semper contra
utorak, 31.01.2012.
Osnovan je UZČSHJ
Prema pouzdanim izvora saznajem da će 'Vijeće za elektroničke medije' u najskorije vrijeme osnovati „Udrugu Za Čistoću Standardnog Hrvatskog Jezika“. Na taj korak članove Vijeća ponukao je bjesomučan napad raznih 'smutljivaca' i 'mrzitelja' lijepe hrvatske riječi koji su se drznuli osporiti njihovo 'najozbiljnije upozorenje' jednoj od perjanica kulture – RTV Televizije – zbog do neba vapijućeg grijeha – ne prevođenja srpske serije 'Žikina dinastija' i inih filmova i serija u kojima se govori za nas, Hrvate, potpuno nerazumljivim jezikom.
Na primjer. U spomenutoj seriji u jednoj sceni glumac kaže: „Molim te napuni mi tanjir supom!“. To je za gladnog Hrvata potpuno nerazumljiv zahtjev i zato da bi ga mogao razumjeti treba seriju titlovati i prevesti citiranu rečenicu u: „Molim te napuni mi tanjur juhom!“ Nakon što to pročita, bit će mu sve jasno i uopće više neće biti gladan.
A buduća 'Udruga' na čelu s g. Ljevakom (kojeg s onu stranu granice kad štampaju knjige koje izdaje njegova tvrtka prevode kao - g. Levak) će od velikih branitelja čistoće hrvatskog standardnog jezika dobiti Orden zasluga „Hrvatski jezikoslovni detergent“ kao priznanje za spas jezika od 'istočnjačkih natruha'.
I dok će oni slaviti dobiveno odlikovanje, hrvatski puk će poplaviti čekiranja, pisija, linkanja, lajkanja, brauzeri, laptopovi…On će guglati kako su naši muveri i šejkeri, selebritiji bili na fejsovima, na četu ili rialitiju, a ekipa čilala uz daunlodane songove, pa će nam se sve više činiti da je naš lijepi hrvatski, s kojim smo se dičili od stoljeća sedmog, zapravo prošao temeljni mejk over.
Imat ćemo hendlajnse, kavere, tizere, englove, pejđsetove, lending pejđeve, storitelinge, folovapove, revilinge, direktori će postati menadžeri kako imaju kor biznis, brejnstorminge, hendhantere, timbildinge, foldere, dejtacentre, fajlove, kju end ejove, spelčekere, klince će u međuvremenu postati gikovi koji skajpaju, mejlaju, niknejmaju, sejvaju, kopipejstaju, partijaju.
Žene će po difoltu ići u solarije, bjuticentar, na lipo, na zumbu, po implatante, bit će u trendi u stritstajlu. Svi ćemo ići na raftinge, lančeve, u soping centre, vestgejtove, avenju molove, siti centre. Gdje tražimo isključivo brendove, skini autfit, da bismo na iventima bill kul i da bismo tamo od trendsetera vidjeli što je mast hev.
Onako puni sebe i opijeni od slavlja što su očistili hrvatski jezik od 'istočnjačke natruhe' dežurni čistači jezika uopće neće ni primijetiti kako im je njihovo čedo odjednom počelo govoriti 'englesko-hrvatskim' jezikom.
„Ah, nije važno“, reći će g. Ljevak (g.Levak) „važno je da smo se riješili 'tanjira', pa makar na stolu imali prazan 'plate'.
* * *
Pripomba (napomena)
Zahvaljujem autoru kolumne „Šit, fak! Hrvatski jezik je uspio pobijediti srpski, ali je teško poražen od engleskog“, Goran Gerovec-u, „Fokus“ što je prikupio citirane anglicizme koje mnoge, obzirom da se UZČSHJ njima ne želi zamarati, do sada nisam čuo pa ih teško razumijem.
četvrtak, 26.01.2012.
Još o ulasku u EU-u
Unatoč činjenici da sam na svojem blogu, blogu Nove politike i svom website-u objavio mnoštvo tekstova (pa i u obliku skromne haiku poezije) u kojima sam iznio svoje stavove i svjetonazore glede ulaska u EU-u mnogi me pitaju zašto sam euroskeptik kad im je poznato da nisam ni nacionalist, ni šovinist, prije internacionalist i kozmopolit.
Najavio sam, doduše, kako o temi ulaska u EU-u i referendumu neću više pisati, ipak ću pokušati to ovog puta razjasniti jednom parabolom u obliku kratke priče (opširnije na webseit).
Kao što je svima vama poznato u neka vremena bijeli čovjek je hvatao crnog čovjeka kao divlju životinju i onda ga okovanog u potpalublju jedrenjaka dovozio u svoju domovinu. Tu ga je pretvorio u roba i obučio raditi za njega.
Pri tome ga je hranio, oblačio, omogućavao da se 'razmnožava' kako bi mu osigurao novu radnu snagu.
Ti crni ljudi, ti robovi, možebitno su čak živjeli bolje nego njihovi rođaci u džunglama Afrike. Pogotovo pod kraj tog sustava koji se danas zadržao samo u nekim segmentima društvene djelatnosti (na primjer nogometa).
Možebitno da su se njihovi vlasnici trudili i oko njihove zdravstvene zaštite, naravno, sa svrhom da budu zdravi i sposobni raditi.
Možebitno da su pojedine talentiranije i inteligentnije slali čak i u neke škole koje su ih podučavale onim znanjima i vještinama koje su mogle koristiti njihovim gospodarima. Pri tome su budno pazili da slučajno ne steknu znanja kojima bi mogli konkurirati znanju gospodara i da im ta znanja ne daj bože posije klicu borbe protiv njih, robovlasnika.
Pri tome su se služili raznim metodama 'pranja mozgova'; propagandom o tome kako je za njih dobro da se gazda o njima 'brine' i da su pod zaštitom i njegovih 'zaštitara' (dobit će hranu, stan, odjeću), parolama 'caru carevo, bogu božje', obećanjima da će im na drugom svijetu biti ljepše, etc, etc.
Važno je bilo samo jedno: da ti crni ljudi, ti robovi ne shvate da na nogama imaju lance s kuglama. Da misle kako bez svojih gospodara ne mogu živjeti ni jednog jedinog dana.
Da im slučajno ne padne na um nešto takvo o čemu u jednom odlomku romana „Dunavski blues“ Hrvoje Ivančić piše:
„Sve je u tom Svemiru moguće. Samo treba stvar uzeti u svoje ruke i postati vozač, a ne vozilo; postati pastir a ne stado!“
Eto zašto sam euroskeptik!
utorak, 24.01.2012.
Haiku rekvijem za Hrvatsku
'Ubi bene, ibi patria'.
'Gdje mi je dobro, tu mi je domovina' rekoše političari prije nepunih šest godina i krenuše ispunjavati uvijete za ulazak domovine u EU-u zbog 2,2 milijarde eura.
Uvjerivši puk da je sentencija točna, on se 22. siječnja AD 2012. tome prikloni.
* * *
Ginuli za Nju.
Da za šaku bi škuda
drugi je dali.
Izgubiše se
ideali u zovu
Zlatnog teleta.
Kapljica kiše.
Nestade je u mutnoj
vodi rijeke.
Mogu li sluge
uspravivši tijelo,
postati ljudi?
Nikada ih u
krdima neće biti.
Kraljeva džungle.
nedjelja, 22.01.2012.
Konačno 'svoj na svome'!
Puk je glasovao!
