ih istražim, te da napišem ovaj komentar.
Slika lijevo: vjenčanje Ljubomira Čučića i Magali Boers. Izvor: Nacional.
Malo komentatora izražava potporu ("Sramota i za sve novinare i medije koji na ovaj način presuduju i stvaraju sliku o tatama zlostavljačima", "politika koja je u ovom slučaju samo sredstvo za osobne ciljeve pojedinca"). Neki iskazuju razumijevanje ali pozivaju da prekine ("trošite život i zdravlje na štrajk glađu...zašto?"; "Dajte sredite se svi, i dajte da djeca imaju sretno djetinjstvo", "znam da imate kćer i zbog nje prestanite sa štrajkom").. Drugi su sarkastični ("baš nas zanima kakva li je pozadina štrajka glađu odvjetnice koja je skrivala djecu od majke "), prezrivi ("Baš krasno, nasilnik i umno poremećani idiot otme djecu, a ti štrajkaš glađu"),, pa i prostački . Čak i oni koji imaju simpatija i izraza potpore za nju, gotovo nikad nemaju za njenog klijenta ("svi znamo da je manijak bio", "Dajte se probajte urazumiti i ostavite tog bolesnog čovjeka da se liječi", "Gospodine Čučić, zašto netko drugi gladovanjem vodi vaše bitke?")
Nema uočljive društvene nepravde
Desno: Ljubomir Čučić s odvjetnicom Natašom Pifar Mihelić (sa sajta sutra.hr).
Problem je ovog slučaja što je štrajk glađu kao sredstvo društvene akcije usmjeren ka ispravljanju neke šire društvene nepravde. Mora postojati neko šire načelo za koje je jasno, da je povrijeđeno, i za koje štrajkač glađu ulaže svoj život. Ovdje međutim štrajkačica glađu, odvjetnica Nataša Pifar Mihelić, iznosi zahtjeve vezane isključivo uz taj poseban slučaj.
To doprinosi da komentatori dovode u pitanje i metodu štrajka glađu kao nemoralnu:: "Što se štrajka glađu tiče, osobno o tome nemam dobro mišljenje, tko god to provodio. To je klasična ucjena i ja mislim da bi to trebalo kažnjavati kao i svaku drugu ucjenu." ili pak kao bezizglednu: "Najbolje da citava planeta zapocne strajk gladju jer, nazalost, toliko je nepravdi na ovom svijetu da je ni kolektivna smrt ne bi ispravila"
Spomenut je nekoliko puta i Branimir Glavaš: "Slažem se da se ne smije odustati dok god čovijek misli da je u pravu. Ali borba ne podrazumijeva uništavanje sebe, posebno sada kada je štrajkanje glađu izgubilo pravi oblik (Glavaš i sl.)". "Glavaš je kriv za popularizaciju štrajkova glađu. još malo pa će na taj način protiv kazni prosvjedovati oni koji su pregazili ljude na cestama, oni koji nisu platili porez". Glavaš je svojem gladovanju uspio dati širi smisao i mobilizirati znatnu podršku, ali samo u Slavoniji.
Prekinuti štrajk i vratiti se poslu odvjetnice
Ljubomir Čučić osuđen je kao nasilnik koji je zlostavljao svoju suprugu, pa čak i ako je sada povrijeđeno njegovo pravo da viđa kćeri neće zadobiti simpatije javnosti. Sam Čučić rekao je da je njen postupak besmislen i da će je silom nahraniti ako kolabira. Sve to pridonosi da gospođa Pifak Mihelić bude javno percipirana kao nerazumna osoba (i gore), a njena akcija kao besmislena. Često joj, na prvi pogled paradoksalno, predbacuju egoizam, jer ne misli na vlastito dijete (koliko sam shvatio, samohrana je majka). Tek rijetki dovode u pitanje ponašanje medija ("zbog udruzenog medijskog lincha oca, gut-feeling mi govori da je on tu prije zrtva nego zlikovac"), ili pak način ponašanja sudova, koji su u brakorazvodnim parnicama nepravedni prema očevima.
Štrajk glađu u ovom je slučaju neuspješno sredstvo borbe. Gospođa Pifar Mihelić trebala bi ga prekinuti prije nego dovede do ozbiljnih posljedica, te nastaviti obavljati svoj posao odvjetnice, koja unutar pravnog sustava treba učiniti sve u korist svojeg klijenta. A kao osoba, kako sama kaže, emotivno vezana uz njega, podršku mu treba dati na drugi način.
|
- 22:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
26.12.2007., srijeda
Na Božić, kontemplirajući o bespućima mirotvorstva
Slika lijevo: njemačka umjetnica Käthe Kollwitz u svojim je grafikama dočarala užase prvog svjetskog rata. Ova se slika zove "ubijen u akciji".
U ovim blagdanskim danima, slobodan od dnevnih obaveza, čitam svoje zapise o pacifizmu i nenasilju. Tu sam temu spomenuo na ovom blogu, još u ožujku, u napisu O pacifizmu, nenasilju i mirovnom pokretu. Tada sam, kao problem koji me muči, spomenuo ponašanje Vladka Mačeka, vođe HSS-a, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Prije nekoliko dana rasprava na tu temu iz povijesti razvila se na portalu pollitika.com, i iz jedne moje usputne primjedbe u diskusiji o posve drugoj stvari. Maček, vođa Hrvatske seljačke stranke i hrvatskoga naroda, šutio je pred užasima koji su se oko njega događali. Bila je to kapitulacija mirotvorne ideje, koju je stalno naglašavao i postojanim trpljenjem zatvora i drugih nevolja zastupao, kao nasljednik mučki ubijenog Stjepana Radića. Ništa nije činio, nije preduzeo nikakvu nenasilnu akciju.
Lako je "ne miješati se". Jednostavno sjediš i šutiš, a oko tebe strahote. Nasilje, "ne-mir". Za mir se treba moći boriti - makar to bilo, po jednom jetkom vicu, kao "j***** se za nevinost". To je dijalektika, koji povremeno spominjem - staromodna riječ "kontinentalne" filozofije, bez koje se međutim ne može shvatiti čovjeka i njegov svijet.
Hrvatska seljačka stranka, koja se od osnivanja dosljedno pozivala na pacifizam (mirotvorstvo) u svojim načelim,a našla se u tim krvavim vremenima pred dilemama, koje nije uspjela razriješiti. Raspala se na tri struje, o čemu više u članku: HSS za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Nisam jedini društveni aktivist, koji se zavjetovao na nenasilje, koji ima takav duboki problem sa manjkavim utemeljenjem i učinkovitošću vlastitog opredjeljenja. Ojsećamo u sebi da to jest ispravan put, ali kako teorijski opravdati odricanje od nasilja, kako se izvući iz aporija u koje se upada ako se ipak, osim nenasilja (ahimsa), ističu i vrednote kao pravda, sloboda, čak i život? Teorije su važne, praksa bez teorije je slijepa. Jedan je deprimirani američki aktivist napisao knjigu Pacifism As Pathology. Nemamo valjanu pacističku teoriju - zato lutamo okolo pipkajući u mraku.
