Jutro, kao i svako jutro u kampu poslije fešte; mnogi su nenaspavani, njorgaju i prigovaraju kako je "neki kreten išao pucati auspuhom u tri ujutro" ili su "oni klinci pjevali do zore i nikad više neće dići šator pored dječjeg vrtića"... kavica i lagano rastezanje kako bi stare kosti (i ovaj špek na njima) vratio u prave položaje, a frendovi i lagano cimanje dok pakiraju šatore mi već vraćaju osmjeh na lice.
Ako ovo čita neko "Jalan"; par sitnica bi moglo dosta značiti bajkerima na vašem partiju; par paleta kod cisterne ispod pipa zbog kojih se čovjek ne mora umivati u blatu stvarno ne koštaju neku lovu. Pozdrav na odlasku bi se isto cijenio...
No, dan će očito biti kao i jučerašnji; zato - male i skrovite ceste! Odmah pod Ravnom Gorom uzrujam četiri slovenska bajkera koji se strogo drže ograničenja brzine - E, dečki, pa nije vam ovo dežela, pustite malo te kočnice... krstarim preko Višnjice i Voće gore za Lovrečan, pa natrag niz Dravu do Varaždina na jutarnju kavicu s bratićem. Iz čistog gušta se vraćam za Lepoglavu preko Ladanja i Klenovnika, pa se spuštam za Mače provjeriti onu malu cestu koju sam jutros preporučao frendu kao idealan put za Oro-Goro. Je, sve je u redu, cesta je i vozna i ugodna, no ne stajem u Oroslavju, već se preko Stubaka penjem na Sljeme. Gore je milina jedna! Temperatura se spušta na idealnih 20 i kusur, vjetrić ćarlija, vlaga je niska... o mlincima i ostalim delicijama u Puntjarki da i ne govorim; vožnja i svjež zrak su mi otvorili apetit!
|