Marketing
Hrvatska potpisala Protokol iz Kyota
Kad smo već kod Kyota, a glede ljepote: lijevo je slika jednog krasnog vrta, sa službenih stranica grada Kyota!
Konačno je stigla osam godina očekivana vijest: Hrvatski sabor danas je ratificirao Protokol iz Kyota Osam se godina odugovlačilo; Hrvatska je jedna od posljednjih zemalja svijeta, koja je Protokol ratificirala! A otprilike sedam i pol godina od toga sve su vlade Boga molile (slušajući mantre naših fosiliziranih energetičara koji su još u 1970-ima, da su ti "obnovljivi izvori" hir bogataša!) da ih ta muka zaobiđe, i da učini da taj bedasti Protokol svi zaborave. A cijelo su vrijeme, također, bili uvjereni da je cijela ta galama oko klimatskih promjena jedna prolazna moda, koju će nakon 2012. svi zaboraviti i vratiti se starim navikama.
Godinama se 99 posto političke energije, koju je Hrvatska toj temi posvećivala, trošilo na uvjeravanje da nam se treba u "kvotu" iz 1990., prema kojoj se određuje obaveza smanjivanja emisija stakleničkih plinova za pet posto (gledano prosječno godišnje u razdoblju 2008.–2012.), dodati tadašnje emisije iz termoelektrana na ugljen, koje su bile u vlasništvu Hrvatske u Srbiji i u Bosni i Hercegovini i proizvodile struju za Hrvatsku. U tome su naši pregovarači konačno i uspjeli - a vlada se, kako rekoh, nadala, da će se time osloboditi svakih daljih obaveza.
Slika lijevo: plakat s prošlogodišnje tribine o obnovljivim izvorima energije, koju je organizirala Zelena lista, tada još pod imenom Zeleni za Zagreb
To se, naravno, nije dogodilo. U međuvremenu se pokazalo da su klimatske promjene još teži problem nego što se pretpostavljalo, i postale su jedna od ključnih tema politike Europske unije. Još stroži od zahtjeva Kyotskog protokola su oni zahtjevi, koje Hrvatska mora ispuniti glede razvoja obnovljivih izvora energije, da bi se energetskoj politici EU prilagodila (ciljevi ne samo do 2012., nego i 2020.). Tako je donesena i Uredba o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora… i još druge dvije značajne (objavljene u istom broju "Narodnih novina") Prihvaćen je cilj od 5,8 posto iz obnovljivih izvora već do kraja 2010. Tu se ne računaju hidroelektrane veće od 10 megavata - što sam ja puno puta zaludu morao ponavljati, kada su se ministri koji ništa iz energetike ne kuže hvalili, kako mi već proizvodimo iz obnovljivih izvora i puno više, nego što EU može tražiti. 
To će se sufinancirati iz naknade od 0,89 lipa po kilovatsatu, koji će plaćati svi potrošači električne energije.
Većinu od ovih 5,8 posto (oko milijardu kilovatsati!) dat će vjetroelektrane. Kaea sam se prije dvadesetak godina energetikom počeo baviti, u kampanji protiv gradnje nuklearnih elektrana u tadašnjoj Jugoslaviji (druga je bila planirana kod Prevlake, na Savi, nedaleko od Zagreba), vjetroelektrane su etabliranim hrvatskim energetičarima služile za sprdnju. Jednom sam se prilikom na tu temu osobno zakačio i sa samim akademikom Hrvojem Požarom, po kojem se danas zove zagrebački Energetski institut. Dokazivali su, da nema šanse da se one ikada isplate.
A danas - obruti problem: znatni strani kapital dolazi u Hrvatsku, sa izraženom željom za izgradnju čak 1555 megavata! Daleko više nego što su se i najoptimističkiji zagovornici obnivljivih izvora do prije koju godinu usuđivali predviđati: da se sve izgradi, bilo bi dovoljno za pokrivanje neb pet zarez osam, oko 20 posto hrvatske potrošnje električne energije!
U Europi već od kraja 1990-ih energija vjetra doživjava fantastičan uzlet. Prošle godine sagrađeno je 7.588 megavata u vjetroelektranama, što čini investiciju od devet milijardi eura. Već 2005. instalirani kapaciteti u 15 starih članica EU prevazišli su cilj, koji je godine 2000. EU postavila za 2010!
I sad Vlada, na zahtjev HEP-a, donosi odluku da maksimalna snaga smije biti 360 megavata, jer današnja mreža više od toga ne bi mogla prihvatiti (zbog nestalnosti rada vjetroelektrana). Pa se sada poduzetnici natječu za tu kvotu. Podneseni su do sada zahtjevi za priključenje na prijenosnu mrežu 32 vjetroparka. Naravno, karakteristike sustava mogu se, i morat će se promijeniti, jer će u cijeloj EU prag od 10 posto sigurno biti u slijedećih desetak godina prevaziđen.
Slika lijevo: European Wind Energy Association ove godine 15. lipnja slavi Wind Energy Day.
I sad ja naravno grintam, kako svaki revolucionar, kada se revolucija jednom dogodi (kao što grintam što danas pola dečkih neće u vojsku nego se pozivaju na prigovor savjesti - kad smo se za to borili, još u SFRJ, mislili smo da će to biti pet posto, uvrh glave deset - pogledajte jedan članak iz Vjesnika iz 2000. na tu temu, gdje me citiraju!). Jer naime, sada kada je kapital shvatio da se tu krije veliki profit, a s obzirom da ćelnici svih naših stranaka jednako trče da investitorima sve ustupke naprave, pa makar sve razorili, postoji opasnost da se zanemare kriteriji zaštite okoliša, kojih naravno i ovdje mora biti. Za svaku se grupu vjetroelekrana mora napraviti Studija utjecaja na okoliš, moraju se uzeti u zbori ograničenje, koja se tiču zauzimanja prostora, buke, leta ptica i estetiike. Pa ćemo tako vrlo vjerojatno mi iz Zelene liste, iako vjetroelektrane načelno podržavamo, opet praviti probleme. 
Post je objavljen 27.04.2007. u 20:00 sati.