Zoran Oštrić

KAMENOLOMI U HRVATSKOJ:
SUSTAVNA KORUPCIJA UNIŠTAVA PRIRODNE RESURSE

Ako u Hrvatskoj želite dobro zaraditi – otvorite kemenolom ili šljunčaru! Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, vađenje kamena i ostalih ruda je prema ekonomskoj isplativosti na drugom mjestu među industrijskim grupacijama. U razdoblju od 2000. do 2005. g. u Hrvatskoj su se legalna eksploatacijska polja kamenoloma prostirala na 6.500 hektara, a vrijednost legalno iskopanih i prerađenih kamenih sirovina iznosi 6,5 milijardi kuna godišnje.

Goleme zarade, ilegalne ili polulegalne

Eksploatacijom kamena bavi se više od 400 poduzeća. Podaci Ministarstva gospodarstva, kažu da je od 2000. godine odobreno 198 istražnih prostora (probnih iskopa i takozvanih «sondi») i 658 eksploatacijskih polja kamena Nelegalno je iskapanje, međutim, još veće; cijela industrijska grana radi nelegalno ili na rubu legalnosti. Jedan od uobičajenih postupaka jest da se istražno polje pretvori u eksploatacijsko. Službenih procjena o obujmu nelegalnog iskopa nema; po podacima koje je 2006. godine prikupio Nezavisni medij za okoliš "Alert" u tri slavonske županije bilo je 416 hektara kamenoloma sa tri do 4.000 kubika kamena po hektaru. Sve zakonske propise provode dvije tvrtke na površini od oko 100 hektara; na 75% površina kamen se kopa nezakonito i/ili ilegalno! U ostatku Hrvatske, po svemu sudeći, situacija nije bolja.

Samo manji nezakonitosti je sankcioniran. Prema podacima Rudarske inspekcije, zaključno sa siječnjem 2006.godine bilo je 232 prekršajna postupka, 38 kaznenih prijava i 87 rješenja o zabrani rada za pogone i postrojenja; "zapečačeno" je 18 eksploatacijskih polja (većinom tehničko-građevinski kamen) u Hrvatskoj. Prema istom izvoru, do početka 2006.godine od državnog su odvjetništva zatražili pokretanje postupka oduzimanja "protupravno stečene imovinske koristi" u iznosu od 323 milijuna kuna ukupno za nelegalno izvađenih 11,8 milijuna prostornih metara mineralnih sirovina.

Sistemska korupcija u ime "viših interesa"

Međutim, isti način rada se nastavlja. Postoji snažna sprega privatnih, ekonomskih i političkih interesa, od lokalnih do hrvatske Vlade (što je pokazao slučaj "Kamen Ingrada"), da tako ostane. Na djelu je sistemska korupcija, na djelu je "grijeh struktura", a ne puko nepoštenje pojedinaca. Korumpiranost je sama postala "struktura", koja usmjerava i uvjetuje djelovanje svih, bez obzira na osobni moral.

Zakon o rudarstvu kaže da je rudno blago od posebnog interesa za državu, u vlasništvu države i pod njenom osobitom zaštitom. U praksi, međutim, došlo je do prešutne privatizacije općeg dobra, te do potpune prevlasti kratkoročnih ekonomskih interesa. Oni, koji trpe štetu, gotovo su posve bespomoćni. Stanovništvo u okolici kamenoloma trpi štetu zbog buke, vibracija i prašine ali ne uspijeva ishoditi prestanak nezakonitog rada, odštetu i sankcije za prekršitelje. Štetu trpi priroda, jer nesanirani kamenolomi (do danas nijedno eksploatacijsko polje u Hrvatskoj nije sanirano!) zjape kao rane u pejsažu, koje čine šokantne bijele pjege na satelitskim snimkama Hrvatske. Štetu trpi država zbog devastacije okoliša i gubitka resursa.

