Sa vremenom koji prolazi na leđima okružena sam asocijacijama... |
http://www.youtube.com/watch?v=R3Mk1PIB4ic |
na poslu je kao i u srednjoj.... |
preživjela sam glupi higijenski minimum |
Never feared for anything. |
|
Padallo & Polka u prepirci po 155 x put... |
|
Sinoćnje događaje neću opisivati,ne da mi se o tome...strah koji me prožeo dok smo se vozili Hitnom pomoći je bio ogroman i ne mogu ga ni racionalno objasniti...stvari su otišle k vragu...zauvijek... |
I know what's best for me but I want you instead...jako pametan stih za zadrte kao što je moja malenkost,naime nakon mjeseci udaranja glavom od zid(ae,sad shvaćam od kud mi sve one čvoruge)inspirirana riječima(ae,riječi život znače)prekinula sam tok negativne energije,dakle za sve one slobodne,emancipirane i neobuzdane koji toliko trube o slobodi,emancipaciji i neobuzdanosti mogu reći da je ovo uspješan početak nove lekcije i da,u pravu ste jer je ipak najvažnije na kraju jednostavno ostati svoj...kakva će nova lekcija biti ne znam,znam samo da više nisam ja ta koja traži TVOJE vrijeme...a ni NJEGOVE oči pune odobravanje u 4 ujutro dok pada kiša samo iznad moje glave...a bogme ni NJIHOVU samilost....od nedavno moje vrijeme,moje odobravanje i moja samilost...da,lijepo je biti slobodan...jedan strogi pogled plavih očiju prepun nevjerice na moje riječi slobodna sam,vraćam svoju volju,svoj život!su me malčice pokolebale ali samo na tren jer neću se više gubiti na taj način...ne zbog nekoga sa kim sam sretna svake prethodne godine i to kad ja progutam gomilu gluposti i pravim se slijepa...nisam to ja... |
|
I heard the sound of voices in the night, |
Here comes the rain |
Danas je nešt drukčiji dan,nea ništ što bi sav svijet slavio//dobro možda neovisnost Kosova,usput čestitam im na polu-dobivenoj bitci,nadam se da će je dobiti do kraja//...ali se sinoć dogodilo nešto što bi ja mogla proslaviti...taj događaj ili te riječi...što ako sam se predomislio?,nisam znala što reći osim oke,jutros je drugačije,jutros sam se ustala spokojna i znam što točno trea reći...nakon dugo vremena željenja,čežnje i puno,puno bijesa mene više nije briga...radi što hoćeš...nije mi smetalo čekanje,nije mi smetalo ljutiti se jer si nezreo i nemaš pojma o životu,nije mi čak smetalo ni silno zafrkavanje,ali mi je smetala činjenica da sam zbog tebe mogla izgubiti nešto puno vrijednije...ti si replika,isprazna replika nečega iz moje prošlosti,ne značiš mi ništa,mogu proći sve iz početka i dalje mi nećeš značiti ništa...priznajem jedan tvoj dio me očarao,no ostatak mi se nije svidio,ni najmanje...stoga nije sve oke,nije ni najmanje oke...slobodno idi...ako veći ideš na dno,mene nećeš povući sa sobom...kao što rekoh jednom davno mislim Drugu Pernaru Iste greške ne rade se dvaput stoga je vrijeme da ja poslušam isti savjet...bilo bi zanimljivo,ali ne hvala... |
Sutra je Uskrs i tak to pa ono da unaprijed čestitam ljudovima(i zvijerkama) sve najbolje za blagdane...prvo nas je Sv.Patrick jučer blagoslovio(a bogme bude i danas) zelenom(upravo tako )zelenom pivom,slika je zbilja ono prava...ak nekog zanima možda mu i kažem kak se dobiva.... |
Finac Kimi Räikkönen, vozač Ferrarija, ostvario je drugi trijumf u sezoni i 17 u karijeri pobijedivši u nedjelju na VN Španjolske. Utrku je nažalost obilježila teška nesreća njegovog sunarodnjaka Heikkija Kovalainena, kojem je u devetom zavoju 22. kruga pukla prednja lijeva guma nakon čega je pri punoj brzini izletio sa staze i udario u zaštitnu ogradu. Njegov McLaren-Mercedes bolid završio je ispod tog zida te je osoblju bilo potrebno nekoliko minuta da bi ga se izvuklo ispod tereta pod kojim se našao. Do kraja utrke je objavljeno kako je zdravstveno stanje Kovalainena stabilno, a scena je bila toliko zastrašujuća da je osoblje na stazi zaklonilo mjesto nesreće od gledatelja, dok se i redatelj odlučio ne prikazivati događanja oko Finca, sve tako dugo dok se nije uvjerio da je živ. Kako bilo, u nastavku utrke Brazilac Felipe Massa se pobrinuo da na stazi nadomak Barcelone Ferrari dođe do dvostrukoga slavlja, dok je Lewis Hamilton, Kovalainenov momčadski kolega, osvojio treće mjesto. Svjetski prvak Fernando Alonso (Renault) ostao je ponovo bez bodova zbog kvara na bolidu, dok su se već u drugom zavoju sudarili Sebastian Vettel i Adrian Sutil. |
...ne bojim se više da ću nešto upropastiti...sad je to postalo manje važno...shvatila sam što imam...što se dogodilo i zašto...sada me više nitko ne može kriviti...a i da misli mene više nije briga...NIJE ME BRIGA...radi što hoćeš...odlaziš...ostaješ...kako hoćeš...lijepo je bilo...zašto opet ovako težak post?jer mi se pišu teški postovi...krivim te...da...ja krivim tebe...zato što sam zakasnila....zato što si savršen...zar je bitno?...neću se boriti...neću se mješati...samo ću uživati...a zbilja uživam pokraj tebe...a ti to često ni ne vidiš...kako ti je to promaknulo?ne znaš?kako mi je to promaknulo?vjerovatno si gledao na drugu stranu kada sam ti negdje davno,davno,prije par godina pružila ruku...i sad shvaćam da si vjerovatno ono što ja trebam...pogrešno je,znam da je pogrešno...dvije tako različite sudbine...I will meet you in the next life, I promise you....where we can be together, I promise you...I will wait till then in heaven, I promise you...I promise, I promise....a dogodit će se možda i to jednog dana....otvorit ćeš oči i vidjeti mene kao i inače...i možda,tko zna možda se odlučiš više...a dotad...I will meet you in the next life, I promise you....where we can be together, I promise you...I will wait till then in heaven, I promise you...I promise, I promise....ti si moja inspiracija... |
|
|
ispričavam se...trebala sam obratiti više pažnje |
Kako je ludo kada život ponudi takvu nekakvu kašu koja nit se hladi nit se posebno grije,a opet uvijek je tu negdje na stolu... |
U ovakvom trenutku kada vas nečija smrt iznenadi teško je pronaći prikladne riječi...zato je lakše pustiti glazbi da obavi taj teški posao...stoga ostavljam samo riječi pjesme i misao na nesigurnost života.... |
Postoji osoba o kojoj želim pisati već poprilično dugo i nikako da se zapravo odvažim ali eto došao je i taj dan...Jason Newsted je rođen 4.ožujka,1963. u Battle Creeku u Michiganu.On je jedan od onih koji dok sviraju daju sve od sebe i uzevši u obzir njegovu karijeru u Metallici čak i više od sebe. |
e znam da je dosadno kad netko stalno piše al ono iam inspiracije pa rekoh pogleč mali ovo |
Things are not what they used to be |
|
Strijelci su zaljubljiva bića,lako zavole nešto/nekoga i to je činjenica koju sam dugo izbjegavala raspraviti sama sa sobom.Često dopustim da zavolim nekoga kome baš i nie mjesto u mom životu,u tim situacijama znam da riskiram ali nie svaki taj rizik nužno loš.Svi smo različiti,čemu trpanje u kalupe?Ok,tream nešt srodnije sebi,ali ne tražim svoju repliku,barem ne u njemu,ti si mi dobar ovakav kakav jesi...Što se tiče priče o...prošlo je,hm,ne znam ni ja koliko vremena od kad sam mu zadnji put rekla da ga iskreno volim...ne sjećam se čak ni kad je zadnji put preko mojih usana prešlo ono manje iskreno volim te...mi nismo zajedno i nie me čak ni briga zbog toga...rekla sam da postajem polagano ravnodušna i to se dogodilo.On više nie dio moga života i tako mi je laknulo na kraju svega pošto sada vidim što sam sve propustila izigravajući ono što nisam.Mene se ne može mjenjati,ne na taj način....to je neoprostivo.Ne želim igrati ulogu koja me ubija...Sada si dopuštam ono svojstveno strijelcima...dopuštam nekome drugome da mi ugrize usnicu i obori me sa nogu osmjehom...situacija je rizična i svjesna sam da na poljima od snova ne možeš pustiti korjenje,ali na poljima od snova možeš odrijemati malo i krenuti dalje,nesputan okovima cirkusa u kakvom sam ja zamalo ostala zatočena...a i zabavno je ljubiti se sa ludim punkerom |
Prije točno 19 godina na današnji datum na svijet je došlo jedno klupkasto čudo.Roditelji su joj dali ima Adriana i odmah joj objasnili da je život težak ali da ide lakše uz pojedine male stvari koje ga čine ljepšim...i tako se Ada odmah primila posla |
U posljednje vrijeme teško pronalazim nešto što me veseli,na normalne situacije obično reagiram preimpulzivno i na način na koji ne želim zapravo reagirati...imam osjećaj da tonem i da ne postoji nitko tko bi se sagnuo,primio me za ruku i izvukao van... |
U zadnje vrijeme se vraćam korjenima,ne znam još da li je to dobro ili loše...za sad je nekako još neutralno,pomalo se osjećam totalno van granica koje su mi prije bile sve,ali zasad još uvijek neutralno,samo branim ono do čega mi je stalo...opet sam u onoj staroj-dobroj fazi kad me za 90% toga nie briga ili ti ja sam trolll i radit ću što ja hoću i kad ja hoću,ako to podrazumjeva kopanje rupe usred šume,slušanje Sentenceda i ispijanje hektolitra pive,onda dobro,nek podrazumjeva...Nie kao da je nekog zapravo briga,al ono ak netko pomisli se petljat da to odmah srežem na početku...Što se tiče pojedinaca iz pojedinih "bendova" sa svojim upadicama i pričama... |
