Vrijeme: Sunčano, vruće, kroz Liku svježe, u Zagrebu sparno, temperatura 16-28°C. Ceste: Dobre regionalne i magistralne ceste. Ukupno pređeni put: 382 km. |
Na Plitvicama gužva kao da si u gradu - oprezno se provlačim kroz horde turista koji zjakaju okolo; nemaju pojma kamo žele ići, a kad su kretali na godišnji svoje poznavanje prometnih propisa ostavili su doma. U Gračacu na benzinskoj je grupa njemačkih bikera - izgubili su se malo; bili su u Gospiću i htjeli za Karlobag, ali su "zeru falili"; objašnjavam im mogućnosti kako će dalje - najviše ih muči to što na kartama postoje brojčane oznake cesta, no na samim cestama i pločama uz put ih nigdje nema. Nastavljam standardnim smijerom Obrovac - Benkovac; ta cesta preko Bukovice bi bila prekrasna za voziti; zavoji se nižu, pogled puca na kamenu dolinu - da nije "izfrezana" tako gadno i duboko da ponegdje moram usporiti i na 30 km/h. Prolazim Novigradsko i Karinsko more - ili, kako ga većina posprdno zove "Srpsko more"; jednom sam se ovdje kupao i nije mi baš ostalo u dobrom sjećanju; boćato blato i šaš, kao da si na jezeru. Fol si došao na more, a od svježe slanosti i osjećaja slobodne povezanosti sa cijelim svijetom - nula bodova. Čujem se sa Klekom; ekipa je u Polači, u Ravnim Kotarima, kod Geze - i njega "vrbujemo" u Veterane. Odlazim tamo pa uživam u popodnevnom predahu i razgovoru s frendovima pod hladovitim stablom dok vjetrić piri. Spuštamo se "čoporativno" u Pakoštane gdje nas u svom kafiću na plaži ugošćuje pukovnik Maksan. Klek i on pričaju o bitkama u ovdašnjem zaleđu i kod Prozora, dok cure uživaju u koktelu "Sex on the beach". Prolazimo kroz Stankovce - ovdašnji party je bio razlog zašto sam htio krenuti još u petak ili subotu; ah, ne može se imati sve što se poželi. U sumrak stižemo do Vodica - slijedi "zabavno" noćno podizanje šatora, pa nas potom Bumba u club-house MK Okit hladi gemištima do sitnih sati... |
Vrijeme: Oblačno, sparno ali suho, toplo, temperatura 26°C. Ceste: Dobre magistralne i regionalne ceste. Ukupno pređeni put: 166 km. |
Dijana nas prima sjedeći u dvorištu; pozdravljam je u ime Zagrebačkih Veterana i predajem kovertu sa lovom koju smo u Svjetioniku Života i od MK Veterana - Zagreb skupili za nju (nadam se da će joj pomoći!) i velim da je sa 15 godina dovoljno stara da počne odlaziti na moto-fešte i da se nadam da ćemo se vidjeti na kojoj od njih. Ona je zatečena svim tim velikim, crnim bajkerima i ne nalazi riječi kojima bi odgovorila. Malo, sitno, blago, ranjivo stvorenje... Branko se sjeti i poklanja Dijani maramu sa klupskim bojama - za uspomenu. Druženje i slikanje sa Dijanom i njenim roditeljima se polako pretvara u mini-moto-party; stojimo u grupicama koje se miješaju, uobičajeni razgovori i zezancije teku... Dijana je očigledno očarana motorima; uz podršku mame i sestre (doslovno; podršku. Ravnoteža joj nije baš kako bi trebala biti...) obilazi motore, gleda ih velikim, očaranim očima, na ponekog sjedne i slika se na njemu, a bome se malo i povezla na jednome, dok su joj njene "čuvarice" glumile pomoćne kotače. |
