28.04.2007., subota
O građanskoj neposlušnosti
Nažalost nemam pri ruci ni jednu sliku primjera građanske neposlušnosti u Hrvatskoj (u nekima sam i sam sudjelovao - narvno, teško je istovremeno snimati fotke ), pa prenosim sa jednog američkog sajta prosvjed grupe studenta protiv aktualnog ograničavanja ljudskih prava u SAD, pod izgovorom potrebe hvatanja terorista. Na transparentu piše: "Oni koji su spremni žrtvovati slobodu u ime sigurnosti ne zaslužuju ni jedno ni drugo", što su riječi jednog od Očeva osnivača SAD Benjamina Franklina.
Neki dan sam pisao o tome kako je nakon prosvjeda, organiziranog na Dan planeta Zemlje, kada je 151 aktivist i aktivistica zaposjelo Gundulićevu ulicu i pretvorilo je, nelegalno, u pješačku zonu, u pritvoru preko noći zadržana aktivistica Jagoda Munić. Na stranu konkretno pitanje da li je bilo razloga da ju se zadrži, istina je da su svi sudionici akcije stvarno prekršili zakon, sprečavajući promet vozila, u akciji koja nije bila najavljena. Na blogu koji odnedavno vodi moj star zelenii sudrug (s naglaskom na "stari" ) Toni Vidan (zajedno smo bili još u "Svarunu" 1986., zatim u "Zelenoj akciji" od 1990.), povela se povodom toga, u komentarima, mala diskusija na temu da li se u nekim uvjetima može tolerirati da netko krši zakon.
Naravno, odgovor je potvrdan. Riječ je o građanskoj neposlušnosti: akciji u kojoj pojedinac ili grupa krše neki zakon, čineći to svjesno i nenasilno, obično javno i uz spremnost da se podnesu zakonske konzekvence. Posljednja dva uvjeta predmet su polemika i u blažoj varijanti definicije ne smatraju se obaveznim; vidi o tim dilemama npr. tekst na Stanford Encyclopedia of Philosophy. Ako se pak svjesno kršenje zakona poveže sa nasiljem, u pitanju je pobuna; pravo na pobunu naravno također se može braniti u političkoj teoriji i u etici, ali to je posve drugi problem.
Lijevo: naslovnica knjige iz moje osobne biblioteke - zbornik eseja H. D Thoreaua.U ovom konkretnom slučaju, radi se o tipu akcije građanske neposlušnosti koji je u zemljama razvijene demokracije vrlo čest i poznat pod imenom Reclaim the Streets. Sveopću vladavinu automobila začetnici takvih akcija smatraju npravednom i nepodnošljivom, te privremeno "oslobađaju" pojedina područja prometnica i organiziraju boravak ljudi koji stoje, hodaju, sjede, leže, plešu itd.
Građanska neposlušnost metoda je borbe građana za društvene promjene, osobito tamo kada su "legalni" putevi građanske participacije blokirani (kao u Zagrebu, gdje gradonačenik kaže da je on gazda sve do idućih izbora, i šlus), Može se braniti čak i kao moralna obaveza, kada su neke temeljen vrednote ugrožene i kada je nepravda očita. Sam pojam "Civil Disobedience" skovao je Henry David Thoreau 1849. u eseju koji je i danas izvanredno popularan, pa ga na ninternetu možete naći na više mjesta (npr. ovdje).
Što se praktičara građanske neposlušnosti tiče, tu su naravno legendarni Mahatma Gandhi i http://en.wikipedia.org/wiki/Martin_Luther_King, te drugi manje poznati kao http://en.wikipedia.org/wiki/Cesar_Chavez (a ja bih dodao i Ibrahima Rugovu). Jedan primjer građanske neposlunosti primijenili su liječnici - pobornici prava na pobačaj u Francuskoj 1960-ih godina: svjesno, ne krijući se, vršili su pobačaje, iako je po zakonu to bilo kažnjivo. Suočene sa masovnim prosvjedom, vlasti su morale popustiti i pobačaj je legaliziran.
Lijevo: dva plakata na zidu moje radne sobe. Lijevi je sa alterglobalizacijskih prosvjeda u Genovi 2001., gdje je velika većina pod parolom United Colors of Resistance sudjelovala u legalnim događanjima, ali značajna manjina je primjenivala nasilje, tj. pobunu. Jedan od njih je poginuo - bloger Istrapunk se neki dan prisjeća tog događaja. Ja sam pak tada u roku od pet dana priredio brođuju "Što se dogodilo u Genovi". Desni je sa prosvjeda protiv napada SAD na Irak u Zagrebu 2003. Bio je to legalan skup - za razliku od bitke za Trg 1998., kada je Tuđmanov režim zabranio sindikalni prosvjed i tisućama policajaca blokirao pristup trgu. Da i ne spominjemo nelegalni prosvjed za Stojedinicu dvije godine prije toga!
Pisao sam prije dva mjeseca O pacifizmu, nenasilju i mirovnom pokretu. Ukazao sam tada na lapidarnje formulacije u Programskim načelima Zelene liste: Aktivna demokracija
Aktivno nenasilje
Kreativni mir
Građansku neposluđnost primjenjuju i naši prijatelji iz Koordiancije udruga "Zvona Zagore", koji prosvjeduju protiv plana gradnje "Centra gospodarenja otpadom" u Lečevici, koji su nam nedavno bili gosti.
|
- 18:56 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
27.04.2007., petak
Hrvatska potpisala Protokol iz Kyota
Kad smo već kod Kyota, a glede ljepote: lijevo je slika jednog krasnog vrta, sa službenih stranica grada Kyota!