Već neko vrijeme mi se glavom mota pjesma Apocalyptice i Adama Gontiera-I don't care...ovaj put mi nie čak bilo previše ni do analiziranja kao po običaju,to je valjda jedna od onih tajanstvenih,suludih pjesama koje ti se zavuku u misli i tamo sjede i čekaju pravi trenutak dok ti ne pokažu zašto baš one...sinoć sam po prvi put shvatila zašto baš I don't care.Radi se o tome da se već neko vrijeme događa da pojedine stvari i ljude na neki način tjeram od sebe,ne dopuštam nikome da vidi što se događa i zbog toga osjećam grižnju savjesti,no jutros sam shvatila da neam zašto osjećati grižnju savjesti...jedino što sam željela je opet postati cijela,dopustiti si predah da se izgradim barem djelomično kao osoba i nakon skoro godinu dana agonije mogu napokon reći da su oni ožiljci koje sam zaradila boreći se odjednom za previše stvari i previše osoba jednostavno počeli zarastati...ne mogu reći da sam ja sada cjelovita osoba,ali mogu reći da sam barem na pravom putu da to pokušam biti ili se mogu barem pokušati približiti tomu.Da,ja sam sada na dobrom putu za to.Davajući tolike druge prilike uvijek bi me iznova povrijedili i sa vremenom sama sam izgubila vjerodostojnost...uvijek sam govorila da druga prilika ne postoji,toga sam se čvrsto držala,no na tren sam poželjela nešto drugačije i promjenila sam stranu...dopustila sam nekome drugu priliku,i treću,četvrtu,dvanestu,tridesetu i tako unedogled dok nisam shvatila da sam potpuno izgubljena u svim tim prilikama i da ne mogu.Kada sam potražila izlaz lupila su me vrata po nosu i to gadno,odjednom nisam imala pravo tražiti pomoć jer nisam vjerodostojna u svojim vlastitim riječima.Ispričavam se što u zadnje vrijeme odajem dojam hladnoće ili nečega sličnoga,nie mi to bila namjera ali ne mogu si više dopustiti pad...sa vremenom ću opet dati nekim ljudima drugu priliku,to je vjerovatno jače od mene ali za sada I don't care... |
a što reći...sa dolaskom sunčanih dana i moji postovi su postali prozračniji,to ne znači da sam prestala razmišljat o težim stvarima,sumornijim temama i sl. samo sam recimo prestala gnjaviti ljude toliko sa time ,ae a i ovakvi cukani dizajnići su zanimljiviji...enivej,di sam stala?a,da...sunce...hm,kad pogledam zapravo je fora kako vrijeme utječe na raspoloženje,npr.cjelu zimu su me mučile glavobolje,depresija,potištenost i sl.,a sad sa prvim zrakama sunca sve je to nestalo i ostalo mi je samo uživanje u toplini,glazbi i onom mom chupavom chudu...hehe,pervezno...a šta ćeš,život je takav...jedan dan si super,dugi nisi,treći si mrtav,četvrti si opet živ i tak cjeli tjedan,pa onda tjedan za tjednom i na kraju umreš,a baš morbidne ideje taj život...još jedna od morbidnih ideja je da samo u grobu nema snova...mislim da i onda čovjekove misli lete,to jednostavno mora biti tako...jer ako nemamo snova,ako naš tok misli prekida nešto tako banalno kao smrt,e onda smo baš u banani...jer ja se ne bih željela odreći snova,misli,onoga što čini moje ja i to radi toga što moram umrijeti,ma glupost,ne može to tako...a ne,ne,i ne...a i lutanja su čudna stvar,jednostavno obuješ starke i kreneš na put i baš te briga gdje ćeš završiti i onda završim tamo negdje...i nije mi krivo radi toga,samo ruksak na leđima sa Spužva Bobom,starke i kreneš na put...i završiš npr.iza gimne ili na rokiću i tak...a i moram prestat zafrkavat ljude sa Iron Maidenom,ja u biti njih zapravo poprilično volim,ima stvari koje su ono...život znače...ja dajem veliku važnost stvarima kao cjelini stoga tak pristupam i pjesmi i onda otkrijem nešto što savršeno funkcionira...ala kak sam ja izmješala ovaj post...mislim da je vrijeme da ga privedem kraju i obućem natrag svoju bjelu košuljicu i vratim se u svoju sobu,naime teta dr.Psihić je opet izgubila ključeve...ccc...a ja ih našao ,stoga ovaj...za kraj... |
Novi dizajn je tu i to sa vrlo dobrim razlogom pošto se za nekih 8 minuta vozi prvi slobodni trening za GP Velike Britanije...vremena sa tih slobodnih treninga nisu uvijek pokazatelj omjera prave snage na stazi jer se na njima zapravo tek podešava bolid ali povremeno netko zna iznenadit(što odličnim vremenom,što izljetanjem).Neću za sve počinjati novi post jer bi zatrpala vlastiti blog editor kratkim izvještajima-postovima za cjeli vikend,samo ću proširivat ovaj... |
*mogu reći da sam barem na pravom putu da to pokušam biti ili se mogu barem pokušati približiti tomu |
|
The bed I'm lying in is getting colder |
Ovih dana neam previše riječi za podjeliti sa drugima...a i ono malo misli što mi luta glavom većina ne bi shvatila,a ona nekolicina(čitaj-dvije osobe na planetu Zemlja,i jean zeleni lik sa Jupitera)koja bi to pokopčala ima važnijeg posla tako da se prepuštam po tko zna koji put jedinom pravom utočištu-glazbi,iako Mistreated nije zapravo stvar koja okupira 90%uma ili/ti ono malo sirotinje što posjedujem/pošto me ovih dana pere i Pain sa pjesmom Shut your mouth,tako da je ova neobična kombinacija Mistreated/Shut your mouth jedino čemu se istinski prepuštam...vama na sud prepuštam 3 verzije Mistreateda tj.Metallicu u San Diegu...potom Deep Purple i na kraju svega live izvedba Rainbowa iz ´77.godine... |
Po tko zna koji put ponavlja se isti scenarij...a mi opet igramo glavnu ulogu,prokletu ulogu,ulogu dvoje izgubljenih usred ničega...začarani krug,da baš to,začarani krug... |
Mrvicu nea sunca i sve ode k vragu...ali ne zadugo,nak,samo na tren se pogubiš i onda u jednom trenutku se sjetiš zašto neke stvari ne valjaju i sve je opet u redu...i natrag si za čas...kao kad si na rubu i samo malo pomicanje tijela prema natrag vraća svu ravnotežu...danas u razgovoru od 10min/ae hvala profačici što me pusti na wc / shvatila sam da nea smisla se zafrkavati,ok,teško je kontrolirati samog sebe ali ne toliko teško kao što je težak pad,a ja nisam posrnula u ovoj igri...nisam...i neću...stoga uživajte u svojim lažima,igricama,ljubavi,spletkama i čemu svemu ne...ja sam sretna tu gdje jesam i sa njim...eh još bih bila sretnija kad bi drug Precjednik mrdnuo bjelo dupe i učinio nešt po pitanju majce... |
Ovo nije apel,niti je nekakav poseban buntovnički čin...ovo sam jednostavno ja |
neću popravljati stvari...popravit ću sebe... |
Bezbroj puta se nađeš u situaciji da te ljudi sputavaju i govore ti što da radiš jer je njihov način jedini ispravan ali je li zaista tako?ako ne želim ići onda ne želim i nema te stvari na svijetu koja me može natjerati da odem...prkos?da,čisti prkos...ako sad popustim i dam tiranima dio svoje volje okupirat će mi cjelu dušu,malo po malo sve će mi oduzeti...tako to ide...i na kraju svega ostaje ti prazna ljuštura osobe koju si nekada poznavao i volio...dobrodošli u kratak pregled moje ljušture...da,da,to sam ja...isprazna,puka sjena nekadašnje osobe...zašto si to dozvoljavamo?jer su ljudi oko nas jači?ili jer smo mi ti koji s vremenom slabimo? |
apsolutno ništa... |
Talijanski Ferrari,najslavnija automobilska marka na svijetu,obilježila je jučer 110.godišnjicu rođenja svoga utemeljitelja Enza Ferrarija.Rodio se 18.veljače,1898. u Modeni,a poživio je čak 90 godina,pa je dugo uživao u slavi koju je marka sa njegovim imenom postigla.No,nije mu bilo lako ni jednostavno kao uostalom i svim drugim pionirima autoindustrije u početku 20.stoljeća.U automobilske se utrke Enzo zaljubio već kao desetogodišnjak,zahvaljujući ocu Alfredu,vlasniku ljevaonice i vlasniku prvog automobila u Modeni.U I. svjetskom ratu otac Alfredo i brat Dino su mobilizirani,a 1916.su obojica umrli od gripe.Dvije godine kasnije i Enzo je jedva ostao živ,pa je otpušten iz vojske.Protivno volji majke,otišao je u Milano i zaposlio se u automobilskoj tvornici CMN(Construzioni Maccyniche Nazionali),gdje je radio kao testni vozač.Uskoro je počeo voziti i utrke za Alfa Romeo.Nakon jedne pobjede u Ravenni 1923. upoznao je majku legendarnog zrakoplovnog asa grofa Francesca Baracce,u čijoj je postrojbi bio i pokojni brat Dino.Baraccina eskadrila je imala grb u obliku propetog konjića na žutom štitu,a Enzo je dobio odobrenje da taj grbi koristi na svojim autima. |
S obzirom da u mom razredu sjedi jeno čudesno biće koje nekak iam osjećaj da sam,hm,poprilično hm,zapostavila jer,a ne znam...često je to osjećaj da smetaš nekom,a i ona je poprilično ponekad suzdržana osoba pa reko...ajmo promjeniti stvari,ak već kužim nešt daj da to skužim do kraja(lol,ovo nie pervezno bez obzira što se tak čini ),dakle Ado ovaj dio posta je isključivo namjenjen da tebe natjera da se osmjehneš |
Everything I lose is just a piece of what there is |
S obzirom na veliku populaciju našega planeta uvijek se nađe budala koja mora vrtiti nešto svoje pri čemu vas uvjerava da ste pobrkani,smušeni ili jednostavno ludi iako ste vi čisto zdravo normalni sa pokojom razumljivom devijacijom.U duhu toga ovih dana u razredu vlada situacija slična onoj opisanoj u pjesmi |
