Iz posta objavljenog na mom novom sajtu prenosim dio tamo objavljenom teksta koji mi se čini zgodnim objaviti kao posebni post uoči predstojeće 'izborne šutnje'. Hoće li je biti (?) jer za glasovanje na referendumu ne znam je li zakonom predviđena. A mi kao 'pravna' država ništa ne radimo mimo zakona. Čak ni suverenitet države ne prodajemo a da prije toga ne potpišemo nekakav dokument koji se danas zove Ugovor, nekada davno, 1102. godine Pacta conventa. Tekst prenosim iz knjige 'Hrvatske pravice' Petra Požara, vlastito izdanje 1990.
Poslije smrti posljednjeg hrvatskog vladara - Petra,
sklopljen je mir između Hrvata i Ugara, a Hrvati priznaju
ugarskog kralja Kolomana za svoga kralja.
Tim povodom potpisana je i - Pacta, koju
nazvaše kasnije - Pacta conventa.
PACTA CONVENTA
Kako i kojim se ugovorom predadoše Hrvati kralju ugarskomu. Koloman, Božjom milošću sin Vladislava, kralja ugarskoga, vladajući na mjestu svoga oca, a jer je bio veoma odvažan, odluči da čitavu Hrvatsku sve do mora dalmatinskoga, podloži pod svoju vlast. Dođe sa svojom vojskom do rijeke Drave. Hrvati pak čuvši za dolazak kraljev, sakupiše svoju vojsku i spremiše se na bitku. Kralj pak doznavši da su se Hrvati sakupili, pošalje svoje poslanike htijući s njima prijateljski pregovarati i sklopiti ugovor, kakav su oni željeli. Hrvati, saslušavši poruku gospodina kralja, sastavši se na skupštini svi skupa, prihvatiše i poslaše 12 plemenskih starješina od 12 hrvatskih plemena, i to župana Jurja od roda Kačića, župana Ugrina od roda Kukara, župana Mrmonju od roda Šubića, župana Pribislava od roda Čudomirovića, župana Jurja od roda Snačića, župana Petra od roda Karinjana i roda Lapčana, župana Pribislava od roda Poletčića, župana Obrada od roda Lačnićića, žpana Ivana od roda Jamometa, župana Miro(ne)ga od roda Tugomira.
Ovi, došavši k gospodinu kralju, iskazaše mu dužnu počast. Gospodin pak kralj, primivši ih poljupcem mira te dostojanstveno s njima postupajući, ovako se nagodiše: da će spomenuti sa svim svojim bližnjima uživati svoje posjede i imovinu u miru i bez smetnje; da nijedan od spomenutih rodova ni njegovi članovi nisu dužni spomenutomu kraljevskom veličanstvu plaćati porez ili dohodak, osim što su spomenuti dužni gospodinu kralju, kad netko navali na njegove granice, tad ako gospodin kralj pošalje po njih, dužni su tad poći s najmanje 10 oboružanih konjanika od svakog spomenutog roda do Drave na svoj trošak, odonud prema Ugarskoj na trošak gospodina kralja, i sve dok traje vojna moraju ostati. I tako bi urađeno godine Gospodnje 1102. itd.2
* * *
Ako malo 'dotjeramo' citirani dokument možemo ga, onako pola u šali pola u zbilji', nazvati:
PACTA CONVENTA XXI stoljeća
Kako i kojim se ugovorom predadoše Hrvati birokraciji europskoj. José Manuel Barroso, Božjom milošću sin X.Y-a, kralja Europske komisije, vladajući na mjestu svoga oca, a jer je bio veoma odvažan, odluči da čitavu Hrvatsku sve do mora dalmatinskoga, podloži pod svoju vlast. Dođe sa svojom birokracijom do rijeke Jadranskog mora. Hrvati pak čuvši za dolazak kraljev, sakupiše svoju vojsku i spremiše se na bitku. Kralj pak doznavši da su se Hrvati sakupili, pošalje svoje poslanike htijući s njima prijateljski pregovarati i sklopiti ugovor, kakav su oni željeli. Hrvati, saslušavši poruku gospodina kralja, sastavši se na Saboru svi skupa, prihvatiše i poslaše dvoje plemenskih starješina od dvoje hrvatskih plemena (HDZ i SDP), i to Premijerku Jadranku od roda Vlaisavljević i Predsjednika Ivu od roda Josipović.
Ovi, došavši k gospodinu kralju, iskazaše mu dužnu počast. Gospodin pak kralj, primivši ih poljupcem mira te dostojanstveno s njima postupajući, ovako se nagodiše: da će spomenuti sa svim svojim bližnjima uživati svoje posjede i imovinu u miru i bez smetnje; da nijedan od spomenutih rodova ni njegovi članovi nisu dužni spomenutomu kraljevskom veličanstvu plaćati porez ili dohodak, osim što su spomenuti dužni gospodinu kralju, kad netko navali na njegove granice, tad ako gospodin kralj pošalje po njih, dužni su tad poći s najmanje 100 oboružanih vojnika od svakog spomenutog roda do Jadranskog mora na svoj trošak, odonud prema Svijetu na trošak gospodina kralja, i sve dok traje vojna moraju ostati. I tako bi urađeno godine Gospodnje 2011.
* * *
A to što se Hrvati nisu mogli dogovoriti i između sebe i izabrati novu kraljevsku dinastiju narodne krvi (ili danas sami riješiti probleme) pokazuje da se Hrvati od tada do danas, kad opet nismo u stanju jedinstveno voditi ovu državu kroz Scile i Haridbe gospodarskog oceana, zaista ne mogu složiti ni o jednoj stvari pa makar to bio i suverenitet Hrvatske.
Pitam se na kraju: hoće li se 2899. godine naći neki daleki potomak Petra Požara koji će u vlastitom izdanju tiskati zbirku 'Hrvatske pravice' u trećem tisućljeću. Možda u njoj objavi i ovu varijantu 'Pacte convente'.
Post je objavljen 18.01.2012. u 22:01 sati.