Konačno je stigla osam godina očekivana vijest: Hrvatski sabor danas je ratificirao Protokol iz Kyota Osam se godina odugovlačilo; Hrvatska je jedna od posljednjih zemalja svijeta, koja je Protokol ratificirala! A otprilike sedam i pol godina od toga sve su vlade Boga molile (slušajući mantre naših fosiliziranih energetičara koji su još u 1970-ima, da su ti "obnovljivi izvori" hir bogataša!) da ih ta muka zaobiđe, i da učini da taj bedasti Protokol svi zaborave. A cijelo su vrijeme, također, bili uvjereni da je cijela ta galama oko klimatskih promjena jedna prolazna moda, koju će nakon 2012. svi zaboraviti i vratiti se starim navikama.
Godinama se 99 posto političke energije, koju je Hrvatska toj temi posvećivala, trošilo na uvjeravanje da nam se treba u "kvotu" iz 1990., prema kojoj se određuje obaveza smanjivanja emisija stakleničkih plinova za pet posto (gledano prosječno godišnje u razdoblju 2008.–2012.), dodati tadašnje emisije iz termoelektrana na ugljen, koje su bile u vlasništvu Hrvatske u Srbiji i u Bosni i Hercegovini i proizvodile struju za Hrvatsku. U tome su naši pregovarači konačno i uspjeli - a vlada se, kako rekoh, nadala, da će se time osloboditi svakih daljih obaveza.
Slika lijevo: plakat s prošlogodišnje tribine o obnovljivim izvorima energije, koju je organizirala Zelena lista, tada još pod imenom Zeleni za Zagreb
To se, naravno, nije dogodilo. U međuvremenu se pokazalo da su klimatske promjene još teži problem nego što se pretpostavljalo, i postale su jedna od ključnih tema politike Europske unije. Još stroži od zahtjeva Kyotskog protokola su oni zahtjevi, koje Hrvatska mora ispuniti glede razvoja obnovljivih izvora energije, da bi se energetskoj politici EU prilagodila (ciljevi ne samo do 2012., nego i 2020.). Tako je donesena i Uredba o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora… i još druge dvije značajne (objavljene u istom broju "Narodnih novina") Prihvaćen je cilj od 5,8 posto iz obnovljivih izvora već do kraja 2010. Tu se ne računaju hidroelektrane veće od 10 megavata - što sam ja puno puta zaludu morao ponavljati, kada su se ministri koji ništa iz energetike ne kuže hvalili, kako mi već proizvodimo iz obnovljivih izvora i puno više, nego što EU može tražiti. To će se sufinancirati iz naknade od 0,89 lipa po kilovatsatu, koji će plaćati svi potrošači električne energije.
Većinu od ovih 5,8 posto (oko milijardu kilovatsati!) dat će vjetroelektrane. Kaea sam se prije dvadesetak godina energetikom počeo baviti, u kampanji protiv gradnje nuklearnih elektrana u tadašnjoj Jugoslaviji (druga je bila planirana kod Prevlake, na Savi, nedaleko od Zagreba), vjetroelektrane su etabliranim hrvatskim energetičarima služile za sprdnju. Jednom sam se prilikom na tu temu osobno zakačio i sa samim akademikom Hrvojem Požarom, po kojem se danas zove zagrebački Energetski institut. Dokazivali su, da nema šanse da se one ikada isplate.
A danas - obruti problem: znatni strani kapital dolazi u Hrvatsku, sa izraženom željom za izgradnju čak 1555 megavata! Daleko više nego što su se i najoptimističkiji zagovornici obnivljivih izvora do prije koju godinu usuđivali predviđati: da se sve izgradi, bilo bi dovoljno za pokrivanje neb pet zarez osam, oko 20 posto hrvatske potrošnje električne energije!
U Europi već od kraja 1990-ih energija vjetra doživjava fantastičan uzlet. Prošle godine sagrađeno je 7.588 megavata u vjetroelektranama, što čini investiciju od devet milijardi eura. Već 2005. instalirani kapaciteti u 15 starih članica EU prevazišli su cilj, koji je godine 2000. EU postavila za 2010!
I sad Vlada, na zahtjev HEP-a, donosi odluku da maksimalna snaga smije biti 360 megavata, jer današnja mreža više od toga ne bi mogla prihvatiti (zbog nestalnosti rada vjetroelektrana). Pa se sada poduzetnici natječu za tu kvotu. Podneseni su do sada zahtjevi za priključenje na prijenosnu mrežu 32 vjetroparka. Naravno, karakteristike sustava mogu se, i morat će se promijeniti, jer će u cijeloj EU prag od 10 posto sigurno biti u slijedećih desetak godina prevaziđen.
Slika lijevo: European Wind Energy Association ove godine 15. lipnja slavi Wind Energy Day.