Nakon što smo u velikom postotku od 43,41% ukupnog broja glasača izašli na demo(n)kratsko glasovanje, većina s 66,30% glasova za ulazak u EU-u (29,8% ukupnog broja glasača) odlučila je u ime 100% glasača s pravom glasa i određenog postotka onih koji još nemaju to pravo, ući u zlatni kavez Europske unije….
…nakon što smo uz hrvatsku zastavu podigli i zastavu Europske unije….
…pošto što smo prije dvadesetak godina skinuli zastavu prethodne, mrske nam, asocijacije…
…nakon što smo uputili svoje vojnike u NATO snage za 'obranu' demo(n)kracije koju inaugurira svjetski 'žandar'…
…nakon što smo umjesto crvene zvijezde prihvatili žutu u nadi da nam ona treća,crna, neće trebati…
...nakon što smo potvrdili spremnost da na pokretnim trakama radimo za strane investitore…
…nakon što smo prihvatili ulogu konobara u hotelima stranih vlasnika…
…nakon što smo dozvolili da nas kao volove upregnu u kola globalnog tržišta…
…nakon što smo prihvatili da nam na ruke vežu negvama 'europske pravne stečevine'…
...dakle, nakon svega toga ne preostaje nam ništa drugo nego da nakon 'kratke stanke' ponovo krenemo u borbu za neovisnu Hrvatsku.
Po sedmi put!!!
petak, 20.01.2012.
Zašto je Vlada ZA, a ja PROTIV
Saznajem da je Premijer izjavio kako je EU-u, uz sve mane, ipak najuređenija unija. Tako tvrdi Premijer i pri tome ne iznosi nikakve argumente osim svog mišljenja i 'mnogo razloga' da je to 'najuređenija unija'. Na stranu to da, prihvatimo li benevolentno da su SAD-e također neka vrsta unije, osim njih druge unije na svijetu i nema. Osobno sam ipak više sklon, ako pojam unije shvatimo u najširem smislu, skandinavske zemlje i njihov način suradnje proglasiti daleko uspješnijom unijom od EU-e.
No pustimo sad po strani pitanje uspješnosti Europske unije i pričekajmo da vidimo kako će se ona izvući iz krize u kojoj se našla zahvaljujući svojoj 'uređenosti'. Vraćam se na nešto što smatram daleko bitnijim za ovaj trenutak, a to je pitanje:
ZAŠTO JE VLAST, I SADAŠNJA I BIVŠA, TOLIKO 'ZAGRIZLA' DA PUK GLASA 'ZA'?
Koliko mogu zaključiti iz prijetnji koje nam šalje Vesna Pusić, ministrica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova (to bi, primjerice, bilo nešto kao Ministarstvo unutarnjih i srijemsko baranjskih poslova ili Ministarstvo poljoprivrede i uzgoja artičoka) glavni razlozi su:
-dobivanje fondova
-povoljniji rejting agencija i time povoljnije kamate za kredite
-nema carina, tržište od 550 miliona stanovnika
-pravno uređena država.
Pa krenimo redom.
Fondovi
Da bi ih dobili trebamo imati projekte koje treba odobriti EU-a. Projekte još nisam imao prilike vidjeti, osim naravno kao popis želja u Planu 21 'Kukuriku' koalicije. Što mislite koje će projekte odobriti EU-a? Prirodno, one koji će donositi profit onima koji novac ulažu! Hoće li ti projekti biti i u interesu hrvatskih građana to je drugo pitanje. Uz to, što mislite koliko ćemo godina dobivati novac iz fondova? Kad-tad će prestati, a onda? Dobili smo ribu ali nismo naučili pecati!
Kreditni rejting i tržište
Već dulje vrijeme razmišljam o tim tzv rejting agencijama i njihovim ulogama u svjetskim financijskim krugovima. Obzirom na to da su se na države EU-e obrušili kao kopci počeo sam sumnjati u njihovu objektivnost. Danas čitam da se Italija sprema tužiti najpoznatiju zbog friziranja rezultata. Što nije čudno obzirom da se radi o američkoj tvrtki, a Americi je u interesu da EU-a i ne bude previše jaka.
Zaključak se nameće sam: kreditni rejting nije uvjetovan samo stanjem gospodarstva i financijskom situacijom pojedine države nego ima i političku komponentu. A gdje se javlja politika tu uvijek nešto smrdi.
I konačno: pa gospodo iz Vlade, gospodo političari, gospodo iz Sabora do kada mislite zaduživati ovu državu, pa makar i sa smanjenim kamatama?
O 'velikom' tržištu: što mi možemo ponuditi (proizvesti) za tržište od 550 miliona potrošača, kad NISMO u stanju ZADOVOLJITI ni domaće tržište od 4,5 miliona?
Nema carina.
Nema carina ali ima proizvodnih kvota! Ako malo bolje pogledate popis proizvoda i njihove kvote uočit će te da su nam kvote onih proizvoda s kojima možemo kako tako konkurirati smanjene, a neograničene su za one koje mi ili ne proizvodimo ili pak je proizvodnja tako mala da nije spomena vrijedna.
Obzirom na karakter našeg gospodarstva kome će najviše odgovarati što neće biti carina? Uvoznicima i posljedično proizvođačima robe koju oni uvoze. Gdje su ti proizvođači? Već je svojevremeno pušten mamac kako ćemo ulaskom u EU moći kupovati automobile bez carina.
No ima još!
Carine ukidaju, ali se ukida i povrat PDV-a ako se roba kupi u inozemstvu! Zato su, primjerice, trenutačno auto gume kupljene u Sloveniji jeftinije od istih kupljenih kod nas. Ostavljam matematici sklonim čitateljima neka izračunaju koliko će automobili i ini proizvodi, koje smo do sada kupovali u EU-i, pojeftiniti.
Pravno uređena država
Pa tko nam je branio da SAMI uredimo državu po 'europskim pravnim stečevinama'? Nitko! Zašto to nismo učinili do sada? Zato što za to, izgleda, nismo sposobni. I zato nam, tvrde političari, treba EU-a. Kao i Madžarskoj! Sad kad je članica, vraća se na stari sustav: uplitanje države u sve i sva kao u vrijeme totalitarizma. Onda se pojavi EU-žandarm i kaže: „Ne, ne! Ako to ne promijenite nema ništa od 20 milijardi eura kredita!“ Onda Orban kaže: dobro, promijeni to što se EU-i ne sviđa, pa se zaduži. Suverenitet? Perspektiva? Politika batine i mrkve?
I na kraju: jeste li sigurni da i naša vlast neće raditi jednako. Pa to nam je upisano u genima zahvaljujući tisuću godišnjoj vladavini stranaca.
A iza svega ovog krije se, ali se to sada ne spominje, rezanje, štednja, otpuštanje. Zašto? Zato što Vlada nema jaja da kaže: „Građani u govnima smo, možemo vam obećati samo KRV, ZNOJ I SUZE i ne treba nam EU-a, treba RADITI, pa makar samo za 'koru kruha'. A za one koji su nas u ova govna doveli pobrinut ćemo se da i u doslovnom smislu budu na kruhu i vodi!“
No to Vlada nije u stanju učiniti i zato joj treba EU-a. Pa kad EU-birokrati i financijeri narede sve te poteze Vlada će imati alibi:
„To od nas traži EU-a! Ako ne ispunimo traženo neće dati pare; nema mirovina, nema razvoja, nema plaća!“
I? Slijedi slučaj Madžarske!
Ako ovo nisu razlozi za PROTIV onda ću na kraju navesti jedan jedini. Ne volim da me prave BUDALOM.
srijeda, 18.01.2012.
