Zoran Oštrić

KAMENOLOMI U HRVATSKOJ:
SUSTAVNA KORUPCIJA UNIŠTAVA PRIRODNE RESURSE

Ako u Hrvatskoj želite dobro zaraditi – otvorite kemenolom ili šljunčaru! Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, vađenje kamena i ostalih ruda je prema ekonomskoj isplativosti na drugom mjestu među industrijskim grupacijama. U razdoblju od 2000. do 2005. g. u Hrvatskoj su se legalna eksploatacijska polja kamenoloma prostirala na 6.500 hektara, a vrijednost legalno iskopanih i prerađenih kamenih sirovina iznosi 6,5 milijardi kuna godišnje.

Goleme zarade, ilegalne ili polulegalne

Eksploatacijom kamena bavi se više od 400 poduzeća. Podaci Ministarstva gospodarstva, kažu da je od 2000. godine odobreno 198 istražnih prostora (probnih iskopa i takozvanih «sondi») i 658 eksploatacijskih polja kamena Nelegalno je iskapanje, međutim, još veće; cijela industrijska grana radi nelegalno ili na rubu legalnosti. Jedan od uobičajenih postupaka jest da se istražno polje pretvori u eksploatacijsko. Službenih procjena o obujmu nelegalnog iskopa nema; po podacima koje je 2006. godine prikupio Nezavisni medij za okoliš "Alert" u tri slavonske županije bilo je 416 hektara kamenoloma sa tri do 4.000 kubika kamena po hektaru. Sve zakonske propise provode dvije tvrtke na površini od oko 100 hektara; na 75% površina kamen se kopa nezakonito i/ili ilegalno! U ostatku Hrvatske, po svemu sudeći, situacija nije bolja.

Samo manji nezakonitosti je sankcioniran. Prema podacima Rudarske inspekcije, zaključno sa siječnjem 2006.godine bilo je 232 prekršajna postupka, 38 kaznenih prijava i 87 rješenja o zabrani rada za pogone i postrojenja; "zapečačeno" je 18 eksploatacijskih polja (većinom tehničko-građevinski kamen) u Hrvatskoj. Prema istom izvoru, do početka 2006.godine od državnog su odvjetništva zatražili pokretanje postupka oduzimanja "protupravno stečene imovinske koristi" u iznosu od 323 milijuna kuna ukupno za nelegalno izvađenih 11,8 milijuna prostornih metara mineralnih sirovina.

Sistemska korupcija u ime "viših interesa"

Međutim, isti način rada se nastavlja. Postoji snažna sprega privatnih, ekonomskih i političkih interesa, od lokalnih do hrvatske Vlade (što je pokazao slučaj "Kamen Ingrada"), da tako ostane. Na djelu je sistemska korupcija, na djelu je "grijeh struktura", a ne puko nepoštenje pojedinaca. Korumpiranost je sama postala "struktura", koja usmjerava i uvjetuje djelovanje svih, bez obzira na osobni moral.

Zakon o rudarstvu kaže da je rudno blago od posebnog interesa za državu, u vlasništvu države i pod njenom osobitom zaštitom. U praksi, međutim, došlo je do prešutne privatizacije općeg dobra, te do potpune prevlasti kratkoročnih ekonomskih interesa. Oni, koji trpe štetu, gotovo su posve bespomoćni. Stanovništvo u okolici kamenoloma trpi štetu zbog buke, vibracija i prašine ali ne uspijeva ishoditi prestanak nezakonitog rada, odštetu i sankcije za prekršitelje. Štetu trpi priroda, jer nesanirani kamenolomi (do danas nijedno eksploatacijsko polje u Hrvatskoj nije sanirano!) zjape kao rane u pejsažu, koje čine šokantne bijele pjege na satelitskim snimkama Hrvatske. Štetu trpi država zbog devastacije okoliša i gubitka resursa.