Svi smo mi putnici,ljudsko biće je osuđeno na vječna lutanja i potrage bilo zbog potrebe sebe samih ili nekoga drugoga...ponekad se trudimo više,ponekad manje ali sva se lutanja svode na potragu za samim sobom bilo to u obliku vlastitog ideniteta ili one druge,bolje polovice... |
Postoji glazba,stihovi i note koje nas mogu oraspoložiti bez obzira na teškoće i probleme dana u kojem smo zapeli...za mene jedna od takvih je The train of angels od Joea Satriania,pjesma prepuna neke neobjašnjive energije koja jednostavno svakim novim akordom izvlači pozitivne misli...jedna od stvari koje joj mogu parirati bok uz bok je Feels like fire legendarnog Santane u duetu sa vjerovatno jednim od najboljih britanskih vokala ikad Dido Florian Cloud de Bounevialle O'Malley Armstrong ili ti jednostavno Dido,ova cura ima poprilično dugačko ime,ali i glazbeno iskustvo pošto svira i pjeva od neke 5 godine mislim,enivej,rođena je 25.12.1971.,svira violinu,klavir,gitaru i još nekoliko instrumenata i da alergična je na mlijeko(ae,kakve ja gluposti iskopam ),do sad je izdala demo album 1995.godine nazvan Odds and Ends,onda nevjerovatni No angel 1999.godine koji ju je doslovce vinuo u glazbena nebesa,te 2003.Life for rent na kojem se posvetila svim onim malim stvarima koje čine naš život... |
Danas je pala kiša,a ja sam zaboravila jedan kišobran u MD-u.. |
Ovih dana sam počinila nebrojeno puno pogrešaka...počevši od obitelji,ljubavi,škole,a ma svega...no za 90% njih se ne kajem...možda i bi da mi je stalo...ali shvatila sam kako je to uzaludno...svake sekunde jedan život se bori za golu egzistenciju,svake sekunde jedan život započinje,jedan završava na ovaj ili onaj način...a mene više nije briga...nedostaju mi neke osobe i nedostaju mi neke stvari ali opet ne dovoljno da se trgnem i poduzmem nešto... |
Kad imate grupu srednjoškolskih trešera iz Valpova i okolice koji nemaju pametnijeg posla nego maltetirat sve oko sebe i onda si jedno popodne uzmu slobodno da se odmore od silnih ugnjetavanja i sličnih zamornih fizičkih aktivnosti može nastati svašta...tako je ta grupa trešera izmislila potpuno novu religiju posvećenu isključivo thrashu ... formirali su preko msn-a listu bogova i podjelili je na vrhovne i sporedne...tekst o njima je u originalu bez ikakvih prepravljanja(čak nisam ni gramatiku dirala jer je upravo ovako kak treba biti- l o l ) |
Prije nekoliko stotina godina u tadašnje doba zvoni prastari SimensC60 sa nekom prastarom rock melodijom,javim se,a sa druge strane tadašnja također sad već prastara ex frendica grcajući izgovara-Neno prevario me,smrdljivi kreten me prevario sinoć,šta ću sad?...Ja kao i uvijek odgovaram-Ništa,dođi k meni i riješit ćemo to.I nakon nekih 10-ak minuta na kućnom pragu mi stoji rasplakano,mrljavo od suza i bala plavokoso,zelenooko iskomirano biće i što ću neg po nekoliko kg-a sladoleda i mali rum.Nakon sati i sati ispovjesti i razgovora dolazimo do zaključka da sladoled i rum u pravoj dozi i omjeru sa dobrim starim razgovorom liječi i najgore rane.Prije nekoliko tjedana zvoni sad već ne baš toliko novi Sony Ericsson Z550i sa ne baš tako novom Unnamed feeling od Metallice,javim se,a sa druge strane sadašnja poprilično mom srcu draga frendica grcajući u suzama,šmrca i izgovara-Neno,on je kreten,on mene više ne želi,šta ću sada?...Kao i uvijek ja odgovaram,ae smiri se,dođi k meni i pričat ćemo.Nakon nekog vremena sjedim u sobi i sa mrljavim,rasplakanim,smeđokosim,zelenookim bićetom do 4 ujutro uz sladoled i ovaj puta kruškovac razgovaramo o tome kak je život gadan,a dečki glupi.Prije dva dana crnokoso bićence ogromnih smeđih okica mrljavo od šminke,umorno,te na nogama nestabilno od alkohola otvara dušu i tugljivo mi kroz skrivene suze govori-Kak je on glup,nea pojma o ničemu i sam sere,zašt sad hoće biti sa njom,koji on vrag sad izvodi,ala ja neću da on bude sa njom-i tak nekih par minuta meni lomi srce dok je gledam u takvom stanju,ubrzo progovaram-Daj dođi,smiri se,neće biti ništa između njih,zagrlim je i govorima-Ak je već toliko glup da bude tam sa tom glupačom onda je idiot kakvog nema,a i ti si budala kad vjeruješ drugoj budali koja ti kaže da on želi biti sa drugom,pitaj ga i riješite to nasamo i tak nekih 10-ak minuta dok mi ne da ruku i dopusti da je odvedem da sjedne,nakon još 10-ak minuta i nešto vina i co. alkohola shvaća da se bezveze brine i pojavljuje se osmjeh na njenom licu...sve u svemu zaključak ovog posta bi bio da su muški krivi za sve probleme na svijetu,a da žene te iste probleme moraju riješavati ili sladoledom ili alkoholom... |
Ovih dana je aktualna tema slobode govora na blogovima,naime tamo neki je rekao nešto protiv neke korporacije i fino na kućnu adresu mu stiže dopis iz odvjetničkog ureda da mora brisati sporni komentar ili će se naći na sudu zbog klevete i sl.Izgleda da je i blog kao sfera slobode došla svome kraju,naime već nekoliko puta sam se znala naći na meti pojedinih grupica ljudi zbog svojih kojekakvih piskaranja,naravno takvi napadi bi uglavnom rezultirali brisanjem cjelog bloga jer ja kao egoistično malo đubre nisam htjela pisati ako nemam potpunu slobodu,naravno ta potpuna sloboda nikad nije bila potpuna pošto postoje Pravila Blog.hr-a koje ja kao savjesni i časni bloger poštujem,no bila je moja i mogla sam poprilično jasno(očito i glasno)izraziti svoje mišljenje tako da su nakon nekog vremena pojedinci skopčali da me se ne može ušutkati jer je blog moj način izražavanja i da je preteško uništavat svaki dan novi.Novim zakonom o slobodi medija ja gubim ono zbog čega sam ovdje-pravo izražavanja vlastitog mišljenja bez obzira radilo se tu o politici,čevapima ili trgovcu koji vara na krumpirima.I to zbog čega?Zbog politike i genijalnih debeloguzaca što sjede u časnom hrvatskom Saboru ne razmišljajući o ničem osim dobrobiti debelog dupeta na kojem sjede,a u regulaciji(manipulaciji) blogom vide način za ušutkavanje sve općeg blogerskog stanovništva koje se drznulo kritizirati pojedine postupke gore već navedenih(pozdrav ZERP-u i sl.)....Moj zadnji post je također rezultirao jednom poprilično negativnom reakcijom,naime netko se našao uvrijeđen i reagirao tipično muški(za ime Božije teško je pitati,zar ne?)sa jako lijepim komentarom,u trenutku totalnog sumraka mi je čak palo na pamet da ga izbrišem,da po prvi put povučem napisano jer se radilo o meni dragoj osobi,no ako bi povukla napisano stvari bi bile još gore...previše toga se traži od mene malog egocentričnog đubreta na taj način.Riječi imaju određenu težinu,sa time sa slažemo svi...no sloboda ima još veću.Ako moje mišljenje bude ograničavao pohlepni smežurani saborski zastupnik sa glupim zakonom(ili pak osoba koja osuđuje i vrijeđa prije nego li zna o čemu/kome se uopće radi)mislim da je čak i HBO onda razumna odluka dokle god ostane u rukama onih kojima je i namjenjen dakle u rukama blogera,ne političara... |
Ahem,ovih dana više-manje svi razgovori u društvu se svode ne WoW,a s obzirom da sam fan Warcrafta i ak bog da bolje prilike uskoro i jean od taurena...nikad,ama baš nikad ne bih bila ELF! stoga... |
Moram priznat da je ova godina bila poprilično naporna...dogodilo se toliko toga...suočila sam se sa nekim poprilično teškim situacijama kao i sa nekim lakšim stvarima koje su na kraju ispale zapravo poprilično zabavne,također sam dosta naučila i o samoj sebi,zavoljela sam pivu više nego išta,pokrenula anti-elf projekt(nije baš najbistrije od mene,al ono-glavno da se nešt događa),maturirala sam,upisala fakultet,usvojila još dva mačića(Rocco&Ozzy),odgledala nekoliko dobrih utrka,napisala nekoliko malo boljih postova,odslušala preko nekoliko dobrih albuma,pročitala nešto knjiga...upoznala dosta novih ljudi,neke zavoljela više-neke manje,popravila neka stara prijateljstva,neka skroz sjebala...ali sve u svemu sad nakon svega toga odlazim...na malo dulje,recimo svojevrsan odmor...uzimam si predah i posvećujem se hm,ničemu zapravo,ovaj put neam ništ isplanirano jednostavno budem opet iskoristila onu foru...starke na noge,mp4 sa puno dobre glazbe,torba na leđa i kud te put odnese...Ne znam točno što će biti kada se vratim,zapravo me nije ni nešt pretjerano briga,vjerovatno ćemo svi nastaviti po starome,kao i uvijek... |
...Prijatelju u bolnici ... |
Što nas to natjera da se počnemo ponašati tako?Ti osjećaji,te misli...zbog čega se pretvaramo u krvnike žedne osvete?Drugih?Sebe samih?Kao i po običaju toliko pitanja,a tako malo odgovora...Poznavajući mene to je prkos...i navika koja mi rijetko kada dozvoli predah...poput demona kojeg nosiš i koji se povremeno budi kako bi zagorčao život svima oko tebe,a osobito tebi...ah,kako bi sve bilo bolje da nema toga vraga u duši...ili da je barem savjest dovoljno jaka da te natjera da se ne igraš sa tuđim osjećajima,da ne riskiraš...ali zašto bi bilo jednostavno kad je jednostavno=dosadno...a otrov je otrov...i juri kroz žile ne dopuštajući ničemu da ga zaustavi...dobrota,samilost,iskrenost...sve se svodi na nemilosrdnost...i strast...strast je bitna za sve...to je neosporiva činjenica...ljudi koji nose strast u sebi mogu puno toga...mogu stvarati i uništavati...a ako ste ona kategorija u koju ja spadam...onda ste uvjek na samoj granici između razuma i ludila,a upravo ta granica ja najzanimljivija... |
