Zbunila me u petak navečer informacija, koju sam prvo vidio na mrežnom sjedištu Večernjaka, da je g. Zdravko Martinović u Karlovcu, pokraj Pirovare, otrovan ugljičnim dioskidom. CO2, školsko je znajje, nije otrovan; ako se jednostavno provede u dimnjak i pusti u armosferu i razrijedi, nije opasan (osim kad pridonosi stvaranju smoga, kada postoji mnogo jakih izvora). Izaziva efekt staklenika, ali t je nešto drugo. pomislio sam da se možda radilo o ugljičnom monoksidu, koji jest otrovan. Znao sam da Co2 može izazvati teškoće u disanju, ali baš da padne u komu, a pas ugine!? Zbunilo je to i druge, što se vidi u diskusiji uz navedeni članak u Večernjaku.
Nakon što sam malo prosurfao webom, našao sam dovoljno precizne informacije. » Although it is not a poison, it can cause death by suffocation if inhaled in large amounts.« ("Iako nije otrov, može uzrokovati smrt gušenjem ako se udiše u većim količinama.")
Na osnovu više od 20 godina iskustva kao aktivist i novinar, mogu reći da su takve kriminalne aljakvosti prema okolišu, uz kršenje zakona i ugrožavanje zdravlja i života ljudi, nažalost u našim industrijskim pogonima uobičajene. Tako je bilo u socijalizmu, tako je ostalo i u kapitalizmu - ništa se bitno nije promijenilo (osim što je puno industrije propalo, pa više ne zagađuje - a to naravno niej put, za koji se zeleni zalažu…).
Ostaje međutim sumnja: da li je to sve? Nije li Pivovara, u vlasništvu velikog međunarodnog koncerna, pritisnuta uza zid, priznala aljkavost s načelno neštetnim ugljipčnim dioksidom, da bi zataškala nešto drugo, teže? Postoji opravdana sumnja, o čemu se danas priopćenjem oglasila Zelena mreža Karlovačke županije. Evo nekoliko citata: