I'm not crazy. My reality is just different than yours.

Sa vremenom koji prolazi na leđima okružena sam asocijacijama...

Tri godine...

Kako vrijeme teče...

http://www.youtube.com/watch?v=R3Mk1PIB4ic

na poslu je kao i u srednjoj....

preživjela sam glupi higijenski minimum

Iskustvo koje vjerovatno neću nikad zaboraviti. Čekaonica prepuna umornih ljudi koji nakon i po 10 sati smjene umjesto da uživaju doma sa svojim obiteljima dolaze u prenatrpanu čekaonicu lokalnog doma zdravlja kao bi položili higijenski minimum. Nemojte me krivo shvatiti, ja sam definitivno mišljenja da su takve stvari potrebne, za svaki posao mora postojati svojevrsna obuka jer realno gledajući puno ne kvalificiranih debelih guzica ne zasluženo sjedi tamo di ne bi trebalo berući lovu koju ne zaslužuje ali da se to barem organizira malo humanije jer ovako prenatrpani u čekaonici ko mali tovni pilići pred klanje

Never feared for anything.
Never shamed but never free.
A laugh that healed the broken heart with all that it could.

Lived the life so endlessly.
Saw beyond what others see.
I tried to heal your broken heart with all that I could.

Will you stay?
Will you stay away forever?

How do I live without the ones I love?
Time still turns the pages of the book it's burned.
Place and time always on my mind.
I have so much to say but you're so far away.

Plans of what our features hold
Foolish lies of growin' old
It seems we're so invincible, the truth is so cold.

A final song, a last request
A perfect chapter laid to rest
Now and then I try to find a place in my mind.

Where you can say,
You can stay awake forever.

How do I live without the ones I love?
Time still turns the pages of the book it's burned.
Place and time always on my mind.
I have so much to say but you're so far away.

Sleep tight, I'm not afraid.
The ones that we love are here with me.
Lay away a place for me
'Cause as soon as I'm done, I'll be on my way
To live eternally.

How do I live without the ones I love?
Time still turns the pages of the book it's burned
Place and time always on my mind
And the light you left remains but it's so hard to stay
I have so much to say but you're so far away.

I love you
You were ready
The pain is strong enough to despise
But I'll see you
When He lets me
Your pain is gone, your hands are tied.

So far away.

And I need you to know

So far away
And I need you to,
Need you to know...




...Jimmy ...

James Owen Sullivan (February 9, 1981 – December 28, 2009), more commonly known by his stage name The Reverend Tholomew Plague, often shortened to The Rev, was an American musician, best known as the drummer for the American heavy metal band Avenged Sevenfold. He was also the lead vocalist/pianist in Pinkly Smooth, a side project where he was known by the name Rat Head, with fellow Avenged Sevenfold member, guitarist Synyster Gates.

Sullivan grew up and lived in Huntington Beach, California.He got his first pair of drum sticks at the age of four and received his own drum set at the age of eleven.In high school, he started playing in bands. Before leaving to join Avenged Sevenfold as one of the band's founding members, Sullivan was the drummer for the third wave ska band Suburban Legends. At the age of eighteen he recorded his first album with Avenged Sevenfold titled Sounding the Seventh Trumpet. His early influences included Frank Zappa and King Crimson. The Rev said in a Modern Drummer Magazine interview that "I was raised on that stuff as much as rock and metal.
Later in life he was influenced by drummers Vinnie Paul, Mike Portnoy, Dave Lombardo, Lars Ulrich, and Terry Bozzio.He even had a "visual influence", Tommy Lee, on which he commented that "I never thought I'd have one of those.Sullivan's signature ability which he called "the double-ride thing, just for lack of a better definition, because no one does it," is a technique that can be heard on tracks such as "Almost Easy", "Critical Acclaim", and "Crossroads" in which Sullivan doubles up at a fast tempo between the double bass and ride cymbals.
The Rev was also a vocalist, songwriter, and pianist for Avenged Sevenfold. His piano-playing can be heard on the tracks "Warmness on the Soul", "Seize the Day", "Fiction" and "Save Me". His vocals are featured in Avenged Sevenfold's "A Little Piece of Heaven", "Brompton Cocktail", "Critical Acclaim", "Crossroads", "Gunslinger", "Lost", "Scream", "Afterlife", "Save Me", "Eternal Rest" and "Fiction". He also wrote the songs "Almost Easy", "A Little Piece of Heaven", "Afterlife", "Brompton Cocktail", "Save Me", and "Fiction". He also contributed to the making of "Critical Acclaim" and "Lost".
Avenged Sevenfold also announced that they will be releasing a demo version of "Nightmare" including The Rev on an electric drumset and his vocals.
At the second annual Revolver Golden God Awards, The Rev won the award for Best Drummer. His family members and Avenged Sevenfold received the honor on his behalf.

I thought I saw you late last night, but it was just a flash of light
An angel passing
But I remember yesterday
Life before you went away
And we were laughing
We had hope and now it's broken

And I could see it clearly once when you were here with me
And now somehow all that's left are pieces of a dream

Now I'm lost in restless nights
Just a whisper of the life that we created
Shadows falling
I am calling

And I could see it clearly once when you were here with me
And now somehow all that's left are pieces of a...

The faded photographs
The frames of broken glass
The shattered memories
Time will soon erase
All these souvenirs
Salt from a thousand tears
But when I wake up you are never there

We had hope and now it's broken

And I could see it clearly once when you were here with me
And now somehow all that's left are pieces of a..

And I could see it clearly once when you were here with me.
And now somehow all that's left are pieces of a dream

Pieces of a dream...

Padallo & Polka u prepirci po 155 x put...

počinje se razdanjivati na trgu heroja...

izlazak sunca..

uf kak je teško ustati...

Žuža...

hm...nekad davno...


i naravno neizostavni Cliff...druga solo stvar je Anesthesia(Pulling Teeth)

I touched with one
who made me run
away from my own soul...

Sasvim slučajno u trenutku sreće spoznala sam koliko zapravo gubim u svemu ovome.Osmjeh se maknuo tako brzo sa moga lica i došle su zabrinute misli,poput oblaka koji se pojave usred najsparnijeg ljetnog dana.Oblaci nose olakšanje,toga sam svjesna ali put koji me čeka...taj pljusak kroz koji moram proći da bih odahnula me prestravljuje!
Nikada nije bilo lako,apsolutno nikada i ne očekujem da će ikada biti lako samo...ne bi bilo na odmet da se ti silni oblaci zadrže još malo podalje mene,još samo malo.Lijepo mi je ovako,uživala bih još trenutak ili dva u onom dijelu neba gdje se još ne pokazuju oblaci.Ključna riječ je još.


In this world with it's many illusions
we are moving like mice through a
maze...

Taj ustroj protiv kojeg sam se borila od malena zato što sam stvari,ljude i pojave naučila ne uzimati zdravo za gotovo ili možda sam predvidjela neke rečenica?nisam dobro pročitala onaj sitni dio na ugovoru?ono između redaka? i da nisam zapravo ništa naučila?Da bit će to...nisam ništa naučila,opet sama sebe zavaravam.Jedna jedina misao mi slomi srce.Sama sebi ga slomim.
Da li je to mazohistički pristup vlastitim osjećajima ili samo pripremanje na nešto?Mjera opreza?Spuštam glavu na rame jedinoga koji me nikada nije razočarao.Koliko ti samo dugujem.

And now I find what's left behind
has served to make me whole.
Full of doubt, deception, and delusion
seeking purpose to all earthly days...

Prošla sam kroz toliko toga i nije mi žao.Da nisam imala takvo djetinstvo kakvo je,nažalost,bilo možda bih odavno bila na drugom kraju svijeta...možda bih tamo bila sretna i lišena spoznaja o tome koliko ljudi mogu biti okrutni i nemarni,slijepa ali na sigurnom.Ne!Čeznula bih!Duboko u duši bih čeznula i malo po malo umirala bez daljnjega jer kad pogledaš-ne bih bila cijela,ni približno koliko sam sada nadomak toga...samo mi treba prilika da zadržim oblake još malo,samo malo.

I search within beneath a skin
that bears both pleasure and pain.
In a world full of constant confusion
I will not be a par to the craze...

