Marketing
Gablec u Slunju
U Slunju sam već pristojno zainteresiran za ubaciti nešto u kljun, no ne sviđa mi se pogled na Rastoke; krcate su turistima. Dobro, ionako zastajem uz njih skoro svaki put kad vozim ovuda, može se stati i drugdje. U posljednji tren upadam u špeceraj (ipak je nedjelja) uzimam neki sendvič i sjedam u park pred gradskom upravom. Ljetna idila; sunce, vjetrić, krošnjata sjenovita stabla, klinci se igraju u parku... zaradim blagu trzajnu ozljedu mozga shvaćajući kako je svijet postao globalno selo. Multikulturalnost u praksi; mame i njihovi klinci govore ruski, a ponašaju se kao da su tu domaći... - u istom onom Slunju otkud su panduri koji su prije dvadesetak godina zaustavljali vozače uz pitanje "Đe gonjaš?" 
S osmjehom se prisjećam priče s početka rata; u susjednoj mi zgradi u Karlovcu Slunjski su izbjeglice klali odojka u stanu, u kadi, a crijeva izbacili direktno u kontejner. Moja teta koja je živjela u toj zgradi je bila sva u šoku kad je išla baciti smeće; otvori ona kontejner i u njemu vidi crijeva i neprepoznatljive iznutrice; uplašila se da je našla ljudski leš! Ali, da ne bi netko mislio da imam loše mišljenje o svim Slunjanima; drag frend iz mladih dana, Nik - on je bio iz Slunja.
Post je objavljen 31.07.2011. u 13:25 sati.