Slika desno: sa prosvjeda protiv projekta Družba Adria u prosincu 2004., ispred hotela Sheraton u Zagrebu. Bio je to neobičan događaj, gdje su se zajedno našli ne samo ljevičari i desničari, nego i feministkinje i redovnice! Jedan od organizatora prosvjeda bio je Franjevački svjetovni red, a ova fotografija bila je objavljena na sajtu Večernjeg lista. Držim govor, a kako u tekstu nije bilo objašnjenja ispadoh franjevac.
Nisam sad u stanju jasno artikulirati što zapravo želim reći. Nabacao sam nešto u spomenutoj diskusiji prije nekoliko dana, pa ću sada samo ovdje zakopirati, neka se ne izgubi u raspravi o bezveznoj dnevnoj politici, koja će za par dana biti zaboravljena.
Nije morao Maček uzeti pušku i otići "u šumu". Pa čak ni drugima savjetovati, da tako čine. A mnogi članovi HSS-a to s vremenom i jesu učinili- i neumitno, prihvtili vodstvo komunista koji su od početka beskomromisno izlagali svoj život. AP inzistira da su komunisti preuzeli vodstvo ustanka, pa se zato vodstvo HSS-a nije htjelo ustanku pridružiti. Ali moguće je razmišljati i obrnuto.
Ali postoje druge stvari, koje je mogao učiniti. Napisati jedno pismo Paveliću, to sam spomenuo kao minimum.
Naravno, izložio bi svoj život opasnosti. Lako je biti "pacifist" ako ništa ne riskiraš.
Ja sam nastojao djelovati nenasilno i pacifistički za vrijeme rata (i kasnije). Tada smo u Zagrebu osnovali "Antiratnu kampanju", u srpnju 1991.. Kakva glupost, kad je rat već počeo! Ipak, istovremeno su, spontano, osnovali Centar za antiratnu akciju u Beogradu i Centar za ir u Sarajevu. Male grupice beznadežnog otpora.
Bio sam na ratištima, jednom su me zarobili četnici. Čuo sam i o krvološtvima, za koje je smatram Branimir Glavaš nedvosmisleno kriv.
Sve tako očito uzaludno, znao sam to - od siječnja 1991., kada je beogradska TV prikazala onaj film gdje je tajno sniman Martin Špegelj, bilo je jasno da se krvoproliće ne može zaustaviti. JNA snosi 90 posto krivice za rad: izdali su ono, u što su se sami zaklinjali.
Svoje dileme izrazio sam u članku "Deserters and soldiers in Croatia. Or, Can You be a pacirist in a country under Siege?", koji je u lipnju 1992. objavio Peace News, časopis War Resisters International. (Bio je poslan elektronskom poštom. Pojam "internet" još nije ni postojao.)
Naše djelovanje je bilo uzaludno. Osim toga, često sam se bijesno sukobljavao sa pacifistima na raznim međunarodnim skupovima, koji su iz udobne daljine i mirotvorne arogancije ("mi pametni idemo miriti divlja plemena na Balkanu") iznosili licemjerne, nehumane, nepravedne ocjene i prijedloge i poduzimali besmislene i nemoralne akcije.
Pa sam onda u proljeće ove godine, nakon jedne diskusije o pacifizmu u stranci, zaključio da je praksa loša, jer se zasniva na bijednoj teoriji. To sam konstatirao već davno, ima jedan moj radi iz 2002. gdje sam usporedio pacifizam, kao teorijski bijedan, da drugim komponentama zelenog svjetonazora: ekologizam, feminizam, ljudska prava, gdje postoji jaka, bogata teorija. (Filozofsko obrazovanje. "Ništa nije praktičnije od dobre teorije", reće Karl Marx.)
Sliku lijevo naslikao je suvremeni umjetnik Henri Deparade. Prenosim sa sajta psihoanalitičkog Klein Seminara u Salzburgu. Kombinacijom pastelnih boja i grozničavih poteza, umjetnik postiže proturječne dojmove u promatraču, što odgovara polarizaciji koju u čovjeku otkriva psihoanalitička škola Melanie Klein.
Proteklih mjeseci surfam po internetu i posjećujem knjižnice, tražeći literaturu. Čitam, pravim bilješke, promišljam; ali me pravi rad mišljenja tek očekuje. Tragam za odgovorima tamo, gdje se pacifisti dosad nisu upuštali - npr. u psihoanalitičkoj teoriji Melanie Klein, koja kaže kako su mržnja i destruktivnost čovjeku urođeni, dokazujući to psihoanalizom male djece.
Mislim da je u pravu: pacifisti se moraju odreći naivnog povjerenja u bazičnu neproblematičnu dobrotu ljudske prirode. Na tom stupnju razmatranja, analiza mene samog postaje mi jednako važna kao proučavanje politološke, filozofske i aktivističke literature. Ja ne kažem da sam pacifist zato, jer to odgovara mojoj prirodi; nego zato, jer ne odgovara.
Ali, Klein također dolazi do zaključka (citat sa sajta Melanie Klein Trust):
'The power of love - which is the manifestation of the forces which tend to preserve life - is there in the baby as well as the destructive impulses, and finds its first fundamental expression in the baby's attachment to his mother's breast which develops into love for her as a person. My psycho-analytic work has convinced me that when in the baby's mind the conflicts between love and hate arise, and the fears of losing the loved one become active, a very important step is made in development. These feelings of guilt and distress now enter as a new element in the emotion of love'.
Još uvijek sam u mraku. Palim šibice da osvjetlim barem slijedeći korak, gase se, palim druge.. Ne znam kamo me put vodi. Ne znam, hoću li imati dovoljno šibica - hoći li ožda imati sreše naići na fenjer?
Takav je put mišljenja, put filozofije, žudnje za mudrošću. Politika nije problem.
|
- 23:17 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
23.12.2007., nedjelja
Zašto je Strategija energetskog razvitka RH neodrživa
Slika lijevo: naslovnica priručnika Gradovi poslije ugljika, priručnik za lokalne vlasti o tome što su globalno zagraijavanje i iscrpljivanje svjetskih zaliha nafte.
Božić dolazi, i vrijeme je kada političari ne bi smjeli dosađivati biračima svojim mudrovanjima. No, politika je stalno velika tema razgovora, pogotovo u situaciji kada još nemamo vladu. No, neću o tome. Na to kako će biti sastavljena vlada ni ja, ni vi koji ovo čitate, ne možemo utjecati.