Prezirem život pod staklenim zvonom možda zato što ga nisam okusila.Zamjeram onima koji se tako provlače,onima koji se boje,zapnu i tu ostanu iz straha da ne padnu preko zapreke.Možda samo zato što nikada nisam vidjela najdraže da to rade.Oduvijek me okružuju posebni ljudi i na kraju kada dođe onaj oblak nadam se da će biti tu i dalje.Uvijek će nedostajati jedna osoba...toga sam svjesna jer na to ne utječemo mi sami već onaj famozni ustroj tijeka života ali snaći ćemo se jer nas ne drže zidovi...niti od stakla niti od tuge.

In the afterlife will dark be bright?
Will cold be warm?
Will the day have no night in the afterlife?
Will the blind have sight in the afterlife?

Što nas čeka nitko ne zna...hoće li me jednom dokrajčiti vlastite misli ili oni oblaci koji ne prolaze-iskreno se nadam da neće.Hrabrost ljudi oko mene će poslužit kao štit.Moje stakleno zvono izrađeno od osmjeha,optimizma i sigurnog naslona na rame onoga koji me neće izdati kada počnem kisnuti u svim tim mislima koje lome srce.

Behind closed eyes some comfort lies in knowing the truth never spoken.Through this world with us
hidden conclusion we'll keep moving like mice through a maze...

I will smile =)

Sinoćnje događaje neću opisivati,ne da mi se o tome...strah koji me prožeo dok smo se vozili Hitnom pomoći je bio ogroman i ne mogu ga ni racionalno objasniti...stvari su otišle k vragu...zauvijek...
a dala sam sve od sebe da ne odu....i Meteja mi je mali miljun puta rekla da ne dajem sve...Neno nemoj se žrtvovat,učini što ti srce kaže......i ja poslušam srce...i da,sve ode k vragu...A trebalo je biti tako jednostavno...

veze zahtjevaju žrtvu ali gdje su granice?što ako daš sve i onda to sve izgubiš?ma neću se više dovoditi u takve situacije...

stajala sam pokraj tebe i natjerala te da biraš

odabrao si...

there is a wise man in every fool...rekao je dobar prijatelj....i bio je u pravu...

...dala sam apsolutno sve...ali baš sve...

i neću više....gotovo je...ONI su dobili što su htjeli...borila sam se protiv vjetrenjača...pokušala sam izvući nešto nemoguće...odabrao si...


sad mi samo ostaje vratiti ono što sam izgubila radi tebe...a izgubila sam samu sebe...i to je neoprostivo...

There Are No Unwinnable Wars...Ozzy opet si se zeznuo...ali s obzirom da si mrak oprostiti ćemo ti ovaj put...


i da...želiš me?pa maslačak izvoli se boriti...meni je dosta borbe,tvoj je red...


ja više ne šutim

Eto napokon sam posustala i predala se...i nisam pogrješila...očarana sam pričom...

Never think
What's in your heart
What's in our home
That's all I want

You'll learn to hate me
But you still call me baby
Oh Lord
Just call me by my name

And oh, save your soul
save your soul
Before you're too far gone
Before nothing can be done

I'll try to decide when
Shall I win
I ain't got no fight in me
In this whole damn world
To tell you to hold off
But you still hold on
It's the one thing that Iknown

Once I put my coat on
I'm coming out of this all wrong
She's standing outside holding me
She's saying oh please
I'm in love
I'm in love

Girl save your soul
Save your soul
Before you're too far gone
And before nothing can be done

'Cause without me
You got it all
So hold on
Without me you got it all
So hold on
Without me you got it all
Without me you got it all
So hold on
Without me you got it all
So hold on
Without me you got it all
So hold on
Hold on

I know what's best for me but I want you instead...jako pametan stih za zadrte kao što je moja malenkost,naime nakon mjeseci udaranja glavom od zid(ae,sad shvaćam od kud mi sve one čvoruge)inspirirana riječima(ae,riječi život znače)prekinula sam tok negativne energije,dakle za sve one slobodne,emancipirane i neobuzdane koji toliko trube o slobodi,emancipaciji i neobuzdanosti mogu reći da je ovo uspješan početak nove lekcije i da,u pravu ste jer je ipak najvažnije na kraju jednostavno ostati svoj...kakva će nova lekcija biti ne znam,znam samo da više nisam ja ta koja traži TVOJE vrijeme...a ni NJEGOVE oči pune odobravanje u 4 ujutro dok pada kiša samo iznad moje glave...a bogme ni NJIHOVU samilost....od nedavno moje vrijeme,moje odobravanje i moja samilost...da,lijepo je biti slobodan...jedan strogi pogled plavih očiju prepun nevjerice na moje riječi slobodna sam,vraćam svoju volju,svoj život!su me malčice pokolebale ali samo na tren jer neću se više gubiti na taj način...ne zbog nekoga sa kim sam sretna svake prethodne godine i to kad ja progutam gomilu gluposti i pravim se slijepa...nisam to ja...



al da se razjasnimo ne planiram baš trčat posred livade kako bi pokazala slobodu duha pošto bi onda svi vidjeli samo slobodu moga uma....


A što se tiče jednog od najgorih iskustava u srednjoj školi...ne to nisu profesori,ne nisu čak ni profesori u Webberu,a ne nije ni matematika,nije ni maturalna radnja(koja je uspješno završena jučer)...a čak ni oni grozni ljudi s kojima morate u razred a čak se ni ne kupaju...ae da,di sam stala...po tko zna koji put sam na vlastitoj koži osjetila 20-ak minuta dražesne vožnje u Slavijatransu...za ime Božije i za to ja dajem 300-380kn mjesečno?????zabavnije je u šutki prepunoj mrtvih pijanih punkera sa martama sa metalnim kapicama..baaaah...



i da...sad mi se više ne da pisat o nečemu posebnom pošto vožnja u Slavijinom busu iziskuje previše živaca već poprilično rastrojene moje malenkosti......
za kraj ipak ostavljam cijenjenom pučanstvu jednu lijepu misao...



i da,Ada ima tak cukanu zuuurku,jooooj....znam da sam je prestala spominjati u postovima,i žao mi je al moje malo egocentrično JA je postalo prejako...razbahatilo se...ae,pričam opet sama sa sobom...grozno...kad nitko drugi neće...ae ae ae ideeeeeem

nisam odoljela

I heard the sound of voices in the night,
Spell bound there was someone calling,
I looked around no on was sight
Pulled down I just kept on falling
...u životu se ponekad desi da nas stvarnost opizdi kada to najmanje očekujemo,nađemo se u situaciji za koju nikad ne bismo mogli reći da je moguća,da je moguća takva stvarnost..
I've seen this place before
You were standing by my side
I've seen your face before tonight
Maybe I just see what I want to be
...iz nekog nepoznatog razloga ili radi dosade neke više sile takve situacije su obično one koje izmiču kontroli u najgorem mogućem obliku...i počnemo se nadati...
I know it's a mystery
Running through my memory
On the street of dreams
...i sljede propitivanja vlastitih odluka,osjećaja i želja...sve ostaje obavijeno velom tajne dok TI...
There you stood a distant memory
So good like we never parted
Said to myself
I knew you'd set me free
i osobodiš me u najgorem mogućem trenutku,ili je ipak ovo pravo vrijeme???????...
And here we are right back where we started
Something's come over me
And I don't know what to feel
...takve situacije zbunjuju i bole...noćna mora je nemati mogućnost kontrole,ali još više zastrašuje misao da možeš sve...
Maybe this fantasy is real
Now it's still a mystery
Do you remember me on a street of dreams,
Running through my memory
On the street of dreams
...i onda se sve karte ispremješaju...a ti sjediš i gledaš...i ne znaš što bi...okrenuti se i krenuti dalje,ali kako kad...
You are on every face I see
On the street of dreams
...kad se sve vrti oko nepoznanica...jedan izgubljeni xx i jedan prokleti xy sa glavom u oblacima...tko tu koga treba spasiti?
Tell me have you always been
On the street of dreams
Will we ever meet again my friend
Do you know just who you'll see do ya
On the street of dreams
You can be who you want to be oh yeh

i progoni me misao da sam ovo ja i da ne mogu ništa...ne mogu biti nečija marioneta niti nečiji trofej..a ne mogu ni vječito dovršavati tvoje misli kad znam da nikad neću biti dio njih,ne mogu mozgati o tome što sve ti kriješ...ne mogu ni tebe stalno spašavati...za tebe se ne smijem vezati,a za tebe ne mogu biti potpuno slobodna...ne dok su mi misli ovako izgubljene...