|
Sljedeći petak započinje prvi trening za GP Australije i ono ludilo adrenalina sve nas opet povlači...no za početak malo predstavljanje momčadi: |
|
Postoji toliko stvari u životu koje su podložne varijacijama,mi sami smo varijacija na temu...mijenjamo se,rastemo,pa se opet mjenjamo,sve je to dio životnog procesa...ponekad na vrijeme shvatimo što nama treba,ponekad prije drugih shvatimo što njemu/njoj treba.U situaciji kad bi svi očekivali da skreneš desno...ne,ti odeš na suprotnu strano,to je isto varijacija...želja da vidim tvoje misli...počinjem te shvaćati...ili barem se počinjem nadati tome...kako netko može na tako nesavršen i zapetljan način biti tako savršen i jednostavan?izgrađujemo svoje živote na tako nesigurnim temeljima koje već sutra može netko razoriti...ali mi to i dalje gradimo...pokušavamo...borimo se....uvjek se trebaš boriti jer svaki tren ono izgovoreno negdje u daljini se odbije poput jeke i oživi...za neke na dobar način...za neke na loš... |
|
Svaka akcija izaziva reakciju ili nešto tako stoga je razumljivo na nečije provokacije reagirati,razumljivo je i braniti se kad te napadnu no onda se stvari samo više zakompliciraju...naime jedno djelo povlači za sobom drugo pošto je to način da se održi tok...no što kad taj tok ode k vragu jer se akcije/reakcije kontinuirano slažu i rade hm,nered?Situacije postanu kompliciranije nego što zapravo jesu...privid...same old song...ono što ja vidim netko drugi vidi na neki drugi način i tako se upadne u začarani krug...i di je onda kraj?da li on dolazi sa zadnjim otkucajem srca?zadnjim impulsom koji će sinapse poslati mojem mozgu?da li je to stvarno kraj i da li tu pada zadnja domino pločica?Toliko puta sam se našla u naizgled bezizlaznoj situaciji i mislila sam da gore ne može biti ali nekak bi se već nešt riješilo i da i te kako bi se desilo nešto gore...čovjek se zbog toga zapita što je najgore što ti se zapravo može dogoditi?ljudi koji su preživjeli neki užas,nesreću ili nekakvu traumu obično su jači od onih kojima se nikad ništ nije desilo ili ne bar nešto traumatičnije i to je prirodni tok,to je jednostavno poput imuniteta koje naše tijelo nosi u borbi protiv bolesti...no da li je život bolest?ukratko je,život je bolest,prenosi se spolnim putem i uvijek ima smrtni ishod...zašto ljudi i dalje prenose tu bolest?akcije,reakcije,tok i njegovi putevi,život...sve zahtjeva toliko truda,energije,čemu se zapravo mučiti?ultimativno pitanje...da li nas čeka nešto više?ako je jama od 2 metra sa lijesom sve što me čeka zašto uopće živim?kažem da si mogu uzeti pauzu,maleni predah pošto znam što me čeka kad nastavimo igru ali što ako ni sama nisam sigurna što me čeka...što ako zbilja jedino može biti gore?...to je sigurno..same old song...ali što ako se zainatim i prekinem tok?da li sa time uništavam nešto što sam mogla imati?trebala čuvati?ne zanima me više...akcije i reakcije su nezaustavljive,pa tko sam ja da se mješam?na kraju svega ovoga vjerujem da me čeka samo komad zemlje tako da neću više žaliti,neke stvari su otišle predaleko i krivim putem...po tko zna koji put trebam sve povući,reći da mi je žao i izgladiti stvar...da,žao mi je ali ne zbog toga što činim jer ne činim ništa loše,ja samo živim stoga me pusti da živim na svoj način...predugo se pločice slažu,zadnje četri godine...vrijeme je da se sruše,nema više popravljanja...ja odlazim... |
|
|
Kao što naslov već reče(lol) iem danas...naime starci su odlučili vikend provesti u Puli...prvotna reakcija je bila damn,nechem bit u md-u večeras,al opet ni tulumarenje po Puli nije za bacit pošto ima jean malecki rock caffe,a i bude se našlo negdje nešt malo metala za poslušati...u krajnjem slučaju bit će oke.Trenutna situacija oko mene,hm,svira Tajči il kak već se zove,cupka na neku stvar Hajde da ludujemo ,Fallenin virus za blesavom glazbom hara uokolo,moj cilj tokom posjeta Puli je sam naći dobru pivnicu,nak,mora biti negdje nešt...ae,idem sad se spremati pošto krećem za 2 sata...pozdrafchek svima + pusa jenom čitatelju mojih nebuloza koji prati moje postove već godinu dana,hvala na vjernosti iak te ne bi ubilo da ponekad kažeš mišljenje o nekom postu |
Neki dan sam došla do kompliciranog zaključka u vezi moga razmišljanja-nema objašnjenja. |
Što reći na jučerašnji dan...puno alkohola uzrokuje puno problema,no čak i nakon nekih incidenata koji se dogode...ak imaš dobru ekipu i atmosferu kao što sam ja imala (pozdraf svim računalcima,baš ste vi čudna vrsta al ono,zgodni ste pa vam se opravda sve )+ pufek Tonki i Azrić jer im se dalo ići samnom lol ...e da,što reći Alarmu je bio prvi nastup u SKWHAT-u,a i općenito mislim...dečki su se dojmili većeg djela publike,meni su bili odlični sam na zadnjoj pjesmi jbg,al ono za prvi put su zadovoljili ...potom The Drifters-e sad,prvo su se zagrijavali 20-ak minuta iako su prethodno imali najdužu tonsku probu,al ono...pa je bubnjar mislim zagubio na tren štapiće(bravo Damire ),ae al kad su se skupili i sve riješili mislim da su bili odlični,mene se poprilično dojmio njihov zvuk...a ostali kak hoće ,čak mi je bilo i fora tren kad je frontmen obavjestio tonca da je skurio pojačalo na šta je tonac negdje dobio manje više dva-tri srčana i pokoji živčani udar...ae,i šećer na kraju Wicked Garden ,hehe,nisu se previše vrzmali po pozornici prije samog početka,a i nije im trebalo dugo da se pokrenu,zadovoljavajuć set pjesama(osobito poslastica zvana Crazy Train od Osbourna koju ću najbolje opisat ak citiram Precjednikov usklik:"Jelda da je Dino mrcina?" + netko sa strane:"Odlično je skinuo to!" i tak redom...sve u svemu malčice blesavo što Polka još uvijek nije naučio par lyricsa stvari koje već poprilično dugo vrte kao bend,al oke,računalac je pa ono...opraštamo )...Bes se istaknuo kao back vokal u nekoliko navrata,bilo je zanimljivo pošto sam dosad mislila da sam priča gluposti,a ispada da zna ponekad i zapjevušit,Robi solidan,Đurđe hm,potrgao žicu na gitari(hvala Bogu da je prema meni nježniji nego prema gitari pošto bih bila negdje u gipsu ),sve u svemu dobri nastupi koji se osvježili težak petak,dovoljno pive i malo putne rakije u MD-u...i za kraj,,,,ono što bi Polka trebao znat napamet... |
Čar blogeditora je brisanje,naime pritiskom na tipku brišemo riječi koje ne želimo gledati,postoje situacije u životu kada povlačenjem možemo izbrisati nešto/nekoga iz svoga života.Ja nisam takva osoba zato mi ne idu baš nekakvi prekidi i sl.,a i stvari izrečene u neko krivo vrijeme baš i ne povlačim najbolje.Dobar prijatelj je primjetio da zato uvijek nastradam,dobro primjetio je on i da ću do 25.dobit slom živaca i umrijeti radi gledanja F1 al to je priča za neki drugi put.Radi se o tome da bi povlačenjem većina dobila što želi ali sa njime se gubi i vjerodostojnost....ali ovaj put me stvarno nitko neće natjerati da mi bude stalo.Bilo mi je stalo...previše...čak sam htjela raščistiti sve kako bih dokazala da sam dostojna...ali nisam...nisam dostojna...moje riječ su prazne...i da...više mi ništa ne znače...dogodio se i taj trenutak...ja više nisam ja...uživaj. |
preživjela sam i današnji dan...bila sam na rubu i izvukla se,no kao po dobrom starom običaju postoji ta jedna mala kap u moru života koja sve uništi i ja se...ja se jednostavno izgubim...TI si jedna spoznaja u mom umu...spoznaja koja boli...ne volim te...a činiš me sretnom...volim te...a rasplačeš me za tren,a da čak nisi ništa ni rekao...ne znam kako se više nositi sa svime time...pretvaram se u ono što ne želim,postajem slabija nego što smijem biti...ni današnje svađe sa svim tim panjevima mi nisu odvukle misli,ne dovoljno...i otkrila sam se...jednoj osobi...nie mi žao...vjerujem da će čuvati to za sebe...i zašto dovraga opet pišem o tebi?...zašto se sve moje misli u pola dva ujutro vrte oko tvojega lika...zašto te nema?zatvaraš me u kaos...zašto to ne vidiš?nisam ni shvatila kad si mi se zavukao u srce...nisam to željela...nisam to trebala dopustiti...trebala sam se jače boriti...ali kako da se borim protiv tebe...ti si otrov...ti si moja gorčina... |
Ljudski je griješiti...ljudski je praštati,no što se događa kad se prestanemo osjećati tako...ljudski i prestanemo griješiti?dali je uopće moguće ne griješiti?kako to ako je ljudski griješiti i praštati zašto je onda lakše griješiti nego opraštati iste pogreške? |