Nažalost, naš jezik ne pravi važnu razliku između onoga što se u engleskoj zove "politics" i "policy". Na prvo oni koji nisu "u igri" malo mogu utjecati, ali na drugo mogu! U Hrvatskoj su i obični ljudi previše opsjednuti sa "politics", tom igrom koju promatraju i doživljavaju je kao sudbonosnu - a isto tako i oni, koji su "u igri", preveliki dio energije troše na igre moći.Programska načela Zelene liste navode kao prvu točku pojam Aktivna demokracija. Jedno od podnačela je također: Politika kao servis društva, a ne samo borba za moć.
Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, nastojat će međutim utjecati na novi sastav Sabora i Vladu da promjene svoju politiku prema klimatskim promjenama, o čemu smo govorili u našem priopćenju, koje sam prenio prekjučer. .
U priopćenju,, koje sam pisao uz konzultacije sa dvojicom članova stranke koji se u temu razumiju, ostala je nejasna bitna člnjenica. Svi smo stalno u toj priči, pa zaboravljamo neke stvari objasniti. Hrvatska se, ratificirajući Protokol iz Kyota, obavezala da će u razdoblju 2008.-2012. emisije ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova biti na nivou pet posto ispod onih iz 1990.. To će taman moći biti postignuto. Međutim, Strategija energetskog razvitka, koju je također Sabor izglasao, zasniva se na pretpostavci da nakon 2012.više neće biti novih ograničenja, i emisije će moći normalno rasti. A to, očito, neće biti slučaj. Donijet će se, zapraavo su na nivou EU već donesene a na nivou UN sigurno će se dogovoriti do 2009., nova, još strožija ograničenja.
Mi se jednostavno moramo prilagoditi dramatičnom preokretu ka novom energetskom sustavu, koji se upravo događa, i koji su lideri EU prihvatili. To je treća industrijska revolucija. Nemamo šanse razvijati se na pretpostavkama prošlosti. Jeremy Rifkin, savjetnik EU i vlada Njemačke i Italije, govori o viziji "vodikove ekonomije". Njegove zamisli nisu u svim detaljima uvjerljive, ali on je vizionar, čiju knjigu Entropija: Novi pogled na svijet zovem "jednom od svojih Biblija". Njegova vizija nametnula se kao nužna, a tisuće eksperata, pa i običnih ljudi, razrađuju pojedinosti.
Pogledajte recimo ovaj vrlo zanimljiv razgovor na jubitu: Naslov je Learning from Cuba's Response to Peak Oil, Intervjuirana žena je iz organizacije Alliance for a Post-Petroleum Local Economy. Ona govori o iskustvima s Kube, čija je ekonomija nakon kraha Sovjetskog saveza doživjela težak udarac i stažno nazadovanje. Između ostalog, zbog pada izvoznih prioda i blokade od strane SAD, ostali su bez nafte. Naučili su međutim razvijati i primijeniti alternative, i neki čudaci iz SAD kažu, da i narodu velesile to može koristiti, da se pripreme za vrijeme bez nafte! Na njihovom mrežnom sjedištu (web siteu) ima i mnogo korisnih poveznica (linkova). Pogledajte recimo i Post Carbon Institute.
Evo dodajem još jedan mali primjer, koliko ugljičnog dioksida i koliko kilovati električne energije (a onda i novca) može uštedjeti jedna obična "štedljiva svjetiljka".
|
- 22:47 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
21.12.2007., petak
Klimatske promjene nakon Balija: Hrvatska alarmantno kasni
Prosvjed protiv klimatskih promjena u Kamerunu, na dan svjetske akcije, 8. prosinca.
Donosim priopćenje, koje smo danas poslali medijima. Ovdje je tekst priopćenja snabdjeven poveznicama (linkovima) na korištene izvore, te dodane fotografije.
Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, izražava umjereno zadovoljstvo kompromisom, koji je postignut na konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama na Baliju. Upozoravamo da Hrvatska ozbiljno kasni u mjerama za prilagođavanje i ublažavanje klimatskih promjena, osobito u usporedbi sa strategijom i politikama Europske unije. Novi sastav Sabora i nova Vlada moraju hitno diskutirati o promjenama strategije prema energetici i klimatskim promjenama.
Strategija energetskog razvitka RH, donesena 2002. i planski dokumenti za provođenje obaveza iz Okvirne konvencije UN o klimatskim promjenama i Kyoto protokola zasnovani su na pretpostavkama koje su još prje pet godina bile zastarjele. Mnogo je vremena izgubljeno jer su energetski planeri pretpostavljali da je briga o klimatskim promjenama samo prolazna moda, koju će svijet nakon 2012. zaboraviti. Stvari su se međutim kretale u suprutnom smjeru.
To drastično dolazi do izražaja kad usporedimo projekcije emisija stakleničkih plinova do 2020. godine u Hrvatskoj i u Europskoj uniji: dok EU planira znatno smanjenje, Hrvatska planira znatno povećanje emisija, pa bi već prije 2020. godine prešla prosjek EU u emisijama po stanovniku! Godine 2005. zemlje EU-15 (petnaest članica prije 2004.) imale su emisiju stakleničkih plinova od 10,9 tona ekvivalenta ugljičnog dioksida po stanovniku, a Hrvatska 6,7. Za godinu 2020., prema odluci iz ožujka ove godine, EU planira smanjenje na 8 ili manje, a Hrvatska, po projekciji načinjenoj u prosincu 2003. (tzv. "scenarij s mjerama"), povećanje na 9 tona po stanovniku! Takav plan posve je nemoguć, ako želimo biti dio EU.
Prosvjedni skup u Torontu (Kanada).
Klimatske promjene i borba protiv njih već danas duboko utječu na ekonomske tokove, a u slijedećim godinama i desetljećima to će biti još izraženije. Na Baliju, SAD i Kina su prvi put načinile ustupak i pristale na nastavak pregovora u slijedeće dvije godine, nakon čega trebaju biti postavljeni ciljevi smanjenja emisija u post-kyoto periodu (nakon 2012). Time je prihvaćena inicijativa koju su zelene stranke svijeta (Global Greens) pokrenule na početku Konferencije u pozivu Vrijeme je za djelovanje.
Europska unija postavila je sebi visoke obaveze i izrazila odlučnost da na njima ustraje čak i ako dogovor u okviru UN ne bude postignut. Planira do 2020. g. smanjiti ukupne emisije stakleničkih plinova za barem 20 posto, smanjiti ukupnu potrošnju energije za 20 posto i povećati udio obnovljivih izvora. U mjere za postizanje tih ciljeva uložit će se oko 1.100 milijardi eura.