I can feel you haunting me
Haunting me
...i na toj prokletoj ulici gdje je sve moguće meni postaje sve nemoguće...jednostavno se želim već jedanput probuditi...

i ja nikad ne bih mogla biti c/p...barem ne tebe...naime,ja preferiram da sam unikatna katastrofa

Here comes the rain
Another day, another storm
I've been down, down, down
For oh, so long....

to je tako bolno iskreno....ali opet...i prije si bio na kiši,na dnu,na početku dugačkog tunela pa si našao toplinu,svjetlost,izlaz i snašao si se...

I'll walk this mile
And I'll ask no quarter
For in the end
Blood is thicker than water

svi kažu da se uvjek imaš čemu nadati..no što ako se probudiš,a oko tebe mrak?trebaš li onda pobjeći?hoće li bjeg riješiti sve?da?ne?ne znam?...koliko kontradikcija u tako malenom trenutku malenoga života,veliko pitanje...

They try to break me but I refuse to die
They try to break me but I refuse to cry

preostaje nam da se borimo...koliko god možemo,svim snagama jer na posljetku život je čista borba od koje možemo pobjeći,no taj bjeg je tako skup...svakih 19 minuta netko počini samoubojstvo,no svakih 19 minuta taj netko svojim postupkom ubije još nekoga...

Here comes the rain
And I'll ask no quarter
For in the end
Blood is thicker than water

no smisao ovog posta nije suicid,barem ne u smisli fizičkog čina...ponekad se ubijemo na drugoj razini,možda dopustimo da nam se duša utopi,tražimo lakši izlaz i zaboravimo plivati iako znamo kako se to radi...trebali bi učiti na pogreškama,no tko to zapravo radi?nitko...lakše je vratiti se dobro poznatim putem nego krenuti novim jer nas na novom može čekati nešto što će nas zbuniti,povrjediti...ne daj da ti to rade...znaš i sam da si jači od toga,jači si od ikoga koga poznajem...

Danas je nešt drukčiji dan,nea ništ što bi sav svijet slavio//dobro možda neovisnost Kosova,usput čestitam im na polu-dobivenoj bitci,nadam se da će je dobiti do kraja//...ali se sinoć dogodilo nešto što bi ja mogla proslaviti...taj događaj ili te riječi...što ako sam se predomislio?,nisam znala što reći osim oke,jutros je drugačije,jutros sam se ustala spokojna i znam što točno trea reći...nakon dugo vremena željenja,čežnje i puno,puno bijesa mene više nije briga...radi što hoćeš...nije mi smetalo čekanje,nije mi smetalo ljutiti se jer si nezreo i nemaš pojma o životu,nije mi čak smetalo ni silno zafrkavanje,ali mi je smetala činjenica da sam zbog tebe mogla izgubiti nešto puno vrijednije...ti si replika,isprazna replika nečega iz moje prošlosti,ne značiš mi ništa,mogu proći sve iz početka i dalje mi nećeš značiti ništa...priznajem jedan tvoj dio me očarao,no ostatak mi se nije svidio,ni najmanje...stoga nije sve oke,nije ni najmanje oke...slobodno idi...ako veći ideš na dno,mene nećeš povući sa sobom...kao što rekoh jednom davno mislim Drugu Pernaru Iste greške ne rade se dvaput stoga je vrijeme da ja poslušam isti savjet...bilo bi zanimljivo,ali ne hvala...

You said
I cannot get there from here, baby
And I don't care where I'm goin'
Here's to your thin red line
I'm stepping over
Thought you'd never miss me
'Til I got a Fat City address
Non-stop talker, what a rocker!
Blue eyed murder in a size 5 dress
Change, nothing stays the same
Unchained, yeah you hit the ground running
Change, and nothing stays the same
Unchained, yeah you hit the ground running
No, I don't ask for permission
This is my chance to fly
Maybe enough ain't enough for you
But it's my turn to try
Thought you'd never miss me
'Til I got a Fat City address
Non-stop talker, what a rocker!
Blue-eyed murder in a side-swiped dress
Change, nothing stays the same
Unchained, and ya hit the ground running
Change, and nothing stays the same
Unchained, yeah ya hit the ground running
Change, nothing stays the same
Unchained, and ya hit the ground running
Change, and nothing stays the same
Unchained, yeah ya hit the ground running
Take a look at this!
Hey, man, that suit is you!
You'll get some leg tonight for sure!
Tell us how you do!
Hey, hey, hey, hey, one break coming up!
Change, and nothing stays the same
Unchained, yeah ya hit the ground running
Change, and nothing stays the same
Unchained, yeah ya hit the ground running
Change, and nothing stays the same
Unchained, yeah ya hit the ground running
Change, and nothing stays the same
Unchained, yeah ya hit the ground running

Sutra je Uskrs i tak to pa ono da unaprijed čestitam ljudovima(i zvijerkama) sve najbolje za blagdane...prvo nas je Sv.Patrick jučer blagoslovio(a bogme bude i danas) zelenom(upravo tako )zelenom pivom,slika je zbilja ono prava...ak nekog zanima možda mu i kažem kak se dobiva....


e da...a sad i zeko nosi tam neke stvarčice za pojest-popit(našao se i drug Jeger da popravi raspoloženje) stoga vjerovatno uz sutrašnje uzbuđenje gleanja utrke,silnih zečijih ručkova i naravno triježnjenje nechem stići napisati post pa ew još jednom sve najbolje i najedite se

btw.pazite da vam pilići ne podivljaju i pojedu djecu



i čuvajte jajca





pa-pa Azrich koja ove godine ima vlastito Pile

Finac Kimi Räikkönen, vozač Ferrarija, ostvario je drugi trijumf u sezoni i 17 u karijeri pobijedivši u nedjelju na VN Španjolske. Utrku je nažalost obilježila teška nesreća njegovog sunarodnjaka Heikkija Kovalainena, kojem je u devetom zavoju 22. kruga pukla prednja lijeva guma nakon čega je pri punoj brzini izletio sa staze i udario u zaštitnu ogradu. Njegov McLaren-Mercedes bolid završio je ispod tog zida te je osoblju bilo potrebno nekoliko minuta da bi ga se izvuklo ispod tereta pod kojim se našao. Do kraja utrke je objavljeno kako je zdravstveno stanje Kovalainena stabilno, a scena je bila toliko zastrašujuća da je osoblje na stazi zaklonilo mjesto nesreće od gledatelja, dok se i redatelj odlučio ne prikazivati događanja oko Finca, sve tako dugo dok se nije uvjerio da je živ. Kako bilo, u nastavku utrke Brazilac Felipe Massa se pobrinuo da na stazi nadomak Barcelone Ferrari dođe do dvostrukoga slavlja, dok je Lewis Hamilton, Kovalainenov momčadski kolega, osvojio treće mjesto. Svjetski prvak Fernando Alonso (Renault) ostao je ponovo bez bodova zbog kvara na bolidu, dok su se već u drugom zavoju sudarili Sebastian Vettel i Adrian Sutil.
Rezultati utrke:
1. Kimi Räikkönen (FIN/Ferrari) 1:38:19.051
2. Felipe Massa (BRA/Ferrari) + 3.228
3. Lewis Hamilton (VB/McLaren-Mercedes) 4.187
4. Robert Kubica (POL/BMW-Sauber) 5.694
5. Mark Webber (AUS/Red Bull-Renault) 35.938
6. Jenson Button (VB/Honda) 53.010
7. Kazuki Nakajima (JAP/Williams-Toyota) 58.244
8. Jarno Trulli (ITA/Toyota) 59.435
9. Nick Heidfeld (NJEM/BMW-Sauber) 1:03.073
10. Giancarlo Fisichella (ITA/Force India-Ferrari) + 1 krug
11.Timo Glock(GER/Toyota) + krug
12.Takuma Sato(JAP/Super Aguri-Hond) + 1 krug
RET-Nico Rosberg
RET-Fernando Alonso
RET-Rubens Barichello
RET-Heikki Kovalainen
RET-Anthony Davidson
RET-Sebastien Bourdais
RET-Nelsinho Piquet
RET-Adrian Sutil
RET-Sebastian Vettel


