Evo umoran sam nešto danas, zapravo ćelio bih prošetatiti doj jejoš lijepo sunčano, a onda ću čitati neke materijela i pripemati bilješke za program naše stranke za zibore, na kojem danas radimo. Pa ovako na brzinu, bez truda oko linkova i fotografij,a da nešto napišem o tragičnom događaju u Karlovcu i njegovim konzekvencama.
Slučaj smrti Zdravka Martinovića, kojeg je uzrokovala Karlovačka pivovara (u vlasništve Heinekena):
razgovarao sam danas sa jednom magistricom prehrambene tehnologije, i ona također smatra da je gotovo nemoguće da netko na otvorenom umre od gušenja ugljičnim dioksidom. To je bilo ono đto sam ja prvo pomislio, i što mi je ranije i jedan ižnenjer kemije rekao. Drugi ljudi također govore o intenzivnom smradu taj dan. Autopsija je obavljena jako brzo i postoji sumnja, sada se još čekaju nalazi veeterinara o uginulom psu.
Slučaj je potegoa lanac posljedica, pa je tako Zavod za javno zdravstvo Karlovačke županije igubio licencu. Ivica Sopek, nezavisni vijećnik u općini Tounj, s kojim sam radio intervju, kaže da je to dobra stvar, jer je rad Zavoda bio sumnjiv. Tako je npr. prije dvije godine došlo do pomora riječnih uzrokovanog radom kamenoloma Tounj. Izašavši na teren, "stručnjaci" karlovačkog zavoda zaključili su da je voda čista. Sopek je o svom trošku organizirao dolazak stručnjaka iz zagrebačkog Zavoda, i oni su, 15 dana kasnije, zaključili da voda jest onečišćena. Svjedno, zagađivač nije snosio nikakve posljedice.
Tragičan događaj, no valja ponoviti: prema svim mojim iskustvima tijekom 20 godina rada kao ekološkog aktivista, takvi su postupci pravilo, a ne izuzetak.
Inicijativni odbor za osnivanje Zelene liste u Karlovačkoj županiji predložio je da se osnuje županijska nagrada "Zdravko Martinović" za poseban doprinos zaštiti okoliša na karlovačkom području.
Pivo je pak, reće mi ta žena, nekada bilo ekološko piće, jer se mora porizvoditi od čiste vode i žitarica, ali sa masovnom proizvodnjom, i uz korištenje genetski modificiranih organizama, postalo teški zagađivač. Mnogo malih pogona mogla bi biti šansa za Hrvatsku - evo, nisam plaćen za reklamu , ali kako sam već prije čuo dobre preporuke: preopručila je Velebitsko pivo!
Što me podsjetilo kako sam jednom posjetio Prag i nakon četiri dana vratio se četiri kile teži, jer su me vodili od pivnice do pivnice i svagdje sam morao probati pivo, koje sami proizvode.
Post je objavljen 11.04.2007. u 17:12 sati.