Kaotično stanje u ovoj djelatnosti nasljeđeno je iz socijalizma; međutim, u kaptializmu problem ne samo da nije riješen, nego se i povećao. situacija se naglo pogoršala od 2000. godine, kada dolazi do velike ekspanzije građevinarstva, vezane za rast stanogradnje i gradnju autocesta, osobito autoceste Zagreb–Split. Tadašnja je hrvatska vlada dopustila stranim građevinskim korporacijama Bechtelu i Strabagu iskapanje kamenoloma duž trase gradilišta; u ime "posebnog državnog interesa" prekršila je zakonske propise. Niti jedan od dvjestotinjak kamenoloma nije saniran, a dalje iskapanje kamena više nitko ne kontrolira. Tadašnji izvještaji Državne inspekcije navode da 84 posto poduzeća koja koriste mineralne sirovine radi bez odobrenja, tj. protivno Zakonu o rudarstvu. Inspektori su upozoravali da su nemoćni jer su kazne simbolične, a zatvaranje kamenoloma zbog političkih pritisaka ne dolazi u obzir. Kazne su kasnije povećane, ali red nije uveden. Mnoga su istražna polja dobila ovakvo ili onakvo odobrenje za rad, često problematično. Direktna šteta učinjena Hrvatskoj samo se djelomično može izraziti u ubrojkama, jer upropaštavanje krajolika, cesta i šumskih putova, neplaćene naknade za korištenje zemljišta i mijenjanje života lokalnog stanovništva štete su koje je nemoguće izračunati.

Ilegalni iskop ruši cijene kamena, što je u interesu građevinske industrije, koja je pak jedan od najjačih lobija u Hrvatskoj. Prodajna cijena kamena iz legalnog kamenoloma Radlovac na Papuku je 50 do 70 kuna po prostornom metru (75 do 135 po toni). Istovremeno, kamen iz obližnjeg nezakonitog kamenoloma Veličanka (na području Parka prirode Papuk), koji i dalje radi po posebnoj dozvoli vlade RH, prodaje tehničko-građevinski kamen po prosječno 17 kuna po toni. Taj kamenolom pripada tvrtki Kamen-Ingrad, čiji se vlasnik Vlado Zec danas pod istragom za više optužbi.

Vlada sudjeluje u kršenju zakona

Upravo slučaj "Kamen ingrada" skrenuo je, 2005. i 2006. godine, pažnju javnosti na problem vađenja kamena i šljunčarenja u Hrvatskoj u cjelini. Godinama je poduzeće radilo nezakonito, nije plaćalo državi poreze i naknade, Vlado Zec je mijenjao političke dresove i izdržavao prvoligaški nogometni klub u selu Velika. Na sjednici u siječnju 2006. Vlada je, obrazlažući da se radi o "imovinskoj stvari od osobitog značaja za Hrvatsku" (potreba kamena za gradnju autoceste Županja–Bajakovo u okviru Transeuropskog cestovnog koridora 5C, Baltik–Jadran). Vladi Zecu oproštena je polovina duga (kasnije međutim nije platio ni drugu polovinu).

Svim je članovima Vlade RH bilo kristalno jasno da kamenolomi Kamen-Ingrada rade protuzakonito. Ministrica zaštite okoliša, Marina Matulović Dropulić iznijela je da je Veličanka "najveći bespravni i nezakoniti kamenolom u Hrvatskoj, da nema niti jedan potreban dokument za rad", a osim toga nalazi se u Parku prirode Papuk, te da je Hrvatska je krcata ilegalnim kamenolomima.

Pokazalo se da su istinite sve tvrdnje Papučkog foruma, grupe nevladinih organizacija za zaštitu okoliša, planinara, brdskih biciklista i paraglidera iz Slavonije, koja se uz podršku radnika Parka prirode Papuk okupila u proljeće 2003. i obavijestila sve nadležne o ekocidu na Papuku. Kampanja nije postigla cilj zatvaranja kamenoloma, ali je prešla okvire zaštite prirode, pokazala skrivene interese političkih čelnika i mnoge defekte hrvatskih zakona i pravosuđa.

Te činjenice međutim nisu potakle Vladu na neku akciju. Zaključkom o nagodbi sa zakonski nepostojećim kamenoloom Vlada je prekršila nekoliko zakonskih propisa. Iako je Vlado Zec danas u zatvoru i pod istragom zbog gospodarskog kriminala, kamenolom i dalje radi. Objašnjenje glasi da bi bez toga NEXE grupa-Našicecement ostala bez kvalitetne i vrlo jeftine sirovine neophodne za preradu i proizvodnju cementa.

Manipulacije koncesijama i prostornim planovima

Koji su izvori te sistemske korupcije, koja ruši načela vladavine prava i uvodi sistem "posebnih interesa"? Stvarna pravila igre diktira onaj, koji ima dovoljno društvene moći da svoj interes nametne. Prema Zakonu o rudarstvu, rudno blago u vlasništvu je Hrvatske; gospodarski subjekti bave se istraživanjem i eksplatacijom mineralnih sirovina na temelju dobivene koncesije koju dodjeljuju županijski uredi za gospodarstvo.