Poredak:
1. Kimi Räikkönen 29
2. Lewis Hamilton 20
3. Robert Kubica 19
4. Felipe Massa 18
5. Nick Heidfeld 16
6. Heikki Kovalainen 14
7. Jarno Trulli 9
8. Mark Webber 8
9. Nico Rosberg 7
10. Fernando Alonso 6
...

ae sad na moj način...iznimno dosadna utrka koja se pretvorila u živu jezu za Heikkija kojem u 22 krugu puca prednja lijeva guma zbog čega doslovce presjeca zavoj 9 i završava praktički cijelim bolidom u zaštitnoj ogradi od guma,prizor je poprilično gadan tako da dva tehničara na stazi ceradom prikrivaju pogled gledatelja...


gubi grip...


udarac u ogradu...


odnose uništen bolid...


olakšanje u box-u McLarena nakon vijesti da je Heikki ok

za Alonsa je ovo bila dobra utrka,no malčice ga je zeznuo zatvoreni aerodinamični paket,nešt slično je izgleda sredilo i Rosberga,Pigueta juniora...


motor otkazuje


Alonso pozdravlja navijače(izgleda da sa boljim rezultatima dolazi i pristojnije ponašanje...ili barem tak izgleda)


Rosbergu odlazi motor,parkira pokraj staze,sc izlazi na stazu


put u Williamsov box


Williamsov "izdajnički" motor

Super Aguriju je ovo vjerovatno bila posljednja utrka što je zapravo prava šteta(složili se sa tim i drugi F1 drugari) pošto su iznimno hm,kak reći...simpa momčad jer su nastali iz pepela ex Minardija i potrudili se poneki put pokupiti i pokoji bod,a vozačka postava izuzetno talentiranog Davidsona i ludog Sata(prisjetite se prošlogodišnjeg pretjecanja nad Alonsom)ili pak današnje borbe sa Coulthardom u 60.krugu)koji je kasnije imao i okršaj sa Glockom u 53 krugu pri čemu mu puca guma,a Glocku cijeli nos tj.prednji stabilizator.Od pretjecanja se isplati spomenut i Heidfeldov okršaj sa Fisicom koji je pokazao da još nije za bacit i da ga je Force India preporodila...Najveći tragičar Catalunye je Heidfeld koji je tokom Heikkijevog izljetanja morao u box što se po pravilima od ove sezone ne smije dok je safety car na stazi,uglavnom,zaradio je kaznu prolaskom kroz pit lane i izgubio mogućnost osvajanja bodova...ae rezultate i sve ostalo (ako nekog zanima,a znam da zanima tri bedaka koji me teroriziraju nedostatkom F1 informacija na mom blogu)možete pronaći na http://formula1.com/ ili terorizirajte moderatore na F1 Auto-moto sportu i gotovo...ae...


Ferrari u boxu-Raikkonen


Schumy nadgleda Raikkonenov krug...budala...


Ferrari u boxu-Massa


Hamilton


ciljna ravnina-Raikkonen i Massa


Webber kroz cilj


Ludi Tifosi


Raikkonen


na gridu


završetak utrke


Hamilton na kraju utrke


mehaničari Ferrarija na pit wallu


Kimi i nova zurka

i da...iznimna loša kvaliteta fotki je moja amaterska greška...nejte zamjerit...

...ne bojim se više da ću nešto upropastiti...sad je to postalo manje važno...shvatila sam što imam...što se dogodilo i zašto...sada me više nitko ne može kriviti...a i da misli mene više nije briga...NIJE ME BRIGA...radi što hoćeš...odlaziš...ostaješ...kako hoćeš...lijepo je bilo...zašto opet ovako težak post?jer mi se pišu teški postovi...krivim te...da...ja krivim tebe...zato što sam zakasnila....zato što si savršen...zar je bitno?...neću se boriti...neću se mješati...samo ću uživati...a zbilja uživam pokraj tebe...a ti to često ni ne vidiš...kako ti je to promaknulo?ne znaš?kako mi je to promaknulo?vjerovatno si gledao na drugu stranu kada sam ti negdje davno,davno,prije par godina pružila ruku...i sad shvaćam da si vjerovatno ono što ja trebam...pogrešno je,znam da je pogrešno...dvije tako različite sudbine...I will meet you in the next life, I promise you....where we can be together, I promise you...I will wait till then in heaven, I promise you...I promise, I promise....a dogodit će se možda i to jednog dana....otvorit ćeš oči i vidjeti mene kao i inače...i možda,tko zna možda se odlučiš više...a dotad...I will meet you in the next life, I promise you....where we can be together, I promise you...I will wait till then in heaven, I promise you...I promise, I promise....ti si moja inspiracija...

Who knows where the cold wind blows
I asked my friends and nobody knows...
Who am I to believe in love
Oh, love ain't no stranger

I looked around what did I see,
Broken hearted people staring at me...
All searching 'cause they still believe
Oh, love ain't no stranger...

I was alone and I needed love,
So much I sacrificed all I was dreaming of...
I heard no warning, but a heart can tell,
I felt the emptiness of love I know so well...

Love ain't no stranger,
I ain't no stranger to love...

Can't hold the passion of a soul in need,
I'll look for mercy
when my heart begins to bleed...
I know good Iovin', I'm a friend of pain,
But, when I read between the lines, it's all the same...

Love ain't no stranger, I ain't no stranger...
Love ain't no stranger,
I ain't no stranger to love...

Who knows where the cold wind blows,
I asked my friends and nobody knows...
Who am I to believe in love,

Love ain't no stranger,
I ain't no stranger...
Love ain't no stranger,
I ain't no stranger to love...
Love ain't no stranger...

"When life offers you a

dream so far beyond any

of your expectations it's not

reasonable to grieve

when it comes to an end."

ispričavam se...trebala sam obratiti više pažnje

Kako je ludo kada život ponudi takvu nekakvu kašu koja nit se hladi nit se posebno grije,a opet uvijek je tu negdje na stolu...

If you gave me just a coin for every time we say goodbye
Well I'd be rich beyond my dreams, I'm sorry for my weary life
I know I'm not perfect but I can smile
and I hope that you see this heart behind my tired eyes
If you tell me that I can't, I will, I will, I'll try all night
and if I say I'm coming home, I'll probably be out all night
I know I can be afraid but I'm alive
and I hope that you can trust this heart behing my tired eyes

I onda lutaš oko zdjele i mučiš sam sebe jer nisi siguran,ma ljudi nisu nikad sigurni...znam da ja nisam...al se trudim i to se mora uzeti u obzir...

I'm no angel, but please don't think that I won't try
I'm no angel, but does that mean that I can't live my life
I'm no angel, but please don't think that I can't cry
I'm no angel, but does that mean that I won't fly

I jebemu mater barem mogu reći da sam pokušala...da sam razbila okove i promjenila nešto...makar na tren sam bila SLOBODNA OD SVEGA...

I know I'm not around each night
and I know I always think I'm right
I can believe that you might look around

I dalje ću griješiti i zajebat ću mali milijun puta...ali i dalje ću pokušavati...neću se povući kao kukavica i neću dopustiti TEBI da se povućeš...hajde ti si mene povukao u suprotnom smjeru...sad kreni samnom,nej mi tu stajati i gleati u prazno...

U ovakvom trenutku kada vas nečija smrt iznenadi teško je pronaći prikladne riječi...zato je lakše pustiti glazbi da obavi taj teški posao...stoga ostavljam samo riječi pjesme i misao na nesigurnost života....