Pacta conventa
Iz posta objavljenog na mom novom sajtu prenosim dio tamo objavljenom teksta koji mi se čini zgodnim objaviti kao posebni post uoči predstojeće 'izborne šutnje'. Hoće li je biti (?) jer za glasovanje na referendumu ne znam je li zakonom predviđena. A mi kao 'pravna' država ništa ne radimo mimo zakona. Čak ni suverenitet države ne prodajemo a da prije toga ne potpišemo nekakav dokument koji se danas zove Ugovor, nekada davno, 1102. godine Pacta conventa. Tekst prenosim iz knjige 'Hrvatske pravice' Petra Požara, vlastito izdanje 1990.
Poslije smrti posljednjeg hrvatskog vladara - Petra,
sklopljen je mir između Hrvata i Ugara, a Hrvati priznaju
ugarskog kralja Kolomana za svoga kralja.
Tim povodom potpisana je i - Pacta, koju
nazvaše kasnije - Pacta conventa.
PACTA CONVENTA
Kako i kojim se ugovorom predadoše Hrvati kralju ugarskomu. Koloman, Božjom milošću sin Vladislava, kralja ugarskoga, vladajući na mjestu svoga oca, a jer je bio veoma odvažan, odluči da čitavu Hrvatsku sve do mora dalmatinskoga, podloži pod svoju vlast. Dođe sa svojom vojskom do rijeke Drave. Hrvati pak čuvši za dolazak kraljev, sakupiše svoju vojsku i spremiše se na bitku. Kralj pak doznavši da su se Hrvati sakupili, pošalje svoje poslanike htijući s njima prijateljski pregovarati i sklopiti ugovor, kakav su oni željeli. Hrvati, saslušavši poruku gospodina kralja, sastavši se na skupštini svi skupa, prihvatiše i poslaše 12 plemenskih starješina od 12 hrvatskih plemena, i to župana Jurja od roda Kačića, župana Ugrina od roda Kukara, župana Mrmonju od roda Šubića, župana Pribislava od roda Čudomirovića, župana Jurja od roda Snačića, župana Petra od roda Karinjana i roda Lapčana, župana Pribislava od roda Poletčića, župana Obrada od roda Lačnićića, žpana Ivana od roda Jamometa, župana Miro(ne)ga od roda Tugomira.
Ovi, došavši k gospodinu kralju, iskazaše mu dužnu počast. Gospodin pak kralj, primivši ih poljupcem mira te dostojanstveno s njima postupajući, ovako se nagodiše: da će spomenuti sa svim svojim bližnjima uživati svoje posjede i imovinu u miru i bez smetnje; da nijedan od spomenutih rodova ni njegovi članovi nisu dužni spomenutomu kraljevskom veličanstvu plaćati porez ili dohodak, osim što su spomenuti dužni gospodinu kralju, kad netko navali na njegove granice, tad ako gospodin kralj pošalje po njih, dužni su tad poći s najmanje 10 oboružanih konjanika od svakog spomenutog roda do Drave na svoj trošak, odonud prema Ugarskoj na trošak gospodina kralja, i sve dok traje vojna moraju ostati. I tako bi urađeno godine Gospodnje 1102. itd.2
* * *
Ako malo 'dotjeramo' citirani dokument možemo ga, onako pola u šali pola u zbilji', nazvati:
PACTA CONVENTA XXI stoljeća
Kako i kojim se ugovorom predadoše Hrvati birokraciji europskoj. José Manuel Barroso, Božjom milošću sin X.Y-a, kralja Europske komisije, vladajući na mjestu svoga oca, a jer je bio veoma odvažan, odluči da čitavu Hrvatsku sve do mora dalmatinskoga, podloži pod svoju vlast. Dođe sa svojom birokracijom do rijeke Jadranskog mora. Hrvati pak čuvši za dolazak kraljev, sakupiše svoju vojsku i spremiše se na bitku. Kralj pak doznavši da su se Hrvati sakupili, pošalje svoje poslanike htijući s njima prijateljski pregovarati i sklopiti ugovor, kakav su oni željeli. Hrvati, saslušavši poruku gospodina kralja, sastavši se na Saboru svi skupa, prihvatiše i poslaše dvoje plemenskih starješina od dvoje hrvatskih plemena (HDZ i SDP), i to Premijerku Jadranku od roda Vlaisavljević i Predsjednika Ivu od roda Josipović.
Ovi, došavši k gospodinu kralju, iskazaše mu dužnu počast. Gospodin pak kralj, primivši ih poljupcem mira te dostojanstveno s njima postupajući, ovako se nagodiše: da će spomenuti sa svim svojim bližnjima uživati svoje posjede i imovinu u miru i bez smetnje; da nijedan od spomenutih rodova ni njegovi članovi nisu dužni spomenutomu kraljevskom veličanstvu plaćati porez ili dohodak, osim što su spomenuti dužni gospodinu kralju, kad netko navali na njegove granice, tad ako gospodin kralj pošalje po njih, dužni su tad poći s najmanje 100 oboružanih vojnika od svakog spomenutog roda do Jadranskog mora na svoj trošak, odonud prema Svijetu na trošak gospodina kralja, i sve dok traje vojna moraju ostati. I tako bi urađeno godine Gospodnje 2011.
* * *
A to što se Hrvati nisu mogli dogovoriti i između sebe i izabrati novu kraljevsku dinastiju narodne krvi (ili danas sami riješiti probleme) pokazuje da se Hrvati od tada do danas, kad opet nismo u stanju jedinstveno voditi ovu državu kroz Scile i Haridbe gospodarskog oceana, zaista ne mogu složiti ni o jednoj stvari pa makar to bio i suverenitet Hrvatske.
Pitam se na kraju: hoće li se 2899. godine naći neki daleki potomak Petra Požara koji će u vlastitom izdanju tiskati zbirku 'Hrvatske pravice' u trećem tisućljeću. Možda u njoj objavi i ovu varijantu 'Pacte convente'.
utorak, 17.01.2012.
Nekad bilo, sad se spominje
,
„Kao što smo i najavili, protekle srijede - niti dva mjeseca nakon otvaranja stečaja MTČ Tvornice dječje trikotaže Prelog i godinu i pol nakon stečajeva MTČ Tvornice rublja i MTČ d.d.-a, otvoren je stečajni postupak nad MTČ Tvornicom čarapa, jednom od najvećih još preostalih međimurskih tekstilnih tvrtki. Time je od nekadašnjeg divajedinstvenog MTČ-a, koji je svojevremeno podijeljen (sve u duhu latinske poslovice: 'divide et impera!', nap. blogera) na devet tvrtki s prefiksom MTČ, a bez dodatka: "u stečaju", ostao još samo štrigovski MTČ. Sve ostale tvrtke, u nikad do kraja razjašnjenim vlasničkim odnosima nakon privatizacije, odnio je val stečajeva do kojih su tvrtke doveli brojni vlasnici i uprave koji su se (na papiru) izmjenjivali kao na tekućoj traci, poslujući često na samom rubu, ili s druge strane zakona.“
* * *
Tako piše današnji lokalni tjednik „Međimurje“ ispod gornje karikature Damira Novaka, jednog od rijetkih još aktivnih karikaturista u našem tisku.
