Fešta ima atmosferu kakvu čovjek može ovdje i očekivati. Puno je "civila" i klinaca, što uvjetuje kontrolu i gužvu na ulazu, osjeća se izvjesna komercijalizacija - ali je dobro znati da je piva duplo jeftinija nego npr. prošli vikend u Bihaću! Tamo je bila dva bona, a ovdje je samo jedan bon! Nema veze što je tamo bon bio marku (pola eura), a ovdje je 12 kuna...
Prva "zvijezda večeri" je Jura i olfo "Film"; i dalje se fura na staru slavu i svoja tri i pol hita koja je napravio... sorry, sjećam ga se još s početka osamdesetih - makar, lijepo je vidjeti da se nisam samo ja ofucao od tada... I razglas je prilično loš; sve je prigušeno i nerazumljivo, zvuk je "prljav" - he, he; ovo je jedna od prednosti bloga nad forumima; nije da moraš biti pristojan, ako ti nešto ne valja, pljuješ po tome kako ti volja!
No, zato su Picksiebneri bili sasvim druga priča! Ekipa praši bijeli blues američkog juga, ima svoje originalne i svježe stvari, "smrde" na mirne, nizinske rijeke, izgledaju vudreno, glazba im je jasna, sviraju - kako sami kažu - hard country. Tekstovi su im sve što trebaju biti; i zabavni i društveno angažirani, promišljeni i otkačeni - "Erik, trkaća svinja" izaziva i smijeh i poziva na ples. Furaju se na prljavo, dlakavo i opušteno, a iza toga se krije pravi rad i ozbiljan pristup; pogledaj samo te video klipove i dizajn web-stranice! Nadam se da su tu da ostanu...
"Rastu mi sijede, a zapravo sam dijete
koje sjedi na splavi i plovi do slobode..."
Post je objavljen 09.07.2011. u 23:58 sati.