Ekologija međutim nije u sukobu s ekonomijom. Euopska komisija procjenjuje da će zbog intenzivnih mjera smanjivaja emisije stakleničkih plinova do 2030. ukupni bruto društveni proizvod biti smanjen za samo 0,19 posto od projektiranog rasta od 2,8 posto godišnje. Pri tome nisu uračunate koristi koje te mjere izazivaju. EU svoju politiku bazira na studijama (npr. PESETA studija) koje pokazuju da bi cijena nedjelovanja, zbog šteta izazvanih klimatskim promjenama, bila još veća, uz neizbježne utjecaje na narušavanje zdravlja ljudi i skraćivanje životnog vijeka.
Prema analizama ekonomista, koje su bile predočene i na Baliju, ulaganja u mjere spriječavanja klimatskih promjena i druge mjere zaštite prirode i okoliša otvaraju više radnih mjesta, nego ulaganja u klasičnu energetiku i industriju. U Hrvatskoj su primjerice u posljednje dvije godine mjere za prikupljanje, zbrinjavanje i reciklažu korisnog otpada dovele do otvaranja 2.700 novih radnih mjesta. Također su se počele graditi male termoelektrane-toplane koje koriste otpad iz drvne industrije, čime se smanjuju neto emisije ugljičnog dioksida, olakšava problem zbrinjavanja otpada i otvaraju radna mjesta.
Sa akcije Zelene liste u Sisku 8. prosinca 2007.. Akcija je održana kao dio svjetskog dana prosvjeda protiv klimatskih promjena. Tada je javnosti predočena Sisačka deklaracija o klimatskim promjenama, koju možete on-line potpisati ovdje.
Hrvatska je nažalost već propustila mnoge razvojne prilike pod utjecajem energetskih lobija i anakronog načina razmišljana. Mnoge se nove prilike otvaraju, o kojima hrvatski stratezi nisu slutili. Tako npr. Strategija energetskog razvitka, u tzv. "ekološkom" scenariju, predviđa da bi se do 2010. godine moglo izgraditi 300 megavata u vjetroelektranama, uz primjedbe da bi to bilo neizdrživo skupo. Međutim, zbog naglog povećanja broja zahtjeva za odobrenje gradnje, Vlada je u ožujku 2007. donijela odredbu za ograničenje na maksimalno 350 megavata ukupno, zbog ograničenih mogućnosti današnje prijenosne i distributivne mreže. Zahtjevi su pak narasli do 1.800 megavata! Treba dakle prilagoditi mrežu novoj situaciji, a ne odbacivati mogućnosti korištenja čiste energije.
Niz prijedloga za preorijentaciju strategije Zelena lista iznijela je u Sisačkoj deklaraciji o klimatskim promjenama, predočenoj javnosti 8. prosinca 2007.. Zahtjevi će biti predočeni novom Saboru i Vladi u siječnju, o čemu će i javnosti biti obavještena.
|
- 15:24 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
20.12.2007., četvrtak
Od Balija do Dubrovnika: misli GLOKALNO, djeluj sada!
A što klimatske promjene donose Dubrovniku? Razina mora povećat će se, pitanje je koliko.
Radio sam danas cijeli dan na priopćenju o klimatskim promjenama nakon Konferencije UN na Baliju. Čitam o golemom olakšanju i pljesku koji je zavladao među delegatima i prisutnim predstavnicima udruga za okoliš i zelenih stranaka (Global Greens) kada su SAD, u noći posljednjeg dana konferencije, objavile da ublažavaju svoj tvrd stav i prihvaćaju određeni kompromis. Eurpska unija snažno je pritiskala da razvijene zemlje prihvate znatne obaveze smanjivanja emisija u razdoblju nakoj 2012., kada ističu obaveze prema Kyoto protokolu (koje SAD nisu prihvatile). To za Hrvatsku, buduću članicu EU, mora biti najvažnije.
Sutra ujutro šaljemo Priopćenje medijima, pa ću ga staviti i ovdje. U međuvremenu, možete pročitati i on-line potpisati Sisačku deklaraciju o klimatskim promjenama!
Globalno i lokalno stalno se prožimaju u ekologističkom aktivizmu. Svima je već poznata parola: Misli globalno - djeluj lokalno! Danas međutim vrijedi da i misliti i djelovati treba i globalno i lokalno ("Glokalno", kako glasi jedan pomodni teorijski termin. Misli glokalno - djeluj sada!).Jedan lokalni problem (koji je međutim manifestacija onog, što se događa danas u cjeloj Hrvatskoj, a i šire) upravo dolazi do svijesti naroda u Dubrovniku, gdje je za subotu popodne najavljena akcija protiv bespravne gradnje na Pilama, pod naslovom Lampioni za žrtve pustošenja Dubrovnika. Na navedenom linku je proglas, a na forumu funjestra.org možete pročitati reakcije Dubrovčana. Inicijativa je pokrenuta nakon prošlotjedne uspjele tribine koju je priredilo Društvo prijatelja prirode "Dub", inače staro više od stotinu godina! Odličan prikaz možete viddjeti na pollitika.com: prvi i drugi dio.
|
- 23:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
19.12.2007., srijeda
Radimo kao da izbora nikad neće biti - spremajmo se, kao da će biti sutra!
Slika lijevo: mačja ljubav - pokrupni mačak, star godinu i pol, licka macu staru četiri mjeseca. Snimljeno mobitelom, nje baš oštro, ali meni se strašno sviđa. Inače, imam četiri mačke. Zašto to ovdje objavljujem? Bez posebnog razloga. Gledao sam slike sa naših akcija, pa mi se nije dalo stavljati naše ružne face.
Napisao sam prije dva tjedna: Zelena lista ide dalje! Jučer na sastanku desetak ljudi iz vrha stranke, uslijed žive diskusije o raznim aktivnostima u tijeku i u planu, iznenada netko (zapravo, bio je to Darko, koji je također bloger) reče: Stanite malo, pa što je zapravo nama? Izbori prošli, a mi navalili radit' kao mutavi, mjesto da odmaramo! I stvarno, nismo dugo tugovali zbog slabih rezultata. Ja sam još prije godinu dana, pišući plan rada glavnog tajnika za 2007., upozorio da kampanja za lokalne izbore započinje dan nakon završetka nacionalnih. Prešutno, svi se toga držimo.
