Nažalost nemam pri ruci ni jednu sliku primjera građanske neposlušnosti u Hrvatskoj (u nekima sam i sam sudjelovao - narvno, teško je istovremeno snimati fotke ), pa prenosim sa jednog američkog sajta prosvjed grupe studenta protiv aktualnog ograničavanja ljudskih prava u SAD, pod izgovorom potrebe hvatanja terorista. Na transparentu piše: "Oni koji su spremni žrtvovati slobodu u ime sigurnosti ne zaslužuju ni jedno ni drugo", što su riječi jednog od Očeva osnivača SAD Benjamina Franklina.
Neki dan sam pisao o tome kako je nakon prosvjeda, organiziranog na Dan planeta Zemlje, kada je 151 aktivist i aktivistica zaposjelo Gundulićevu ulicu i pretvorilo je, nelegalno, u pješačku zonu, u pritvoru preko noći zadržana aktivistica Jagoda Munić. Na stranu konkretno pitanje da li je bilo razloga da ju se zadrži, istina je da su svi sudionici akcije stvarno prekršili zakon, sprečavajući promet vozila, u akciji koja nije bila najavljena. Na blogu koji odnedavno vodi moj star zelenii sudrug (s naglaskom na "stari" ) Toni Vidan (zajedno smo bili još u "Svarunu" 1986., zatim u "Zelenoj akciji" od 1990.), povela se povodom toga, u komentarima, mala diskusija na temu da li se u nekim uvjetima može tolerirati da netko krši zakon.
Naravno, odgovor je potvrdan. Riječ je o građanskoj neposlušnosti: akciji u kojoj pojedinac ili grupa krše neki zakon, čineći to svjesno i nenasilno, obično javno i uz spremnost da se podnesu zakonske konzekvence. Posljednja dva uvjeta predmet su polemika i u blažoj varijanti definicije ne smatraju se obaveznim; vidi o tim dilemama npr. tekst na Stanford Encyclopedia of Philosophy. Ako se pak svjesno kršenje zakona poveže sa nasiljem, u pitanju je pobuna; pravo na pobunu naravno također se može braniti u političkoj teoriji i u etici, ali to je posve drugi problem.
Lijevo: naslovnica knjige iz moje osobne biblioteke - zbornik eseja H. D Thoreaua.U ovom konkretnom slučaju, radi se o tipu akcije građanske neposlušnosti koji je u zemljama razvijene demokracije vrlo čest i poznat pod imenom Reclaim the Streets. Sveopću vladavinu automobila začetnici takvih akcija smatraju npravednom i nepodnošljivom, te privremeno "oslobađaju" pojedina područja prometnica i organiziraju boravak ljudi koji stoje, hodaju, sjede, leže, plešu itd.
Građanska neposlušnost metoda je borbe građana za društvene promjene, osobito tamo kada su "legalni" putevi građanske participacije blokirani (kao u Zagrebu, gdje gradonačenik kaže da je on gazda sve do idućih izbora, i šlus), Može se braniti čak i kao moralna obaveza, kada su neke temeljen vrednote ugrožene i kada je nepravda očita. Sam pojam "Civil Disobedience" skovao je Henry David Thoreau 1849. u eseju koji je i danas izvanredno popularan, pa ga na ninternetu možete naći na više mjesta (npr. ovdje).
Što se praktičara građanske neposlušnosti tiče, tu su naravno legendarni Mahatma Gandhi i http://en.wikipedia.org/wiki/Martin_Luther_King, te drugi manje poznati kao http://en.wikipedia.org/wiki/Cesar_Chavez (a ja bih dodao i Ibrahima Rugovu). Jedan primjer građanske neposlunosti primijenili su liječnici - pobornici prava na pobačaj u Francuskoj 1960-ih godina: svjesno, ne krijući se, vršili su pobačaje, iako je po zakonu to bilo kažnjivo. Suočene sa masovnim prosvjedom, vlasti su morale popustiti i pobačaj je legaliziran.
Lijevo: dva plakata na zidu moje radne sobe. Lijevi je sa alterglobalizacijskih prosvjeda u Genovi 2001., gdje je velika većina pod parolom United Colors of Resistance sudjelovala u legalnim događanjima, ali značajna manjina je primjenivala nasilje, tj. pobunu. Jedan od njih je poginuo - bloger Istrapunk se neki dan prisjeća tog događaja. Ja sam pak tada u roku od pet dana priredio brođuju "Što se dogodilo u Genovi". Desni je sa prosvjeda protiv napada SAD na Irak u Zagrebu 2003. Bio je to legalan skup - za razliku od bitke za Trg 1998., kada je Tuđmanov režim zabranio sindikalni prosvjed i tisućama policajaca blokirao pristup trgu. Da i ne spominjemo nelegalni prosvjed za Stojedinicu dvije godine prije toga!
Pisao sam prije dva mjeseca O pacifizmu, nenasilju i mirovnom pokretu. Ukazao sam tada na lapidarnje formulacije u Programskim načelima Zelene liste: