Marketing
Pravo na skrivanje informacija: dva primjera
Slika lijevo: Javna tribina na Sigečici povodom plana gradnje na jedinoj livadi u naselju, 18. studenoga 2006., zbog velikog interesa građana nije mogla biti održana u predviđenoj dvorani, pa je održana na otvorenom. Poglavarstvo grada Zagreba ne smata to dovoljnim razlogom da nešto odgovori na građanski prosvjed.
SDP-ov saborski zastupnik Nenad Stazić je na svom blogu pisao o pravu na pristup informacijama, pa me potaklo da i sam o tome nešto napišem.
Iz vlastitog iskustva kao novinar i aktivist, te kao glavni tajnik političke stranke Zelena lista (mala, ali ima vijećnike na lokalnom nivou), a i iz iskustva drugih aktivista za okoliš i ljudska prava, znam koliko je teško do neke informacije doći, bili zakoni ovakvi ili onakvi, ako netko ima interes da informaciju sakrije, ili se naprosto inati. Zakon kaže da administracija treba odgovoriti u roku od 30 dana, ali primjerice na građansku peticiju na Sigečici iz studenog prošle godine, koju smo kao Zeleni za Zagreb predali, odgovora nema ni danas.
Administracija nažalost ima svoju logiku i inerciju, žudnju da sakrije informacije, čak i kada nema posebnog razloga. (Ipak ,da budem pošten, ima i primjera korektnosti, pa i susretljivosti.) Zanimljiv je i nedavni primjer: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske odbilo je primiti predstavnike Zelene mreže Karlovačke županije i Hrvatskog helsinškog odbora, koji su željeli razgovarati o utjecaju na okoliš vojnih poligona (pogledajte letak u pdf formatu sa njihovim "prijedlozima" hrvatskom Saboru i Vladi); ali, gle čuda, primilo ih je Ministarstvo obrane Velike Britanije i odvelo u posjetu jednom poligonu!
Post je objavljen 30.03.2007. u 13:33 sati.