Tako smo u posljednja tri tjedna osnovali tri nove podružnice (još je jedna bila planirana, ali to smo ipak odgodili za siječanj), imali značajnu akciju protiv klimatskh promjena u Sisku (u okviru svjetskih demonstracija!), gdje smo predočili i Sisačku deklaraciju o klimaskim promjenama (koju možete i vi on-line potpisati!), koja je bila odlično medijski popraćena, poslali smo priopćenje o ZERP-u koje je također bilo dobro popraćeno iako svi o toj temi govore, potpisali jedno priopćenje zajedno s desetak drugih vanparlamentarnih stranaka, spriječitli jednu ilegalnu aktivnost u parku prirode, obavili niz razgovora i dogovora, uspostavili nove kontakata.
Radimo kao da izbora nikad neće biti - spremajmo se, kao da će biti sutra! Nešto stariji su prepoznali koga sam parafrazirao ovdje, a i oni mlađi koji pjevaju "Po šumama i gorama". Mi ne radmio "za izbore" zbog njih samih, nego zastupamo svoje ideje i vrednote.
Nije da samo radimo! Lijevo: naša supredsjednica Vlasta Toth i Maja Uzelac, pedagoginja i aktivistica, na domjenku povodom 15. godišnjice Centra za žene žrtve rata u Zagrebu. Bili su i mnogi muški (jedan bubnja u pozadini), uključujući i mene, koji sam ovo snimio.
Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, ima jednu veliku prednost pred gotovo svim drugim vanparlamentarnim, zasad marginaliziranim strankama: mi predstavljamo jednu modernu političku opciju, jednu od šest postojećih. Ako za nju u ovom trenutku ne glasa mnogo ljudi u Hrvatskoj, šteta, ali mi znamo na čemu stojimo;i baš zato ne stojimo na mjestu! (E to vam je dijalektika! Filozofsko obrazovanje dragocjeno je. Kad pročitate tvrdnju kao što je: Dijalektika je ontološka koncepcija strukture bitka to vam zvuči kao mlaćenje prazne slame. Ali zapravo se radi o vrlo korisnim i praktičnim načelima.)
|
- 23:59 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
18.12.2007., utorak
Bankar siromašnih
Ove nedjelje, bilo je pitanje u Tko želi biti milijunaš: tko je dobio Nobelovu nagradu za mir 2006.? Nisu znali ni natjecateljica, ni njen joker, ni publika. Evo čak i ja, nekakav pacifist i aktivist za globalnu pravdu, suradnju i solidarnost, nisam znao da je pravi odgovor: Bankar iz Bangladeša! A za Ala Gorea, koji je snimio jedan filmić, zgodan svakako, znamo svi. Pa evo bar malkice da pridonesem ispravljanju te nepravde!
Sjetio sam se opet toga danas, jer sam u Poslovnom dnevniku zapazio članak Bankar siromašnih, o istoimenoj knjizi koja je izašla u prijevodu na hrvatski.
Čovjek se zove Muhammad Yunus, bankar je i doktor ekonomskih znanosti, počasni doktor na 26 sveučilišta u svijetu. Wikipedija na engleskom ima članak o njemu. Osnovao je Grameen banku 1976. i Grameen zakladu,1997., koja danas djeluje u 25 zemalja.
Što je to za svjetski mir i za znanost on učinio? Nešto sasvim beznačajno, tko bi to uopće sominjao, da mu ti čudni ljudi iz Nobelovog komiteta nisu dali nagradu!
Svjestan da siromašni ne mogu zadovoljiti uvjete za klasične kredite, potaknuo je osnivanje tzv. neformalnih ‘solidarnih grupa’ koje su uzimale male zajmove (mikrokredite) i dijelile ih svojim članovima. Osnovao je Grameen banku (1976.) i u nepunih 30 godina dodijelio je 5,3 milijuna mikrokredita, svaki najviše do 150 dolara, u ukupnom iznosu od 6 milijardi dolara. Prvi mikrokredit od 27 dolara Yunus je, iz vlastita džepa, dao ženi koja je izrađivala namještaj od bambusa. Model Grameen preuzet je u 23 zemlje, uključujući i SAD, i primjenjuje se kao uspješan model za kreditiranje siromašnih.
U SAD, njihova "ciljna grupa" su 37 milijuna koji žive ispod linije siromaštva. Jedan od njihovih prvih podupiratelja bio je Fred Deluca, koji je započeo kao poduzetnik zajmom od tisuću dolara 1965, i razvio posao vrijedan milijardu.
U istom, današnjem, broju Poslovnog dnevnika, objavljen je intervju sa Stipanom Bilićem, direkto250om Sektora poljoprivrede i prehrambene industrije u Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Podrobno i siguran sam točno ond objašnjava kako se ulaganje u mala poljoprivredna imanja ne isplati, te da država mora potaknuti njihovo isčezavanja, a oticati ona veća imanja.
Što raditi u međuvremenu sa sirotinjom? Ima jedno rješenje: otjerati ih sa imanja i pustiti da pomru od gladi. Tako se radilo u Velikoj Britaniji u 17. stoljeću i u SSSR 1929-1930. Ekonomski, to može biti razuman potez (u SSSR je ispalo loše, ali u Velikoj Britaniji je izvrsno pomoglo industrijski razvoj).
Ovo je trenutno aktualna tema, zbog zahtjeva HSS-a da se znatno povećaju ulaganja u selo. Osobno živim u gradu i nisam siguran da li je taj plan stvarno dobar. Siguran sam da Bilić iznosi točne činjenice i razmišlja vrlo racionalno. Ali racionalnosti ima raznih vrsta. I moralnosti. Sad bih, jer sam filozof, mogao razvezati na tu temu. Ali neću. Pametnome dosta.
|
- 23:43 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
17.12.2007., ponedjeljak
Politika i kultura: oni iz šume protiv onih s kamenjara :)
Slika lijevo: Grupa Hrana a ne oružje, koja radi na anarhističkim načelima, ima akciju jedne subote na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Slika s mojeg mobitela - stavljam samo zato, jer mi je bila pri ruci.
Danas mi se prohtjelo napisati jedan komentar koji nem direktne veze s djelatnošću stranke ili politikom u užem smislu riječi. Pregledavajući danas vijesti, naišao sam na članak Policija rastjerala članove Attacka. S ljudima koji su Attack osnovali i vodili imao sam kontakte i povremenu suradnju, iako ta vrsta djelovanja, okupljanja i zabave nije nešto što me privlači (pa me nije privlačila ni kada sam imao 18; uvijek mi je smatala gužva, buka i dim; sjedit uz pivo u manjem društvu i razgovarat o životu, svemiru i svemu ostalom - to mi je ideja dobre zabave). Sve to potječe iz Zagrebačke anarho-pacifističke organizacije, koja je 1992. djelovala u prostoru Antiratne kampanje u Tkalčićevoj, a kasnije je promijenila ime i odrekla se pacifizma, postavši Zagrebački anarhistički pokret. Nisu nikad djelovali nasilno, rijetko su djelovali otvoreno politički. Orijentirali su se na "alterkulturno" djelovanje i "kulturnu gerilu". Iz te inicijative razgranalo se niz djelatnosti, i mnogi koji u njima sudjeluju danas i ne znaju tu povijest. Evo jedna novija bilješka na tu temu na lupiga.com (Lupiga je vrlo kritičan prema današnjim anarhistima).
