...ovo je reklama u našim novinama za one koji govore 'hrvatskim' jezikom
U knjižici pamfleta pod rednim brojem 2, „Mitovi i legende o ulasku u EU-u“, s podnaslovom „Ulaskom u EU izgubit ćemo nacionalni identitet“, s kojom se (knjižicom) bavim već više od pola godine pokazujući kako je u njoj izneseno čista blasfemija, a koju uz „Mali leksikon europskih integracija“ i „Od polja do tanjura – Sigurna hrana za europske potrošače“ u 'finišu' demo(n)kratskog informiranja puka ZAŠTO I ZBOG ČEGA bi Hrvatska, a s njom i puk TREBALI ući u EU-u, između ostalog piše:
'Sama Europska unija promiče raznolikost nacionalnih identiteta država članica kao jednu od svojih najviših vrednota. O tome svjedoči i geslo Europske unije „Ujedinjeni u različitosti“'.
Svojevremeno sam na blogu Nova politika, a posljednjih dana na svom novootvorenom sajtu, objavio analizu spomenutog pamfleta, a sada ga dopunjujem novim spoznajama koje sam stekao neki dan čitajući članak u 'Jutarnjem listu'.
Kad je u njemačkoj pokrajini Hessen pobijedila na izborima stranka Angele Merkel (CDU), jedan od poteza te vlade bilo je ukidanje studija slavistike, afrikanistike i turkologije na Frankfurtskom sveučilištu. Fakultetsku zgradu u kojoj su se studirali nabrojani smjerovi rektorat je potom prodao investitorima koji su je srušili i sagradili nešto drugo. Namjera konzervativne vlade bila je da na taj način ubrzaju asimilaciju stranaca.
U tom najmultikulturnijem gradu Njemačke slavistiku je studiralo čak nekoliko stotina studenata. Grad u kojem se svake godine održava najveći sajam knjiga u svijetu imao je i veliku slavističku knjižnicu s više od sto tisuća knjiga. U fondu knjižnice bilo je i mnogo knjiga koje su nekim čudom preživjele tridesete godine 20. stoljeća kada su u Njemačkoj spaljivane knjige nenjemačkih autora. Poznato je i da je knjižnica bik izuzetno bogata knjigama iz Hrvatske. Imala je i raritetne knjige autora s naših prostora pisane u 17., 18., 19. stoljeću. "Danica Horvatska" i brojne druge novine i časopisi iz prošlih stoljeća, čije je sve brojeve pedantno čuvala ta knjižnica, izgubljeni su za javnost.
Još prije dvije i pol godine sva je knjižnička građa premještena u veliki podrum da čeka likvidaciju. S obzirom na to da je 1. srpnja 2009. o tome pisano i u njemačkom listu 'Frankfurter Rundschau', to je već onda trebalo biti alarmno svjetlo da se hrvatska Vlada angažira oko spašavanja dragocjenog fonda te knjižnice.
Ali tadašnja hrvatska premijerka, premda inače rado govori o hrvatskoj kulturi, nije u susretima s kancelarkom Angelom Merkel potezala pitanje sudbine knjiga u Frankfurtu. Godinu 2012. knjige nisu dočekale. Akcijom čišćenja podruma zadnjih dana prošle godine sve su likvidirane.
Svakom čitatelju pri zdravoj pameti citirani članak nepobitno bi trebao pokazati dvije stvari:
Multikulturalnost Europske Unije (ne Europe) i država ujedinjenih u tu birokratsku tvorevinu bila je zanimljiva tako dugo dok im nije stvarala probleme i dok je s njom kao zastavom mogla mahati pred neobrazovanim pukom. Onog trenutka kada je multikulturalnost postala opasnost za političke, bankarske i kapitalističke mogule, oni su je odlučili eliminirati. Jer njima ne odgovara različitost. Njima treba samo jedno, oni vide u Europskoj Uniji (ne u Europi) samo jedno: stroj za proizvodnju PROFITA.
Drugo: sva ova kuknjava i naricanje u spomenutom pamfletu o tome hoće li ili neće ulazak u Europsku Uniju (ne u Europu, u njoj smo već stoljećima unatoč i usprkos balkanolozima), pa i inače u talambasanju naših dičnih rodoljuba, pokazuje se, u svjetlu ovog članka, kao čista frazeologija, čisto prenemaganje, čista demagogija.
Jer ako je točno što autorica spomenutog članka piše: 'Imala je i raritetne knjige autora s naših prostora pisane u 17., 18., 19. stoljeću. "Danica Horvatska" i brojne druge novine i časopisi iz prošlih stoljeća, čije je sve brojeve pedantno čuvala ta knjižnica, izgubljeni su za javnost'., onda se ozbiljno postavlja pitanje kakvu i koliku brigu o našem nacionalnom identitetu vodi naša vlada (vode naše vlade) u kojoj se svi članovi redom (naročito u prošloj) svaki put kad se svira himna hvataju za junačke prsi, ali ih spašavanje blaga koje POTVRĐUJE naš nacionalni identitet mnogo više od, ionako tuđicama zagađenog jezika kojeg i dalje nazivamo – hrvatskim, ni najmanje ne zanima.
Eto tako misli jedan agnostik i hrvat (namjerno s malim 'h') koja se ne smatra nacionalistom, već svoj stav prema svom narodu izražava običnim malim stihoklepstvom:
„U boj, u boj za narod svoj,
svatko pri tom na način svoj!“
Post je objavljen 12.01.2012. u 15:27 sati.