Lower The Flags

[Music: Tenkula & SENTENCED, Lyrics: Lopakka]

He's gone, he is dead
His remains upon the hearse ahead
As silently we wander though the mist
He's free

This is the end
Your journey's over, night descends
Below... Into the abyss
Farewell, my friend, you will be missed

Lower the flags
A good man has passed
He has reached the last of frontiers
Lower the flags
Down to half-mast
For again the world has taken a turn for the worse

He's done, he is dead
Six feet of earth upon his head
Now lay your wreaths
Upon the one who lies beneath

Although you're gone
In memories you shall live on
Asleep... In peace now rest
The weight of the world is off your chest

Lower the flags
A good man has passed
He has reached the last of frontiers
Lower the flags
Down to half-mast
For again the world has taken a turn for the worse

That morning light I'll always remember
And these August nights: cold as December



u spomen na stričeka Zdravka...počivajte u miru...

Postoji osoba o kojoj želim pisati već poprilično dugo i nikako da se zapravo odvažim ali eto došao je i taj dan...Jason Newsted je rođen 4.ožujka,1963. u Battle Creeku u Michiganu.On je jedan od onih koji dok sviraju daju sve od sebe i uzevši u obzir njegovu karijeru u Metallici čak i više od sebe.



Karijeru je započeo kao basist u Flotsam and Jetsam gdje je na albumu Doomsday for the Deceiver iz 1986. na kojem je napisao i većinu lyricsa svirao bass dionice.1986.nakon tragične smrti Cliffa Burtona Metallica počinje potragu za novim bassistom i na audiciji uzimaju Newsteda.Prvi nastup s njima odrađuje u Country Clubu u Reseda-California.No inicijacija u život Metallice nije prošla bezbolno,bend koji je tugovao za Cliffom priredio je novopridošlome bezbroj "šali" i podvala na njegov račun čiji se broj sa vremenom samo povećavao.



Debitirao je na njihovom 4 studijskom albumu ...And Justice For All koji je bio objekt mnogobrojnih kontroverzi i kritika zbog loše produkcije tj.lošeg bassa.Newsted je objasnio da se radilo o većemu udjelu instrumenta/vokala Jamesa Hetfielda i Larsa Ulricha nego o njegovom vlastitom nedostatku,unatoč svim kritikama album je dosegnuo 6 mjesto Billboardove ljestvice i plasirao band u malo veće(komercijalnije)vode...1991.izlazi istoimeni album Metallice-Metallica poznatiji kao Black Album i dečki kreću na najveću turneju ikad.Nakon povratka uzimaju odmor i tek 1996.dolaze sa novijim,promjenjenim zvukom na albumu Load,potom 1997.godine Re-Load,1998.Garage-Inc. i 1999.S&M.2000.godine Jason sudjeluje kao jedan od osnivača projekta pod imenom Echobrain.



U svibnju ulaze u studio kako bi napravili demo uz pomoć sa strane u obliku Newstedovog kolege iz Metallice gitarista Kirka Hammetta i bivšeg gitarista grupe Faith No More Jima Martina.Projekt sa strane ga počinje odvajati sve više od Metallice i na kraju nastaje nepopravljiv razdor.17.siječnja 2001.napušta Metallicu.U izjavi za javnost kratko je rekao da razlog razlaza leži u privatnim i osobnim razlozima,te fizičkim posljedicama koje je na njemu ostavilo dugogodišnje sviranje tj.oštećenje vratnih mišića.Tokom jednog od intervjua sa Metallicom za Playboy došlo je do manje rasprave između Hetfield i Newsteda.Jason je otkrio namjeru da izda album sa Echobrainom što je izazvalo burnu reakciju Jamesa Hetfielda čiji je argument bio da na taj način oštećuje Metallicu,na što mu je Jason uzvratio da i on sam ima projekte i sudjelovanja sa strane,no Hetfield je ostao pri svome mišljenju pošto se njegovo ime nije nalazilo na svim tim projektima i zapravo nije prodavao vlastito ime.



U travnju 2001. filmaši Joe Berlinger i Bruce Sinofsky počinju pratiti Metallicu kako bi snimili cijeli proces izdavanja novog albuma,no svi planovi za snimanje su obustavljeni pošto James Hetfield odlazi na odvikavanje od alkohola i drugih ovisnosti što dovodi u pitanje i samu budućnost benda.Snimanje se ipak završava Jamesovim povratkom iz liječilišta i pakira u film nazvan Some Kind of Monster koji se premijerno prikazuje na Sundance filmskom festivalu.No Newsted u dokumentarcu opisuje bendovsku odluku da probleme riješe uz terapeuta kao"iznimno jebeno jadnu i slabu odluku".U međuvremenu početkom 2003.godine
Metallica održava audiciju kako bi pronašla trajnu zamjenu za Newsteda.Nakon 3 mjeseca audicija odabran je Robert Trujillo bivši bassist Suicidal Tendencies i Ozzy Osbourne's banda.Kako je Metallica krenula dalje i Jason se pridružio thrash metal bendu Voivod.Ironično je što je Newsted neko vrijeme bio zamjena Trujillu u Ozzyevom bandu tokom Ozzfesta 2003.pošto je Voivod upao kao zamjena.Tokom intervjua za MTV i Osbourne i Newsted su pokazivali popriličan entuzijazam za zajedničko stvaranje novog albuma uz Osbournovu usporedbu Newsteda kao mladog Geezer Butlera.No želje nisu donjele rezultat pošto Newsted napušta Osbourna pri kraju turneje krajem 2003.Jasona ubrzo zamjenjuje bassist Rob Zombia Rob"Blasko" Nicholson.Newsted se fokusira na uspjeh Voivoda.Band uzima malo slobodnog vremena kako bi počeli pisati stvari koje će kasnije složiti u album nazvan Katorz.U travnju 2005.dok je novi album bio u stvaranju gitarist Denis"Piggy"D'Amoure se razbolio prije snimanja i tragično preminuo od raka.Voivodu je trebalo neko vrijeme da se oporavi od tragičnog gubitka prijatelja i kolege prije negoli su Michel "Away" Langevin, Denis "Snake" Belanger i Jason "Jasonic" Newsted mogli početi slagati pjesme kako bi završili Katorz.Set pjesama čine:
The Getaway
Dognation
Mr. Clean
After All
Odds & Frauds
Red My Mind
Silly Clones
No Angel
The X-Stream
Polaroids



Voivod je zadnji javni nastup imao 30.7.2003. tokom OzzFesta u Floridi,a njihov sljedeći nastup se očekuje 22.lipnja,08. na Heavy MTL Festivalu u Montrealu,te 26.srpnja,2008. u Calgary na Monsters of Rock festivalu sa originalnim bassistom Jean-Yves Theriault "Blacky" koji će nastupit umjesto Jasona Newsteda i to po prvi put nakon 17 godina.Dan Mongrain iz Martyra će zamjeniti pokojnog Denisa.Pjesme nastale ranije bit će složene u kratke setove za ova dva festivala.Jason Newsted će u međuvremenu raditi/snimati novi matrijal za sljedeći album na osnovi demo snimki iz 2004.g. u suradnji sa Jean-Yves Theriault i Eric Forrestom.Michel "Away" Langevin, Denis "Snake" Belanger su odlučili odraditi nekoliko gaži kako bi u budućnosti ostalo očuvano nasljeđe pokojnog Denis 'Piggy' D'Amoura,dok će im se Jason "Jasonic" Newsted pridružit nešto kasnije.Za kraj ipak ostavljam ono što je najviše obilježilo Jasonovu karijeru-Metallica izvedba Seek and destroy sa Jasonom kao vokalom,te jedan njegov bass solo...uživajte.

e znam da je dosadno kad netko stalno piše al ono iam inspiracije pa rekoh pogleč mali ovo

ovo je inače Pile u MD-u kad pusti Slac ili Božo pjesmu Sad But True,naravno od Metallice pa se svi pridruže....
i onda se cjeli birc raspleše jer se radi naravno o Metallici
ae da...onaj dio posta o ljubljenju...a ma joj...

i tak...dosta dobar dan...sutra iem na maturalni ples pa će bit još bolji...a ma joj...


ljubite se ljudi....ljubite


e da i to bi bilo to o plesu i ljubljenju i punkerima i pingvinima...i ne,nisam na nikakvim opojnim sredstvima...sam mi se neda suvislo pisat kad je ovak riječitije
i pozdrav Azri i Vexu...eto...bogdaj...
a ma kak ću ujutro se sramit vlastitog posta...
a ma joj...