kraj jedne ere...rekla bih da sam slobodna ali tek sad sam zapravo zaglavila...kak bi Padallo uzviknula sad negdje a ma joj!...enivej iam dosta slika jer su ipak jean od najboljih načina da se barem malo prenese ta luda atmosfera...okupili smo se ujutro u 8h u Petrinjskom parku i to sam provela nekih 20 minuta dok sam svima na majcama nacrtala točke pošto su u tiskanju nekak izgubile jednu između 4 i c...a nak,oderali su nas za lovu i još krivo štampali,hvala Bogu da sam se sjetila ujutro da mogu popraviti stvari korektorom,potom sam sat vremena provela pokušavajući dignuti Marini irokezu...ae poteškoće je izazvao jean genijalac iz 4.d koji ju je malo zmrljao pjenom(budala)...potom smo više-manje divljali po parku,užasavali ljude,sramotili razrednika,cugali laganini(Kata je zaružila odmah ujutro jer je morala održat govor pred cjelom školom)...enivej,nakon kruga po gradu svih maturanata prošli smo kroz razrede(uspješno sam prokrijumčarila pjenu za brijanje dok me jean domar nie prokužio,al nea veze ipak sam stigla određenu individu iz 1.c koja me maltetirala cjelu godinu pošteno namrljati),u dvorani smo radili krugove i zafrkavali se,potom je Kata održala govor i zamalo se potukla sa Bubijem oko mikrofona...nakon silnih zahvala i sl.odigrana je tekma profesori vs.učenici,prvo poluvrijeme su igrali protiv gimne i nie bilo ništ posebno 0:0,no onda su plavi 4.c napravili rošadu i na kraju završili sa 2:2,mislim da jesu nisam sigurna,naime otišli smo u birc preko puta na pivu i silovanje seljačina puštanjem Metallice i nekakvog punka(Malle je jean od rijetkih punkića u školi pa se pridružio nama otpadnicima)a potom smo zbrisali u Taborište...odojak,alkohol i puno svakakve glazbe...recimo da smo se čak Ada i ja naplesale i izvele pokoji trik sa trbušnog,jean omanji incident je nastao kad nas je jedna smežurana ex profesorica(moja/njezina međusobna netrepeljivost traje od 1.razreda) nazvala lezbama i sl. al full pogrdnijim nazivima,naime ja i Meteja radimo gljuposti ljubeći se uokolo i šokirajući ljude,a onda je našla novu žrtvu i na kraju se napila i otišla doma-natrag na groblje...uz puno glazbe i hrane i alkohola ofkors se zalomilo da je nestala jedina gajba Karlovačkog pa smo prešli na Žuju,a s obzirom da je ne volim nehotično sam započela špricanje tak da sam završila potpuno mokre majce i kose,ae određeni Žujo-pivopija bi me odmah ženio da me vidio tak mokru,lol,na kraju svega sam čak odrijemala sat vremena pokraj Pingvinčeka i onda nastavila tulumariti...s obzirom da su određeni mali računalci pokušali zbarit nešt,a ja sam im omela planove želim im više sreće drugi put...ae,da i čestitke Zekiću i tak nekima koji su taj smjer uspjeli završit u roku od 4 godine...ae,mora da ste fenomen... |
Kako čin nesebičnosti nekome može uzrokovati toliko patnje?Ostavljam nešto da živi u svom svijetu iluzije...stagnira...ne brini,neću te izvlačiti iz takvog svijeta,ne zato što sam nesebična i žrtvujem se da bi ti mirno spavao pokraj mene,čisto jer sam kukavica da to učinim...ne želim poremetiti raspored,a ne sviđa mi se ovakav...loš je...ne sviđa mi se mjesto ispred pozornice,meni ne treba mjesto ispred...ne ja čak ne trebam ni mjesto na pozornici,ja trebam povratnu kartu za svoj svijet...u prijelomnom razdoblju,na križanju ja sam otišla u dobrom smjeru...i u to ne sumnjam,ali kako je taj put počeo ovim prokletim tunelom?...zašto su oko mene zidovi?ne,pa krenula sam dobrom stranom...kako sam upala ovdje?...zar je stvarno postojao treći put?...ne nije trebao postojati...bila su dva i odabrala sam pravi put,zašto su se onda ovako ispremješale karte? |
Kišne kapi su u ova dva-tri dana potpuno okupale ovaj moj ludi grad...danas sam i sama pokisnula ali nie me bilo briga,topla kiša me zapravo oraspoložila i izvukla osmjeh na lice.Prije nekih sat vremena je prestala padat i čak se počelo razvedravati ali onaj osjećaj od jutros još traje...onaj izdajnički osmjeh koji se pojavio na mom licu kad je on ušao jutros u kafić nije se pomaknuo sa moga lica...kako je neobičan osjećaj kad izgubiš nešto što si volio i poznavao i kad postaneš ravnodušan toliko da ti je svejedno,ne želim da mi postane mrzak a tak je krenulo,ovo moram riješiti što prije jer neke stvari postaju nepredvidljive i ne mogu uvijek kontrolirati pojedine situacije...kako najbolje sročit ovu zbrku osjećaja?to je kao kada piješ dugo,dugo točenu Stellu,sviđa ti se i uživaš u njoj,jedan dan netko negdje pogrješi i njen okus se promjeni.Ostaješ piti svoju točenu Stellu ali to nije to.Jedan dan se slučajno zalomi Kaltenberg,oduševi te ali iz nekog razloga ga ne možeš trajno piti i vratiš se svojoj izmjenjenoj točenoj Stelli...takav je to osjećaj...večerašnji izlazak bi trebao biti standardan,no nekako mi se ne čini da će baš biti...iskreno se nadam da će sretni pivopija dobiti svoju dozu ludog Kaltenberga...a do tada je lijepo gledati kako se ulice vraćaju u prvobitno stanje dok toplina pomalo tjera lude kišne kapi... |
U ponedeljak su drugovi veterinari imali prvi boj sa mračnom prošlošću zvanom srednja škola,naime oko 13h se počela odvijati bitka za obranu maturalnog rada...na svu sreću dobri saveznik drug konobar Žaba se potrudio i dao neograničenu količinu municije za okršaj sa strukovnim profesorima... |
Već sam pisala da novi početci ne nose baš nešto posebno jer ljudi prečesto "počinju iz početka",no ponekad novi početak ako je zbilja to može donjeti puno toga dobroga...može donjeti osmjeh i zacjeliti rane...Dragi prijatelj kreće u novi početak,rekla bih možda ovaj put..ali neću,reći ću sigurno će ovaj put pronaći ono što želi i treba...ae i da pizda ti gitaristička,još nisi majcu nabavio!Sve u svemu želim ti sreću... |
Bury me softly in this womb |
Prije par dana jedna od mojih najbližih osoba u životu je pokušala počinit samoubojstvo,prijateljica se predozirala sa tabletama...dan prije smo trebala popraviti neke stvari,no podbacila sam...nisam našla dovoljno razloga da je uvjerim u tok vremena i njezinu vlastitu snagu,razloge da se bori i što je najgore povjerovala sam joj da će biti dobro... |
Danas sam cjeli dan u ogromnoj žurbi ali znam da se isplati,naime danas je petak..dan kojem se veselim cjeli tjedan,čak mu se veselim više nego što sam se ikad veselila npr.subotnjem izlasku.U protekla 2 mjeseca petak je nekak postao naš dan i to je jednostavno fenomenalan osjećaj.Složi se ekipa i ništa nam nie bitno osim da smo skupa,da se smijemo,zafrkavamo,razgovaramo i pijemo i zbilja ništa nije bitno...to su trenutci kada odlaze sve brige i problemi i ostaje samo osmjeh...da i njegov osmjeh ostaje...osjećaj je odličan,nekak je nevjerovatno da je nakon dugo vremena osjećaj zbilja ovako odličan,skoro apokaliptičan ali dobar...i da se svijet sruši danas ne bi me bilo briga... |
|
Zbilja najbolji lijek svakom ožiljku je vrijeme... |
Došlo je vrijeme da jednom određenom čudu posvetim par redaka ovdje...S obzirom na to da sam ja jedinstven skup gena(hvala mami i tati na predivnoj ostavštini kromosoma koji me čine unikatnom=>katastrofom naravno) moj životni put je prokleti začarani krug koji niže jednu nevolju za drugom očito privlačim sve zlo svijeta nad svoju glavurdu(ili je možda upravo moja glavurda odgovorna za sve?tko će ga znati),enivej...stala sam kod misli o tome kak svaki tren(dobro nie baš svaki tren al ajd termin svaki tren možemo produžiti i na nekih par godina u ovom slučaju)ali činjenica je da svaki put kad pogledam okice gore već navedenog čuda iščekujem negdje u budućnosti malog zelenog gremlina koji će jednog dana nastaviti lozu,dakle momak ima očito moćan pogled(iako je kratkovidan)...doduše to što je kratkovidan ide meni u prilog pošto sam na taj način sigurna da me neće ostavit kad me vidi raščupanu,umornu,uplakanu od pms-a ili neke slične tegobe rano ujutro ili pak da se neće okrenut za drugom ženom dok šećemo centrom grada(moš mislit,al ajd,vrijedi pokušati,barem su snovi besplatni).Sve u svemu život teče kroz činove baš kao u drami,moj ljubavni život ih ima nekoliko...čin prvi (I.)...odlučim da ću stajati čvrsto na zemlji,ne vrijedi se vezati za nikoga zato što smo kao prvo premladi,kao drugo svi su na istu shemu,dakle bekani,pfuj i ne vrijedni muke i suza...čin drugi(II.)...u život mi upadne osoba,nazovimo ga treća nepristrana stranka,no sa obzirom na već gore navedene činjenice iz čina broj 1 ja ne obraćam pozornost,nak nea to smisla...čin treći(III.)...treća nepristrana stranka čudnim putevima gospodnjim postane dio moje svakodnevnice,doh,povremeno bacim pogled ali ne preveč(nedajboževećegzla)da ne bi slučajno skuži kak mi srce zbog njega kuca mrvicu brže nego inače..čin četvrti(IV.)...počinje me ljutit činjenica da mi srčeko i dalje kuca brže neg što bi trebalo,ma otkud njemu pravo da uzrokuje tak nešt?to pravo imaju samo momci iz Metallice u svom unforgiven štihu,nea se on šta petljat u kardiologiju ak je komercijalist...čin peti(V.)...s obzirom da je treća nepristrana stanka u daljnjem kontekstu Tažaki već neko vrijeme dio moje svakodnevnice u jednom tmurnom trenutku završim u njegovom zagrljaju,prvo što mi pada na pamet jest da sam sigurna...i da zbilja lijepo miriši...i da mi je baš dobro tak...čin šesti(VI.)...postaje očito da je čin prvi već odavno negdje zakopan dva metra pod zemljom pošto hodamo već više od mjesec dana,naime činjenica da sam pokraj njega sigurna,sretna,ne brinem se oko čupanja obrva,uvijek lijepo miriši,srčeko i dalje kuca mrvicu brže kad ga vidim,njegov osmjeh me uvijek oraspoloži i tak neke sheme je pomaknula onaj štit cinizma i sarkazma koji uvijek nosim,kad si unikatna katastrofa unaprijed računaš na brodolom koji ćeš izazvati...čin sedmi(VII.)...on je igrao Wow,ona ludila na F1,djeca su im imala najčru glazbeni ukus u gradu(naravno nasljedila od mame) i najljepše okice u gradu(ae to dobili od tate),sjedili su na rokiću,puno jeli burek i tijesto sa sirom i puding,produživali su lozu i tak su živjeli sretno do kraja života... |