I sad ja naravno grintam, kako svaki revolucionar, kada se revolucija jednom dogodi (kao što grintam što danas pola dečkih neće u vojsku nego se pozivaju na prigovor savjesti - kad smo se za to borili, još u SFRJ, mislili smo da će to biti pet posto, uvrh glave deset - pogledajte jedan članak iz Vjesnika iz 2000. na tu temu, gdje me citiraju!). Jer naime, sada kada je kapital shvatio da se tu krije veliki profit, a s obzirom da ćelnici svih naših stranaka jednako trče da investitorima sve ustupke naprave, pa makar sve razorili, postoji opasnost da se zanemare kriteriji zaštite okoliša, kojih naravno i ovdje mora biti. Za svaku se grupu vjetroelekrana mora napraviti Studija utjecaja na okoliš, moraju se uzeti u zbori ograničenje, koja se tiču zauzimanja prostora, buke, leta ptica i estetiike. Pa ćemo tako vrlo vjerojatno mi iz Zelene liste, iako vjetroelektrane načelno podržavamo, opet praviti probleme.
|
- 20:00 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
23.04.2007., ponedjeljak
Prvi put, zbog Dana Zemlje, u Hrvatkoj netko u pritvoru!
Rijetko se javljam, jer ima problema sa telefonskom linijom odnosno pristupom internetu od kuće, pa to radim samo iz ureda stranke, a često sam preokupiran i na kraju dana umoran. Evo samo par napomena sada, a sutra ću valjda naći više vremena da stavim i nešto slika!
U subotu smo imali akciju dijeljenja sadnica povodom Dana planeta Zemlja, o čemu možete vidjeti izvještaj na mrežnom sjedištu Zelene liste. Danas smo dobili obavijest da nam je odobreno pravo na domenu www.zelena-lista.hr, prema našem novom imenu. Napisat ću još nešto, i staviti fotografije, nadam se sutra.
Bilo je raznih akcija koje su drugi (od Durštva gorana do predsjednika Republike) organizirali ovog vikenda. Tek danas čuli smo da je predsjednica Zelene akcije provela noć u pritvoru . Riječ je o Jagodi Munić - nije doduše više predsjednica, nedavno joj je istekao drugi mandat, ali je očito ona preuzela odgovornost (ili ju je policija smatrala odgovornom iz nekog razloga?) za neprijavljenu akciju.
Sve nekako osjećam ljubomoru: ja se trudim 20 godina, puno puta me privodilo, ali nikad, eto, da u pritvoru prenoćim. Dobro, to je šala. Ali zanimljivo je objašnjenje zašto su je držali: jer je postojala mogućnsot da ponovi djelo (tj. zaustavljanje prometa) . Ma nemoj! Pa čuj, možda ga i ponovi (a ja se rado pridružim! sa mojih sto kila i kusur, kad se legnem na tlo, teško me maknut'… ), recimo, iduće godine; kakav je to razlog da se nekog preventivno pritvori!?
A mi u srijedu idemo u Karlovac, gdje osnivamo podružnicu!
|
- 17:44 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
16.04.2007., ponedjeljak
Od Zagore do Zagreba: purgeri i Dalmoši zajedno za ekološku mudrost!
Sutra u Zagreb dolaze naši prijatelji i suborci iz Dalmacije, s kojima ćemo zajednički organizirati tiskovnu konferenciju, zapravo dvije: prvo ispred Ministarstva zaštite okoliša, a zatim ispred Hrvatskog geološko instituta.
Dolaze Anđelko (udruga Rast Zagore iz Lećevice), Erika ("Plavi val" Šibenik), Paško ("Zvona Zagore") idr. Ljudi iz Dalmacije (a i mnogi drugi) prepoznat će o čemu se radi:nastavak prosvjeda protiv planova gradnje regionalnog Centra za gospodarenje otpadom kod mjesta Kladnjica, u općini Lećevica, koji traje već sedmu godinu.
Neću sada prepričavati u čemu su detalji spora. Dovoljno je reći, kako su ljudi ne samo iz Lećevice, nego i iz okolih krajeva Zagore pa i mnogi iz Splita, Šibenika i drugdje, aktivni u udrugama za okoliš i za zaštitu potrošača na mnogim problemima, a i niz stručnjaka i zannstvenika među njima, čvrsto uvjereni kako je projekt izgradnje Centra (budimo pošteni: deponija otpada, ostalo su sitnice, jer briga o otpadu kod nas još počinje od kraja!) u njihovom kraju prijetnja golemih razmjera - govore i o "Černobilu nad Dalmacijom". Uporno pišu pisma, prosvjeduju, ne boje se ni biti odvedeni u marici zbog ometanja posjeta Visokih Ličnosti (to je bilo prije par mjeseci), organiziraju vlastita istraživanja (imaju podršku niz ljudi sa kraticama mr.sc, dr.sc i prof. ispred imena), dokazuju opasnost za podzemne vode u krškom kraju. Pogledajte njihova priopćenja: dalmatinski temperament u bujnom jeziku poetskih slika, spojen sa švapskom pedantnošću u lupanju argumentima!
A, da prostite, tamo neka Lećevica - općina koja izumire, ima danas manje od trećine stanovnika iz 1931. Nisam nažalost nikad tamo bio i na licu mjesta istraživao u čemu je tajna vitalnosti ovog otpora. Sociološki, situacija podsjeća na onu, kada smo prije deset godina započeli kampanju S.O.S. za Velebit, protiv tadašnjeg plana gradnje termoelektrane na uvozni ugljen od 700 megavata u mjestašcu Lukovo Šugarje. Gotovo izumrlo mjesto u zaljevu podno Velebita, daleko od očiju daleko od srca - pa tko bi tu organizirao prosvjede!? E, ali našli su se oni, koji su u proteklim desetljećima iselili u gradove, u Zagreb i drugdje, sačuvali vezu sa starim krajem, pa alarmirali neke svoje prijatelje, uključili su se planinari - ljubitelji Velebita, uključilo se nekoliko iskusnih okolišnih boraca iz Zelene akcije idr. Pokrenuta je nacionalna akcija, prikupljeno 72.000 potpisa na peticiju. (Središnji čovjek pokreta bio je Edo Hadžiselimović, koji danas vodi Planinarsko-ekološku sekciju HPD Zagreb-Matica, i aktivan je kao i prije!) Ta veza zabiti (koja daje "čvrstu stijenu" na kojoj se povijest piše!) i grada (koji daje moderana znanja i vještine) pokazala se izvanredno učinkovitom. Svjedočio sam tome i ranije u nekoliko slučajeva.
Od projekta se odustalo; a kada sam se njime, nakon što su mi skrenuli pažnju, podrobnije pozabavio, zaključio sam da je višestruko štetan, pa i besmislen - ne samo ekološki, nego i energetski i eknomski (primitivno muljanje ameriičkih lobista). Poanta je ova: ljudi, koji su prvi pokrenuli prosvjed jer su htjeli jednostavno obraniti svoj zaljev od uljeza koji bi ga uništio - moglo bi se reći: iz sebičnih interesa! - bili su u pravu i mnogo više, nego što su bili svjesni!
To je ekološka mudrost na djelu - mudrost, koja postoji u slojevima narodnog pamćenja. To je i jedan od razloga, zašto uvijek inzistiram na vezi ekologije i demokracije!
|
- 21:46 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
15.04.2007., nedjelja
"Prizemljeno Sunce" ipak malo slobodnije…
Bio sam možda prvi, koji se, u članku "Prizemljeno Sunce" zatočeno u kafiću prošle srijede, javno zgrozio zbog toga što su stolovi novog kafića postavljeni svuda oko skulpture "Prizemljeno sunce" u Bogovićevoj. Kasnije je bilo na HTV, u emsiji Shpitza, pa je u srijedu i četvrtak Jutarnji list tome posvetio dva napisa. Saznalo se, da je vlasnik kafića Vlado Šola, koji je za to, naravno, dobio sve potrebne papire, i platio gradu za godišnji najam 70.000 kuna. Dobar je prikaz na t-porlalu. Svaka njemu čast - ali zar stvarno nje mogao uložiti novac u nešto vezano uz sport?
U četvrtak sam zamijetio da je napravio određeni ustupak: maknuta su četiri stola koji su bili sa sjeverne i južne strane, tako da skupltura sada ipak nije posve ograđena. Ne msilim da je to dovoljno. Osim toga, spomenuh u prvom napisu kako se sa javnim terasama (protiv kojih načelno nemam ništa, dapače!) u Bogovićevoj (a i drugdje) već i ranije pretjeralo: grad očito misli samo na ubiranje novca od najamnine. Netko je u komentarima spomenuo: ako u Bogovićevoj dođe do požara, vatrogasno vozilo neće moći proći!
A k tome još, kao groteksno ruganje umjetnosti, uz sam spomenik vijori frivolna nakupina šarenih balona! Protiv kojih, također, nemam ništa, ali to naprosto ne ide skupa! Kao da odeš na koncert ozbiljne glazbe, pa tamo vičeš kao na rock koncertu.
|
- 11:32 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
14.04.2007., subota
Još jedna tragična smrt, i početak pravne bitke
Jučer je stigla tužna vijest da je u svojoj 54. godini umrla predsjednica sisačke udruge oboljelih od karcinoma Mirjana Glavnik, žena koja je u siječnju, unatoč teškoj bolesti, na način koji jako podsjeća na Anu Rukavinu, javno istupila govoreći o problemu industrijskog zagađenja zraka u Sisku. To je dovelo do osnivanja ove Udruge koja broji 380 članova, i druge, Sisačke ekološke akcije, te do velikog prosvjeda 10 veljače (pogledajte izvještaj na mrežnom sjedištu Zelene liste; lijevo na slici naši aktivisti na prosvjedu; onaj veliki trbušasti, čije se lice ne vidi iza transparenta, sam ja; a nosio sam i plinsku masku. ).
Naravno, ne može se dokazati da je ona dobila rak baš zbog zagađenog zraka, kojeg je udisala; ali veza između te dvije pojave je poznata. Vlada je upravo usvojila Izvješće o stanju okoliša (nažalost, nisu još smatrali potrebni staviti ga na web), a prema članku u Novom listu ono potvrđuje ono što smo znali: Sisak spada, uz Rijeku i Kutinu, u gradove sa najzagađenijim zrakom. Veliki nedostatak u zaštiti građana od zagađenja u Hrvatskoj jest što se traži siguran dokaz, da vam je nešto naštetilo zdravlju; ugrožavanje zdravlja nije dovoljno, čak i ako se radi o očitom kršenju zakonskih propisa.