Koncesije su u Hrvatskoj uvedene Zakonom o koncesijama 1992. g. (NN 89/92) kao instrument za usklađivanje konfrontiranih interesa. Kako će se u praksi to usklađivanje provoditi, nije propisano Zakonom ni drugim propisima. »Obzirom da su zakonske odredbe o ugovoru o koncesiji vrlo općenite, formuliranje ugovornih obaveza je praktički prepušteno pregovaračkim pozicijama stranaka. (…) Kod toga valja vrednovati i što više uskladiti interese šire zajednice, lokalne interese i interese poduzetnika.« (Iz Informacije o sklapanju ugovora o koncesiji za eksploataciji mineralnih sirovina, koju je sastavio Gradski ured za gospodarstvo grada Zagreba u siječnju 1996.)

U takvoj situaciji, iskustvo pokazuje, "pregovaračke pozicije" poduzetnika najjače su, a lokalne zajednice najslabije. Lokalna samuprava često slijedi samo neposredni materijalni interes, zanemarujući potrebu pažljivog postupanja sa prirodnim resursima i zaštite prirode. Uz pojave direktne korupcije, ona je sistamski potaknuta na očajničko traganje za sredstvima činjenicom da je Hrvatska među najsnažnije centralizirane države u Europi, u kojoj lokalna uprava raspolaže sa manje od 10 posto izvornih fiskalnih prihoda. Općine su često minijaturne, bez sredstava i bez znanja potrebnih za valjano zastupanje interesa stanovništva.

Osnovni mehanizam za kontrolu gospodarenja prostorom, uključivo i kamenolome, su prostorni planovi općina, gradova i županija, koji su na državnom nivou (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditelstva, MZOPUG) usklađivani 2003.–2005. godine. Međutim, po istraživanju Nezavisnog medija za okoliš "Alert" prostorni planovi koji su dostavljeni u MZOPUG razlikuju se u pojedinim informacijama od onih koji su "ostali" u županijskim zavodima za prostorno planiranje u Požeško-slavonskoj i Osječko-baranjskoj županiji. Naknadnim su ucrtavanjem kamenoloma i šljunčara lokalne vlasti osigurale "zakonsku" podlogu za legaliziranje divljih kamenoloma i ispisivanje rješenja za rudarske koncesije u dogovoru sa zainteresiranim "poduzetnicima"; tako postojeći ilegalni kamenolomi dobivaju "zakonsku" podlogu. Isto je i drugdje u Hrvatskoj. U ožujku 2007, grad Mali Lošinj nastoji na isti način legalizirati kamenom, koji je zatvoren zbog bespravne eksploatacije od 2003. godine i nalazi se unutar zaštićenog obalnog pojasa od 1000 metara.

Nemoć lokalnih prosvjeda

Širom Hrvatske, prosvjeduje lokalno stanovništvo, neposredno ugroženo bukom, vibracijama i prašinom. Nažalost, obično ostaju izolirane, bez umrežavanja i vanjske podruške koju je postigao gore navedeni "Papučki forum". U pravilu, ne postižu ništa, ili postižu samo kratkotrajno poboljšanje. Slijedeći citat opisuje tipičnu situaciju: »Stanovnici Orešja prosvjeduju, odgovorni šute, dolaze novinari, napiše se poneko rješenje i inspekcija zatvori kamenolom, ali eksploatacija kamena iako ilegalna se nastavlja. Jer glad za profitom je jača.« (www.planine.org/oresje)