Privukao mi je pažnju jedan odličan komentar uz članak iz Jutarnjeg za koji sam gore dao poveznicu. Autor se služi nadimkom (nickom) phoenix18.
Pošto se smatram dijelom skvoterske, anarho i punk ekipe te s druge strane smatram da sam dovoljno pri zemlji da mogu realno i objektivno sagledat stvari s obadvije strane medalje imam dosta toga za reći. (...) pripadam tom krugu ljudi koji su pokušali zaskvotirat taj prostor i odma u startu mogu reči da se sada u ovom trenutku direktno ograđujem od min. 75 posto ekipe koja je upravo loša, paraziti društva bez ikakvih ideala , samo sa željom da se napiju i napuše....No, nemogu zaboravit na onih 25 posto ljudi, koje smatram iznimno kvalitetnima....I pritom ne mislim na njihov izgled nego na intelekt, znanje, predanost te ideale koje ističu...Naravno u mojim očima su to pozitivni ideali kao npr. animal liberation, vegetarijanstvo, dekriminalizacija lakih droga , pro choice, homoseksualstvo itd itd itd..... I objektivno gledano sa strane osobe "desnih" pogleda na svijet, tih 25 posto ce bit utrpano zajedno s ovih 75 posto i sve biti labelano kao običan šljam kojem tu nije mjesto.(...) Opet s druge strane neki ljudi shvačaju važnost anti fašisma , međusobne solidarnosti i političkog aktivizma u današnjem društvu...Žalosno je da desna ekipa ovdje ne kuži da taj prostor nebi bio mjesto da se ekipa ide drogirat nego bi se uz samo malo razumijevanja javnosti i grada Zg mogao napravit autonomni kulturni centar koji bi pružao više od same mogučnosti pravljenja koncerata več bi se mogle radit radionice, kazališne predstave , slušaone, tribine i ostale aktivnosti . Gradu Zagrebu fali prosvjetnih objekata ??? Imate ogroman neiskorišten prostor u centru grada koji se može uz neke investicije pretvorit u hrvatsku inačicu Ljubljanske Metelkove. Ekipo nemojte zjapit dok ovo čitate, nije to neko probijanje leda. Na zapadu svaki grad ima po nekoliko takvih objekata koji su pod paskom ministarstva kulture te djeluju u sklopu državnog buđeta a vođeni su isključivo volonterima i baš tom "napušenom, izdrogiranom, probisvijetnom ekipom" .
Izvrsno rečeno, nemam što dodati. No pažnju mi je privukla diskusija koja se prije toga povela, u kojoj su se oštro polarizirali stavovi, koji su danas u hrvatskom društvu na tu temu prisutni. Obratite pažnju također na političke i "domoljubne" etikete koje se odmah pojave, i na pojmove jakog emotivnog naboja koji se učas ubace u diskusiju.
Slika lijevo: prizor iz zaposjednutog (skvotiranog), prostora, dok su se sudionici još nenasilno odupirali izbacivanju od strane policije. S mrežnog sjedišta (web sitea) Jutarnjeg lista.
Ubrzo nakon što je članak postavljen, javio se nazif234 i napisao:Dosta je bilo ljenčarenja, svim tim NGO parazitima, * i anarhistima treba fino uvaliti lopatu u ruke, pa trkom na posao! Naučili su izgleda od tatica i mamica pridošlih iz šume kako se Hrvatima pije krv na slamku i parazitira na našem znoju, (..) A onu bagru od sociologa koja im daje nezasluženi značaj u svojim kupusarama i naziva ih "subkulturom" bi trebalo upregnuti da radi skupa s njima, (...) Odakle tim "alternativnim" maškarama i nakazama pravo da nas provociraju svojim pojavama, stavovima i "ukusom", koje negiraju svaki mogući kanon ljepote, sve prirodno i tradicionalno? Sva sreća da je policija budna, mislim da se VAMA sprema noga u guzicu, jer je i normalnim Zagrepčanima pun kufer galame, neopranih čupavih smrdljivaca i komunističke ideologije!
Odgovorio je, također "na prvu loptu", , DGS. Oni "iz šume" protiv onih "s kamenjara": Ovaj tvoj opis ipak odgovara kamenima. Sisli sa brda, dobili tvrtke od Franceka pa Hrvatima piju krv. Kulture nemaju nikakve osim huskanja punog mrznje i divljastva i to je to. (...) Odakle dotepencima poput tebe pravo krojiti urbanu scenu i petljati se u dusu grada? Zbog doseljene i neprilagodjene bagre po gradovima caruju narodnjaci, razni Miso Kovaci, Skore i slicna estradna dna.
Zanimljivo, za sociološku analizu! Nisu u pitanju, sigurno, samo ispadi marginalaca s jedne i s druge strane. Vrlo malo ljudi će se tako otvoreno izraziti, ali riječ je o dubokom raskolu u društvu, koji sociološka istraživanja imenuju kao sukob dva svjetonazora: konzervativnog i liberalnog (uz primjesu trećeg, "postmodernog", pa ga konzervativci napadaju, a liberali brane).
|
- 15:39 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
16.12.2007., nedjelja
Zelena lista podržava primjenu ZERP-a na zemlje EU
Slika lijevo: sa sastanka Zelene mreže Mediterana u Trogiru, 10.-11. studenoga 2007.
Šaljem ovo ovamo sa zakašnjenjem, zbog problema koje je blog.hr imao. Vidim da još ima problema, evo ne radi mi gumb "pogledaj"...
Ono što slijedi je tekst priopćenja, kojeg sam prvo objavio na pollitika.com, objavljen je na niz portala na webu, a naravno možete ga pročitati i na mrežnom sjedištu Zelene liste ("mrežno sjedište" je naravno "web site"). Za posjetitelje blog.hr, snabdjeo sam ga linkovima. Dodao sam još neke opaske.
Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, izražava podršku odluci, da se Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas od 1. siječnja 2008. primijeni na zemlje članice Europske unije. Smatramo da je provođenje ove odluke u interesu ekološke mudrosti i socijalne pravde, bez obzira na eventualne posljedice u odnosima sa susjednim zemljama i EU. Ističemo međutim, riječ je samo o preduvjetu za uspostavu sustava ekološki i ekonomski održivog gospodarenja hrvatskim dijelom Jadranskoga mora.