S ovom posljednjom u nizu vezan sam i osobno. Bila je to jedna od prvih velikih tvornica za koju sam projektirao elektroinstalacije, s još dvojicom kolega, arhitektom i strojarskim inženjerom. Zanimljiv je podatak da je firma u kojoj smo nas trojica radili kao projektanti (također jedna od najvećih tvrtki onog vremena od koje danas nije ostalo ni kamena na kamenu) jednom zgodom dobila novi projekt tvornice nakon što se potencijalni inozemni investitor, u potrazi za tehničkim rješenjem ventilacije i klimatizacije proizvodnih hala, našao u Čarapariji. Bio je oduševljen izvedenim rješenjem sustava i raspitivao se tko ga je projektirao. Tako smo dobili novi posao.
C'est la vie!.To je život. Ja sam već dvije godine u mirovini, kolega arhitekt (jedan od ponajboljih svojeg vremena upravo za tu vrstu objekata) sada projektira 'kućice za pse s pedigreom', strojar je na bolovanju pokušavajući da se izvuče iz opake bolesti, a tvrtka odlazi na bubanj.
O nastanku i sudbini MTČ-a pisao sam svojevremeno u postu pa koga zanima neka pročita nešto o njoj.
Već tada se govorilo o neminovnoj propasti tvrtke u koju ju je odvela 'privatizacija' provedena demo(n)kratskim zakonima izglasanim od demo(n)ski izabranih zastupnika u Saboru u demo(n)kratskoj državi koja se upravo sprema ući u novu demo(n)kratsku asocijaciju.
Zanimljivost: i danas možete sresti puno prodavaonica na kojima je istaknut logotip MTČ-a iako u njoj nema ni jednog proizvoda te firme. Na upit zašto je to tako prodavač/ica najčešće odgovara:
- Svima je poznat taj znak i kvaliteta robe koju je ta tvornica proizvodila pa ulaze misleći da imamo njihove proizvode. Neki se naljute i odu kad im kažemo da nema ništa od MTČ-a, ali mnogi kupe nešto od drugih firmi.
Možda pomisle da trgovac koji i dalje čuva taj logo i kod drugih uzima kvalitetnu robu.
ponedjeljak, 16.01.2012.
Mitovi i legende o ulasku u EU
Na svom novootvorenom sajtu pri kraju sam objavljivanja serijala osvrta na knjižicu pamfleta „Mitovi i legende o ulasku u EU-u“ koju je sredinom prošle godine štampalo ministarstvo vanjskih poslova&etc. s namjerom da puk informira o neistinitosti tvrdnji euro-skeptika kako će ulaskom u EU-u puk svašta izgubiti.
Za ovaj blog odabrao sam jedan osvrt, a zainteresirane upućujem na spomenuti sajt. Pri tome ih dobrohotno upozoravam da članci nisu baš kratki. Tamo sam se 'raspištoljio' i o gubljenju suvereniteta, identiteta etc.
!
Europska unija zabranit će običaj kolinja - mit 10
Propisi EU-a ne zabranjuju običaj kolinja jer se tako dobiveno meso obično upotrebljava za osobne potrebe i ne dolazi na tržište.
(…)
Propisi EU-a koji se tiču klanja životinja vrlo su precizni i ne dopuštaju nepotrebno mučenje životinja. Životinje se moraju poštediti svakog nepotrebnog mučenja i mora ih se obvezno omamiti prijek klanja.
Zaključak: EU ne zabranjuje kolinje ako su proizvodi dobiveni kolinjem namijenjeni za osobnu uporabu. Propisi Republike Hrvatske također traže da se sve životinje čije je meso namijenjeno prehrani, moraju testirati na zarazne bolesti (trihinelozu), te se moraju poštovati propisi o zabrani nepotrebnog mučenja životinja.
Nećemo više moći peći domaću rakiju – mit 12
Običaj pečenja domaće rakije za osobnu potrebu neće biti zabranjen ulaskom u EU, međutim prodaja alkoholnih proizvoda, prema propisima RH kao i EU-a, podrazumijeva poštivanje kakvoće i deklaraciju.
(…)
Propisi doneseni na razini Unije (…) sprečavaju mogućnost da proizvođači u druge države članice plasiraju proizvode koji su niže kvalitete od onih koje proizvode za domaće tržište, te na taj način Unija potrošačima omogućuje jednaku zaštitu.
U Europskoj uniji nećemo moći jesti domaći sir i vrhnje – mit 13
(…)
Kada govorimo o proizvodnji sira i vrhnja, ona neće prestati, ali provodit će se testiranja životinja na zarazne bolesti, a sami proizvođači morat će poštivati minimalne higijenske uvjete proizvodnje.
(…)
Međutim, ako je riječ o proizvodnji za osobne potrebe, nikakva ograničenja nisu predviđena.
* * *
Komentar
Koliko je meni poznato ta tri mita je svojevremeno najavila sama vlast, a sad se ta ista vlada obara na svoje vlastite 'mitove'. Samo da bi zamazala oči narodu skrivajući daleko važnije stvari koje nisu mitovi.
Količina rakije, naime, koja se ispeče, mesa dobivenog svinjokoljom te vrhnja i sira koje se dobiva na tradicionalan način je zanemariva i sigurno neće na europsko tržište. A pogotovo neće ugroziti 'velike igrače' na tom tržištu što je, mišljenja sam, uostalom i najvažniji cilj svih tih i sličnih ograničenja.
A sad ponešto o pojedinačnim mitovima iako su oni u stvari u suštini svi jednaki.
mit 10
Naravno kao i u ostalim 'mitovima' i u ovom 'mitu' se naglašava kako za sve to postoje hrvatski propisi. Posljedično propisi koje uvjetuju EU - birokrati nisu ništa novo. Izgleda da mi u EU-u ulazimo ISKLJUČIVO zato da bi nas netko DRUGI natjerao da se držimo propisa koji smo SAMI donijeli.
U pamfletu se posebno naglašava kako se propisima zabranjuje mučenje životinja prilikom klanja. E tu su me dirnuli u živac!
Čitajući to pomislio sam: kako to da se ta ista EU-a nije brinula o ljudima u proteklom ratu koje su klali bez da su ih prije omamili. Kao što se to nije događalo samo u našem ratu. Ima toga po čitavom svijetu, začinjeno s mokrenjem po netom zaklanim ili ubijenim ljudima. I zamislite, tko u tome sudjeluje: vojnici najdemokratskije države koja kažnjava bilo koju državu na svijetu ako slučajno po njezinim kriterijima krši ljudska prava. Ah da, ima i – nafte!
mit 12
Autori pamfleta pišu: 'međutim prodaja alkoholnih proizvoda, prema propisima RH kao i EU-a, podrazumijeva poštivanje kakvoće i deklaraciju'. Ako je prema hrvatskim propisima tako kako tu piše postavlja se pitanje zašto moramo u EU-u? Zar nam za provedbu zakona i propisa koji smo SAMI donijeli treba članstvo u EU-i?
Kaže se da '(propisi) sprečavaju mogućnost da proizvođači u druge države članice plasiraju proizvode koji su niže kvalitete od onih koje proizvode za domaće tržište'! Izgleda da bi to trebalo vrijediti samo za rakiju koju ispeku naši seljaci 
?! Naime notorna je činjenica da veliki europski proizvođači pod istim nazivom plasiraju artikle različite kakvoće ovisno o tome kojoj se zemlji isporučuju!
mit 13
Nije mi jasno kako uopće još ima Hrvata?
Obzirom na EU - propise koje kao nismo imali mi smo već odavno svi trebali poumirati od razno raznih bolesti koje se dobivaju od bilja i životinja. Na primjer od kravljeg ludila, ptičje i svinjske gripe, e-koli. Pardon, pa to nije počelo u Hrvatsko!