Kaotično stanje u ovoj djelatnosti nasljeđeno je iz socijalizma; međutim, u kaptializmu problem ne samo da nije riješen, nego se i povećao. situacija se naglo pogoršala od 2000. godine, kada dolazi do velike ekspanzije građevinarstva, vezane za rast stanogradnje i gradnju autocesta, osobito autoceste Zagreb–Split. Tadašnja je hrvatska vlada dopustila stranim građevinskim korporacijama Bechtelu i Strabagu iskapanje kamenoloma duž trase gradilišta; u ime "posebnog državnog interesa" prekršila je zakonske propise. Niti jedan od dvjestotinjak kamenoloma nije saniran, a dalje iskapanje kamena više nitko ne kontrolira. Tadašnji izvještaji Državne inspekcije navode da 84 posto poduzeća koja koriste mineralne sirovine radi bez odobrenja, tj. protivno Zakonu o rudarstvu. Inspektori su upozoravali da su nemoćni jer su kazne simbolične, a zatvaranje kamenoloma zbog političkih pritisaka ne dolazi u obzir. Kazne su kasnije povećane, ali red nije uveden. Mnoga su istražna polja dobila ovakvo ili onakvo odobrenje za rad, često problematično. Direktna šteta učinjena Hrvatskoj samo se djelomično može izraziti u ubrojkama, jer upropaštavanje krajolika, cesta i šumskih putova, neplaćene naknade za korištenje zemljišta i mijenjanje života lokalnog stanovništva štete su koje je nemoguće izračunati.

Ilegalni iskop ruši cijene kamena, što je u interesu građevinske industrije, koja je pak jedan od najjačih lobija u Hrvatskoj. Prodajna cijena kamena iz legalnog kamenoloma Radlovac na Papuku je 50 do 70 kuna po prostornom metru (75 do 135 po toni). Istovremeno, kamen iz obližnjeg nezakonitog kamenoloma Veličanka (na području Parka prirode Papuk), koji i dalje radi po posebnoj dozvoli vlade RH, prodaje tehničko-građevinski kamen po prosječno 17 kuna po toni. Taj kamenolom pripada tvrtki Kamen-Ingrad, čiji se vlasnik Vlado Zec danas pod istragom za više optužbi.

Vlada sudjeluje u kršenju zakona

Upravo slučaj "Kamen ingrada" skrenuo je, 2005. i 2006. godine, pažnju javnosti na problem vađenja kamena i šljunčarenja u Hrvatskoj u cjelini. Godinama je poduzeće radilo nezakonito, nije plaćalo državi poreze i naknade, Vlado Zec je mijenjao političke dresove i izdržavao prvoligaški nogometni klub u selu Velika. Na sjednici u siječnju 2006. Vlada je, obrazlažući da se radi o "imovinskoj stvari od osobitog značaja za Hrvatsku" (potreba kamena za gradnju autoceste Županja–Bajakovo u okviru Transeuropskog cestovnog koridora 5C, Baltik–Jadran). Vladi Zecu oproštena je polovina duga (kasnije međutim nije platio ni drugu polovinu).

Svim je članovima Vlade RH bilo kristalno jasno da kamenolomi Kamen-Ingrada rade protuzakonito. Ministrica zaštite okoliša, Marina Matulović Dropulić iznijela je da je Veličanka "najveći bespravni i nezakoniti kamenolom u Hrvatskoj, da nema niti jedan potreban dokument za rad", a osim toga nalazi se u Parku prirode Papuk, te da je Hrvatska je krcata ilegalnim kamenolomima.

Pokazalo se da su istinite sve tvrdnje Papučkog foruma, grupe nevladinih organizacija za zaštitu okoliša, planinara, brdskih biciklista i paraglidera iz Slavonije, koja se uz podršku radnika Parka prirode Papuk okupila u proljeće 2003. i obavijestila sve nadležne o ekocidu na Papuku. Kampanja nije postigla cilj zatvaranja kamenoloma, ali je prešla okvire zaštite prirode, pokazala skrivene interese političkih čelnika i mnoge defekte hrvatskih zakona i pravosuđa.

Te činjenice međutim nisu potakle Vladu na neku akciju. Zaključkom o nagodbi sa zakonski nepostojećim kamenoloom Vlada je prekršila nekoliko zakonskih propisa. Iako je Vlado Zec danas u zatvoru i pod istragom zbog gospodarskog kriminala, kamenolom i dalje radi. Objašnjenje glasi da bi bez toga NEXE grupa-Našicecement ostala bez kvalitetne i vrlo jeftine sirovine neophodne za preradu i proizvodnju cementa.

Manipulacije koncesijama i prostornim planovima

Koji su izvori te sistemske korupcije, koja ruši načela vladavine prava i uvodi sistem "posebnih interesa"? Stvarna pravila igre diktira onaj, koji ima dovoljno društvene moći da svoj interes nametne. Prema Zakonu o rudarstvu, rudno blago u vlasništvu je Hrvatske; gospodarski subjekti bave se istraživanjem i eksplatacijom mineralnih sirovina na temelju dobivene koncesije koju dodjeljuju županijski uredi za gospodarstvo.

