BILJEŠKA O 23. KOLOVOZA 1944.



Taj mi je dan, s mnoštvom na ulicama, priskrbio tri raznovrsna iznenađenja: tjelesni stupanj sreće kad mi rekoše da je oslobođen Pariz; otkriće da i kolektivni osjećaj može biti plemenit; zagonetno i očito oduševljenje mnogih Hitlerovih pristaša. Znam da ispitivati to oduševljenje znači izložiti se opasnosti da budem nalik na one zaludne hidrografe koji istražuju zašto dostaje jedan jedincati rubin da bi se zaustavio tok rijeke; mnogi će me optužiti da ispitujem utvaran događaj. On se ipak zbio, i tisuće ljudi u Buenos Airesu mogu to potvrditi.

Ti su prevrtljivci, ponašajući se nedosljedno, izgubili svaki pojam o tome da se ta nedosljednost mora opravdati: veličaju germansku rasu, ali se gade »saksonske« Amerike; osuđuju članove Versajskog ugovora, ali plješću čudima Blitzkriega; antisemiti su, ali ispovijedaju vjeru hebrejskoga podrijetla; slave podmorničko ratovanje, ali žestoko osuđuju britanska gusarstva; optužuju imperijalizam, ali brane i propovijedaju tezu o životnom prostoru; idoliziraju Joséa de San Martína, ali misle da je nezavisnost Amerike bila pogreška; na djela Engleske primjenjuju zakon Isusov, ali na djela Njemačke zakon Zarathustrin.

Smatrao sam, isto tako, da bi svaka dvojba bila poželjnija od razgovora s tim srodnicima kaosa, koje beskonačno ponavljanje zanimljive formule Ja sam Argentinac oslobađa časti i milosrđa. I dalje, nije li Freud mislio a Walt Whitman predvidio da ljudi vrlo malo znaju o dubokim pobudama svojega ponašanja? Možda je, rekoh sebi, magija simbola Pariza i oslobođenja tako jaka da su pristaše Hitlerove zaboravile da oni znače poraz njegovim vojskama. Izmoren, odlučih se za pretpostavku da su sklonost prema novotarijama, strah i najobičnije pristajanje uza stvarnost vjerojatno objašnjenje toga problema.

Nekoliko noći poslije, prosvijetliše me jedna knjiga i jedna uspomena. Knjiga je bila Shawov Man and Superman; posrijedi je odjeljak o metafizičkom snu Johna Tannera, gdje se tvrdi da je grozota Pakla njegova nestvarnost; taj se nauk može usporediti s naučavanjem drugoga Irca, Johannesa Scotusa Eriugene, koji je poricao stvarno postojanje grijeha i zla i koji je izjavio da će se sva stvorenja, uključujući i đavla, vratiti k Bogu. Uspomena se odnosila na onaj dan koji je savršeno i odvratno naličje 23. dana mjeseca kolovoza 1944: na 14. lipnja 1940. Jedan germanofil, čijeg se imena ne želim sjetiti, ušao je toga dana u moju kuću; smjesta, s vrata, objavio je groznu novost: nacističke su armije zauzele Pariz. Osjetio sam mješavinu tuge, gađenja i nelagode. Pogodilo me nešto što nisam razumio: drsko likovanje nije objašnjavalo ni gromki glas ni odsječnu objavu. Dodao je da će te armije ubrzo ući u London. Svako je protivljenje beskorisno, ništa ne može spriječiti njihovu pobjedu. Onda sam shvatio da je i on sâm užasnut.

Ne znam da li činjenice koje sam iznio treba objašnjavati. Vjerujem da ih mogu rastumačiti ovako: za Evropljane i Amerikance jedan je poredak - jedan jedincati poredak - moguć: onaj koji je nekoć nosio ime Rima a sad se zove zapadna kultura. Biti nacist (igrati se odlučnoga barbarstva, igrati se Vikinga, Tatarina, conquistadora iz XVI stoljeća, gauča, crvenokošca) jest, na kraju krajeva, duhovna i moralna nemogućnost. Nacizam pati od nestvarnosti, kao Eriugenin pakao. Nenaseljiv je; ljudi mogu samo umrijeti za njega, lagati za njega, ubijati i liti krv za njega. Nitko, usred samotnosti svojega bića, ne može mu poželjeti trijumf. Usuđujem se iznijeti ovu pretpostavku: Hitler želi biti poražen. Hitler slijepo surađuje s nezaustavljivim armijama, koje će ga uništiti, kao što su mjedene grabljivice i aždaja (koje nisu mogle znati da su čudovišne) surađivale, tajanstveno, s Heraklom.

Jorge Luis Borges

JEDNOJ MAČKI

Zrcala nisu tiša, tako meka
Ni zora nije kada se prikrada;
Kao pantera spokojno se vladaš,
Što nam je dano motrit iz daleka.
Neobjašnjivi zahtjev božji hoće
Da tražimo te i slijedit ga valja;
Od Gangesa i od zapada dalja
Tvoja je tajna ohole samoće.
Povijaju se rado tvoja leđa
Pod milovanjem mojih ruku lijenih;
Od onih dana već zaboravljenih
Oprezna ljubav ruke te ne vrijeđa.
U vremenu si drugom. Tvoj svijet ima
Zaokruženi opseg, ko u snima.