ahem...što reći...ovaj tjedan je bio poprilično čudan i što smo uspjeli naučiti?pa za početak kad nekog ostaviš uvjek postoji mogućnost da će te boljeti kad ga vidiš s drugom,iako sam poprilično nedodirljiva kad su takve stvari u pitanju(ahoj,tko je vidio pokazivat osjećaje?nak,tko je uopće vidio imati osjećaje?ae,jbg zalomilo mi se i na tren mi je došlo da sjednem i rasčistim sama sa sobom tak neke stvari...hvala Bogu piva je uvjek tu,a i pravi prijatelj koji će te podsjetiti da se takve stvari ne rade,nea razmišljanja o prošlosti,bekano to....ovaj tjedan smo još svladali i jednu neosporivu činjenicu vezano za nešto poprilično seksi...naime dosad su mi uvjek bili atraktivni cukani dečki koji su npr.veliki znalci F1 (mah-mah Matiji & co.) ili su imali neki poseban talent(kopanje rupe usred šume kako bi se mogao sakriti tamo i do jutra slušat Korpiklaani ili pobjeći od svijeta...a ne,to je moj talent)enivej,sve se svodi na to da meni dečki kao vrsta lol podvrsta nikad nisu bili ono nešto kao ostalim curama,više manje sam ravnopravna sa drugima i nikog ne doživljavam nešt posebno i specijalno ali postoji jedna stvar koju ću uvjek cijeniti...ispijanje pive,i to na način da je se cijeni,a ne da se ubije bez razmišljanja,mislim utopit se u pivi je poprilično zabavno al onda to moraš znati cijeniti...ae,sad me 99,9%ljudi ne kuži,al nije ni bitno,jedna je Stella koja te uvjek kuži ...a tak se i jučer zalomilo isprobavanje nekoliko vrsta pive i sve se svelo...pogađate?na neekoooliiikoo slatkih gutljaja Stelle ...i izlasci petkom su odlična stvar ako se naleti na dobru svirku(ovaj put je za to bio zaslužan Mamut Mamojeb u Poodrumu),a i md-ovski Tuborg party(njihovi piva party petkom postaju sve bolji i bolji),ah,svaki petak je odličan ako uspijem spojiti pivu i dosta dobre glazbe,a u posljednje vrijeme to mi ide i tokom cjelog tjedna,ne sam petkom...lol...iem sad....još me čeka gomila posla a moram još izmaltetirati toliko ljudi...ah,šta ćeš...za kraj vam ostavljam ploču za obrisati...pa recimo da mi je bilo dosaadno pod odmorom,a i redari ovaj tjedan su bili poprilično psihotični,pa ono da se dečki zabave |
I know of a heaven... |
Everything Is Nothing |
|
Touch my skin,and tell me what you're thinking |
Ne znam zašto si ljudi dopuštaju takve stvari...zbog ljubavi?što je zapravo ljubav?skup kemijskih reakcija?uzvišen osjećaj?samo osjećaj?što kad taj osjećaj nestane?ostaju ožiljci ili samo uspomene? |
|
...prolazeći dan za danom kroz ovaj život pokušavamo svatko na svoj način preživjeti...neki s manje sreće nego drugi ali sve u svemu se svodi samo na jedno...ustati ujutro i preživjeti...ljudska vrsta je preživjela svašta...nadživjeli smo gotovo sve...i za kraj nam je ostalo nadživjeti jedino mjesto koje nam je i dalo život... |
Idemo na kupanje...danas je dan za odmoriti dušu,krajnje je vrijeme da napokon osjetim da je ljeto... |
Okvirno gledajući ljudi kao stanovnici ulaze i izlaze iz našeg života kao iz jedne ogromne zgrade..sad što se tiče stanovnika u mojoj zgradi ih je podosta...neki od njih su konstanta,neki samo varijacija na temu,neki prolaznici...no tu postoje tri osobe koje me čine onime što jesam i što bi htjela biti...Prva osoba je moja mlađa sisterica,što reći o njoj?totalno malo punk razmaženo derište,s obzirom na poprilično teško djetinstvo(može se reći da start za ovu utrku nije bio bajan)uvijek se nekak događalo da sam ja bila odgovorna za nju pa čak i u trenutcima kad ona to ne bi željela...zna se desit da ja i naša mama u nekim situacijama zamjenimo mjesta pa ona sestri ispada best frendica,a ja kuja koja joj mora reći gdje griješi...takve situacije su noćna mora no preživimo ih...s obzirom na karakter sa njom su sve situacije "hodanje po jajcima"jer nikad ne znaš kad će eksplodirati i opalit nekog nogom ili pak izgubit se sa neshvaćenim svijetom i to pol sata prije zadnjeg busa u subotu navečer.Hladna vanjština je često čini nedostupnom pa se to reflektira i na njeno unutrašnje stane što pak rezultira krizama koje povremeno(kad mi ona to dopusti)pokušam ako ne riješiti,onda barem ublažiti...druga osoba među trojcom mušketira mog života je Katarina-ahem,što reći na osobu koja ti zna misli i prije nego što ih sam postaneš svijestan?Imala sam puno frendica u životu,al ona je poseban slučaj,psihički je skoro nestabila ko ja,a ma zapravo mi to na intervale nestabilnosti...ne može se zapravo odrediti koja više pomaže kojoj,iznimno je draga osoba zapela u obitelji koja je doslovce ne želi.Imala je dosta traumatičan život ali se trudi da to ne utječe na nju ili da se barem ne skuži.Rijetko plače ali kad se desi izljev emocija treba pola sata da se smiri,puno više se smije...i svađa,to joj zapravo poprilično dobro ide...jednog dana bi bila izvrsna političarka,ali dobro neka se svijet zadovolji sa kiruškim umijećem koje će pokazivat jednog dana u nekoj čru operacijskoj dvorani ako prije toga ne postane alkoholičarka.Treća osoba u ovom nizu je zapravo privid,nisam sigurna u to što vidim,ali to malo što poznajem mi je dovoljno da ga zavolim bezuvjetno...osoba čiji osmijeh može popravit dan,pjevušenje nekakvog stiha(totalno van tonaliteta) izaziva salve smijeha...to je osoba koja se trudi biti osoba u punom smislu te riječi,prolazi kroz život učeći o njemu ali i provodeći ga u praksu makar to značilo da će pasti i izgubiti apsolutno sve,također poučavajući i mene o stvarima koje mi daju prije svega utočište i kakav-takav vodič.On je valjda jedini na planetu koji me neće tražiti da pojasnim neku misao jer će shvatiti odmah o čemu govorim,ne znam je li to zato što poznaje mene ili jer općenito sluša druge...iako je on priča koja nema početak,nema za sad ni kraj...i nekak sam zadovoljna čak i sa tim...postao je treća osoba koja čini mene |
Tehnički gledano još šest dana škole i tehnički gledano još šest dana muke gledanja ružnih profesorskih glava ali nije čak ni to tak strašno,nekak su valjda svi odahnuli što će nas se riješiti jer smo naime,da citiram jednu profku:"Vi ste najgora generacija koju imamo,ništa vas ne zanima,ne učite,vas nije briga!Ove se tu šminkaju,ovi kartaju,ovi slušaju muziku,vas ništa ne zanima!Kako ćete dalje u životu?Nemate se čemu veseliti,ne smijte se,možete mislit da sam luda al nisam ja luda vidjet ćete kad ne budete mogli naći posao!Da,loše vam se piše!..."i tak žena pola sata brije da se ne veselimo životu,ludom danu i da nas čeka samo još više posla i nakon tak kraće sesije koja započinje sa:"Veselite se ludom danu,a uopće niste gotovi,da vam ja kažem sve je to sranje,ništa se ne veselite jer ste tek sad zaglibili u poslu,tek vas čeka matura..."i tak ona ubija volju i raspoloženje i onda dođe Mateja mrtva hladna i pita profku zašto je takav pesimist?na što se mi odvalimo smijati,a ona jadna opet dobije neki moždani/srčani/bubrežni udar.Ugl.žena je čudna i ima dobre,dobre šanse postati nova Hnojka.Danas bih trebala ići dati uzorak krvi za analizu pošto možda postanem donor matičnih stanica u sklopu zaklade Ane Rukavine,nie me strah igle pošto sam u ovih 4 godine ka maji veterinar navadila se krvi životinjama i izanalizirala do posljednjeg segmenta,jedini mi je bad što se moram nakratko klonit pive i sl.pojava al opet i to će proći...što još?e da,što se tiče utrke u nedelju,ah solidno izdanje Kimija,Massa je odnio pobjedu ali kao što sam već rekla kolegama na F1 da to niš ne znači,upravo dokazuje da je bezvezan i da može pobjediti samo kad ima pole.Ae barem je Vettel završio utrku,iak je Heikki malčice imao poteškoća pošto je imao dodir sa Kimijem na startu pa su zapravo oba nastradala i završila gore od mogućnosti(iako se čovjek zapita ako Kimi sa oštećenim prednjim ovjesom završava utrku treći,zadaje glavobolje Hamiltonu i Kubici,odvozi najbrži krug,ae koliko je zapravo mogao ići?),ah nikad nećemo saznati...Ovih dana se zbiva i jedna mala promjena,naime netko se počeo buditi i shvaćati da radi krivih prioriteta gubi dosta toga u životu,ah tko zna možda stvari ispadnu još i dobre,ne vjerujem ali ono,nikad se zapravo ne znam kamo nas vražiji život nosi...iem sad,moram učit prokletu kemiju...užas... |
|