Poseban problem je kod nas pitanje higijene?! Tu smo potpuno zakazali i krajnje je vrijeme da nas europski birokrati poduče o tome. Čudi me samo kako se dr Andrija Štampar (1927. osnovao ŠNZ u Zagrebu, 1946. je član odbora osnivača Svjetske zdravstvene organizacije, a 1948. postaje prvim predsjednikom te organizacije) sjetio educirati Hrvate prije više od osamdeset godina o potrebi primjene higijene kad EU-a još nije bilo ni u primisli. I sad mi moramo ući u EU-raj da bi nas EU - birokrati natjerali poštivati ono što je Andrija Štampar propisao još 1927.
Posljednja rečenica gdje se govori o 'proizvodnji za osobne potrebe' u sebi sadrži vrlo opasnu konsekvencu. Jer proizvesti nešto za osobnu potrebu znači proizvesti je u količini dovoljnoj za jednu osobu (ne kaže se obiteljske i rodbinske potrebe) a to znači, na pr. ako zakoljem svinju od cca 150 kg smjeti ću svo meso pojesti samo ja osobno i nitko više. Ili ću pak klati samo odojke.
Smjeti ću proizvesti samo jedan sir, litru mlijeka, tri jaja, dva decilitara vrhnja jer više dnevno ne mogu pojesti.
Ispeći najviše 40 litara rakije za dnevno konzumiranje jednog decilitra jer ako ispečem više postat ću pijanica. Itd, itd.
I sad recite sami: je su li ovo 'mitovi' ili mitovi? To je, po mom, prodavanje - magle!
subota, 14.01.2012.
Maribor danas postaje EPK-e
Maribor postaje kulturna prijestolnica Europe u 2012. godini
U velikom članku u J.L. od 14.01.2012. Karmela Devčić piše o tome što se u Mariboru radi kako bi uoči današnjeg otvaranja sve bilo gotovo. Uz informacije o svim događanjima, gradnji objekata (koji mnogi i neće biti završeni do danas), mukama što ih imaju s Ljubljanom i gradonačelnikom za kojeg jedan od tamošnjih profesora sarkastično kaže: „To je kao da Split dobije EPK, kao da Kerum navigira EPK. Je li vam sad jasno?“, autorica u članku oslikava u nekoliko rečenica situaciju u Mariboru što bi za nas, koji se trebamo odlučiti kako ćemo glasovati na predstojećem referendumu, moglo biti zanimljivo.
Grupa energičnih, društveno angažiranih entuzijasta, sociologa i pisaca ovim projektom će pokušati Mariborčane probuditi kulturom i razmišljaju „kako projekt 2012. iskoristiti ne bi li poboljšali kvalitetu života u gradu nezaposlenih gdje ponegdje još stoje skeleti propalih velikih tvornica. Nitko ovdje, jasno, ne sanja nekadašnju industrijsku 'prijestolnici' bivše Jugoslavije pretvoriti u kulturnu prijestolnicu disonantne udružene Europe, nego „tek“ učiniti je vibrirajućom slobodoumnom točkom Slovenije ili barem mariborske regije.“
Slovenci su još 2005. godine, nakon što su dobili 'ulaznicu' u Bruxelles, „znali da će jedan njihov grad (uz portugalski) sedam godina kasnije ponijeti naziv EPK. Uz Maribor projektu su priključili i druga mjesta mariborske regije Novo Mesto, Ptuj, Slovenj Gradec, Velenje i Murska Sobota s idejom kulturne revitalizacije grada koji je središte danas možda najnerazvijenijeg dijela Slovenije. Ovdje je 17% nezaposlenih, gotovo upola više nego što je državni prosjek, a prosječna plaća od 700 eura je skoro 300 eura manja od slovenskog prosjeka.
„Nakon propasti četiriju velikih industrija od kojih je svaka zapošljavala 6000 do 10000 radnika, iz Maribora danas masovno odlaze raditi u austrijske tvornice. Nisu otišli samo radnici, i mariborska inteligencija emigrirala je put Ljubljane.
Pitanje: što mislite je li Slovenija s Mariborom u EU-i gdje, kako nas uvjeravaju naši političari, teče med i mlijeko?
petak, 13.01.2012.
I moj frizer je protiv…
…mjesto susreta s frizerom
Jučer sam bio u gradu i šetajući centrom navratio do mojeg frizera čija se radnja nalazi na samom trgu, točnije jednom od dvaju trgova jer Čakovec, za razliku od drugih manjih gradova ima dva, kao što je ne tako davno imao i tri željezničke postaje: Glavna stanica, Čakovec-Buzovec i Čakovec-Vojarna 
! Frizer nije imao posla i ugledavši me izašao iz lokala. Izmijenili smo nekoliko kurtoaznih rečenica u stilu: kaj nemaš posla, mogli bi na 'tomislavac'.
U to oboje uočismo da se na trgu nalazi štand oblijepljen plavim plakatima s žutim zvjezdicama.
„Kaj je ono“, upita frizer.
„Izgleda nešto u svezi referenduma za ulazak u EU-u!“
„Kaj mislite, koji su, oni ZA ili oni PROTIV?“
„A za kaj si ti?“
„Ja sam protiv, to nam zbilja ne treba!“
„Mislim da su ipak oni ZA ulazak“, nastavih, pozdravih se s frizerom i odšetah do štanda.
Bio sam u pravu. Nekoliko mladih djevojaka dijelilo je brošure koje bi, kao trebale, neobrazovani, naivni i u čudâ vjerujući puk uvjeriti da je ulazak u EU-u jedino 'što nas čini sretnim'.
* * *
Digresija: eto dok ovo pišem sjetih se nekadašnjeg žestokog humoristično/sarkastično/ironičnog lista 'Paradoks' i dviju slika-karikatura.
Na jednoj za stolom kartaju četiri ondašnje vrlo važne političke ličnosti a iznad njih, na zidu, vise slike trojice velikana komunističke ideologije: Marx. Engels i Lenjin. Jedan od te trojice (ne sjećam se više koji) kaže gledajući ono četvero:
„Mislim da u ovoj partiji netko vara!“
Kao što ja mislim da danas ova vlast vara nas i krije istinu o sadržaju Ugovora o pristupanju kao guja noge.
Druga slika prikazuje Josipu Lisac kako, kao mikrofon, drži onu 'mušku stvar' i pjeva 'to je ono što me čini sretnom!'
Tako ćemo, možda i mi svi skupa, držeći gaće na štapu pjevati „EU-a nas čini sretnim!“
Ne vjerujete?
A zar vam najnovija prijetnja telekomunikacijskih divova HT, Tele 2 i Vip-a da će otpuštati radnike (kao da ih i do sada nisu) i prestati investirati (moš' misliti ogromnih investicija tih tvrtki, posebice HT-a!) ako vlada ne odustane od ponovnog uvođenja 6%-nog poreza kojeg je Jaca, 24 sata nakon gubitka vlasti, ukinula iako ga je sama uvela, to ne potvrđuje? I onda još autori pamfleta o 'Mitovima i legendama' tvrde da ulaskom u EU-u nećemo izgubiti suverenitet.