Ante (od Zadarskih Beštija - eh, njih stvarno posvuda nađeš... "nepristojni" ljudi, to ti je ) iz Siska se bacio na organiziranje velike stvari; motorističkog skupa potpore petnaestogodišnjoj Dijani Pavlović iz Mošćenice, Petrinjskog predgrađa. Dijana je velika obožavateljica motora, a ne može uživati u njima kako bi cure tih godina trebale. Boluje od tumora na mozgu, imala je tri operacije do sada i očekuje ju još jedna teška operacija, sa neizvjesnim ishodom. Ante se zato odlučio napraviti pravi mali spektakl samo za nju, kako bismo joj pružili podršku i podigli moral dok skuplja snagu i volju za predstojeće napore. Odazvali su se svi klubovi Sisačko-Moslavačke županije, a Zagrebački Veterani smatraju da je dolazak i njihova obaveza; mi smo braća - Zagreb se branio i pred Siskom. Sredina je radnog tjedna i unatoč tome što okupljanje počinje u Sisku u 18 sati, mi purgerinjosi ne možemo krenuti tako rano da stignemo baš na sam početak; šljaka se. Branko i ja krećemo iz "Svjetionika" petnaest do šest - danas smo imali predavanje o Web designu tamo, pa smo došli s bajkovima i u kompletnoj opremi; pravi "gušt" je sjediti u školskim klupama u svoj toj koži u sparno zagrebačko popodne! |
Završavamo naš obilazak za danas, do neke nove prilike. Znaš, ponekad mi je teško "prešaltati" se iz ovih potresnih svjedočanstava tih vremena u ovo sada, u današnje vrijeme. Nekako, u mom sjećanju ostajem "tamo", i "tada". Ahhh... Vidimo, kiša će nas prati sve vrijeme. Dok vozimo od Gvozdenskog mimoilazimo se s "Milijunašicom"; Labaš vjerojatno odlazi na susret preko u Bosnu - ili možda ide za Pakistan! Pozdravljamo se dugim mahanjem; kao ljudi koji su na motorima "doma" - po ovoj kiši šminkera na cesti nema. U to kasno poslijepodne odlazimo dragom mi cestom do Gline, na još malo druženja na korzu, a potom Petrinjci vode sve u svom smijeru; "Ma, preko Petrinje je i bolja cesta...!". Kao da ne znam koje su im podle namjere! Kao i uvijek žele sve nas odvesti sebi, i hraniti i pojiti do u noć! Ja se ne dam; odlazim onom dobrom, zavojitom šumskom cestom preko Taborišta i Pokupskog za Zabreg; večeras me čeka još posla... E, da; netko je spomenuo da je ona cesta preko Odre zatvorena zbog obnove mosta i da se mora obilaziti preko Buševca; sada je ponovo provozna, most je gotov, i baš je dobro napravljen. |
Odlazimo od Pounja za Gvozdansko; tu stajemo u domaćinstvu gospodina Josipa pa odlazimo u obližnju crkvicu na svetu misu. Svećenik, vojni kapelan koji nam je održao misu priča o ruševnoj utvrdi nad Gvozdanskim. Uspoređuje je sa Masadom, koju Izraelci slave kao mjesto velikog junaštva svoga naroda - a na ovom mjestu Hrvati su pokazali još i veće junaštvo. U toj starohrvatskoj utvrdi koju su podigli još Zrinski u 16. stoljeću posada od 300 branitelja nije htjela predati grad silno nadmoćnoj turskoj vojsci - iako im je ponuđen život i odlazak sa svim imanjem na slobodni prostor Hrvatske. Nakon opsade i noći u kojoj su stabla pucala od hladnoće Turci su krenuli na još jedan juriš, kojem se nitko nije odupro. Kada su napokon provalili u grad zatekli su vojnike na straži sa oružjem u rukama, žene i djecu sklonjene u utvrdi - sve nepokretne i smrznute, bez hrane, vode, streljiva ili drva za ogrjev. Turski je paša zapovjedio da se pronađe katolički svećenik kako bi junački branitelji bili dostojno pokopani. Čitavu priču o toj utvrdi nalazim kasnije na Wikipediji. |