Mirjana Glavnik, nažalost, nije dočekala početak pravne bitke, koja je zahvaljujući njoj pokrenuta. Danas je u Sisku održan sastanak članova Udruge sa odvjetnicom Dijenom Kesonjom iz Rijeke, o mogućem pokretanju tužbi za odštetu protiv sisačkih zagađivača. Ovaj odvjetnički tim zastupa i oboljele od azbestose u nekadašnjoj tvrci Salonit te su nedavno, na tu osnovu, dobili i prvu pravomoćnu presudu u korist oboljelog od azbestoze. O azbestu, ovom prilikom, preporučam vrlo dobar tekst iz Glasa Koncila!
Danas je, također, u Sisku održana tiskovna konferencija Sisačke ekološke akcije i nekih drugih ekoloških udruga, gdje su govorili o putu u Bruxelles, gdje će se susresti, između ostalima, i sa čelnim ljudima Europske zelene stranke, kojntakt koji je uspostavljen preko Green East-West Dialogue, u kojem je Vlasta Toth, supredsjednica Zelene liste, članica Upravnog odbora). Zelena lista pruža i pružat će podršku svim građanskim inicijativama i udrugama za okoliš, u skladu sa našim programskim opredjeljenjem za aktivnu demokraciju.
|
- 15:14 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
11.04.2007., srijeda
Nešto o tajanstvenoj pogibiji Zdravka Martinovića u Karlovcu, i o pivu
Evo umoran sam nešto danas, zapravo ćelio bih prošetatiti doj jejoš lijepo sunčano, a onda ću čitati neke materijela i pripemati bilješke za program naše stranke za zibore, na kojem danas radimo. Pa ovako na brzinu, bez truda oko linkova i fotografij,a da nešto napišem o tragičnom događaju u Karlovcu i njegovim konzekvencama.
Slučaj smrti Zdravka Martinovića, kojeg je uzrokovala Karlovačka pivovara (u vlasništve Heinekena):
razgovarao sam danas sa jednom magistricom prehrambene tehnologije, i ona također smatra da je gotovo nemoguće da netko na otvorenom umre od gušenja ugljičnim dioksidom. To je bilo ono đto sam ja prvo pomislio, i što mi je ranije i jedan ižnenjer kemije rekao. Drugi ljudi također govore o intenzivnom smradu taj dan. Autopsija je obavljena jako brzo i postoji sumnja, sada se još čekaju nalazi veeterinara o uginulom psu.
Slučaj je potegoa lanac posljedica, pa je tako Zavod za javno zdravstvo Karlovačke županije igubio licencu. Ivica Sopek, nezavisni vijećnik u općini Tounj, s kojim sam radio intervju, kaže da je to dobra stvar, jer je rad Zavoda bio sumnjiv. Tako je npr. prije dvije godine došlo do pomora riječnih uzrokovanog radom kamenoloma Tounj. Izašavši na teren, "stručnjaci" karlovačkog zavoda zaključili su da je voda čista. Sopek je o svom trošku organizirao dolazak stručnjaka iz zagrebačkog Zavoda, i oni su, 15 dana kasnije, zaključili da voda jest onečišćena. Svjedno, zagađivač nije snosio nikakve posljedice.
Tragičan događaj, no valja ponoviti: prema svim mojim iskustvima tijekom 20 godina rada kao ekološkog aktivista, takvi su postupci pravilo, a ne izuzetak.
Inicijativni odbor za osnivanje Zelene liste u Karlovačkoj županiji predložio je da se osnuje županijska nagrada "Zdravko Martinović" za poseban doprinos zaštiti okoliša na karlovačkom području.
Pivo je pak, reće mi ta žena, nekada bilo ekološko piće, jer se mora porizvoditi od čiste vode i žitarica, ali sa masovnom proizvodnjom, i uz korištenje genetski modificiranih organizama, postalo teški zagađivač. Mnogo malih pogona mogla bi biti šansa za Hrvatsku - evo, nisam plaćen za reklamu , ali kako sam već prije čuo dobre preporuke: preopručila je Velebitsko pivo!
Što me podsjetilo kako sam jednom posjetio Prag i nakon četiri dana vratio se četiri kile teži, jer su me vodili od pivnice do pivnice i svagdje sam morao probati pivo, koje sami proizvode.
|
- 17:12 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
07.04.2007., subota
"Prizemljeno Sunce" zatočeno u kafiću!
Šetam danas centrom grada, promatrama ljude i život i snimam usput fotografijice svojim mobitelom. Sunce grije, opet je lijepo kao što je bilo u siječnju, razmnožili se ugostiteljski stolovi uzduž Bogovićeve kao lopoči po površini jezerceta u onoj poznatoj zagonetki o logici geometrijske progresije i ekološkim opasnostima, koje donosi. No dobro, neka ih bude, iako bi im trebalo ograničiti područje - recimo, ne tek 29. dana (iz spomenute zagonetke) nego 28.
I onda, najednom, šokiran stanem, i nemrem vjerovat' kaj vidim! Osobitost Bogovićeve, slavna skulptura Prizemljeno sunce Ivana Kožarića, najednom se našla zatrpana stolovima i stolicama, i zakrivena suncobranima! Ljudi moji, je li to moguće!? Svjetski poznata skulptura (išarana, ali to je šaranje, iajmo reć', isto kakva-takva kreativnost!) - dio namještaja jednog kafića!!?