Ah, gdje su ta vremena? Danas, kad nam je sloboda izražavanja misli i stavova (je li?) zagarantirana, takvi časopisi, a pogotovo takve karikature su čista SF. Može ih se vidjeti jedino na internetu. I to u anonimnoj izvedbi (kao i ovo moje 'drvljenje' protiv ulaska u EU-u!). Nekad su karikature autori potpisivali imenom i prezimenom pa makar zbog toga završili u 'apsani' (Pajo Kanižaj, na pr). A koliko ljudi, običnog puka, vidi to na internetu, 'pitanje je sad', rekao bi Hamlet danas.
* * *
No da se vratim na meritum stvari.
Prišao sam štandu i, naravno, ustanovio da sam bio u pravu: na pultu su bile posložene brošure s 'okusom ZA'. Uzeo sam dvije: „Mali leksikon europskih integracija“ i „Od polja do tanjura – Sigurna hrana za europske potrošače“ (moš' mislit, odmah sam se sjetio GMO i kravljeg ludila). Uz ove dvije, na pultu je ležalo i nekoliko knjižica pamfleta 'Mitovi i legende o ulasku u EU-u“. Za njima nisam posegnuo.
„Evo vam i ovo', reče aktivistica pružajući, meni dobro poznatu, knjižicu.
„Ne hvala, ona mi ne treba“, odgovorih „nju sam već analizirao i iskritizirao na internetu. Čak imam i dopunjeno novo izdanje koje se naravno od starog razlikuje kao jaje od jajeta.“
Kasnije sam prelistao obje knjižice. Letimičan pogled me uvjerio, što sam i očekivao, da ni na jednoj stranici ne piše ZAŠTO bi mi trebali/morali UĆI u EU-u. U prvom trenutku sam pomislio: evo mi novog 'štofa' za postove, no onda sam se snuždio: do dana kad će hrvatski nedovoljno obaviješten i izmanipuliran puk izaći na glasovanje preostalo je još svega desetak dana. Što može jedan vremešni, anonimni bloger učiniti da se promijeni mišljenje puka. Ništa, noting, zero, nula, nichts!
Uzalud ti trud sviraču.
četvrtak, 12.01.2012.
Ako laže koza ne laže rog
...ovo je reklama u našim novinama za one koji govore 'hrvatskim' jezikom
U knjižici pamfleta pod rednim brojem 2, „Mitovi i legende o ulasku u EU-u“, s podnaslovom „Ulaskom u EU izgubit ćemo nacionalni identitet“, s kojom se (knjižicom) bavim već više od pola godine pokazujući kako je u njoj izneseno čista blasfemija, a koju uz „Mali leksikon europskih integracija“ i „Od polja do tanjura – Sigurna hrana za europske potrošače“ u 'finišu' demo(n)kratskog informiranja puka ZAŠTO I ZBOG ČEGA bi Hrvatska, a s njom i puk TREBALI ući u EU-u, između ostalog piše:
'Sama Europska unija promiče raznolikost nacionalnih identiteta država članica kao jednu od svojih najviših vrednota. O tome svjedoči i geslo Europske unije „Ujedinjeni u različitosti“'.
Svojevremeno sam na blogu Nova politika, a posljednjih dana na svom novootvorenom sajtu, objavio analizu spomenutog pamfleta, a sada ga dopunjujem novim spoznajama koje sam stekao neki dan čitajući članak u 'Jutarnjem listu'.
Kad je u njemačkoj pokrajini Hessen pobijedila na izborima stranka Angele Merkel (CDU), jedan od poteza te vlade bilo je ukidanje studija slavistike, afrikanistike i turkologije na Frankfurtskom sveučilištu. Fakultetsku zgradu u kojoj su se studirali nabrojani smjerovi rektorat je potom prodao investitorima koji su je srušili i sagradili nešto drugo. Namjera konzervativne vlade bila je da na taj način ubrzaju asimilaciju stranaca.
U tom najmultikulturnijem gradu Njemačke slavistiku je studiralo čak nekoliko stotina studenata. Grad u kojem se svake godine održava najveći sajam knjiga u svijetu imao je i veliku slavističku knjižnicu s više od sto tisuća knjiga. U fondu knjižnice bilo je i mnogo knjiga koje su nekim čudom preživjele tridesete godine 20. stoljeća kada su u Njemačkoj spaljivane knjige nenjemačkih autora. Poznato je i da je knjižnica bik izuzetno bogata knjigama iz Hrvatske. Imala je i raritetne knjige autora s naših prostora pisane u 17., 18., 19. stoljeću. "Danica Horvatska" i brojne druge novine i časopisi iz prošlih stoljeća, čije je sve brojeve pedantno čuvala ta knjižnica, izgubljeni su za javnost.
Još prije dvije i pol godine sva je knjižnička građa premještena u veliki podrum da čeka likvidaciju. S obzirom na to da je 1. srpnja 2009. o tome pisano i u njemačkom listu 'Frankfurter Rundschau', to je već onda trebalo biti alarmno svjetlo da se hrvatska Vlada angažira oko spašavanja dragocjenog fonda te knjižnice.
Ali tadašnja hrvatska premijerka, premda inače rado govori o hrvatskoj kulturi, nije u susretima s kancelarkom Angelom Merkel potezala pitanje sudbine knjiga u Frankfurtu. Godinu 2012. knjige nisu dočekale. Akcijom čišćenja podruma zadnjih dana prošle godine sve su likvidirane.
Svakom čitatelju pri zdravoj pameti citirani članak nepobitno bi trebao pokazati dvije stvari:
Multikulturalnost Europske Unije (ne Europe) i država ujedinjenih u tu birokratsku tvorevinu bila je zanimljiva tako dugo dok im nije stvarala probleme i dok je s njom kao zastavom mogla mahati pred neobrazovanim pukom. Onog trenutka kada je multikulturalnost postala opasnost za političke, bankarske i kapitalističke mogule, oni su je odlučili eliminirati. Jer njima ne odgovara različitost. Njima treba samo jedno, oni vide u Europskoj Uniji (ne u Europi) samo jedno: stroj za proizvodnju PROFITA.
Drugo: sva ova kuknjava i naricanje u spomenutom pamfletu o tome hoće li ili neće ulazak u Europsku Uniju (ne u Europu, u njoj smo već stoljećima unatoč i usprkos balkanolozima), pa i inače u talambasanju naših dičnih rodoljuba, pokazuje se, u svjetlu ovog članka, kao čista frazeologija, čisto prenemaganje, čista demagogija.
Jer ako je točno što autorica spomenutog članka piše: 'Imala je i raritetne knjige autora s naših prostora pisane u 17., 18., 19. stoljeću. "Danica Horvatska" i brojne druge novine i časopisi iz prošlih stoljeća, čije je sve brojeve pedantno čuvala ta knjižnica, izgubljeni su za javnost'., onda se ozbiljno postavlja pitanje kakvu i koliku brigu o našem nacionalnom identitetu vodi naša vlada (vode naše vlade) u kojoj se svi članovi redom (naročito u prošloj) svaki put kad se svira himna hvataju za junačke prsi, ali ih spašavanje blaga koje POTVRĐUJE naš nacionalni identitet mnogo više od, ionako tuđicama zagađenog jezika kojeg i dalje nazivamo – hrvatskim, ni najmanje ne zanima.
Eto tako misli jedan agnostik i hrvat (namjerno s malim 'h') koja se ne smatra nacionalistom, već svoj stav prema svom narodu izražava običnim malim stihoklepstvom:
„U boj, u boj za narod svoj,
svatko pri tom na način svoj!“
srijeda, 11.01.2012.
Tko čeka dočeka (za Fra Gavuna)
…ili nikada nije kasno.
