Uz povremenu šalu i rješavajući uobičajene teškoće lakše nam je nositi se sa teretom ozbiljne stvarnosti iz naše teške prošlosti, no ipak ne zaboravljamo zašto smo ovdje.
U jednom selu zastajemo pred ostacima betonskih stupova ograde uz cestu; iza njih razraslo žbunje skriva strminu brijega a od zgrade u nekadašnjem dvorištu ništa se ni ne nazire; zbunjeno se osvrćem dok slušam: "Stojimo pred legendarnom policijskom postajom u Kozibrodu..."
Ante nam na svakom mjestu gdje stanemo prenosi svoja bogata iskustva i opisuje zbivanja sa početka rata. Njegovo znanje je uistinu impozantno; zna mnoge osobne priče kako stradalih tako i zločinaca, opisuje taktičke pokrete naših i njihovih postrojbi i sve to smješta u kontekst strateške situacije. Da ta priča ne bi bila "štura" (kao da bi mogla biti!) još govori o sudbinama pojedinaca i što im se dešava danas...
A na kraju svake stanke odzvanja kao "amen"na kraju propovjedi Orkanovo obavezno: "Zapalimo svijeće i pali pile!"
Post je objavljen 23.07.2011. u 12:03 sati.