Koncesije su u Hrvatskoj uvedene Zakonom o koncesijama 1992. g. (NN 89/92) kao instrument za usklađivanje konfrontiranih interesa. Kako će se u praksi to usklađivanje provoditi, nije propisano Zakonom ni drugim propisima. »Obzirom da su zakonske odredbe o ugovoru o koncesiji vrlo općenite, formuliranje ugovornih obaveza je praktički prepušteno pregovaračkim pozicijama stranaka. (…) Kod toga valja vrednovati i što više uskladiti interese šire zajednice, lokalne interese i interese poduzetnika.« (Iz Informacije o sklapanju ugovora o koncesiji za eksploataciji mineralnih sirovina, koju je sastavio Gradski ured za gospodarstvo grada Zagreba u siječnju 1996.)

U takvoj situaciji, iskustvo pokazuje, "pregovaračke pozicije" poduzetnika najjače su, a lokalne zajednice najslabije. Lokalna samuprava često slijedi samo neposredni materijalni interes, zanemarujući potrebu pažljivog postupanja sa prirodnim resursima i zaštite prirode. Uz pojave direktne korupcije, ona je sistamski potaknuta na očajničko traganje za sredstvima činjenicom da je Hrvatska među najsnažnije centralizirane države u Europi, u kojoj lokalna uprava raspolaže sa manje od 10 posto izvornih fiskalnih prihoda. Općine su često minijaturne, bez sredstava i bez znanja potrebnih za valjano zastupanje interesa stanovništva.

Osnovni mehanizam za kontrolu gospodarenja prostorom, uključivo i kamenolome, su prostorni planovi općina, gradova i županija, koji su na državnom nivou (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditelstva, MZOPUG) usklađivani 2003.–2005. godine. Međutim, po istraživanju Nezavisnog medija za okoliš "Alert" prostorni planovi koji su dostavljeni u MZOPUG razlikuju se u pojedinim informacijama od onih koji su "ostali" u županijskim zavodima za prostorno planiranje u Požeško-slavonskoj i Osječko-baranjskoj županiji. Naknadnim su ucrtavanjem kamenoloma i šljunčara lokalne vlasti osigurale "zakonsku" podlogu za legaliziranje divljih kamenoloma i ispisivanje rješenja za rudarske koncesije u dogovoru sa zainteresiranim "poduzetnicima"; tako postojeći ilegalni kamenolomi dobivaju "zakonsku" podlogu. Isto je i drugdje u Hrvatskoj. U ožujku 2007, grad Mali Lošinj nastoji na isti način legalizirati kamenom, koji je zatvoren zbog bespravne eksploatacije od 2003. godine i nalazi se unutar zaštićenog obalnog pojasa od 1000 metara.

Nemoć lokalnih prosvjeda

Širom Hrvatske, prosvjeduje lokalno stanovništvo, neposredno ugroženo bukom, vibracijama i prašinom. Nažalost, obično ostaju izolirane, bez umrežavanja i vanjske podruške koju je postigao gore navedeni "Papučki forum". U pravilu, ne postižu ništa, ili postižu samo kratkotrajno poboljšanje. Slijedeći citat opisuje tipičnu situaciju: »Stanovnici Orešja prosvjeduju, odgovorni šute, dolaze novinari, napiše se poneko rješenje i inspekcija zatvori kamenolom, ali eksploatacija kamena iako ilegalna se nastavlja. Jer glad za profitom je jača.« (www.planine.org/oresje)

Slučaj kamenoloma "Ivanec Bistranski", koji je u vlasništvu "Vijadukta", ilustrira kako se provizornim rješenjima, unatoč načelnim proklamacijama, kroz niz godina nastavlja polulegalna ekploatacija. Kamenolom se nalazi na području Parka prirode Medvednica i već 1980-ih godina bilo je jasno da eksploataciju treba okončati, a područje sanirati. "Vijadukt" je naručio rudarski elaborat, po kojem u svrhu sanacije treba nastaviti eksploataciju, da bi se nastale visoke strme padine pretvorile u terase, koje je moguće sanirati. Godine 1987. "Vijadukt" i Izvršno vijeće Skuštine općine Zaprešić sklopili su "Ugovor o uvjetima eksploatacije kamena radi sanacije".U tu je svruh trebalo proširiti eksploatacijsko polje, pa je izvršena i eksproprijacija. U proteklih dvadeset godina eksploatacijsko je polje je znatno prošireno, uništene su velike površine šume, a započeta sanacija je samo simbolična. Za obližnji kamenolom Podsusedsko dolje sličan ugovor o postepenom zatvaranju uz sanaciju sklopljen je još 1985. Kamenolom je tek 20 godina kasnije stvarno zatvoren, a sanacija nije provedena. Dvadeset dvoje građana Ivanca podnijelo je godine 2001. zahtjev za naknadnu štete na nekretninama; prvo ročište održano je tek 2006. (!), za drugo nema nikakvih naznaka kad će biti.