Ne znam, čak bih mogao reći da ne vjerujem, sjećaš li se mog posta s prošlogodišnje prvomajske svetkovine i svog komentara na taj post kojeg citiram:
Biti iskren ovo mi lijepo izgleda...nadam se da će se ipak praznik rada očuvati, zavrijedio je to!
Tamo je na obali postavljena aluminijska skulptura "razvijeni cvijet" kipara Svana Reidla a moj zadatak je bio to izraditi. Pozdrav!
Komentar je za mene bio ugodno iznenađenje, pa sam 'brzopleto' ne razmišljajući previše odgovorio slijedeće:
@fra
Daj naj! Zaista?
No ja tu skulpturu poznajem kao "labudovi", na njoj piše grafit "ocvali komunizam". Kad si ga posljednji put imao prilike vidjeti? Slijedeći put kad budem na Dravi ću ga snimiti i objaviti na svom postu.
Mnogo sam puta poslije toga sa suprugom šetao uz Dravu i svaki put, ugledavši spomenik, sjetio se svog obećanja. No kako je vrijeme prolazilo ostalo je sjećanje samo na obećanje, ali sam zaboravio kome sam to obećao. Uz to nikada mi se nije posrećilo da uz sebe imam bilo kakav 'uređaj' za snimanje iako ih imam fala Bogu cijelu hrpu kod kuće.
A onda se ipak posrećilo: opet smo jednom bili na šetnji, bilo je lijepo vrijeme, u džepu sam imao mobitel s kamerom. Sjetih se danog obećanja, no kome sam ga dao još je uvijek bilo obavijeno tamom. Bilo je to 18.12. prošle godine.
Danas sam snimke prebacio na laptop i odlučio otkriti 'tajanstvenu' osobu kojoj sam obećanje dao, sjetivši se da je to bio komentar upravo na prvomajski post. Iskreno priznajem da sam bio iznenađen otkrivši da si to ti. Meni su se u glavi vrtjela neka druga imena. Pa evo, ispunjavam obećanje prema staroj poslovici: nikada nije kasno za dobro djelo !
Ne znam kako je izgledao spomenik, kojeg sam čim sam ga ugledao, nazvao 'labudovi' (vjerojatno zbog uvijek prisutnih labudova na rijeci) dok je bio nov. Prvi puta kad sam se susreo s njim on je već služio kao 'oglasna ploča' za iskazivanje političkih i inih stavova posjetitelja koji umjesto kulture sobom nose sprejeve. Prvo 'tumačenje' svrhe spomenika, vjerojatno odmah nakon domovinskog rata: „Ocvali komunizam“.
Kad je ugašen/bankrotirao nogometni klub „Varteks“ na jednom od 'labudova' ('cvijeta' ako to spomenik predstavlja kako ti tvrdiš) pojavio se 'sportski izričaj' razočaranih navijača.
A posljednji (vidi se da je najsvježiji) pojavio se natpis koji obznanjuje što jedan dio puka uz Dravu misli o stranci koja je upravo sišla s vlasti.
Nastavak slijedi ovisno o razvoju događanja u sportu i politici . Ima još slobodnih 'labudova'/'cvjetova'. A mogu se i prebojiti stare poruke.
ponedjeljak, 09.01.2012.
EU fondovi i 'Tomislav pivo'
Sjedim u kafiću u Samoboru čekajući da mi konobarica donese 'tomicu'. Uz mene na stolici ugledam tabloid '24 sata', novine širokih narodnih masa, polupismenih, koji će za nepuna dva tjedna odlučivati o sudbini Hrvatske. Posežem za njima i listam. Polovica stranica nedostaje. Moj pogled pada na stranicu na kojoj je slika dviju glava, jedne pokraj druge. Nova ministrica vanjskih poslova&ostalog Vesna Pusić i odmah uz nju zalijepljena glava jednog od gubitnika proteklih izbora (meni inače simpatičnog političara premda ne dijelim njegova politička uvjerenja) Nevena Srba.
S lijeve strane Pusićkine glave kočoperi se veliko 'ZA', a ispod toga pobrojane tri točke koje bi prema mišljenju spomenute političarke trebali biti 'neoborivi' razlozi zbog čega Hrvatska treba ući u EU-u. Evo tih točaka:
1. Reforme će se brže provoditi.
2. Dobit ćemo novac iz Fondova.
3. Nema više carina.
S desne strane glave Nevena Srba stoji krupno 'NE', a ispod tri točke zbog kojih je gubitnik protiv:
1. Ne u još jedan savez.
2. Fondovi ne omogućuju brži razvoj.
3. Ne biramo projekte koje želimo financirati.
Konobarica je u međuvremenu donijela 'tomicu' i odgovarajuću čašu koja mi je već odavno zapela za oko. Natočih pivo, gusta smećkasta pjena gotovo se prelila preko ruba češe pa se brzo prignah da mi ne iscuri ni kap 'plemenite' tekućine 'kraljevskog piva'.
Pijuckajući pomalo pivo počeh razmišljati o tome kako je sve relativno. Ne mogu ne priznati da mi 'generalna linija' stranke koju predstavlja N. Srb, nije po volji. Više sam sklon onome što predstavlja (ne ono što ja mislim da bi trebala biti) stranka/koalicija kojoj pripada V. Pusić. No jednako tako moram priznati da su mi stavovi u ovom konkretnom slučaju, ulasku Hrvatske u EU, koje zastupa N. Srb bliži nego oni koje propagira V. Pusić (u posljednje vrijeme, u kompi s ostalim eurofilski naklonjenim političarima, izrazito idiotskim reklamnim porukama).
Neću detaljno secirati ni jednu od ovih šest točaka. Moj mišljenje glede ulaska Hrvatske u EU-u detaljno sam prikazao u seriji postava na sajtu 'Nova Politika', a sada u proširenoj i dopunjenoj seriji na mojem osobnom sajtu. Tko se želi upoznati s razlozima zašto sam protiv ulaska u EU-u može to pročitati vrlo detaljno u spomenutom serijalu.
Ipak, iznijet ću u ovom postu sasvim kratko što mislim o ovih šest točaka koje sam citirao.
V. Pusić
Točka 1. – Znači li ta tvrdnja da mi, Hrvati, nismo u stanju provesti potrebne (a potrebne su) reforme u upravljanju državom a da nam stalno netko ne prijeti 'bičem'? Ako nismo zašto već tisuću godina vodimo ratove za samostalnu državu, a kad ih dobijemo odmah brže bolje uletimo u novu asocijaciju?
Točka 2. – Čim netko od eurofila zine iz ustiju mu ispadaju Fondovi. Na stranu hoćemo li ih dobiti ili ne, ali zar zaista moramo ući u asocijaciju kojoj je jedini cilj - profit bankarskog sustava, da bi dobili Fondove koji će potrajati, u najboljem slučaju, desetak godina i koje ćemo moći potrošiti samo za ono za što ćemo dobiti odobrenje od EU-birokrata.
Točka 3. – Točno, neće biti carina. No to će pogodovati samo i isključivo uvozničkim lobijima (i danas uvozimo jabuke i kruške iako bi ih mogli sami proizvoditi) i općoj potrošni (kupovat ćemo automobile bez carine: čije automobile?). Usput: kako to da je kineska roba koja nije oslobođena carina ni u jednoj zemlji preplavila svijet?
