Krećem dalje i malo "navigam" dva bajkera, Slovenca (također na povratku iz Bihaća); vele da hoće do Metlike preko Ozlja. Hajde, rekoh - makar ja bih radije odabrao smjer preko Netretića, iako je i ova cesta lijepa. Vodim ih Ilovca i tu im pokazujem pravi smjer, pa nastavljam dalje, dobrim tempom.
2-3 kilometra pred Jaskom imam još jedan "susret" - prolazim pored jednog gospona od kojih 5 banki, gura nekog malog kineskog choppera (pametno, lijevom stranom). Pred Jastrebarskim se okrenem i vratim do njega; veli da je ostao bez benge. Kako nosi i solidnu "brentu" siguran sam da mu nije veliki gušt gurati motor još par kilometara, pa čupam šlauf sa pumpe goriva i točim mu "lonček juhe". Veli da se zove Zvonko, gura već par kilometara jer se zeznuo sa rezervom - naravno da je zahvalan do neba kaj ne mora gurati dalje. Zahvaljujem mu se na ponuđenoj cugi i ostavljam mu jednu naljepnicu MK Veterana, da zna ko mu je pomogao na cesti... on nakon malo verglanja pali i vozi za mnom do Jaske; tu ga ostavljam na benzinskoj i laufam doma, za Zabreg, prljavi moj dragi grad.
|