Prosvjedima građana na području Šibensko-kninske županije pridružio se i šibenski biskup Ante Ivas. On je u "Šibenskom listu" objavio pjesmu, u kojoj izražava žaljenje zbog trajnog uništavanja šibenske okolice. Povezan problem su i balastne vode, koje ispred šibenske katedrale ispuštaju prazni brodovi koji dolaze iz sjeverne Italije (područje rijeke Po!) prije nego što će utovariti kamen za izvoz.

Sanacije nema, "zbrinjava" se opasni otpad

Poseban je problem sanacija kamenoloma nakon završetka eksploatacije, koja je po zakonu obavezna. Od ukupno odobrenih eksploatacijskih polja u Republici Hrvatskoj jedna trećina je neaktivna ili zatvorena; međutim, nijedno nije još na propisan način sanirano (Izvještaj Savjeta za prostorno planiranje pri Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva). Ptvi čija je prva faza sanacije trenutno (u ožujku 2007.) u tijeku je kamenolom Očura kraj Lepoglave. Na osnovu Uredbe o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora iz rujna 2004., u prostornim planovima županija uvedena je odredba po kojoj svi kamenolomi koji se nalaze unutar 1000 m od obale moraju prestati s radom, no nigdje nije precizirano vrijeme ili rok do kojeg moraju prestati raditi i biti sanirani.

Gore navedeni problem balastnih voda ukazuje na povezanost raznih ekoloških problema. Jedan od neriješenih problema u Hrvatskoj, gdje također možemo govoriti o sistemskoj korupciji, je opasni (tzv. "posebni") otpad. Velik dio opasnog otpada koji nastaje u industriji na području Republike Hrvatske nije evidentiran i ne zna se gdje završava. Okolno stanovništvo redovno govori o tome da na područje ilegalnih i legalnih šljunčara i kamenoloma dolaze kamioni sa tajanstvenim tovarima, koji se bacaju u iskopane jame i zatrpavaju. U više pojedinačnih slučajeva dokazano je da se na taj način razna industrija rješava opasnog otpada, čije je kontrolirano zbrinjavanje vrlo skupo.

ŠTO ČINITI?

Zelena lista (ranije: Zeleni za Zagreb), stranka čiji su članovi i sami građanski aktivisti, podržava Nacionanog odbora za zaštitu građana Hrvatske od industrijskog zagađenja, kojeg su hrvatske ekološke udruge osnovale u Karlovcu 20. ožujka 2007. da se sustav zaštite okoliša i prirode u Hrvatskoj potpuno raspao. Umjesto da štiti građane Hrvatske, on štiti interese kapitala i pojedinaca. Iskapanje kamena i šljunkaprimjer je takve žalosne situacije.

Zelena lista zastupa slijedeće programske zahtjeve:

• Pregled stanja napuštenih kamenoloma u Hrvatskoj i donošenje programa sanacije.
• Funkcioniranje pravne države, tj. pridržavanje postojećih zakona i propisa.
• Usklađivanje zakona i propisa koji su međusobno u neskladu.
• Donošenje provedbenih akata, koji često ne postoje ili su loši i protivini zakonskim rješenjima.
• Jačanje ovlaštenja i kadrovske ekipiranosti inspekcija, te bolja usklađenost inspekcije zaštite prirode, zaštite okoliša, rudarske inspekcije i drugih.
• Istinska fiskalna decentralizacija, koja će znatno povećati postotak izvornih fiskalnih prihodima kojom raspolažu jedinice lokalne samouprave.
• Ukrupnjavanje premalih i presiromašnih općina.

nedeljnu vožnju u znak protesta prema nepoštivanju biciklista kao ravnopravnog sudionika u prometu!