N. Srb
Točka 1. – Slažem se i ujedno postavljam pitanje: zašto smo izašli iz jedne asocijacije u kojoj smo bili druga republika po industrijskom potencijalu, prva u turističkoj djelatnosti, prva po deviznom priljevu od 'gasarbajtera' i činili petinu stanovništva, da bi nakon dvadesete godina krvavo stečene samostalnosti ušli u asocijaciju u kojoj ćemo činiti 1% pučanstva, gdje će sav devizni priljev od turizma odlaziti u ruke vlasnika (a bit će sigurno stranci) i gdje naše upropašteno gospodarstvo nema šanse da proizvodi ni žnirance/pertle za cipele, a kamo li cipele.
Točka 2. – Slažem se. Fondovi sami po sebi ne omogućuju brži razvoj ako se ih ne koristi svrsishodno. Imali smo mi dovoljno i vlastitog novca samo smo ih, na primjer, potrošili u sanaciju banaka i onda ih, te banke, prodali za petnaesterostruku manju cijenu nego što je iznosio uloženi novac. Ima toga još, ali rekoh samo kratki komentar.
Točka 3. – Slažem se. Ako netko nekome daje svoj novac (točnije novac svojih poreznih obveznika) onda će on tražiti da se taj novac uloži u poslove koje on odobri. A to sigurno neće biti poslovi u interesu hrvatske države već svjetskog globalnog financijskog sustava. I naravno poslovi kojima nećemo konkurirati privredi zemlje koja novac daje.
Popih pivo i zagledah se u lijepo dizajniranu čašu.
„Gospođo, - obratih se konobarici – koliko ću platiti ako razbijem čašu?“
„Ovisi je li slučajno ili namjerno“, odgovori ona uz lukavi osmjeh.
„Pa ne bih je zaista razbio, već bi je uzeo, sviđa mi se.“
„Znam na što ste mislili, no ne dolazi u obzir!“ odgovori konobarica uz osmjeh i ode svojim poslom.
* * *
„Znam na što ste mislili“, reče uz osmijeh EU-birokrata koji dodjeljuje Fondove, „ali to ne dolazi u obzir.“
I zatvori 'pipu'.
četvrtak, 05.01.2012.
Požar u bolnici
Jučer bijah na kontroli glede a u svezi 'pumpe', t.j. srca.
Bio sam drugi na redu.
Ispred mene, to sam kasnije saznao u kratkom razgovoru s njom, gospođa od 48 godina. Nakon što nam je sestra očitala EKG sjeli smo u hodnik da pričekamo doktora. Iako nisam imao namjeru započeti konverzaciju (uzeh čitati 'Filozof igra nogomet' Viktora Žmegača, najnovija zbirka eseja) gospođa je započela razgovor pitanjem kakve imam probleme. Nevoljko (ne volim razgovore o bolesti s pacijentima) zbog pristojnosti i lijepog odgoja na trenutak sam prestao čitati i odgovorio joj da se sa srcem 'bavim' već sedamnaest godina. Na što je ona pridodala da se ona srcem 'bavi' otkako se rodila. Od rođenja ima, naime, neku manu na glavnoj srčanoj arteriji (kao ljušti joj se žila) i od rođenja je pod kontrolom kardiologa. Danas se, kaže, to rješava operacijom na dojenčetu. Naravno u njezino vrijeme toga nije bilo.
Nakon desetak minuta ugasilo se svjetlo da bi se vrlo brzo jedan dio svjetiljaka ponovo upalio. Odmah mi je bilo jasno da je napajanje prebačeno na DEA. Uto se pojavila sestra i obavijestila nas da je izbio požar u trafostanici i da ne znaju hoće li i kada doktori ordinirati.
Ne znam kako je gospođa s kojom sam konverzirao zaključila da me to na neki način razljutilo jer nisam pokazivao, barem ja mislim, nikakve vanjske znakove, no rekla je:
„Nemojte se nervirati kaj bute morali čekati.“
„Ne nerviram se, gospođo, što moram čekati. Čekao smrt ovdje u čekaonici ili doma sasvim mi je svejedno. A važnijeg posla i onako više nemam. Nervira me što bolnica nema adekvatno riješene elektroinstalacije za slučaj nestanka napajanja iz javne mreže.“
Na primjer dvostrano napajanje, pomislio sam, ali to joj nisam rekao. Vjerojatno i onako ne bi shvatila o čemu se radi. (Moj poznati 'tramvajski sindrom'.)
Prošlo je neko vrijeme i pojavio se doktor. On je prvotno radio i Čakovečkoj bolnici, pa je otišao u 'Polikliniku Sunce' (privatna poliklinika) u Varaždinu gdje i stanuje a sada se vratio u Čakovečku bolnicu. Ja sam ga 'pratio' na njegovom putu. Razlog povratka je, tako mi je osobno rekao spominjući mogućnost povratka, što je tamo imao samo ovakve slučajeve kao što sam ja, tj. 'zdrave' pa mu rad nije bio zanimljiv. Na pitanje tko ga mijenja u 'Suncu' odgovorio je da se 'krpaju'. Nemaju stalnog kardiologa. Nema ih na 'tržištu'! Za razliku od borokrata.
Krenuo je prema ambulanti govoreći: „Primit ću samo one koji imaju prethodnu dokumentaciju jer nam ne rade računala pa nemam uvid u stanje pacijenata.“ U tom me trenutku ugledao i pozvao: „S. dođite, Vas znam!“
Ušao sam u ambulantu i, na njegovu primjedbu kako im je ispao sustav i da je dobro što imam dokumentaciju iz 'Sunca', dodao:
„Sve ustanove koje imaju mrežu kompjutora trebali bi imati instalacije s besprekidnim napajanjem tako da ispad mreže ne dovodi do pada sustava.“
„Problem je u našem serveru. Toliko je star da ispada i kad nema prekida struje a kamo li kod prekida,“ odgovorio je i nastavio „što ima kod vas novog?“
„Ništa posebno, gotovo da bih najiskrenije rekao, htio sam vas vidjeti i poželjeti Vam sretnu Novu. A prošlo je i šest mjeseci kako sam posljednji put bio kod Vas. Usput da Vam kažem, prije ovih praznika rekoh supruzi da bih najradije došao do Vas da me primite na desetak dana u bolnicu kako bih se odmorio od okoline.“
„Nema problema, to mogu srediti ako Vam se baš sviđa. No ne vjerujem da bi baš bili zadovoljni. Eto noćas nam je, valjda zbog južine, troje umrlo. Jedan je došao sa dušom na jeziku. Prije par godina doživio je teški infarkt, spasili smoga, rekli da prestane pušiti i da bi bilo dobro da ode na operaciju. Pušiti nije prestao, na operaciju nije htio. Šezdeset dvije godine. Nije uzimao redovito propisane lijekove i neki dan doživio je nova dva srčana udara. Noćas je preminuo.“
Šutio sam, nisam mu htio reći da mene smrt, naročito nekog iznad određenog broja godina (da ne preciziram koliko) i ne pogađa toliko koliko život koji živim i kojim sam okružen.
I onda je obavio 'klasičan' pregled, stetoskop, pipanje, mjerenje tlaka pa sjeo za kompjutor i napisao amnezu s napomenom da se javim na šalter i ugovorim ultrazvuk i detaljni pregled s krvnom slikom za slijedeći put. Pomislio sam, ako opet ne nestane struje.
Naravno termin nisam mogao dobiti jer su server i sestrin kompjuter izvan uporabe. Tako je to s modernom opremom: kad nestane struje možeš se s njom igrati crnaca u tunelu. A ljudi se bune da je struja preskupa.
Tarifa za mobitel, e, ona nije.