Procjenjujemo da će pristupanje Europskoj uniji i prihvaćanje standarda njene Zajedničke ribarske politike načelno pozitivno utjecati na poboljšanje održivog gospodarenja Jadranom. Međutim, u ovom posebnom slučaju, prijetnje usporavanjem pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji motivirane su isključivo posebnim, kratkoročnim ekonomskim interesom Italije i sporom oko granice sa Slovenijom. One su protivne proklamiranim načelima politike EU.
Zato Hrvatska treba ustrajati na obrani ciljeva, koje je Sabor istakao u Odluci o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru 3. listopada 2003.: dugoročno održivo i racionalno gospodarenje živim morskim bogatstvima uz odgovarajuću zaštitu morskog okoliša, u skladu s odlukama Ministarske konferencije o održivom ribolovu u Sredozemlju iz studenog 2003.
Hrvatskoj danas nedostaju pouzdana ribarska statistika, nadzor, planovi i kvote. Znanstvena istraživanja daju različite procjene o stvarnom stanju ribljeg fonda u Jadranu i o uzrocima oscilacija i pada ulova u posljednjih dvadesetak godina (osobito srdele).
Uz bolji nadzor i nova istraživanja trebamo se pridržavati načela predostrožnosti, koje slijedi i EU. Da bi se spriječio prelov i dugoročni ekološki, ekonomski i socijalni poremećaji, u kreiranju javnih politika treba poći od pesimističkijih procjena.
Upozoravamo da se danas, od 438 poznatih vrsta riba u Jadranu, čak123 nalazi na Crvenom popisu ugroženih vrsta, koji je u izradi.
Hrvatska, prema načelima međunarodnog prava mora (Treća konvencija UN o pravu mora, UNCLOS, 1982.), ima neosporno pravo proglasiti isključivi gospodarski pojas; odlučila je iskoristiti samo dio svojih prava.
Četiri su godine protekle od sklapanja kompromisa po kojem se ZERP neće prmjenjivati na članice EU, a u međuvremenu ništa nije napravljeno na sprečavanju prelova u vodama Jadrana koje su još u režimu otvorenog mora.
Talijanske ribarice prelovile su svoje more i intenzivno love u našem. Potrebne su znatne mjere ograničenja i kontrole - podjela Jadrana na zone, posebne dozvole za lov u pojedinim područjima (npr. Jabučka kotlina), širenje zabrane kočarenja u dijelovima kritičnim za mrijest riba, fleksibilno reguliranje lovostaja idr.
Bez ekološke mudrosti, nema ni ekonomske racionalnosti na dulji rok.
Dogodi li se da zbog prelova riblja populacija naglo opadne, moguća je i prava ekonomska katastrofa.
Naprimjer, to se 1992. godine dogodilo na Newfoundlandu, kada je izlov bakalara naglo pao gotovo na ništicu. Preko noći, posao je izgubilo 10.000 ribara i 30.000 ostalih...
Istodobno, upozoravamo kako se sva krivica za ekološku ugroženost hrvatskog djela Jadrana (a time i dugoročnu ekonomsku ugroženost ribarstva kao privredne grane) nipošto ne može prebaciti na Talijane i ostale strance.
U priobalnim vodama također pretjerano raste broj brodova i njihova snaga, broj mreža i koča, što dovodi do prelova. Treba pažljivo ispitati posljedice programa gradnje novih velikih ribarskih brodova koji se od 2005. provodi državnom subvencijom. Opasnost od prelova povećava se i širenjem tunogojilišta, jer za uzgoj jednog kilograma tune treba 15 kilograma sitne plave ribe.
Situacija u Jadranu nije iznimka. Po izvještajima FAO ( The State of World Fisheries and Aquaculture, posljednji izvještaj 2006.), WWF, Worldwatch Institute i dr., slično se događa u svim svjetskim morima. Jadran je zatvoreno i plitko more, pa je posebno osjetljiv.
Stoga podržavamo inicijativu WWF da se Jadran proglasi posebno osjetljivim morskim područjem, u skladu s planom stvaranja mreže zaštićenih zona kojeg je 2002. zacrtao Svjetski samit za održivi razvoj (WSSD).
|
- 13:30 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
12.12.2007., srijeda
Onako malo usput: što radim, i što sam snimio danas
Konačno, riješio sam probleme koje sam imao s mojim novim laptopom, zbog spetljano instaliranih windowsa! Sada imam nove windowse, veza s internetom konačno dobro radi. I upravo sam intaliro Diino program za upload slika, puno praktičniji nego ImageShack koji sam jedini prije koristio, pa jedva čekam, da ga upotrijebim.
Hm, sad vidim, da ne radi gumb "pogledaj"... uvijek neki problemi...
Pisao sam, prije osam mjeseci, o jednom omanjem kulturno-urbanističkom skandalu u Zagrebu: oko popularne skulpture Prizemljeno Sunce u Bogovićevoj pojavili su se stolovi i stolice, jer je grad to skupo mjesto iznajmio za kafić. Pa je onda napravljen kakav-takav kompromis, da je dio stolova maknut. Ali šteta je učinjena: umjetničko djelo, koje ima svoj puni smisao upravo onako osamljeno stojeći na gradskoj ulici, zarobljeno je u posve neprimjerenom okružju. Nemam ništa protiv kafića, dapače, ali treba poštovati razne nivoe! Volim ribu i volim čokoladu, ali ne iduj skupa.
Pa sam danas, po kiši i hladnoći, primijetio da tih stolova nema. Pa sam snimio svojim mobitelom. Pogledajte, mislim da elegancija ove skulpture, pa makar i išarane grafitima, dolazi do izražaja!
Danas sam bio na okruglom stolu o utjecaju vojnih aktivnosti na okoliš, sa kojeg ću napisati detaljniji prikaz. Prošlog tjedna osnovali smo podružnice stranke na području karlovačke županije, u Ozlju i Vojniću. A u subotu smo imali prosvjednu akciji o klimatskim promjenama u Sisku.
Ovih sam dana proučavao materijale o proglašenju ZERP-a (u Sveučilišnoj knjižnici čitao knjige Davorina Rudolfa na temu međunarodnog prava mora i gospodarskog pojasa, i drugo) i o stanju svjetskih mora i rizicima s kojima se suočavamo zbog prelova u ribarstvu (WWF, FAO, Worldwatch Institute). Vrijedno je shvatiti, kako se problemi koje mi u Jadranu imamo jednako ponavljaju svuda po svijetu. Italija vrši pritisak na nas zbog interesa njezinih ribra, a EU štiti posebni interes jedne svoje članice, iako po međunarodnom pravu imamo puno pravo taj pojas proglasiti.