Ovaj post posvećujem jednom iznimnom čovjeku ko od bojlera odvaljenom...e da al sam zato što ga nije bilo vani cjeli ponedeljak...a budalo,budalo,jel ti trebao internet...e da skratim priču pozdrav Piletu i cjelom MD-u osim hm,Šubi,eto tak jer sam đubre...ae,ae... |
Ponekad su one pogrešne ideje zapravo najbolje...iako si svjestan da radiš pogrešku prihvaćaš ruku i krećeš u noć...jutro nosi posljedice i grižnju savjesti radi nekih stvari ali nosi i uspomenu na pogled,dodir i nezaboravni poljubac sa neopisivom čežnjom za svakim novim... |
Ae što reći Seb Vettel nie ni došao do prvog kruga zbog loma na stazi,većina utrke je prošla regularno dosadno uz pokoji dvoboj ili troboj na stazi.Na početku je Massa odmah preuzeo vodstvo,da bi Kimi nedugo zatim prešao Kubicu koji je startao kao prvi(imao je problema sa uljem na stazi od 8,do,hm,10 zavoja mislim)...Fisichella je briljirao na stazi u ovaj put solidnom Force India(zbog čega je Malaya-šef poprilično negdje bio sretan)osobito u situacijama kada je Fisico zadržavao Hamiltonov bolid(da,upravo tako...ex Spykerov bolid zadržava moćni McLaren),sve u svemu odlična utrka za neke sponzore...Kimi je dobro odvozio,onako u svom hladnom stilu,ne znam zašto ali danas je jedan od onih dana kada mogu s ponosom reći da je fkt izrastao u vrhunskog vozača,pardon nie izrastao,on to ima od rođenja zbog čega simultanost njegove vožnje s npr.Massinom donosi puno činjenica zbog kojih je Raikkonen svijetski prvak,a Massa nie,i bez obzira na pokoju pobjedu i činjenicu da je Schumacherov štićenik Raikkonen ga rastura kao beba zvečku i to nakon samo 3 utrke svjetskog prvenstva...BMW je pokazao zavidnu spremnost(McLarenovci sada negdje razbijaju glavom od zid jbg),i da Coluthard po tko zna koji put pokazuje sudarom sa Buttonom da je kreten spreman za mirovinu,aaahooooj ...enivej,konfuzno,konfuzno... |
Nakon sve strke došao je onaj najgori reckoning day,ne znam...do sada sam ga se užasavala...tren kada ću se pomiriti sa svijetom koji će me zaribati po tko zna koji put...i evo pomirujem se sa svime... |
Been here before |
She was no longer precious to me |
Ae ovih dana me dosta peglala depra pa sam imala koje-kakve krize i epizode da bih na kraju svega zaključila kako je sve u biti uzrokovano nedostatkom 2 stvari-alkohola i glazbe i tak sam se bacila na posao i prvo nadoknadila nedostatak alkohola sa pivom,a potom zalječila i nedostatka glazbe i to gledajući dokumentarac o nastajanju S&M albuma od Metallice...ae,sve se da popraviti...i tak posljednji dani su pun kufer vrući pa |
Već 3-4 put započinjem post ali riječi neprestance klize hm,u nepovrat...Ne znam dali je to zbog činjenice da su mi misli toliko rastrgane na stotine strana ili me jednostavno opet hvata ono prokleto razdoblje kada je najpametnije da se zatvorim u sobu i ne izlazim sljedećih 100 godina. |
U životu ponekad jednostavno dođe vrijeme da pustimo nešto da ide dalje...Taj proces puštanja uspomena/ljudi/želja je cikličan,sve što zapravo činimo se vrti u krug...i mi se sami vrtimo u krug,ponekad se lancu života doda nova karika na mjestu gdje pukne stara ali i onda opet sve ide u ludi vrtlog i iz početka...svaki novi susret je samo podsjećanje neke više sile na nešto ostavljeno,zaboravljeno tamo negdje daleko,daleko u nama i to je samo vrtlog prošlosti i budućnosti.I dok prolazimo ulicom ostavljamo uspomene da ih pokopa prošlost...dok ne naiđe nešto za što mislimo da je budućnost...ili barem puko poigravanje sa mogućnostima sadašnjosti... |
Dugo sam čekala trenutak kad ću moći strpati par redova silne "mudrosti" na ovaj mali blogek,no u međuvremenu se dogodio kolaps...više ne vidim zašto bih pisala niti kome...čudno je to pošto ima razdoblja kada mogu pisati o apsolutno svemu,takva razdoblje se obično protegnu ne samo na pisanje bloga već na općenito veći dio aspekata moga života kao što su moji prijatelji,obitelj,dečko,hobiji,no trenutno mi nije do ničega,možda zbog ružnog vremena vani...da,vjerovatno jer je danas iznimno ružna oblačna subota ili,a ne znam zapravo...samo je takav dan...kiša se uvijek pojavi kad je najmanje trebaš... |
Kad Baba Roga iđe lec navecer uvik provjeri u svom ormaru i ispod kreveta je'l slucajno Walker tamo. |
Već je prošlo dosta vremena od kad sam se osjećala ovako nesigurno i zbunjeno,moram priznat da mi nedostaje blizina nekih osoba,čak i onih 5 minuta mojeg vremena kada bih mogla potpuno iskreno reći što osjećam i mislim i onda se bez ikakvih posljedica opet vratiti u svoju ulogu vječitog slušatelja,nikad iskrenog pripovjedača.No takva osoba odavno nije pokraj mene da sasluša makar tih 5 minuta.Ni ne sjećam se više kad je bila tu.Posljednjih dana sam shvatila da nakon tako dugog vremena isključivo slušanja ja zapravo više ni ne znam govoriti,barem ne ono što se zbilja događa i što me muči.Naprosto sam došla do toga da prepričavajući drugima ono što se nekada događalo ili što se sada događa izbjegavam stvarnost...dali je to loša stvar?ne nužno,ali je zapravo postala dosta sumorna.Draga frendica me dugo krivila radi toga...često bi odzvanjale fraze poput :"Ti nikad ne pričaš ono što zbilja trebaš,uvijek pričaš nešt nevažno,daj jebote reci više što se zbilja događa." ili :"Ja ću tebe razbit ak se ne središ,prestani se zamarat tuđim glupostima i reci što je tebi."...I odgovor bi uvijek bio isti..."Ne zamaraj se,ništa mi nije."Jednostavno mi ništa nije,a i kad bude onda to ili zakopam duboko u sebi ili promjenim temu...uvijek je lakše rješavat tuđe probleme nego se suočavat sa svojim demonima.A imam ih već popriličan broj...kad na takav način poput mene prolaziš u životu počneš trunut iznutra,a čak i kad dopustim nekome da to pokuša popravit uvijek se sve pogorša i na kraju mi opet jedino preostaje povući se i klimati glavom na isprazne riječi koje drugi izgovaraju,a ja samo tupo potvrđujem dok tako suludo pokušavaju formirati ono što bih ja trebala biti barem u njihovim očima.Monolog koji bi frendica vodila uvijek bi završio isto pričom o tome što nju muči.Ljudi su jako jednostavna bića,lako ih je obmanuti ako su im zadovoljene najosnovnije potrebe(ili barem ono što oni smatraju da im je potrebno)neće se zamarat tražeći pogled na neku širu sliku.Svi smo postali kampanjci,rješavamo stvar jednu po jednu,to je najlakše kako bi preživjeli bez da se zamaramo sa suviše toga.Jesam li ja sama kriva što ne želim ići takvim putem,a sa njega se zapravo ne mogu maknuti?Vjerovatno jesam.Vjerovatno bi bilo lakše da ne mučim samu sebe ovakvim stvarima.Ironično čak i u ovom trenutku opet osjećam krivnju zato što ovaj dio prostora koristim za svoje jadikovke umjesto da ga iskoristim za teme o kojima zapravo vrijedi pričati.No to je taj prečac.Trenutak slabosti u kojem ne želim priznat da sam slaba,a jesam,potpuno.Lakše je promjeniti temu.Ne želim doseći razinu kada ću se iskreno kajati zbog činjenice da sam uopće živjela,a zapravo nemam petlje to promjeniti. |
Iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena,ok tak otprilike nekako ide nisam baš nešto najbolja sa poslovicama,no stvar je u tome da koliko god ti bio jak ipak trebaš nekog jačeg pokraj sebe kako bi ti bio izvor snage,inspiracija i utjeha.Nevjerovatno je dobar osjećaj kad saznaš da si ti nekome upravo to-izvor snage ili inspiracija koja ga potiče na bolje i veće stvari,ma čak i da si nekome samo utjeha,osjećaj je jednostavno gotovo nenadmašan kada znaš da je tvoje čisto postojanje promjenilo nečiji život na bolje,da si pomogao nekome...da si oslonac u teškim trenucima. |
Kao i svaka slobodna,emancipirana žena u duši ponekad ti dođe da se riješiš okova i zbrišeš...preskoči ručak,cjelo podnevne obaveze i pobjegni...da,da,kad bi to bilo lako...naime bijeg od obaveza/kuće/kolumne u novinama sam gomila još više toga...i na povratku te samo čeka hm,previše toga,više nego što je bilo kad si zbrisala...Ovih dana imam namjeru pročitati tri-četri knjige,završiti maturu,ahem pospremiti kuću i najbliže što sam došla svemu tome je bilo da sam napisala 4 stranice od ahem,20?maturalne,i raskrčila sobu u navali bijesa slušajući Maidenov Dance of death...ahem,a od knjiga su trebale biti 3-4 već u 2 tjedna,no došla sam do negdje polovice Camusovog Stranca(koji mi je zapravo zaostatak od prije 3 mjeseca)sve u svemu bijeg nije moguć pošto će me i ovo zatrpat i više nego što bi trebalo...grozno...postoji mogućnost da ću završit u npr.zatvoru(ili umobolnici) ovih dana pošto je frendica dobila ideju da špijunira od bivšeg curu...ah,život mi fkt postaje kolumna Rujane Jeger,u međuvremenu našla sam se razapeta između 2 strane svoga bića....ali pošto me cijeli život tjeraju da biram ovaj put neam namjeru...fora mojeg postojanja i je u tome da sam sva pobrkana na dražestan način,tako da lol nechem birat ili žrtvovati i jednu stranu postojanja...osim što ću završit maturalnu,očistiti kuću i pročitati one 3-4 knjige....naravno za koji dan |
Part One... |
The mother of all that is evil |
|