Želimo da Dubrava u svjesti ostalih građana ne bude više sinonim za kriminal i huligane

Za tržišnu vrijednost voćnjaka dobit ću tek nekoliko dodatnih kvadrata u stanu, a ja ovdje uživam u miru i prirodi u centru grada.

Dok si Bandidos gradi kucicu podno Medvednice, dotle sije nebodere po Trnju

mene može natjerati na prodaju samo ako se probudim u sjeni nebodera na mjestu gdje je bio susjedov vrt. Ako nitko ne proda, jamčimo jedni drugima normalan život.

1. Primjedbe na predviđenu gradnju

Plan ne uvažava postojeće stanje izgrađenosti naselja-pretežito obiteljskih kuća niti urbanu vizuru postojećih arhitektonski građevnih oblikovanja zaštićenih cjelina i objekata. Ne nudi nikakvo rješenje domicilnom stanovništvu, čije bi kuće trebale biti srušene a oni iseljeni. Plan isključivo uvažava zatečeno stanje visoke gradnje i favorizira investitore krupnog kapitala..Stanovnicima se onemogućava individualna dogradnje, poboljšanja i oplođivanja svog vlasništva.

Posebno bode oči drastična narušenost tradicionalne vizure Grada, a posebno Mosta slobode i Ulice Hrvatske bratske zajednice zbog planskog legaliziranja i zadržavanja nepropisno sagrađenog objekta "Agrama" koji se u visinu proteže iznad vijenca Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a svojim se arhitektonskim oblikovanjem i materijalima ničim ne uklapa u taj dio Grada. Štoviše,uzduž Slavonske avenije planiraju se građevine također od 9 katova što dodatno pogoršava urbanu vizuru tog područja.

Također prigovaramo predloženoj prevelikoj izgrađenosti i neprimjernoj građevnoj gustoći te međusobnoj udaljenosti objekata budući da to ne jamči humanost mirnog stanovanja i odmora te je suprotno suvremenom stanju urbanizma.Takva izgrađenost sprečava strujanje zraka sa Save i prema Savi,ali i oblikuje sjevernu obalu Save i zauvijek određuje panoramu cijeloga Zagreba.

Dozvoliti takvu izgradnju – usmjerenu na maksimalno iskorištenje svakog pedlja prostora u priobalnoj savskoj zoni - smatramo barbarskim napadom na Grad kao kulturni kontinuitet i naprasno uništenje vizura koje spadaju u kulturno nasljeđe svih koji žele živjeti u ugodnom gradu po mjeri čovjeka.

2. Neprimjereno rješenje prometa

Držimo neprimjerenom i predloženu prometnu mrežu koja u nekim svojim dijelovima pogoduje isključivo krupnim investitorima,osobito kada je riječ o novoplaniranoj prometnici koja se proteže paralelno sa Slavonskom avenijom.

Osnovano se sumnja u namjerno prilagođavanje te prometnice interesima investitora deveterokatnica uz Slavonsku aveniju kako bi im se bez velikih troškova omogućio pristup građevini, a sve na štetu vlasnika susjednih građevinskih čestica.

3. Predviđena odstupanja od plana

Plan je u mnogim dijelovima uopćen, a konkretna urbanistička rješenja prepušta urbanističko-arhitektonskim natječajima, koji od plana u svim segmentima može odstupiti i do 20% . To dodatno dovodi u sumnju namjeru planiranja budući nam iskustva dokazuju da se takva urbanističko –arhitektonska rješenja naručuju i planiraju od osoba koje su neposredno zainteresirane za pojedina rješenja, a građani nemaju mogućnosti utjecati na takva rješenja kroz javnu raspravu i sl.

4. Zaključak: potreba značajne promjene

Zbog svih navedenih prigovora i manjkavosti kako u proceduri tako i sadržajno Zeleni za Zagreb zajedno s vijećnikom Muzafiorm Husićem predložili su ponavljanje javne rasprave i izmjenu plana na način da se uvaži stvarno postojeće stanje individualne niske izgrađenosti.
S tim u svezi, potrebno je uz visoku izgradnju pored Slavonske avenije planirati pretežito nisku izgradnju tipskih kuća, odnosno kuća u nizu.

Moramo također naglasiti kako su pogrešne medijske interpretacije da je Vijeće Gradske četvrti Trnje »glasovalo protiv volje Trnjana«. Vijeće je zaključilo da se javna rasprava mora provesti u cijelosti, te da Zavod za prostorno uređenje treba (što mu je dužnost) sakupiti i razmotriti sve pisane prigovore i prijedloge te zajedno, kao obrađenom cjelinom dostaviti Vijeću i tek onda će se vijećnici odrediti preme Planu.

