Marketing
O pacifizmu, nenasilju i mirovnom pokretu
U diskusiji povodom članka u Jutarnjem listu o ideji stranke Zeleni Hrvatske (sa sjedištem u Osijeku) da treba zabraniti oboljelima od PTSP-a da obavljaju javne dužnsoti (tam mogućnost interaktivnosti je vrlo uzbudljiva - a dobra je i za propagandu! 
), gdje je nekoliko članova Zelenih za Zagreb (odnosno, po novome, Zelene liste!) izrazilo svoje ograđivanje i negodovanje, postavilo se i pitanje pacifizma.
S druge strane, udruga Bedem ljubavi ( pokret majki za mir) najavila je tužbu protiv Žarka Puhovskog, koji ih je navodno uvrijedio jer je rekao da tu okupljenje nisu bili mirovni pokret, jer su vadile sinove iz jedne vojske, da bi ih gurali u drugu. Pa su me te dvijeteme podakle, da nešto kažem .Na brzinu, nabacano, nedovoljno sustavno . ipak je ovo blog, ne znanstveni časopis - iako sam o toj temi pisao i prije.
Pacifizam je kontroverzan termin. Zelena listau svojim Programskim načelima ističe načelo nenasilja, ali ne i "pacifizam" kao obavezan".
Osobno, smatram se pacifizmom, ali ne radikalnim: mir i nenasilje su vrednote, ali ne apsolutne. Miru se suprotstavlja stvaralački nemir, nenasilje ne znači odustajanje od akcije, od borbe. Samoobrana od tuđeg nasilja je pravo, a pomaganje u obranih onih koji su nečime (npr. zagađivanjem okoliša, sada u Karlovcu i Sisku!) ugroženi, a pojedinac može pomoći, dužnost je! Legitimno je koristiti silu, da bi se suzbilo nasilje. (Naravno, ima slučajeva da u praksi baš nije jednostavno različiti jedno od drugog - zato i silu treba izbjegavati - zato nenasilje, koje je mišljeno kao pozitivan pojam, ne samo negacija nasilja!)
Zbunjenost je izazvala informacija, da je u članstvu Zelene liste (u ovom trenutku, zapravo tek Inicijativnog odbora) i jedan (umirovljeni) general (a ima naravno i drugih branitelja i časnika, naravno umirovljenih ili u pričuvi, ne aktivnih). Pa je jedan, vrlo nam nenaklonjen, komentator pitao:
Hm, pogrešan, smajlić, ne pušim… 
) Uostalom, evo baš danas razgovarao sam s jednim braniteljem, vojnim invalidom domovinskog rata, koji kaže da je pacifist i da je uvijek bio. Nije izuzetan slučaj. Spominjao sam takve ljude u jednom svojem tekstu,n aslovnjenom "Deserters and Soldiers in Croatia" objalvjenom u svibnju 1992. u časopisu Peace News (podnaslov: "for nonviolent revolution"), glasilu najstarije pacifističke organizacije u svijetu, War Resisters International.
Tragični povijesni poraz pacifizma u Hrvatskoj bila je kapitulacija Vladka Mačeka pred brutalnim nasiljem NDH. Povukao se na svoje imanje u Kupincu, dolazili mu ljudi svaki dan i pitali što da rade, znao je za teror i masovne pokolje, a nije ni riječ rekao - za razliku od Alojzija Stepinca! - a mogao je bar jedno pismo napisati poglavniku, tipa "Dragi Ante, čujem da se rade ružne stvari, siguran sam da ti nisi to potakoa, odaj malo primiri svoje ljude…", nego je svima govorio da budu mirni i da trpe, da čekaju da drugi (Britanci) pobjede fašizam), da "kad se veliki tuku, malenima je mjesto pod stolom". Problem je: tko se pod stolom skriva, tamo i ostane! Tako su potpunu kontrolu nad pokretom otpora preuzeli komunisti, koji nisu imali kompleks da su "mali". Kao pacifist, kažem: j**** takav pacifizam, koji se svodi na skrivanje pod stol, kad se veliki dečki (i bogami i cure, u partizanima) tuku!
Da, za mir se treba boriti - iako to izgleda proturječno (ima jedna prosta usporedba…
). U našim programskim načelima piše, kao vizija: Među nasim"posebnim načelima" navodimo i Društvo nenasilja, suradnje i raznolikosti, uz slijedeća pojašnjenja:
Protiv nasilja nad prirodom i životinjama.
Kultura tolerancije, suradnje, nenasilja.
Suživot raznih tradicionalnih i novih kultura, životnih stilova, mentaliteta i senzibiliteta (multikulturalnost). Kreativni mir kroz uvažavanje i prožimanje raznolikosti.
Život, sloboda, inicijativa, suradnja.
Ravnopravnost, vladavina prava, dostojanstvo svakog pojedinca/pojedinke.
Jednaka prava i mogućnosti za sve.
Socijalna pravednost.
Podrška svim manjinama, svima s posebnim potrebama, svima društveno marginaliziranima i isključenima
Netko će možda reći da tu ima proturječnosti. Ima. Život je takav, dijalektičan (da upotrijebim danas nemoderan termin).
A da, još "Bedem ljubavi" i Puhovski… ma ne da mi se sada, drugi put!
Post je objavljen 03.03.2007. u 19:54 sati.