Dijana nas prima sjedeći u dvorištu; pozdravljam je u ime Zagrebačkih Veterana i predajem kovertu sa lovom koju smo u Svjetioniku Života i od MK Veterana - Zagreb skupili za nju (nadam se da će joj pomoći!) i velim da je sa 15 godina dovoljno stara da počne odlaziti na moto-fešte i da se nadam da ćemo se vidjeti na kojoj od njih. Ona je zatečena svim tim velikim, crnim bajkerima i ne nalazi riječi kojima bi odgovorila. Malo, sitno, blago, ranjivo stvorenje...
Branko se sjeti i poklanja Dijani maramu sa klupskim bojama - za uspomenu.
Druženje i slikanje sa Dijanom i njenim roditeljima se polako pretvara u mini-moto-party; stojimo u grupicama koje se miješaju, uobičajeni razgovori i zezancije teku... Dijana je očigledno očarana motorima; uz podršku mame i sestre (doslovno; podršku. Ravnoteža joj nije baš kako bi trebala biti...) obilazi motore, gleda ih velikim, očaranim očima, na ponekog sjedne i slika se na njemu, a bome se malo i povezla na jednome, dok su joj njene "čuvarice" glumile pomoćne kotače.
Post je objavljen 27.07.2011. u 19:42 sati.