Ukoliko se naše primjedbe ne uvaže i plan ne promjeni, vijećnik Muzafir Husić neće podržati plan.

Slobodne žene ne postoje. I ta sintagma u naslovu je puka ironija (…) možemo se obmanjivati da smo slobodne. (…) Toliko je pritisaka nada mnom, nad mojom seksualnošću pogotovo. Pornografija i prostitucija stalno rastu, i to je strašno. (…) Žene su navikle da se susprežu, da susprežu svoju seksualnsot i svoje riječi. (…) Krenula sam od ideje da žene imaju poseban jezik, način govora, razgovora, koji je različit od muškog.

Žene svijeta imaju slične probleme, iste dileme, isti komunikacijski kod.

Muškarci se (…) teže otkrivaju kameri, imaju drugačiji jezik. Jezik moći, natjecanja, posjedovanja.(…) zatim iznenada zašuti, misleći potpuniji odgovor. – Za mene je film bio putovanje od vlastite ženskosti. Ali ne mislim da je film isključivo "ženski", nego transrodni. Muškarci se vrlo lako identificiraju sa mnom, jer sam žena s modernom dilemom: bez pravila, neudana, bez djece, otvoreno govorim o nekoliko seksualnih partnera. Preuzimam tipičnu dilemu suvremenog muškarca.

Da se u Karlovcu nije pojavio drzavni odvjetnik Mladen Bajic, sigurno niti danas ne bi smo znali ništa o pocinjenju eko-akcidenta, osim otrcanih fraza "vršimo nadzor i poduzimamo sve mjere".

Šturo priopcenje istrazne sutkinje, bez sluzbene potvrde nadleznih inspekcija i analiza, ali prvenstveno zbog priznanja Karlovacke pivovare, da je uzrok trovanja g.Martinovica CO2, koji curi vec 2-3 mj. (?!) iz postrojenja Pivovare, je krajnja drskost i bahatost tvrtke te najbolji dokaz da su inspekcijske sluzbe nesposobne ili potkupljive, jer u protivnom bi one vec u subotu otkrile da ugljicni dioksid curi.

Uz priznanje Pivovare postoje i nezavisne analize koje je obitelj nastradalog gradjanina narucila u privatnom labaratoriju. One su ukazale na cinjenicu da su se na odjeci unesrecenog nasli i tragovi kemikalija poput tetrakloretilena, organskog otapala koje se koristi za odmascivanje strojeva, kao i industrijski aditivi iz skupine aldehida. Postavlja se pitanje kako su se ovi spojevi nasli na odjeci unesrecenog, ako je curio samo ugljicni dioksid? Kolika bi to kolicina CO2 morala biti u zraku, da covjek na otvorenom prostoru tako strada? Zar doista vjerujemo da CO2 curi 2-3 mj. te da je baš te veceri bez i cega drugog tako unesrecio covjeka? Ocito je da su se u potoku nalazile i mnoge druge opasne kemikalije koje Pivovara redovito koristi pri pranju ambalaze, strojeva i opreme. Pivovara koristi 100-tine tona fosforne kiseline, natrijeve luzine, solne kiseline, klorovodicne kiseline i raznih drugih otapala koje nakon pranja bez prociscavanja ispušta izravno u odvode, medju kojima i u navedeni potok.

Ne kužim Vas zelene, kažete da ste pacifisti a imate generale, jel lud samo vaš tajnik ili ima još

Ekološki i socijalno održivo društvo, predano gradnji mira i dijaloga u svijetu međuzavisnosti

Aktivno nenasilje, kreativni mir

Protiv svakog ekstremizma, protiv ksenofobije i šovinizma.
Protiv nasilja nad prirodom i životinjama.
Kultura tolerancije, suradnje, nenasilja.
Suživot raznih tradicionalnih i novih kultura, životnih stilova, mentaliteta i senzibiliteta (multikulturalnost). Kreativni mir kroz uvažavanje i prožimanje raznolikosti.
Život, sloboda, inicijativa, suradnja.
Ravnopravnost, vladavina prava, dostojanstvo svakog pojedinca/pojedinke.
Jednaka prava i mogućnosti za sve.
Socijalna pravednost.
Podrška svim manjinama, svima s posebnim potrebama, svima društveno marginaliziranima i isključenima