Things are not what they used to be
Missing one inside of me
Deathly lost, this can't be real
Cannot stand this hell I feel
Emptiness is filing me
To the point of agony
Growing darkness taking dawn
I was me, but now He's gone
Nebo je opet poprilično tmurno...skupljaju se teški,crni oblaci,opet će padati kiša...šetajući danas na tren sam ugledala poprilično nevjerovatan prizor,čistu borbu na nebu između velikih bijelih oblaka i onih tmurnih,veličanstvenih crnih koji nose spas u kapljicama čistoće...poput borbe dobra i zla...razlika koja je toliko cijenjena je zapravo precijenjena...ljudi nisu potpuno dobri,nisu ni potpuno zli,ni nebo nije uvjek isto i na njemu se odvija konstantna borba...u svima nama je obično tako...danas si vjerovatno pomislio da sam sebična,čak i neiskrena i da griješim...i žao mi je zbog toga...djela koja činim nisu kalkulirana na način da bi meni bilo bolje,ja se uvjek nekak snađem,preživim...ja mrzim razmišljat o hipotetskim situacijama,loša sam u matematici,ne želim računati...nemoj me tjerati na to...molim te...nemoj me prisiljavat da uništim nešto što može ostati čitavo...koga je briga za ovu oluju u srcu?nećeš biti tu onda nemoj ni komplicirati...pusti stvari kakve jesu...nećeš se predomisliti...dovraga zašto to onda ipak boli?
I'm frantic in your soothing arms
I can not sleep in this down filled world
I've found safety in this loneliness
But I can not stand it anymore
Cross my heart hope not to die
Swallow evil, ride the sky
Nisam zla...nemoj to misliti,molim te...nisam proračunata,ne radim to kako bih imala rezervu...radim to jer je ispravno...čemu uništiti život?nie život u neznanju,ne boli ga niti ću dopustiti da ga boli...a maleno moje...i dalje možeš spavati na sigurnome kao i dosada...a ja...a ma egoizma je previše...hipotetski,da hipotetska situacija ostaje takva...hipotetski neće se dogoditi ništa,sve ostaje po starom...hipotetski ja sam dobro...ja mrzim hipotetsko i kalkulacije...ali ne preostaje mi ništa drugo nego ostaviti sve kako je...

jer hipotetski I'd like to watch you sleep at night
to hear you breathe by my side
And though sleep leaves me behind
there's nowhere I'd rather be ostaje samo to...želja izgubljena u kapljicama kiše...

Strijelci su zaljubljiva bića,lako zavole nešto/nekoga i to je činjenica koju sam dugo izbjegavala raspraviti sama sa sobom.Često dopustim da zavolim nekoga kome baš i nie mjesto u mom životu,u tim situacijama znam da riskiram ali nie svaki taj rizik nužno loš.Svi smo različiti,čemu trpanje u kalupe?Ok,tream nešt srodnije sebi,ali ne tražim svoju repliku,barem ne u njemu,ti si mi dobar ovakav kakav jesi...Što se tiče priče o...prošlo je,hm,ne znam ni ja koliko vremena od kad sam mu zadnji put rekla da ga iskreno volim...ne sjećam se čak ni kad je zadnji put preko mojih usana prešlo ono manje iskreno volim te...mi nismo zajedno i nie me čak ni briga zbog toga...rekla sam da postajem polagano ravnodušna i to se dogodilo.On više nie dio moga života i tako mi je laknulo na kraju svega pošto sada vidim što sam sve propustila izigravajući ono što nisam.Mene se ne može mjenjati,ne na taj način....to je neoprostivo.Ne želim igrati ulogu koja me ubija...Sada si dopuštam ono svojstveno strijelcima...dopuštam nekome drugome da mi ugrize usnicu i obori me sa nogu osmjehom...situacija je rizična i svjesna sam da na poljima od snova ne možeš pustiti korjenje,ali na poljima od snova možeš odrijemati malo i krenuti dalje,nesputan okovima cirkusa u kakvom sam ja zamalo ostala zatočena...a i zabavno je ljubiti se sa ludim punkerom

Prije točno 19 godina na današnji datum na svijet je došlo jedno klupkasto čudo.Roditelji su joj dali ima Adriana i odmah joj objasnili da je život težak ali da ide lakše uz pojedine male stvari koje ga čine ljepšim...i tako se Ada odmah primila posla

Od početka su ljudi shvatili da će od nje jednog dana postati nešto...ili veliki književnik ili veliki kakonja...ali sve u svemu ljudi su imali pravo...

Od Ade je postalo nešto...pošto je u ključnim godinama(tam negdje oko 4-5g.)počela pokazivati zanimanje za pojedina rizična društva/zanimanja roditelji su upali u frku...nisu bili sigurni dali da je puste da se bavi rizičnim veterinarskim poslom ili da je vrate na put velikog književnika/kakonje...ipak je prevladao utjecaj društva i Ada postaje kakonja,ovaj veterinar...

Opet u ključnim godinama se počinju događati čudne stvari...u njezin život ulazi Sančez,Sanito,Sano,Sebastijan...dečko sa 100-njak nadimaka

i tak Ada malo-pomalo sada u sigurnosti zagrljaja hrabrog Sančija počinje rasti...uskoro na vidiku se pojavljuju 2 nove nevolje od kojih Adu ne uspjeva spasiti ni silna Sanina ljubav...naime u njezin život ulazi intezivno druženje sa mojom malenkosti i napasti zvanom Kata...

I tako joj se život okreće naglavce...poanta svega ovoga je da čak i u trenutcima kada netko od nas zakaže međusobno se nekak uvijek izvlačimo i stoga ova priča ima neakav happy end(Ada poludi i kokne sve oko sebe i onda njoj ostane happy end)...

no unatoč svim katastrofama koje je doživjela(i koje će doživjeti uz već gore navedene napasti-da,da,tu ubrajam i moćnog Sančeza)sigurna sam da će ih Pinky Obrazchek riješiti sa osmjehom...ona je osoba koja rijetko kad pokazuje da je nešto muči stoga takve stvari moram izvlačit iz nje...povrh tvrdoglavosti i opsjednutosti ljubičastom bojom...

...krase je i gore navedeni pinky obrazi,lijep osmjeh(koji je umalo ostao okrhnut jednom zločestom bocom pive,između ostaloga kad smo kod pive sklona je piškenju poslje nje tak da je izbjegava,nažalost) i izrazito dobro srce,spremna je pomoći kad god zatreba...ne znam što više reći osim da sam izrazito sretna što je dio moga života...Adrič hepi brzdaj i nak,želim ti apsolutno sve najbolje

U posljednje vrijeme teško pronalazim nešto što me veseli,na normalne situacije obično reagiram preimpulzivno i na način na koji ne želim zapravo reagirati...imam osjećaj da tonem i da ne postoji nitko tko bi se sagnuo,primio me za ruku i izvukao van...
Life it seems, will fade away
Drifting further every day
Getting lost within myself
Nothing matters no one else
I have lost the will to live
Simply nothing more to give
There is nothing more for me
Need the end to set me free
Kako objasniti nagon koji te tjera da uletiš među zvijeri dok trgaju neoprezni plijen...ne mogu ga objasniti,to nije osjećaj za pravdu i želju za pravilnim stanjem stvari...to je jednostavno suludi optimizam da se stvari daju spasiti...kao i svaki put jutro nosi toliko verzija događaja,toliko iskrivljenih viđenja...ili nisu iskrivljena?možda su samo malo drugačija od mojega?
Things are not what they used to be
Missing one inside of me
Deathly lost, this can't be real
Cannot stand this hell I feel
Emptiness is filing me
To the point of agony
Growing darkness taking dawn
I was me, but now He's gone
Zašto prije svega stalno lažem samoj sebi?Uvijek kažem da je sve ok...i trudim se držati sve na okupu...popraviti druge,da to mi dobro ide...popraviti sebe,ne nie to moj teritoriji,to je previše za mene...I svjesna sam da griješim i da moram pronaći izlaz,ali ga ne pronalazim,uopće se ne trudim pronaći ga...puštam stvari da idu svojim tokom iako je potpuno pogrešan...
No one but me can save myself, but it's too late
Now I can't think, think why I should even try
Yesterday seems as though it never existed
Death Greets me warm, now I will just say good-bye
I suludo je očekivati bolje...trenutno ništa ne može biti bolje...uletjela sam među zvijeri i prošla bez vidljivih ozljeda...no da,ostala je jedna...skrivena.