Vrijeme: Sunčano, vrlo vruće i neugodno, sparno, temperatura 35°C. Na Sljemenu 24°C! Ceste: Uglavnom dobre regionalne i lokalne ceste. Ukupno pređeni put: 163 km. |
Vrijeme: Sunčano, vrlo vruće i neugodno, sparno, temperatura 34°C. Bez vjetra. Ceste: Dobre regionalne i lokalne ceste, nešto makadama i zemljanih šumskih puteva. Ukupno pređeni put: 187 km. |
Fešta ima atmosferu kakvu čovjek može ovdje i očekivati. Puno je "civila" i klinaca, što uvjetuje kontrolu i gužvu na ulazu, osjeća se izvjesna komercijalizacija - ali je dobro znati da je piva duplo jeftinija nego npr. prošli vikend u Bihaću! Tamo je bila dva bona, a ovdje je samo jedan bon! Nema veze što je tamo bon bio marku (pola eura), a ovdje je 12 kuna... Prva "zvijezda večeri" je Jura i olfo "Film"; i dalje se fura na staru slavu i svoja tri i pol hita koja je napravio... sorry, sjećam ga se još s početka osamdesetih - makar, lijepo je vidjeti da se nisam samo ja ofucao od tada... I razglas je prilično loš; sve je prigušeno i nerazumljivo, zvuk je "prljav" - he, he; ovo je jedna od prednosti bloga nad forumima; nije da moraš biti pristojan, ako ti nešto ne valja, pljuješ po tome kako ti volja! No, zato su Picksiebneri bili sasvim druga priča! Ekipa praši bijeli blues američkog juga, ima svoje originalne i svježe stvari, "smrde" na mirne, nizinske rijeke, izgledaju vudreno, glazba im je jasna, sviraju - kako sami kažu - hard country. Tekstovi su im sve što trebaju biti; i zabavni i društveno angažirani, promišljeni i otkačeni - "Erik, trkaća svinja" izaziva i smijeh i poziva na ples. Furaju se na prljavo, dlakavo i opušteno, a iza toga se krije pravi rad i ozbiljan pristup; pogledaj samo te video klipove i dizajn web-stranice! Nadam se da su tu da ostanu... "Rastu mi sijede, a zapravo sam dijete koje sjedi na splavi i plovi do slobode..." |
Vruće je, prevruće! Toliko vruće da ti se ni na motor ne da! Znaš; ako staviš odijelo - kuhat ćeš se - pa vruće ti je već i u hladovini, dok držiš hladnu cugu u ruci. A ako ne navučeš odjelo već "opremu" u vidu kratke majice i hlačica (nedao Bog, i nekih flip-flop natikača!) - kako se onda osjećati sigurno i zaštićeno, kako se opustiti i "leći" u zavoju bez straha od opakog "road-rash"-a? Opet; kako imati srca i ostati doma, ili otići na neki party tek navečer, dok znaš kako imaš slobodnog vremena a cesta zove? Ah, dileme; Biti ili piti? Voziti ili ljenčariti? Vrijeme je za malo autosugestije i samouvjeravanja, stereotipnih jakih rečenica: "Ako hoćeš uživati, moraš malo i trpjeti!", "Život nije samo cvjetna livada, treba to i gnojiti!" ili "Nitko ti nikada nije ni rekao da znoj i patnja nisu u paketu sa radošću i snagom!". Takva uvjeravanja koriste kod ljudi slabe volje i intelekta - fakat mi "nije jasno" kako to da kod mene uvijek pale! OK, OK, uvjerio si me, idem, idem... ipak, dan je za kompromise; gojzerice i kaciga, ali i kratke hlače i majica, i planiranje vožnje tako da većinom puta ide kroz