Zastajem na piš-pauzu u Tušiloviću, pored onih benzinskih kod skretanja prema Vojniću i Gvozdu. Siguran sam da turisti znaju cijeniti ovakve bisere arhitekture tik uz magistralnu cestu - ipak je ovo dio naše specifične turističke ponude; možda bismo ih mogli uvjeravati da su to realistično dizajnirani paintball tereni? Možda da im prodajemo i muda pod bubrege? Spuštam se u dvorište između kuća i prisjećam; u podrumu ove lijevo Srbi su imali benzinsku pumpu "na crno" - limene bačve pune goriva, možda kojih 3-4 tone. U desnoj sam se poslužio jednim "stojadinom" i koristio ga koji tjedan tijekom Oluje. Sjećam se bizarnog događaja; dva-tri dana nakon početka Oluje došao mi frend i zamolio me da ga odvezem do njegovih rođaka koji su živjeli u selu kojih desetak kilometara odavde. Prekrasan ljetni dan, vremena taman za mali izlet - i uskoro smo u tom zaseoku s "mojim" "novim" autom. Nakon petnaestak minuta napokon nalazimo njegove rođake; skrili se u podrumu kuće i čude nam se i grle nas. Nama ništa jasno - dok nam nisu objasnili da su ovo prve hrvatske odore koje su vidjeli i kako se predvečer još vraćaju iz okolnih šuma "neki" koji još nisu pobjegli...
Post je objavljen 31.07.2011. u 12:28 sati.