Što je previše - previše je! Ja bih želio slobodne javne prostore u centru, što više mjesta gdje možes sjesti na klupu pod neko drvce i slušati ulične svirače a da ne moraš naručivati od konobara skupu kavu i pivo i vodu (koja je skuplja od piva), više mjesta za neobaveznu šetnju, stanke za razgovore, promatranje lijepih cura i roditelja s djecom u vikend-šetnji. Ali komercijalizacije se ne može posve izbjeći, neka bude, nemam ništa protiv kafića u načelu, ali ovo je stvarno pretjerano!
Siguran sam, da vlasniku kafića nije onako bez veze palo napamet da postavi stolove oko Sunca; imao je vezu, naravno, i dobio dozvolu. Ali ne mogu vjerovat, da neki zakon nije time prekršen, o zaštiti spomenika kulture ili tako nešto! Bila je tu i ekipa HTV-a koja snima priloge za emisiju "Shpitza" (slika 2: snimio sam ih s leđa, nekoliko minuta ranije, ispred hotela "Dubrovnik"). Rekoše mi kasnije da će emitirati prilog u ponedjeljak.
Na stojnici na Cvjetnog trgu, gdje se skupljaju potpisi za peticiju, rekoše mi da su ih pitali o tome. No, to su obični aktivisti, nisu znali što reći. (Usput: "stojnica" je lijepa slovenska riječ, koju koristim kao zamjenu za ružni germanizam "štand"!) Na stojnici na Jelačić placu bio je u isto vrijeme Teo Celakoski, medijski najistaknutiji čovjek inicijative protiv devastacije Cvjetnoga trga. Njega sam snimio malo ranije (slika 3, nažalost gleda prema natrag, tako sam ga taj trenutak uhvatio…). (Teovu je ulogu u ovoj kampanji Milan Bandić pak popratio legendarnim izrijekom: Pička mu materina, što hoće taj Celakoski?)
Treba to maknut, treba osloboditi Sunce!
|
- 22:12 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
Smije se mrziti, ako je to u interesu ljubavi?
Slika je sa prosvjeda "Dosta je ratova" protiv američkog napada na Irak, u Zagrebu 15. veljače 2003.
Bloger Marginalna društvena kronika objavio je vrlo zanimljiv i poduži tekst pod naslovom U ovoj državi važno je znati mrziti. Počeo sam pisati komentar, pa sam onda shvatio da postaje preširok, iako samo nabacujem opaske (inače, pripremam jedan produbljeniji tekst na sličnu temu), pa evo nastavljam ovdje, dok mi se bude dalo.
Slobodan Praljak (s kojim sam, kao novinar, radio intervju 1989., dok je bio politički aktivan protiv komunizma u tadašnjem Hrvatskom demokratskom savezu, nacionalističkoj struji koja se borila protiv hegemonije koju je Franjo Tuđman uspostavio u HDZ-u), čovjek koji će u udžbenicima povijesti biti zapamćen kao rušitelj Starog mosta u Mostaru, rekao je jednom prilikom, 1993., u doba najžešćih sukoba Hrvata i Bošnjaka u Bosni: "Problem je Hrvata da ne mrze dovoljno". Teza je bila da u ratu moramo mrziti neprijatelja.
Nevolja je: kad se mržnji jednom dozvoli da se razmaše, kada se pusti kao duh iz boce, ona pustoši oko sebe, i istovremeno izjeda samu sebe: zlo se izjeda samo; ali istovremeno rađa novo zlo, nastoji se održati nalazeći nove objekte mržnje. Dečki iz navijačkih skupina poput BBB-a i Torcide uvelike su bili na bojištima protiv Srba, i učili su ih da protivnike treba mrziti. Njihovi nasljednici kasnije mlatili su se međusobno na liniji Purgeri-Dalmoši, ili nekoj drugoj. Onda na metu dođu pankeri, ljevičari, pa homići, pa oni iz drugog kvarta…
Posebna su pojava u Hrvatskoj, ali i drugdje, ekstremno desničarski urlajući mrzitelji, koj bulazne o Vjeri i Domovini, a ništa o ljepoti tih pojmova ne znaju. Iz ljubavi prema Vjeri (i prema Bogu, koji naravno ljubi njih) i prema Domovini (koja, naravno, također ljubi njih, pa zato mogu po njoj haračiti), oni smatraju da imaju pravo na mržnju prema svima, koji njihovo specifično tumačenje tih pojmova ne dijele.
"Majka Božja me štiti od pedera!"
O svoj suludoj izopačenosti njihove pozicije svjedoči anegdota sa prvog Gay Pridea u Zagrebu, 2002. (spomenuo sam to usput u prvom tekstu o kamenolomima). Bio sam tada pozvan da dođem, dapače da budem i govornik (u ime tadašnje stranke Zelena ljevica, kojoj sam bio osnivač i član, iz koje su me pak kasnije izbacili i ja osnovao novu stranku o ova se raspala, ali to je druga priča, a na čelu stranke je bio jedan deklarirani homoseksualac, mladi doktor znanosti), i oklijevao sam da li da prihvatim. Kad sam vidio koliko se aktivne mržnje protiv tih ljudi okuplja (ne pukog gnušanja, osude, odbacivanja, nego bjesomučne želje za krvlju!) odlučio sam pojaviti se, jer pacifist mora, u skladu sa vrednotom aktivnog mira, koja je unesena i u naša Programska načela, stati na stranu progonjenih.