šumu, po hladovini - i bez brzih cesta gdje bih se ovako gol osjećao kao puž bez kućice. Hm, kažeš; šuma? Dobro, hajd'mo mi probati opet onu "cestu" preko Sljemena od Medvedskog brega prema Jakšincu! U proljeće sam zaglibio u dubokom blatu tamo; sad je već dugo vremena suho, pa je pravi tren ustanoviti može li se ipak nekako probiti prijeko... Ehh, pa; ne može! Ušao sam u šumu, vozio kojih 3-4 kilometra zemljanim putem mjestimično nasutim šutom, prošao bez problema ono mjesto gdje sam gadno zaglibio, nastavio dalje i upao u duboki usjek sa traktorskim kolotrazima u mekoj, vlažnoj zemlji, u kombinaciji sa strmim usponom. Tena daje najbolje od sebe, pa mi na kraju veli."Krešicaaa; ako baš hoćeš voziti ovuda, daj nabavi kakvu laganu enduraču sa off-road gumama, a mene drži na makadamu i tvrdoj podlozi!" (čujem da si još mrglja pod auspuhom nešto kao "...vol jedan nepodojeni...") |
Vrijeme: Sunčano, toplo i ugodno, suho, temperatura 26-28°C. Bez vjetra. Ceste: Dobre regionalne, lokalne i magistralne ceste. Ukupno pređeni put: 227 km. |
Vrijeme: Promjenljivo, toplo i ugodno, u par navrata lagana kišica, temperatura 24-26°C. Povjetarac. Ceste: Uglavnom dobre regionalne i lokalne ceste, 53 km makadama. Ukupno pređeni put: 307 km. |
Sama se kula Drežnik - Grada koči nad trenutno suhim kanjonom i koritom Korane. Korana je u ovom dijelu toka ponornica, tako da samo nakon velikih kiša i pri otapanju snijega ovaj dio korita prima njezine vode. Za usporedbu, pogledaj kako izgleda ista vizura Korane u zimskom periodu! |
Vraćam se do Tene i nastavljam asfaltnom cestom nizbrdo, do ceste koja povezuje staru magistralu od Rakovice sa Bihaćem. U Drežniku još jednom skrećem; odlazim do obnovljene kule Drežnik - Grada; otkrio sam je prošlog ljeta obilazeći hrvatske granice. Radoznao sam jer je kula tada bila još pod skelama; vidim da je sad izvana gotova i skele su skinute. Unutrašnjost se uređuje pa se sada u nju ne može ući, ali bar izvana izgleda impozantno i tvrdo. |
U kasno poslijepodne izlazim na asfalt pred Kršljom i odmah dolazim u Winnetouland i do Baraćevih špilja. Prvo malo odmaram i ljenčarim u hladu starih stabala, potom hranim i pojim magarca a zatim zaključujem kako imam dovoljno i vremena i volje za posjetu tim spiljama; u njima još nisam bio. Prije nego se zaputim tih 500 metara pjehe od parkirališta do ulaska u park (dakle; mjesto je u potpunosti nedostupno pravim bajkerima, kojima vjera brani ići pješice više od 50 metara ) nagrađen sam jednom uistinu nadrealnom scenom, koju kao da je oslikao Salvador Dali osobno; čujem prduckanje i zapinjanje nekog motorčeka i putem kojim sam došao do mene dolazi gospodin Smrt osobno! Zamisli starca od barem sedam a možda i osam banki, lica izboranog i sasušenog poput pergamenta, mršavog poput kostura tako da su mu obrazi upali toliko da bi u svakog od njih mogao vode naliti, spušta se na starom trokirajućem APN-cu, a starinsku golu kosu je nekako zatakao iza sica tako da onako oštra i duga strši prema nebu, spremna rasparati svakog tko mu se nađe na putu! Dobro je da sam vozio dovoljno brzo, pa me nije sustigao ovaj opaki jahač apokalipse! |