Stajemo odmah pred Policijskoj postajom u Kostajnici - skidamo kišnjake; izgleda da će nebo biti milostivo tijekom vožnje kroz Hrvatsko Pounje - pa opet stajemo nedaleko od Kostajnice na mjestu gdje je tenkom JNA zgažen auto MUP-a. Dečki u plavom su još bili u njemu... zatim u Volinji, gdje su iz svog stana na željezničkoj postaji odvedeni supružnici Špruk, i ubijeni na brijegu u šumi nad mjestom; pod optužbom da su radio-stanicom komunicirali sa slobodnom Hrvatskom. Potom se zaustavljamo na križanju gdje su ubijena još dvojca MUP-ovaca, pa u Kuljanima gdje su rafalima zaustavili vozilo hitne pomoći i iz njega izvukli i odveli nekoliko ranjenih "zengi" i medicinsko osoblje...
Kako stajemo, tako lokalni stanovnici govore o događajima na tom mjestu, a palima i stradalima odajemo počast i palimo svijeće.
Dok tako zastajemo i na mjestu na slici, žena iz auta u prolazu se nešto smije - Orkanu tu ništa nije zabavno i njegov je nastup odrješit; "Što vam je smiješno?!?" i "Neka netko slika tablice ovog auta!". Prisjećam se citata iz jedne drage mi knjige: "Razlika između građana i civila je ta što građanin ima hrabrosti smatrati sigurnost svoje domovine svojom osobnom odgovornošću. Civil nema." Nije slučajno što je autor i sam bio vojnik i ratnik...
Post je objavljen 23.07.2011. u 09:00 sati.