Slikica lijevo je sa Gay Pridea prošle godine u Taliinu: lezbijka je zbunila skinsa tako, što ga je poljubilja. Ja naravno ne bih išao tako daleko.
I tako, dolazim ja na Zrinjevac, i vidim veliki ograđeni prostor i gomilu policije, koja je dobro obavila svoj posao tom prilikom, i oko ograde bijesna gomila koja uzvikuje uvrede. I idem prema mjestu gdje je bio ulaz u ograđeni prostor, tamo stoji neki obritoglavac, golem, malo niži od mene ali 30 kila teži (hm, danas bi bilo 25… ), dvadeset i neka godina, okrenut prema kavezu u koji su se stidljivo uvlačili sudionici prosvjeda, i sipa psovke i uvrede, bez prekida da uzme dah, monotono: "Pička vam materina, gadovi, bolesnici, manijaci, perveznjaici, protiv Boga ste i Naroda", tako nešto. Ja stanem iza njega, sa zanimanjem pratim njegov performace, oko njega onako golemog prazan prostor, čekam da u gomili uvreda kaže "Nabijem sve pedere nakurac!"
Onda mu priđem, otraga, potapšem ga po lijevom ramenu i pitam: "Što tebe zapravo muči?" On se okrene i izbezumljeno zagleda u mene sitnim, mutnim okama, nekoliko trenutaka s posvemašnjim nesnalaženjem. Onda mu se oči rašire, zavikne "I si si od njih, jebem ti mater!" i onda napravi dva koraka prema natrag, zavuče ruku ispod vjetrovke, i izvuče - pazi sad: posvećenu sličicu Majke Božje iz Međugorja!!! I ispruži je u mesnatoj ručerdi prema meni, onako kao kad se križem braniš od vampira, i počne urlati: "Imam ja Majku Božju da me brani od takvih kao što si ti, pička vam materina svima, bando perveznjaka, kurvini sinovi, protivite se Isusu!" i dalje neumorno.
Ja slegnem ramenima i okrenem se, i uđem u rezervat, uz bijesno dobacivanje ponekog starčića i bakice, koji inače unezvjereno bježe od onakvih ćelavih individua sa IQ-om manjim od broja cipele.
Ajde još malo, onako više filozofski…
Ja sam iz nekih teorijskih razloga (koji su došli nedavno do razgovora i u mojem neslaganjem sa Žarkom Puhovskim oko teme Bedema ljubavi, i da li ih se može nazvati mirovnim pokretom - spomenuo sam tu temu na blogu u tekstu O pacifizmu, nenasilju i mirovnom pokretu koji preporučam da pročitate, ali ju nisam obradio kasnije, naime Puhovskog napadaju primitivni mrzitelji i zato ne želim da moje intelektualno neslaganje bute zloupotrebljeno u tom kontekstu - o tome sam se u jednoj raspravi u stranci razišao i sa Srđanom Dvornikom, predsjednikom vijeća naše stranke - riječi je o dilemama koje generira tzv. "etika vrednota": razne vrednote mogu doći u sukob - ako proklamiraš mir kao vrednotu, da li još uopće ima mjesta da kažeš da su npr. pravda ili sloboda ili čak život također vrednote, jer za njih se nekad treba boriti?). dugo oklijevao sebe zvati pacifistom, ali sam se konačno odlučio, prije nekoliko godina, tako se izražavati, pa tako to navodim i u opisu bloga. Dakle, kao pacifist smatram mir, odnosno šire izbjegavanje nasilja (pa onda nenasilje, to je pozitivan pojam) vrednotom, za koju se treba založiti; možemo razmatrati što sve konkretno iz činjenice da nenasilje kao vrednotu slijedi - nije nužno biti "pacifistički fundamentalist" pa recimo apsolutno negirati pravo na obranu, iako je teorijski nemoguće razviti jasne kriterije kada se u zaštiti jedne vrednote može odstupiti od druge.
To što se izražavam kao pacifist, moj je intelektualni izbor; zapravo, mojim nagonima, mojoj prirodi, to ne odgovara, i zato se moram susprezati i raditi na sebi.
|
- 01:20 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
05.04.2007., četvrtak
U Zagrebu: Cvjetni trg i njegov klon, pa preko Karlovca do Šolte
Ako ste došli na ovaj članak jer sam ga uvrstio u kategoriju "seks": to je zato, jer pri kraju nešto pišem o prostituciji!
Jučer smo dobili definitivnu potvrdu iz Družavne uprave da je registrirana promjena imena naše stranke u Zelena lista (službeno mrežno sjedište još će neko vrijeme imati adresu zeleni-zagreb.org), te promjene Statuta koje su bile potrebne za prelaz na nacionalno djelovanje.
Nije to samo formalni čin. Naše se aktivnosti, a time i poslovi koje glavni tajnik mora obaviti, naglo umnažaju. Usprkos tome, našao sam vremena da obavim ono što samtram svojom građanskom dužnošću: pomoći inicijativi za spas Cvjetnog trga, kada zatrebaju volonteri za dežuranje na štandu. Jučer sam od 11 do 14 sati na Cvjetnom trgu, odnosno početku Bogovićeve, a lijepo društvo jedne aktivistice, studentice dizajna, pomoglo je da vrijeme brže prođe! Bilo je prohladno, ali prikupili smo nekih 200 potpisa (ukupni broj do sada je nekih 46.000).