U zadnje vrijeme se vraćam korjenima,ne znam još da li je to dobro ili loše...za sad je nekako još neutralno,pomalo se osjećam totalno van granica koje su mi prije bile sve,ali zasad još uvijek neutralno,samo branim ono do čega mi je stalo...opet sam u onoj staroj-dobroj fazi kad me za 90% toga nie briga ili ti ja sam trolll i radit ću što ja hoću i kad ja hoću,ako to podrazumjeva kopanje rupe usred šume,slušanje Sentenceda i ispijanje hektolitra pive,onda dobro,nek podrazumjeva...Nie kao da je nekog zapravo briga,al ono ak netko pomisli se petljat da to odmah srežem na početku...Što se tiče pojedinaca iz pojedinih "bendova" sa svojim upadicama i pričama...
...mislim shvatite moj život je moja stvar,a vi možete sam gledati i šutjeti jer ste toliko jadni da neate pravo glasa...i ona nekolicina normalnih ljudi zbog koje ste bili podnošljivi je otišla iz vašeg života,vi ste ostali totalno jadni i sa tim se pomirite ili barem nemojte druge zamarat...tako da upadice i komentari na račun osoba koje volim neće više prolaziti samo tako,mene više ništa ne spriječava da svi dobijete što zaslužujete...više ne...nekada su me držale granice i činjenica da ste bili društvo osobe do koje mi je stalo,danas je situacija drukčija i ja ne vidim više granice koje bi me spriječavale da odgovorim malo bahatom đubretu koje ne zna ni osnove ponašanja,o ostalim faktorima njegovog života(npr.glazbenom ukusu)nie bitno ni razmišljati jer naprosto ne postoje...stav je mala stvar,ali radi ogromnu razliku,hvala Bogu...barem stav imam...

Već neko vrijeme mi se glavom mota pjesma Apocalyptice i Adama Gontiera-I don't care...ovaj put mi nie čak bilo previše ni do analiziranja kao po običaju,to je valjda jedna od onih tajanstvenih,suludih pjesama koje ti se zavuku u misli i tamo sjede i čekaju pravi trenutak dok ti ne pokažu zašto baš one...sinoć sam po prvi put shvatila zašto baš I don't care.Radi se o tome da se već neko vrijeme događa da pojedine stvari i ljude na neki način tjeram od sebe,ne dopuštam nikome da vidi što se događa i zbog toga osjećam grižnju savjesti,no jutros sam shvatila da neam zašto osjećati grižnju savjesti...jedino što sam željela je opet postati cijela,dopustiti si predah da se izgradim barem djelomično kao osoba i nakon skoro godinu dana agonije mogu napokon reći da su oni ožiljci koje sam zaradila boreći se odjednom za previše stvari i previše osoba jednostavno počeli zarastati...ne mogu reći da sam ja sada cjelovita osoba,ali mogu reći da sam barem na pravom putu da to pokušam biti ili se mogu barem pokušati približiti tomu.Da,ja sam sada na dobrom putu za to.Davajući tolike druge prilike uvijek bi me iznova povrijedili i sa vremenom sama sam izgubila vjerodostojnost...uvijek sam govorila da druga prilika ne postoji,toga sam se čvrsto držala,no na tren sam poželjela nešto drugačije i promjenila sam stranu...dopustila sam nekome drugu priliku,i treću,četvrtu,dvanestu,tridesetu i tako unedogled dok nisam shvatila da sam potpuno izgubljena u svim tim prilikama i da ne mogu.Kada sam potražila izlaz lupila su me vrata po nosu i to gadno,odjednom nisam imala pravo tražiti pomoć jer nisam vjerodostojna u svojim vlastitim riječima.Ispričavam se što u zadnje vrijeme odajem dojam hladnoće ili nečega sličnoga,nie mi to bila namjera ali ne mogu si više dopustiti pad...sa vremenom ću opet dati nekim ljudima drugu priliku,to je vjerovatno jače od mene ali za sada I don't care...

I try to make it through my life
in my way there's you
I try to make it through these lies
and that's all I do

Just don't deny it
Don't try to fight this
And deal with it
It is just part of it

If you were dead or still alive
I don't care
I don't care
Just go and leave this all behind
Coz I swear I swear I don't care

I try to make you see my side
Always trying to stay in line
But your eyes see right through
That's all they do
I'm getting buried in this place
I got no room your in my face
Don't say anything just go away

If you were dead or still alive
I don't care
I don't care
Just go and leave this all behind
Coz I swear I swear I don't care

They are taking everything
You won't be there for me
They are taking everything
Coz you won't be there for me

If you were dead or still alive
I don't care
I don't care
Just go and leave this all behind
Coz I swear I swear I don't care

If you were dead or still alive
I don't care I don't care
I don't care I don't care
Just go and leave this all behind
I don't care
I swear I don't care at all

a što reći...sa dolaskom sunčanih dana i moji postovi su postali prozračniji,to ne znači da sam prestala razmišljat o težim stvarima,sumornijim temama i sl. samo sam recimo prestala gnjaviti ljude toliko sa time ,ae a i ovakvi cukani dizajnići su zanimljiviji...enivej,di sam stala?a,da...sunce...hm,kad pogledam zapravo je fora kako vrijeme utječe na raspoloženje,npr.cjelu zimu su me mučile glavobolje,depresija,potištenost i sl.,a sad sa prvim zrakama sunca sve je to nestalo i ostalo mi je samo uživanje u toplini,glazbi i onom mom chupavom chudu...hehe,pervezno...a šta ćeš,život je takav...jedan dan si super,dugi nisi,treći si mrtav,četvrti si opet živ i tak cjeli tjedan,pa onda tjedan za tjednom i na kraju umreš,a baš morbidne ideje taj život...još jedna od morbidnih ideja je da samo u grobu nema snova...mislim da i onda čovjekove misli lete,to jednostavno mora biti tako...jer ako nemamo snova,ako naš tok misli prekida nešto tako banalno kao smrt,e onda smo baš u banani...jer ja se ne bih željela odreći snova,misli,onoga što čini moje ja i to radi toga što moram umrijeti,ma glupost,ne može to tako...a ne,ne,i ne...a i lutanja su čudna stvar,jednostavno obuješ starke i kreneš na put i baš te briga gdje ćeš završiti i onda završim tamo negdje...i nije mi krivo radi toga,samo ruksak na leđima sa Spužva Bobom,starke i kreneš na put...i završiš npr.iza gimne ili na rokiću i tak...a i moram prestat zafrkavat ljude sa Iron Maidenom,ja u biti njih zapravo poprilično volim,ima stvari koje su ono...život znače...ja dajem veliku važnost stvarima kao cjelini stoga tak pristupam i pjesmi i onda otkrijem nešto što savršeno funkcionira...ala kak sam ja izmješala ovaj post...mislim da je vrijeme da ga privedem kraju i obućem natrag svoju bjelu košuljicu i vratim se u svoju sobu,naime teta dr.Psihić je opet izgubila ključeve...ccc...a ja ih našao ,stoga ovaj...za kraj...

