Marketing
Biciklom po Aveniji: Malo foto-izvješće
Konačno se nešto zanimljivo i u mojoj Dubravi pokrenulo! Moram priznati: u dijelu grada u kojem gotovo 40 godina živim nisam do sada uopće bio aktivan. Dubrava je nekako "predgrađe", samo dio gdje stanujem, za sve aktivnosti, idem "u grad". Samac sam, pomalo osobenjak, nemam neko loklano društvo s kojim se sastajem u lokalnom kafiću, na boćanju ili slično, nemam djece pa da se srećem sa drugim roditeljima na roditeljskom sastanku itd. Nisam, naravno, jedini takav. No ima, na sreću, i posve drugačijih.
Neki od takvih okupili su se u nedavno osnovanoj Udruzi "Dubrava". Na ovom blogu prije nekoliko dana najavio sam njihovu akciju nazvanu Biciklom po Aveniji ("Aveniji Dubrava", naravno - nekadašnja Ulica prosinačkih žrtava). Potaklo me i na mali foto-komentar na temu Kako se Zagreb ruga biciklistima.
Skromni plakati, crno-bijeli formata A3, fotokopirani, pojavili su se nekoliko dana ranije po banderama i drugim povoljnim mjestima. Pozivali su na
. Bilo je i starijih od sedamdeset, a organizatori su dečki od 20-25.
Krenuli su hrabro, mirno i disciplinirano, kao da to čine svaki dan. Nisam se nažalost pridružio: zbog problema s vidom, ne mogu voziti.
Ako želite pročitati kako sami komentiraju svoju akciju, posjetite www.dubrava.tk! 
Kolona se rastegla više stotina metara, blokirajući put automobilima koji su vozili prema istoku. Naravno, nije ih bilo puno, bila je nedjelja ujutro; ali ih je bilo. Ono što posebno fascinira: nije bilo nikakvih incidenata, nitko nije bijesno trubio! Vozači su mirno usporili, pokazujući razumijevanje za slabije sudionike u prometu. Večernji list je popratio zbivanje primjereno opsežno, pa pogledajte prikaz i komentare čitatelja!
Sudionici su odvezli od okretišta u Dubravi do okretišta u Dubcu, zatim se okrenuli i vratili, okupivši se ponovno pred zgradom općine (odnosno "ispostave gradske uprave" ili kako li se to već zove). Tu se potpisivala peticija za gradnju prave biciklističke staze duž Avenije Dubrava (umjesto ove bezočne prevare od žutih crta na pločniku, za koje je netko pobrao masne pare).
Usput sam snimio dvije slike ove tragične rugobe,
zvane zgrada Kulturnog centra Dubrava. Snimljeno sa istog mjesta, zapadni i istočni dio. Zapad nikad nije završen, istok se već raspada… hm, simbolično! 
Pa ipak, grad – pa čak i gradsku četvrt! – čine ljudi, a ne zgrade. Iznutra izgleda bolje, tu je dobra knjižnica, ljudi koji rade u Kulturnom centru stvarno se trude, napraviti neke dobre stvari. Rijetko istina navratim, kako napisah na početku, navikao sam i za kulturu ići "u grad" – osim posjeta knjižnici, najviše pamtim šahovski turnir koji se igra jednom godišnje, u lipnju (prije dvije godine bio sam četvrti od 54 sudionika!). Post je objavljen 19.03.2007. u 21:06 sati.