Fotografije koje prilažem sa tog su dežurstva, a plakat od akcije povodom Međunarodnog dana zdravlja ili tako nešto, koja se odvijala istiovremeno. Obično mjere tlak, to je banalno (moj je prije bio snižen, sada je dobar), ali rekoše mi da ovog puta, pazi bogati, mjere gustoću kostiju!? Čemu li to služi i zašto to rade!!?? Pa sam otišao pogledati, ali peh, radili su izgleda samo do jedan, pa sam zakasnio.
Danas smo poslali priopćenje za javnost povodom jednog gradskog problema: objelodanjen plan za novu gradnju na mjestu nekadašnjeg "Gradskog podruma". kojem je Jutarnji list, u očito sponzoriranoj kampanji, posvetio tekstove tri dana zaredom, od 29. do 31. ožujka; naročito je lijep ovaj naslov: Bazeni i zimsko vrtovi u starogradskoj jezgri. U Novom listu je pak novinar Vanja Vesić objavio komentar pod izvrsnim naslovom Cvjetni trg dobio klona Priopćenje (pogledajte ga na h-alter.org, pod naslovom Što je s gradom po mjeri čovjeka?) potpisali su vjećnici Zelene liste u Vijeću gradske četvrti Gornji grad – Medveščak: imamo ih isto kao HDZ i SDP, troje od 15 vijećnika, od čega je jedna prešla u našu stranku iz HNS-a!
Danas smo pak imali tiskicu (e, to je moja riječ za "presica! ) u Karlovcu, gdje se predstavio Inicijativni odbor stranke. Jedan izvještaj donosi Radio Mrežnica na svojem mrežnom sjedištu (što je, naravno, domaća inačina za "web site" ).
Dobili smo i neke članove u drugim dijelovima Hrvatske, pa nam je tako pristupio i vijećnik u Vijeću općine Šolta Zlatko Burić; to je naš osmi lokalni vijećnik! Zanimljivo: na Šolti, od 11 općinskih vijećnika, osam je sa četiri nezavisne liste, a po jednog imaju SDP i HDZ!
Razgovarao sam danas i sa Šibenikom, gdje je na vidiku teški ekološki i ne samo ekološki skandal, ali za sada neću o tome. Jučer sam bio u Dubravi povodom jednog apela za pomoć koji smo primili. U stranci radimo na izbornom programu. Nismo još razgovarali o našem stavu prema prostituciji; smatram da postoje samo dva konzekvetna modela: legalizirati ju (kao što je što je u Nizozemskoj, gdje su dame iz Ulice crvenih svjetiljki nedavno imale nešto kao "Dan otvorenih vrata" ), ili pak prestati kažnjavati davateljice/davatelje usluga, a kažnjavati korisnike (uz obavezno javno objavljivanje imena ). Drugu soluciju prihvatili su jučer sudionici okruglog stola "Prostitucija i trgovanje ženama".
Eto, toliko za danas.
|
- 22:37 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
02.04.2007., ponedjeljak
Udario nam zvrčku Drugi, ali ispravio je Prvi!
Večer je i umoran sam, pa samo na brzinu o današnjem neobičnom iskustvu sa HTV-om, u vezi naše prekjučerašnje akcije "Kamenolomi – opasni susjedi" u Ivancu Bistranskom. (Stavljam samo dvije slikice, onak' lepe: naš plaka i ukrasni sunckokreti, koje je naša članica Glavnog odbora Vesna postavila ispred kafića – u pozivu novinarima napisali smo "cafe" , s jednim "f", sram nas bilo nepismene! ), u kojem smo se okupili. Sutra ću, ako mi se bude dalo, napisati malo više u jednom foto-izvješću.)
Na susret s građanima i tiskovnu konferenciju došla je ekipa DRUGOG programa HTV-a, emisija "Županijska panorama", i rečeno nam je da će prilog biti emitiran u ponedjeljak. Danas nas je međutim čekalo neprijatno iznenađenje: emitirani su samo razgovori s mješstanima, a mi kao organizatori cijele akcije, koji smo im slali faksove i emajlove i s njima telefonski razgovarali, nismo ni spomenuti! Gle, radile škare cenzorske?
Onda nas je pak (dopredsjednicu stranke Vlastu Toth i mene) nazvao danas novinar emisije "Život u živo", na PRVOM programu HTV i rekao da ide s ekipom danas u Ivanec napraviti prilog. Pa sam ja iz ureda stranke otišao prvo vlakom do Podsuseda, pa onda uzeo taksi do Ivanca (jer auto ne vozim), i sudjelovao u emisiji. Zahvaljujući televiziji, ušli smo i u sam kamenolom! Bila je korektna emisija u živo, ja sam dobio svoje dvije minute uz troje drugih sudionika - a u studiju je pak bila Alenka Košiša Čičin-Šain (phu, nikako da zapamtim puno ime. A je za lomljenje jezika! ), kao predsjednica Saborskog odbora za zaštitu okoliša. Dobila je znatno više vremena od nas četvorice "na terenu", a da baš i nije znala o čemu se radi; ali takva je politika. No, inače, ona je iz one stranke, iz koje ue u posljednja četiri mjeseca dvoje vijećnika u Vijećima gradske četvrti u Zagrebu prešlo u Zelene za Zagreb, odnosno Zelenu listu
|
- 21:02 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|