Marketing
Kapital je divlji konj…
U petak sam nastupio kao gost u emisiji Radio referendum na Plavom radiju (lokalni zagrebački radio). Govorio sam o nesrećama koje vrebaju od industrijskih pogona, osobito u Zagrebu, povodom nedavnih događaja, objavljenih podataka i građanskih akcijau Sisku, Karlovcu i drugdje. Govorio sam prvenstveno kao aktivist i novinar sa 20 godina iskustva u ekološkim temama, iako sam naravno bio predstavljen kao glavni tajnik jedne političke stranke, i to i isticao. (Sve što predstavnik jedne stranke radi naravno također je i borba za glasove - iako ne [bi trebalo biti] samo to.) 
Rekao sam, na osnovu mojeg iskustva, ništa se bitno u odnosu prema okolišu nije promijenilo u tih dvadeset godina. Kako je bilo u socijalizmu ("absolutismus und schlamperaj" 
), tako je ostalo i u ukapitalizmu; samo su ideološke obmane različite. Osnovna karakteristika je krajnja nebrika kako za okoliš, tako i za ljudsko zdravlje: zanemarivanje zakona, propisa, procedura - ne rade niti oni uređaji za zaštitu koji postoje, zrak se zagađuje ponajviše noću i preko vikenda, opasni otpad odlazi u neoznačenim kamionima i završava u raznim grabama u krugu od sto kilometara oko Zagreba.
No kapitalizam ima jednu sjajnu osobinu: jednostavnost. Sve se svodi na jednu mjeru: novac. Novčana dobit u kapitalističkoj privredi odlučuje o tome što je "racionalno", pa čak i o tome što je "etički".
Neka će tvrtka poduzeti određene mjere za zaštitu prirode i okoliša, za zaštitu zdravlja svojih radnika i građana, jedino ako trošak tih mjera bude manji, od prijetećih troškova ako ih ne poduzmu.
Treba, recimo, uložiti deset milijuna eura u pogon za pročišćavanje dimnih plinova. U sauprotnom, recimo, deset ljudi će dobiti rak. Pitanje koje si postavlja vlasnik tvornice: koliko NAS koštaju te smrti? Manje od milijun dolara svaka? Onda ćemo uštedjeti novac.
Tako je zto bilo, također, u XIX. stoljeću, kada su kapitalisti silom suzbijali štrajkove radnika, koji su tražili ograničenje radnog vremena na 14 sati dnevno i slične gluposti. Plaćali su nasilnike da radnike prebiju, podmićivali policajce, suce i novinare, podmićivali ili ubijali istaknute radničke vođe. Kada su pak svi ti troškovi, i troškovi nastli zbog štrajkova, saboztaža itd, postali preveliki, počeli su popuštati radnicima. Kada se dogodila komunistička revolucija u Rusiji, shvatili su da mogu izgubiti i puno više. I tako je stvorena država klasnog kompromisa, i država blagostanja. DA, razvila se demokracija - ali ne bi se razbila bez borbe radnika (i zato bilježimo 1. maj, kao i 8. ožujak!). 
U Hrvatskoj, danas, građani, "civilno društvo", pravni sustav i politika su tek na početku borbe, da zagađivače natjeraju da plate štetu, koju izazovu. Plus kazne, primjereno visoke.
Zanimljivo je da je nakon 15 godina kapitalizma još uvijek "u igri" licemjerna "socijalistička" parola, briga za nesretne radnike: "ajma, pa zar želite da radnici ostanu bez posla!!??".
Takvu vrstu žalopojti treba ignorirati. Nisu nam protivnici radnici (oni su naravno također žrtve divljeg kapitalizma), nego kapital, u njegovoj kurjačkoj gladi za viškom vrijednosti.
A kapital će se snaći, da utaži svoju glad! "Trošak" za uređaje (pa i znanje) za zaštitu okoliš jest "dohodak" za nekog drugog. Kapitalizma je "kreativna destrukcija". Nije najbolji zamisliv sustav, i u budućnosti ćemo ga možda morati definitivno napustiti, ali za sada je dokazano bolji od konkurencije; ne možemo se odreći inovativnosti, koju potiče.
Kapitalu treba nametnuti okvir, pravila igre; a to se može samo kroz borbu neprestanu. Kada kapitalisti jednom shvate da se može zaraditi i na recikliranju otpada, obnovljivim izvirma energije idr., ulagat će u te tehnologije! 
Kapital je moćna, užasno snažna, ali i relativno plitkoumna sila. On je kao divlji konj: treba ga ukrotiti, staviti mu uzde, natjerati ga da trći u željenom smjeru.
(Druga metafora: mladi ulični razbijač, kojem navučeš rukavice i natjeraš ga da poštuje pravila boksa, biti će opet odličan borac.)
Tamo gdje te uzde ne postoje govorimo o "divljem kapitalizmu". Tu smo danas. Sustav koji smo zvali komunističkim propao je, ali gledajući oko sebe, možemo shvatiti zašto su naši očevi i djedovi postajali komunisti. Ili, zašto širom Latinske amerike slave Fidela Castra, a biskupi, nakon svih inkivzicijskih progona, i dalje zastupaju teologiju oslobođenja.
Eko-logija razokriva suštinu eko-nomije, jer "logos" je iznad "nomosa".
Nažalost, još smo na početku. Sindikati trgovine npr. još uvijek samo jamraju, kako radnici rade besplatno, kako poslodavci krše zakone, i godinama ustraju na bezveznom zahtjevu da se zabrani rad nedjeljom. A gdje je tek ekologija…
Naša stranka je međutim stranka boraca, koji su odlučni da svoju borbu nastave.
To je također dio kapitalizma: čak i u demokratskom političkom sustavu, zgazit će vas ako se ne borite. I to je prvi uvjet, da se neki konkretni problem riješi: da se ljudi pobune, i budu spremni na nekoliko godina borbe. Tako je bilo u razvijenim demokratskim zemljama prije 30 godina, kada su počele ekološke građanske inicijative i postale ekološki pokret, iz kojeg su onda iznikle i zelene stranke.
Post je objavljen 12.03.2007. u 22:36 sati.