Od Gvozda (da ne budem prost i kažem Vrginmosta) nastavljam k jugu asfaltnom cestom koja kod Perne prelazi na tvrdi dobar makadam pa odlazi desno kroz šume i livade. Skreće na neoznačenom križanju, naravno, pri čemu opet do izražaja dolazi pomoć mog GPS-a model "Kartu čitaj i seljaka pitaj", proizvođača "Snađi se, druže!". Već sam u više navrata bio u napasti nabaviti neki elektronski model, no ovaj moj se pokazao i praktičnim i zabavnim, o susretima i razgovorima sa živopisnim lokalcima da i ne govorim! Nekako mi je simpatičnije kad klimam bakicama i dedekima koje sjede na svojim štokrlama u hladovini pred kućom (i pozivaju te na kavu čim zastaneš i pitaš ih za put) ili pokušavam naći zajednički jezik sa šumskim radnicima čiji je naglasak tvrd poput trupaca koje izvlače. U svakom slučaju, simpatičnije nego da pored njih protutnjim kao da ih nema... kada prolazim kroz neki kraj bez kontakta s domaćima često imam osjećaj kao da sam im neželjen i stranac, izgleda mi kao da me gledaju podozrivo i da su bez dobrih namjera (i sumnjaju u moje!) - ali čim progovorim s njima, već nakon par rečenica šire se osmjesi i napetosti nestaje. Nakon tih razgovora osjećam kako sam u mom, domaćem kraju, gdje sam dobrodošao i gdje pripadam.
Sam makadam je dobar i tvrd, kišica koja je padala samo ga je dodatno učvrstila pa se niti ne praši. Tako je čvrst da na ravnim dionicama brzina raste i do 8-9 banki; gušt je ovako voziti i pitati se kakav li te pogled čeka iza sljedećeg prijevoja...
Post je objavljen 02.07.2011. u 12:46 sati.