Marketing
U kasno poslijepodne izlazim na asfalt pred Kršljom i odmah dolazim u Winnetouland i do Baraćevih špilja. Prvo malo odmaram i ljenčarim u hladu starih stabala, potom hranim i pojim magarca a zatim zaključujem kako imam dovoljno i vremena i volje za posjetu tim spiljama; u njima još nisam bio.
Prije nego se zaputim tih 500 metara pjehe od parkirališta do ulaska u park (dakle; mjesto je u potpunosti nedostupno pravim bajkerima, kojima vjera brani ići pješice više od 50 metara 
) nagrađen sam jednom uistinu nadrealnom scenom, koju kao da je oslikao Salvador Dali osobno; čujem prduckanje i zapinjanje nekog motorčeka i putem kojim sam došao do mene dolazi gospodin Smrt osobno! Zamisli starca od barem sedam a možda i osam banki, lica izboranog i sasušenog poput pergamenta, mršavog poput kostura tako da su mu obrazi upali toliko da bi u svakog od njih mogao vode naliti, spušta se na starom trokirajućem APN-cu, a starinsku golu kosu je nekako zatakao iza sica tako da onako oštra i duga strši prema nebu, spremna rasparati svakog tko mu se nađe na putu! Dobro je da sam vozio dovoljno brzo, pa me nije sustigao ovaj opaki jahač apokalipse! 
Post je objavljen 02.07.2011. u 15:47 sati.