Radim na knjizi o pacifizmu. A onako za svoju dušu, čitam Tisućuijednu noć, izdanje Demetra - Faustovska biblioteka Dimitrija Savića, u 11 knjiga ili tako nešto. Čitam po redu, i sad sam na trećoj knjizi. Zanimljivo je kako se javljaju priče u priči, i priče u priči u priči. Naime, često u okviru priče netko počinje pričati priču... Obično se misli da je to zbirka bajki, ali obimna Povijest kralja Omara ibn en.Nu'Mana i njegovih sinova je realistički pisan roman, bez nadnaravnih bića i zbivanja.
|
- 22:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
06.12.2007., četvrtak
Međunarodne demonstracije o klimatskim promjenama - u subotu u Sisku!
m
Na dalekom Baliju, ovih se dana održava 13. konferencija Ujedinjenih naroda o promjenama klime. Očekuju se bitne odluke o zajedničkim akcijama, koje će se poduzimati slijedećih godina, nakon što istekne rok Kyoto protokola, koji je postavio ciljeve za godine 2008.-2012.
Tim povodom, širom svijeta se organiziraju prosvjedni skupovi (registrirano je 85 zemalja). U Hrvatskoj, prosvjed organiziraju stranka Zelena lista i udruge Sisačka eko akcija (SEA) i Udruga oboljelih od karcinoma u Sisku, gradu simbolu zagađenog zraka. Skup će se održati u prolazu stare GRAME koji vodi do Božićnog sajma, s početkom u 11 sati. Tom prilikom pročitat ćemo "Sisačku deklaraciju o klimatskiim promjenana" i pozvati prisutne građane da je podrže svojim potpisima.
Bilo bi lijepo i dobro da nas se okupi što više i da još jednom i na taj način dademo podršku građanima Siska u njihovoj pravednoj borbi protiv zagađivača INE, Toplane i ostalih, a ujedno i da svi zajedno pošaljemo jasnu i odlučnu poruku našoj Vladi i novoizabranim zastupnicima da je njihova dužnost i krajnji čas suočiti se s klimatskim promjenama i početi poduzimati konkretne radnje za njihovo zaustavljanje.
Podatke o prosvjedima širom svijeta možete naći ovdje.
The 'Call to Action' for these demonstrations and related events that will take place on December 8th 2007 is as follows :
"We demand that world leaders take the urgent and resolute action that is needed to prevent the catastrophic destabilisation of global climate, so that the entire world can move as rapidly as possible to a stronger emissions reductions treaty which is both equitable and effective in preventing dangerous climate change.
We also demand that the long-industrialised countries that have emitted most greenhouse gases up to now take most of the responsibility for the adaptive measures that have to be taken, especially by low-emitting countries with limited economic resources."
We feel that there is an overwhelming need to create a groundswell of global opinion to push for the urgent and radical action on climate change, without which we risk a global catastrophe of unimaginable proportions.
|
- 14:24 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
05.12.2007., srijeda
Seksi gerila ponovo udara, a Zelena lista ide dalje!
Slika lijevo: Seksigerila ponovo udara! Jednom su već, naime, na isti način intervenirali na plakatu INE. Tada su uz parolu "83% energije u Hrvatskoj Iz popratnog pisma, poslanog medijima, vidi se da dobro znaju što i zašto rade! Iza konceptualističkih gerilsih udara stoji osmišljen koncept, a ne želja za pukom zajebancijom.
Evo još uvijek imam užasno iritirajuće probleme s računalom, pa ne mogu raditi onako, kako bi valjalo. Nešto fali valjda u instaliranim windowsima, tako da u brawseru ne vidim npr. one lijepe i tako mi iel smajliće. Tako je to kad si sirota vanparlamentarna stranka... :((
Razgovaramo u stranci o rezultatima izbora, i uskoro će se sastati Vijeće stranek, da o tome razgovara i donese neke zaključke. Rezultati su loši, ali većina članova, kako izgleda, nije to primila kao tragdeiju niti pala u depresiju. Tako, već ovoga tjedna osnivamo dva nova ogranka na području Karlovačke županije, u Ozlju i Vojniću, a slijedeći tjedan dva u Zagrebu: četvrti Gornja Dubrava i Gornji grad - Medveščak. Dobivamo i nove dopise i pozive sa raznih strana naše domovine. Iako smo dobili generalno mali broj glasova, to nisu "propali" glasovi, nego sjeme, koje će niknuti na lokalnim izborima za godinu i pol!
U subotu u Sisku organiziramo prosvjed za sprečavanje klimatskih promjena, u okviru svjetskog dana prosvjeda, vezano uz konferenciju UN o klimi koja je upravo počela (pogledajte: na mrežnom sjedištu stranke Zelena lista. Detaljnija najava sutra.
Slijedeći ponedjeljak na HTV-u emisija "Latinica" na temu urbanog planiranja. Jedan od sugovornika, s kojim je neki dan u sjedištu naše stranke napravljen prilog, je Tomislav Toth, član Vijeća naše stranke, inače glavni urednik poznatog časopisa Majstor
A evo, surfajući po mom vlastitom hard disku, :) nalazim bilješke o odnosu seksualnosti i ekologizma, pisan u travnju ove godine kada je bila prva akcija seksi gerile. Tada sam to pripremao za članak za ovaj blog, ali nisam nikad objavio. Pogledat ću još, dovršiti i objaviti za nekoliko dana!
|
- 06:36 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
01.12.2007., subota
Kratka isprika, i najava daljeg rada!
Evo, za razliku od drugih političara koji se javljaju kao blogeri samo pred izbore, ja sam u to doba zašutio! Razlog je taj, što su se nažalost poklopili problemi s računalom (novo računalo, problemi s instalacijom programa i modema), i problemi sa zdravljem. Ispričavam se onima, koji su bili postavili neko pitanje pod prethodna dva moja posta, a ja nisam odgovorio.
Sada mi još uvijek ne radi web browser kako treba, pa ne mogu valjano pisati postove. Nadam se, da ću za par dana to ipak riješiti.
Na izborima smo prošli razočaravajuće. Nadali smo se da možemo postići dva do tri posto glasova, a ispalo je jedva pola posto. Svi drugi "alternativni" također su prošli katastrofalno (koalicija ljevice, Jedino Hrvatska i druge stranke krajnje desnice i razni). No, ljudi nisu razočarani. Idemo dalje, pripremamo se za lokalne izbore! Već u slijedeća dva tjedna osnovat ćemo dva nova ogranka, slijedeće subote imamo jednu akciju (svjetski dan prosvjeda protiv klimatskih promjena), radimo na lokalnim temama koje su aktualne. Izglasan je sramotni GUP u Zagrebu, mi ćemo nastaviti akciju za suzbijanje njegovih katastrofalnih mogućih posljedica.
|
- 00:19 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|