S obzirom da smo mi poprilično raspušten razred kojeg nije briga ni za što iako imamo još nekih 17 dana do kraja školske godine i 80% nas ima ukor pred isključenje(autorica ovog posta je od nedavno isto postala vlasnica jednog pošto je priznala incident sa bacanjem rola wc papira kroz prozor pošto školska gamad u 4 godine nije dala papir dok nije došla inspekcija...pa nek si misle šta je taj čin trebao značit osim da neam pametnijeg posla pod satom),enivej...dvoijca kolega-Bubi i Herceg(naši taboriščanski momci-naravno ko od bojlera odvaljeni)su jučer trebali na šišanje,no umjesto toga se zalomila pijanka koja je rezultirala spavanjem na klupi pod Hnojkinim satom(profesorica je pukla totalka još od prije rata,a šuška se da se nekad davno skinula i ispred objekta fotografa Erotice i tako ovjekovječila svoje tjelo-valjda je znala da će postat ogromna hladetinasta tuna)pa zahvaljujući tome što je neurotična njezini satovi su poprilično rasulo koji su mi omogućili bolju nastavu od njezinih priča o ribarstvu,pčelarstvu,animalnoj higijeni i sl. pošto sam imala prilike preslušati puno Metallice,Megadetha,Sabbatha,Maidena i sl.što starih što novih rock-metal bandova,te nesmiljeno čitanje knjiga(što lektire,što Rujaninih kolumni),časopisa(ae blaženo prelistavanje novog F1 Racinga dok ona brije o standardu higijene u mesnoj industriji)alo ženo...fala |
Bloggeri i ostali ljudofi sve najbolje za Uskrs !Jedite,pijte i pazite koja jajca farbate... |
Reporter Guardian Unlimiteda zabljesnuo je već u prvom javljanju, razočaran što su Škoti u 11. sekundi izgubili loptu. Istog je časa od izbornika Burleyja zatražio da podnese ostavku! |
Ovih dana je izgleda opći raspad sistema i to ne samo mojega...ljudi bivaju uhvaćeni u neshvatljive i čudne priče...labirinti su zeznuta stvar...tako komplicirani,a opet vrijedni truda ako uspiješ doći do željenog trofeja... |
|
Okvirno gledajući ljudi kao stanovnici ulaze i izlaze iz našeg života kao iz jedne ogromne zgrade..sad što se tiče stanovnika u mojoj zgradi ih je podosta...neki od njih su konstanta,neki samo varijacija na temu,neki prolaznici...no tu postoje tri osobe koje me čine onime što jesam i što bi htjela biti...Prva osoba je moja mlađa sisterica,što reći o njoj?totalno malo punk razmaženo derište,s obzirom na poprilično teško djetinstvo(može se reći da start za ovu utrku nije bio bajan)uvijek se nekak događalo da sam ja bila odgovorna za nju pa čak i u trenutcima kad ona to ne bi željela...zna se desit da ja i naša mama u nekim situacijama zamjenimo mjesta pa ona sestri ispada best frendica,a ja kuja koja joj mora reći gdje griješi...takve situacije su noćna mora no preživimo ih...s obzirom na karakter sa njom su sve situacije "hodanje po jajcima"jer nikad ne znaš kad će eksplodirati i opalit nekog nogom ili pak izgubit se sa neshvaćenim svijetom i to pol sata prije zadnjeg busa u subotu navečer.Hladna vanjština je često čini nedostupnom pa se to reflektira i na njeno unutrašnje stane što pak rezultira krizama koje povremeno(kad mi ona to dopusti)pokušam ako ne riješiti,onda barem ublažiti...druga osoba među trojcom mušketira mog života je Katarina-ahem,što reći na osobu koja ti zna misli i prije nego što ih sam postaneš svijestan?Imala sam puno frendica u životu,al ona je poseban slučaj,psihički je skoro nestabila ko ja,a ma zapravo mi to na intervale nestabilnosti...ne može se zapravo odrediti koja više pomaže kojoj,iznimno je draga osoba zapela u obitelji koja je doslovce ne želi.Imala je dosta traumatičan život ali se trudi da to ne utječe na nju ili da se barem ne skuži.Rijetko plače ali kad se desi izljev emocija treba pola sata da se smiri,puno više se smije...i svađa,to joj zapravo poprilično dobro ide...jednog dana bi bila izvrsna političarka,ali dobro neka se svijet zadovolji sa kiruškim umijećem koje će pokazivat jednog dana u nekoj čru operacijskoj dvorani ako prije toga ne postane alkoholičarka.Treća osoba u ovom nizu je zapravo privid,nisam sigurna u to što vidim,ali to malo što poznajem mi je dovoljno da ga zavolim bezuvjetno...osoba čiji osmijeh može popravit dan,pjevušenje nekakvog stiha(totalno van tonaliteta) izaziva salve smijeha...to je osoba koja se trudi biti osoba u punom smislu te riječi,prolazi kroz život učeći o njemu ali i provodeći ga u praksu makar to značilo da će pasti i izgubiti apsolutno sve,također poučavajući i mene o stvarima koje mi daju prije svega utočište i kakav-takav vodič.On je valjda jedini na planetu koji me neće tražiti da pojasnim neku misao jer će shvatiti odmah o čemu govorim,ne znam je li to zato što poznaje mene ili jer općenito sluša druge...iako je on priča koja nema početak,nema za sad ni kraj...i nekak sam zadovoljna čak i sa tim...postao je treća osoba koja čini mene |
|
Možeš li čuti glas kiše dok se spušta niz tvoj tužni obraz?Ili osjetiti dodir vjetra dok ti prolazi kroz kosu?Sada me i najmanja sitnica podsjeća na tebe i vjetar i kiša,svaka zraka sunca...sve...ne znam kako to više definirati...sada je sigurno da se ovo događa,otvorila sam oči jutros i ostala pokošena olujom koju si unio u moj život...po prvi put priznajem da je to istina...postao si dio mene i što je najluđe ne mogu ništa,ne mogu se boriti ali ne mogu ni odustati...zašto sve ovo?sada i ja počinjem mrziti to prokleto ZAŠTO?nije bitno više zašto,bitno je da sam se pomirila da si tu sakriven negdje u mislima i srcu...danas je zbilja velik dan...tko zna možda me pukne pa ti kažem sve iskreno...ne vjerujem...ovako je teže ali mogu ja to...možda shvatiš sve od prve kad počneš čitati ove retke,možda se ne budeš usudio pitati me jer ćeš misliti da se ne može raditi o tebi...o može,vjeruj,i te kako može...ti si moja oluja... |
Svako jutro kad ustanemo jednim djelom sami određujemo kakav će nam biti dan...ja većinom jutro započinjem na krivi način...kasnim,nikad se ne stignem spremiti kak spada,uvjek ali baš svaki božiji dan se moram vratiti po nešto jer sam zaboravna,ili probudim nekoga pa se deru na mene(obično mama),ne stignem skoro nikada jesti pa čak iak ustanem u 5:30h,a cappuccino ni ne sjećam se kad sam stigla popiti ujutro kad sam ustala,no jutro je danas započelo malčice drugačije...mob je zazvonio i umjesto standardnog zvuka Zvonko,Zvonko taj lutak vozi auto pravi,Zvonko,Zvonko sa svojom plavom kapom zvoni po cjeli dan...i tak dalje i tak bliže pjesma koja me budi svako jutro kao budilica,umjesto Zvonka jutros je zazvonila Metallica-Seek and destroy melodija zvona,javim se i sa druge strane tako poznat,dragi glas...nevjerovatno kako mi nedostaje... |
K'o vrabac kišu predosetim |
I was a quick wet boy, diving too deep for coins |
|
Jutarnja tortura...ustajanje u 6h:,pokušaj peglanja majce od Metallice-Master of puppets;odustajem i stavljam je na pranje...odlazim do ormara,u hrpetini uredno posložene odjeće nalazim neakvu majcu na bratele,dobra je,crna i čista...pranje zubiju i sl.radnje,onda odlazak na bus...ae,stari me odbacio do stanice tak da smo sister i ja stigle na bus na koji inače nisam stigla u proteklih 2 godine.,enivej,dolaskom u Petrinju opća panika-nea Kate,kao po običaju neće stići u 8h,ae nea veze...Ada i ja sjedamo u Miss i započinjemo borbu sa maturom iz hrvatskog,ponavljamo početke prvog razreda,ae kad je to bilo,pih,prie 4 godine,amjoj...oko 10h stiže i Kata(bolje ikad neg nikad)...ae,pripreme za učenje traju nekih 30-ak minuta...dok se popije kava,protrača,ispaničari i iskomentiraju prolaznici...na kraju počinjemo učiti...to čak traje dvadesetak minuta nakon čega opet sljedi runda paničarenja,pa ravnodušnosti i onda opet nervoze...pridruži se Žaba prie smjene i kao stariji udjeli pokoji savjet,amjoj opet...oko 20 do 14h kupimo prnje(da,Kata se vraća u Miss jer shvaća da je ostavila bilješke na stolu,amjoj x 3...ae,nervoza koja vlada hodnikom postaje očita,veterinari umiru od straha...prehrana baš i ne(LAKO NJIMA KAD IMAJU PROKLETIH 6 PREDMETA!GAMAD MUTAVA!)i još se nama smiju...ae,...i onda laganini jean po jean upadamo u učionicu,dok prvi odgovara,drugi ima 15-ak minuta za ponovit.WTF???PONOVIMO KAD NEAMO POJMA O IČEMU?e vidiš,pametno pitanje za dragog nam Primorca...enivej u međuvremenu odustajemo od kojekakvih ponavljanja,drug Majcen uključuje telku i puštamo više/manje svi mozgove na pašu(ae,to je već bolje)...ponekad se čuje poneki-past ću,a neću proći i sl.,ali sve u svemu zadržavamo pribranost i tak negdje do 19:25h vrijeme provodimo gleajući telku(RTL-Dadilja,Rat u kući i reklame za Europsko prvenstvo),zafrkavajući se,pipkajući se,sprdajući se i sl. aktivnosti koje smo upražnjavali za vrijeme jako važnih predmeta i sl. sranja...ae,dosta priče...prošli smo svi hrvatski,moja malenkost je maturirala sa 4(ona kuja alkoholičarska prokleta mi je dala 3 iz struke iako sam znala,majku joj,sam jede govna,al nea veze...tješi me činjenica što će baba odapet pa ćemo joj okrenut križ na grobu),Ada je isto sa 4 i još Kata na jesen i svi smo kompletni... |
klasika =) |