Slučaj kamenoloma "Ivanec Bistranski", koji je u vlasništvu "Vijadukta", ilustrira kako se provizornim rješenjima, unatoč načelnim proklamacijama, kroz niz godina nastavlja polulegalna ekploatacija. Kamenolom se nalazi na području Parka prirode Medvednica i već 1980-ih godina bilo je jasno da eksploataciju treba okončati, a područje sanirati. "Vijadukt" je naručio rudarski elaborat, po kojem u svrhu sanacije treba nastaviti eksploataciju, da bi se nastale visoke strme padine pretvorile u terase, koje je moguće sanirati. Godine 1987. "Vijadukt" i Izvršno vijeće Skuštine općine Zaprešić sklopili su "Ugovor o uvjetima eksploatacije kamena radi sanacije".U tu je svruh trebalo proširiti eksploatacijsko polje, pa je izvršena i eksproprijacija. U proteklih dvadeset godina eksploatacijsko je polje je znatno prošireno, uništene su velike površine šume, a započeta sanacija je samo simbolična. Za obližnji kamenolom Podsusedsko dolje sličan ugovor o postepenom zatvaranju uz sanaciju sklopljen je još 1985. Kamenolom je tek 20 godina kasnije stvarno zatvoren, a sanacija nije provedena. Dvadeset dvoje građana Ivanca podnijelo je godine 2001. zahtjev za naknadnu štete na nekretninama; prvo ročište održano je tek 2006. (!), za drugo nema nikakvih naznaka kad će biti.

Prosvjedima građana na području Šibensko-kninske županije pridružio se i šibenski biskup Ante Ivas. On je u "Šibenskom listu" objavio pjesmu, u kojoj izražava žaljenje zbog trajnog uništavanja šibenske okolice. Povezan problem su i balastne vode, koje ispred šibenske katedrale ispuštaju prazni brodovi koji dolaze iz sjeverne Italije (područje rijeke Po!) prije nego što će utovariti kamen za izvoz.

Sanacije nema, "zbrinjava" se opasni otpad

Poseban je problem sanacija kamenoloma nakon završetka eksploatacije, koja je po zakonu obavezna. Od ukupno odobrenih eksploatacijskih polja u Republici Hrvatskoj jedna trećina je neaktivna ili zatvorena; međutim, nijedno nije još na propisan način sanirano (Izvještaj Savjeta za prostorno planiranje pri Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva). Ptvi čija je prva faza sanacije trenutno (u ožujku 2007.) u tijeku je kamenolom Očura kraj Lepoglave. Na osnovu Uredbe o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora iz rujna 2004., u prostornim planovima županija uvedena je odredba po kojoj svi kamenolomi koji se nalaze unutar 1000 m od obale moraju prestati s radom, no nigdje nije precizirano vrijeme ili rok do kojeg moraju prestati raditi i biti sanirani.

Gore navedeni problem balastnih voda ukazuje na povezanost raznih ekoloških problema. Jedan od neriješenih problema u Hrvatskoj, gdje također možemo govoriti o sistemskoj korupciji, je opasni (tzv. "posebni") otpad. Velik dio opasnog otpada koji nastaje u industriji na području Republike Hrvatske nije evidentiran i ne zna se gdje završava. Okolno stanovništvo redovno govori o tome da na područje ilegalnih i legalnih šljunčara i kamenoloma dolaze kamioni sa tajanstvenim tovarima, koji se bacaju u iskopane jame i zatrpavaju. U više pojedinačnih slučajeva dokazano je da se na taj način razna industrija rješava opasnog otpada, čije je kontrolirano zbrinjavanje vrlo skupo.

ŠTO ČINITI?

Zelena lista (ranije: Zeleni za Zagreb), stranka čiji su članovi i sami građanski aktivisti, podržava Nacionanog odbora za zaštitu građana Hrvatske od industrijskog zagađenja, kojeg su hrvatske ekološke udruge osnovale u Karlovcu 20. ožujka 2007. da se sustav zaštite okoliša i prirode u Hrvatskoj potpuno raspao. Umjesto da štiti građane Hrvatske, on štiti interese kapitala i pojedinaca. Iskapanje kamena i šljunkaprimjer je takve žalosne situacije.

Zelena lista zastupa slijedeće programske zahtjeve:

• Pregled stanja napuštenih kamenoloma u Hrvatskoj i donošenje programa sanacije.
• Funkcioniranje pravne države, tj. pridržavanje postojećih zakona i propisa.
• Usklađivanje zakona i propisa koji su međusobno u neskladu.
• Donošenje provedbenih akata, koji često ne postoje ili su loši i protivini zakonskim rješenjima.
• Jačanje ovlaštenja i kadrovske ekipiranosti inspekcija, te bolja usklađenost inspekcije zaštite prirode, zaštite okoliša, rudarske inspekcije i drugih.
• Istinska fiskalna decentralizacija, koja će znatno povećati postotak izvornih fiskalnih prihodima kojom raspolažu jedinice lokalne samouprave.
• Ukrupnjavanje premalih i presiromašnih općina.