semper contra
četvrtak, 05.01.2012.
Požar u bolnici
Jučer bijah na kontroli glede a u svezi 'pumpe', t.j. srca.
Bio sam drugi na redu.
Ispred mene, to sam kasnije saznao u kratkom razgovoru s njom, gospođa od 48 godina. Nakon što nam je sestra očitala EKG sjeli smo u hodnik da pričekamo doktora. Iako nisam imao namjeru započeti konverzaciju (uzeh čitati 'Filozof igra nogomet' Viktora Žmegača, najnovija zbirka eseja) gospođa je započela razgovor pitanjem kakve imam probleme. Nevoljko (ne volim razgovore o bolesti s pacijentima) zbog pristojnosti i lijepog odgoja na trenutak sam prestao čitati i odgovorio joj da se sa srcem 'bavim' već sedamnaest godina. Na što je ona pridodala da se ona srcem 'bavi' otkako se rodila. Od rođenja ima, naime, neku manu na glavnoj srčanoj arteriji (kao ljušti joj se žila) i od rođenja je pod kontrolom kardiologa. Danas se, kaže, to rješava operacijom na dojenčetu. Naravno u njezino vrijeme toga nije bilo.
Nakon desetak minuta ugasilo se svjetlo da bi se vrlo brzo jedan dio svjetiljaka ponovo upalio. Odmah mi je bilo jasno da je napajanje prebačeno na DEA. Uto se pojavila sestra i obavijestila nas da je izbio požar u trafostanici i da ne znaju hoće li i kada doktori ordinirati.
Ne znam kako je gospođa s kojom sam konverzirao zaključila da me to na neki način razljutilo jer nisam pokazivao, barem ja mislim, nikakve vanjske znakove, no rekla je:
„Nemojte se nervirati kaj bute morali čekati.“
„Ne nerviram se, gospođo, što moram čekati. Čekao smrt ovdje u čekaonici ili doma sasvim mi je svejedno. A važnijeg posla i onako više nemam. Nervira me što bolnica nema adekvatno riješene elektroinstalacije za slučaj nestanka napajanja iz javne mreže.“
Na primjer dvostrano napajanje, pomislio sam, ali to joj nisam rekao. Vjerojatno i onako ne bi shvatila o čemu se radi. (Moj poznati 'tramvajski sindrom'.)
Prošlo je neko vrijeme i pojavio se doktor. On je prvotno radio i Čakovečkoj bolnici, pa je otišao u 'Polikliniku Sunce' (privatna poliklinika) u Varaždinu gdje i stanuje a sada se vratio u Čakovečku bolnicu. Ja sam ga 'pratio' na njegovom putu. Razlog povratka je, tako mi je osobno rekao spominjući mogućnost povratka, što je tamo imao samo ovakve slučajeve kao što sam ja, tj. 'zdrave' pa mu rad nije bio zanimljiv. Na pitanje tko ga mijenja u 'Suncu' odgovorio je da se 'krpaju'. Nemaju stalnog kardiologa. Nema ih na 'tržištu'! Za razliku od borokrata.
Krenuo je prema ambulanti govoreći: „Primit ću samo one koji imaju prethodnu dokumentaciju jer nam ne rade računala pa nemam uvid u stanje pacijenata.“ U tom me trenutku ugledao i pozvao: „S. dođite, Vas znam!“
Ušao sam u ambulantu i, na njegovu primjedbu kako im je ispao sustav i da je dobro što imam dokumentaciju iz 'Sunca', dodao:
„Sve ustanove koje imaju mrežu kompjutora trebali bi imati instalacije s besprekidnim napajanjem tako da ispad mreže ne dovodi do pada sustava.“
„Problem je u našem serveru. Toliko je star da ispada i kad nema prekida struje a kamo li kod prekida,“ odgovorio je i nastavio „što ima kod vas novog?“
„Ništa posebno, gotovo da bih najiskrenije rekao, htio sam vas vidjeti i poželjeti Vam sretnu Novu. A prošlo je i šest mjeseci kako sam posljednji put bio kod Vas. Usput da Vam kažem, prije ovih praznika rekoh supruzi da bih najradije došao do Vas da me primite na desetak dana u bolnicu kako bih se odmorio od okoline.“
„Nema problema, to mogu srediti ako Vam se baš sviđa. No ne vjerujem da bi baš bili zadovoljni. Eto noćas nam je, valjda zbog južine, troje umrlo. Jedan je došao sa dušom na jeziku. Prije par godina doživio je teški infarkt, spasili smoga, rekli da prestane pušiti i da bi bilo dobro da ode na operaciju. Pušiti nije prestao, na operaciju nije htio. Šezdeset dvije godine. Nije uzimao redovito propisane lijekove i neki dan doživio je nova dva srčana udara. Noćas je preminuo.“
Šutio sam, nisam mu htio reći da mene smrt, naročito nekog iznad određenog broja godina (da ne preciziram koliko) i ne pogađa toliko koliko život koji živim i kojim sam okružen.
I onda je obavio 'klasičan' pregled, stetoskop, pipanje, mjerenje tlaka pa sjeo za kompjutor i napisao amnezu s napomenom da se javim na šalter i ugovorim ultrazvuk i detaljni pregled s krvnom slikom za slijedeći put. Pomislio sam, ako opet ne nestane struje.
Naravno termin nisam mogao dobiti jer su server i sestrin kompjuter izvan uporabe. Tako je to s modernom opremom: kad nestane struje možeš se s njom igrati crnaca u tunelu. A ljudi se bune da je struja preskupa.
Tarifa za mobitel, e, ona nije.
