semper contra
ponedjeljak, 09.01.2012.
EU fondovi i 'Tomislav pivo'
Sjedim u kafiću u Samoboru čekajući da mi konobarica donese 'tomicu'. Uz mene na stolici ugledam tabloid '24 sata', novine širokih narodnih masa, polupismenih, koji će za nepuna dva tjedna odlučivati o sudbini Hrvatske. Posežem za njima i listam. Polovica stranica nedostaje. Moj pogled pada na stranicu na kojoj je slika dviju glava, jedne pokraj druge. Nova ministrica vanjskih poslova&ostalog Vesna Pusić i odmah uz nju zalijepljena glava jednog od gubitnika proteklih izbora (meni inače simpatičnog političara premda ne dijelim njegova politička uvjerenja) Nevena Srba.
S lijeve strane Pusićkine glave kočoperi se veliko 'ZA', a ispod toga pobrojane tri točke koje bi prema mišljenju spomenute političarke trebali biti 'neoborivi' razlozi zbog čega Hrvatska treba ući u EU-u. Evo tih točaka:
1. Reforme će se brže provoditi.
2. Dobit ćemo novac iz Fondova.
3. Nema više carina.
S desne strane glave Nevena Srba stoji krupno 'NE', a ispod tri točke zbog kojih je gubitnik protiv:
1. Ne u još jedan savez.
2. Fondovi ne omogućuju brži razvoj.
3. Ne biramo projekte koje želimo financirati.
Konobarica je u međuvremenu donijela 'tomicu' i odgovarajuću čašu koja mi je već odavno zapela za oko. Natočih pivo, gusta smećkasta pjena gotovo se prelila preko ruba češe pa se brzo prignah da mi ne iscuri ni kap 'plemenite' tekućine 'kraljevskog piva'.
Pijuckajući pomalo pivo počeh razmišljati o tome kako je sve relativno. Ne mogu ne priznati da mi 'generalna linija' stranke koju predstavlja N. Srb, nije po volji. Više sam sklon onome što predstavlja (ne ono što ja mislim da bi trebala biti) stranka/koalicija kojoj pripada V. Pusić. No jednako tako moram priznati da su mi stavovi u ovom konkretnom slučaju, ulasku Hrvatske u EU, koje zastupa N. Srb bliži nego oni koje propagira V. Pusić (u posljednje vrijeme, u kompi s ostalim eurofilski naklonjenim političarima, izrazito idiotskim reklamnim porukama).
Neću detaljno secirati ni jednu od ovih šest točaka. Moj mišljenje glede ulaska Hrvatske u EU-u detaljno sam prikazao u seriji postava na sajtu 'Nova Politika', a sada u proširenoj i dopunjenoj seriji na mojem osobnom sajtu. Tko se želi upoznati s razlozima zašto sam protiv ulaska u EU-u može to pročitati vrlo detaljno u spomenutom serijalu.
Ipak, iznijet ću u ovom postu sasvim kratko što mislim o ovih šest točaka koje sam citirao.
V. Pusić
Točka 1. – Znači li ta tvrdnja da mi, Hrvati, nismo u stanju provesti potrebne (a potrebne su) reforme u upravljanju državom a da nam stalno netko ne prijeti 'bičem'? Ako nismo zašto već tisuću godina vodimo ratove za samostalnu državu, a kad ih dobijemo odmah brže bolje uletimo u novu asocijaciju?
Točka 2. – Čim netko od eurofila zine iz ustiju mu ispadaju Fondovi. Na stranu hoćemo li ih dobiti ili ne, ali zar zaista moramo ući u asocijaciju kojoj je jedini cilj - profit bankarskog sustava, da bi dobili Fondove koji će potrajati, u najboljem slučaju, desetak godina i koje ćemo moći potrošiti samo za ono za što ćemo dobiti odobrenje od EU-birokrata.
Točka 3. – Točno, neće biti carina. No to će pogodovati samo i isključivo uvozničkim lobijima (i danas uvozimo jabuke i kruške iako bi ih mogli sami proizvoditi) i općoj potrošni (kupovat ćemo automobile bez carine: čije automobile?). Usput: kako to da je kineska roba koja nije oslobođena carina ni u jednoj zemlji preplavila svijet?
N. Srb
Točka 1. – Slažem se i ujedno postavljam pitanje: zašto smo izašli iz jedne asocijacije u kojoj smo bili druga republika po industrijskom potencijalu, prva u turističkoj djelatnosti, prva po deviznom priljevu od 'gasarbajtera' i činili petinu stanovništva, da bi nakon dvadesete godina krvavo stečene samostalnosti ušli u asocijaciju u kojoj ćemo činiti 1% pučanstva, gdje će sav devizni priljev od turizma odlaziti u ruke vlasnika (a bit će sigurno stranci) i gdje naše upropašteno gospodarstvo nema šanse da proizvodi ni žnirance/pertle za cipele, a kamo li cipele.
Točka 2. – Slažem se. Fondovi sami po sebi ne omogućuju brži razvoj ako se ih ne koristi svrsishodno. Imali smo mi dovoljno i vlastitog novca samo smo ih, na primjer, potrošili u sanaciju banaka i onda ih, te banke, prodali za petnaesterostruku manju cijenu nego što je iznosio uloženi novac. Ima toga još, ali rekoh samo kratki komentar.
Točka 3. – Slažem se. Ako netko nekome daje svoj novac (točnije novac svojih poreznih obveznika) onda će on tražiti da se taj novac uloži u poslove koje on odobri. A to sigurno neće biti poslovi u interesu hrvatske države već svjetskog globalnog financijskog sustava. I naravno poslovi kojima nećemo konkurirati privredi zemlje koja novac daje.
Popih pivo i zagledah se u lijepo dizajniranu čašu.
„Gospođo, - obratih se konobarici – koliko ću platiti ako razbijem čašu?“
„Ovisi je li slučajno ili namjerno“, odgovori ona uz lukavi osmjeh.
„Pa ne bih je zaista razbio, već bi je uzeo, sviđa mi se.“
„Znam na što ste mislili, no ne dolazi u obzir!“ odgovori konobarica uz osmjeh i ode svojim poslom.
* * *
„Znam na što ste mislili“, reče uz osmijeh EU-birokrata koji dodjeljuje Fondove, „ali to ne dolazi u obzir.“
I zatvori 'pipu'.