Novi dizajn je tu i to sa vrlo dobrim razlogom pošto se za nekih 8 minuta vozi prvi slobodni trening za GP Velike Britanije...vremena sa tih slobodnih treninga nisu uvijek pokazatelj omjera prave snage na stazi jer se na njima zapravo tek podešava bolid ali povremeno netko zna iznenadit(što odličnim vremenom,što izljetanjem).Neću za sve počinjati novi post jer bi zatrpala vlastiti blog editor kratkim izvještajima-postovima za cjeli vikend,samo ću proširivat ovaj...
raspored vožnje:
Petak
1. slob. tren. 11:00 - 12:30
2. slob. tren. 15:00 - 16:30
Subota
3. slob. tren. 11:00 - 12:00
Kvalifikacije 14:00
Nedjelja
Utrka 14:00
ukratko:
PRVA UTRKA: 13. svibnja 1950.
DUŽINA KRUGA: 5 141 metara
UKUPNO KRUGOVA: 60 (308.355 km)
NAJBRŽI KRUG: M. Schumacher - 1:18:739 (2004, Ferrari)
POSTOLJE 2007: 1. K. Raikkonen - 2. F. Alonso - 3. L. Hamilton
povijest staze:
Prva V.N. Velike Britanije održana je na ovoj stazi 1948. godine i trebala je to biti samo jedna utrka pošto je staza bila improvizirana tj. u originalu ona je bila aerodrom. Giuseppe Farina pobijedio je u prvoj utrci za Svjetsko prvenstvo 1950. godine vozeći Alfa Romeo.1973. godine Jody Scheckter se okrenuo u zavoju Woodcote izazivajući višestruki sudar. Woodcote zavoj je desni zavoj prije startno-ciljne ravnine. Nakon te nesreće Woodcote zavoj je doživio jednu izmjenu 1975. godine kada mu je dodana šikana. Bila je to i prva izmjena nakon dvadeset i pet godina korištenja staze. Silverstone je staza na kojoj je 1979. godine Clay Regazzoni po prvi put pobijedio za Williams.1987. godine kompleks mijenja šikanu u Woodcote zavoju i te godine Nigel Mansell pobjeđuje svog timskog kolegu Nelsona Piqueta u jednoj od najboljih utrka koje su vožene na toj stazi. Staza je ponovno modificirana 1991. godine ali to nije bilo dugog vijeka jer staza nove izmjene ponovno doživljava već 1994. godine.Britanski navijači su bili van sebe od veselja kada je Damon Hill pobijedio na stazi 1994. godine. Johnny Herbert je pobijedio godinu dana poslije vozeći Benetton. Jacques Villeneuve je bio dva puta za redom uspješan na stazi Silverstone i to 1996. i 1997. godine kada je obje pobjede osvojio vozeći domaći Williamsov bolid. 1998. godine ostvarena je jedna od najkontroverznijih pobjeda uopće, kada je Michael Schumacher osvojio pobjedu za Ferrari praktički u boksu pod prilično neobičnim okolnostima.1999. godine Michael Schumacher doživljava nesreću na stazi već u prvom krugu, u kojoj lomi nogu i ta ga ozljeda ostavlja van natjecanja sve do posljednje utrke u toj sezoni. Naravno mnogi su od njegovih obožavatelja i navijača rekli da ga je ta nesreća koštala naslova svjetskog prvaka za 1999. godinu.Iako se u sezoni 2000.-toj vratio na stazu odlučan da zaboravi prošlost i nezgodu koju je doživio na stazi, ne uspijeva pobijediti. Pobjedu odnosi David Coulthard ispred svog timskog kolege Mike Hakkinena dok se Michael morao zadovoljiti plasmanom na treću najnižu stepenicu pobjedničkog postolja.Unatoč strahovima da će se izbaciti sa kalendara Formule 1, Silverstone je opstao i u 2001. godini. Te sezone je pobjednik bio Mika Hakkinen, no Michael Schumacher se pobjede ponovo domogao 2002.Iduće je godine za vrijeme utrke na stazu izletio jedan prosvjednik u kiltu, noseći brojne poruke na sebi. Prosvjednik se zvao Cornelius Horan,a upadanje na sportske priredbe mu nije bilo strano jer je u prošlosti mnogo puta bio remetio kriket i ragbi utakmice. Zbog upada na jedan od najbržih dijelova staze, gdje bolidi idu preko 200 km/h, Britanac je dobio kaznu od dva mjeseca zatvora.Utrka je nakratko bila prekinuta te je izlazak sigurnosnog automobila omogućio Rubensu Barrichellu da se sa začelja probije do najviše stepenice postolja. Preostala dva mjesta na postolju su zauzeli Juan-Pablo Montoya i Kimi Raikkonen.2004. se za pobjedu vodila velika borba između Kimija Raikkonena i Michaela Schumachera. Bitku je izgubio Raikkonen nakon što je mnogo vremena izgubio na pretjecanju zaostalih bolida. Na kraju je Schuamcher pobijedio sa 2 sekunde prednosti u odnosu na Kimija i 3 sekunde prednosti u odnosu na trećeplasiranog Rubensa.U 2005. pobjedu na engleskoj stazi slavio je Juan-Pablo Montoya ispred Fernanda Alonsa u Renaultu i momčadskog kolege Kimija Raikkonena. Kolumbijac je na ovoj stazi ostvario svoju prvu pobjedu za McLaren otkako se pridružio momčadi početkom sezone.Pobjedu na britanskoj stazi 2006. godine slavio je Fernando Alonso. Španjolac od samog početka pa do kraja utrke nije izgubio vodstvo, da bi na kraju kroz cilj prošao sa 14 sekundi prednosti u odnosu na drugoplasiranog Michaela Schumachera, odnosno 18.6 sekundi prednosti u odnosu na trećeplasiranog Kimija Raikkonena.Iduće godine, Ferrari je s Kimijem Raikkonenom odnio pobjedu McLarenovim vozačima - Fernandu Alonso i Lewisu Hamiltonu.

Welcome to the British Grand Prix at Silverstone, the ninth round of the 2008 FIA Formula One World Championship
Kimi Raikkonen je mjenjao motor i iskoristio jocker po FIA-inim pravilima za ovu sezonu,sljedeći put(nadam se da ga neće biti uopće)ako promjeni motor zaradit će kaznu.Što se tiće pravila sa tim promjenama motora ove sezone FIA je zbilja zasrala pošto su besmislena i dovode do situacija npr.kada jedini put Vettel završi utrku zaradi kaznu jer su poslje utrke promjenili šasiju,tj.napokon je Torro Roso završio bolid i motor što se podrazumjeva kao promjena motora.Većina F1 kolega se slaže da je to glupost ali to je opet dio pravila pa ma kolika glupost bila već smo naviknuti na takve situacije...ipak je sve to dio najvećeg cirkusa na svijetu.Još je bitno napomenuti da se za vrijeme cijelog GP-a predviđa kiša što bi moglo dovesti do loma na stazi...


_________________________________________

PRVI SLOBODNI TRENING-petak,04.srpanj,2008



Na prvom slobodnom treningu Felipe Massa je postavio najbrže vrijeme 1m 19.575s,no par trenutaka kasnije na ulasku u Stowe izgubio je kontrolu zbog ulja na stazi koje je ostalo iza Fernanda Alonsa i pri punoj brzini se zabio u gumeni zid.Massa je prošao neozljeđen ali je bolid totalno uništen.Nekoliko trenutaka prije Massinog izljetanja sa istom mrljom je imao problema i Timo Glock ali se uspio izvući.Suci su nakon Massine nesreće 18 minuta čistili stazu i izvlačili Ferrari iz pješčane zamke što se vjerovatno ne bi ni dogodilo da su upozorili pravovremeno na ulje koje je ostalo nakon Alonsovog otkazivanja motora.Nakon povratka na stazu uvjeti nisu bili pretjerano bolji tako da je Massin krug ostao zabilježen kao najbrži,poslje njega ide krug Heikkija Kovalainena,pa Lewis Hamilton,Kimi Raikkonen,Robert Kubica,Fernando Alonso i poprilično dobar krug Sebastian Vettel-1:20:588

________________________________________

DRUGI SLOBODNI TRENING-petak,4.srpanj,2008



Drugi slobodni trening u potpunosti je pripao Heikkiju Kovalainenu koji je odvezao najbrži krug od 1m 19.989s koji bi u jutarnjem terminu zapravo bio dovoljan za 5 mjesto.Vozači su se većinom fokusirali na set-up za utrku tako da su vremena zapravo poprilično neobična sa obzirom na razmake među vozačima.Felipe Massa se fokusirao na podešavanje svog popravljenog F2008,dok se Kimi fokusirao na dugačke krugove,tako da se Mark Webber u svom Red Bullu smjestio na p2 i tako onemogućio McLarenovcima pozicije jedan-dva pošto je bio brži od p3-a Lewisa Hamiltona.Trening je bio katastrofalan za Toyotu pošto je Glocku riknuo bolid na ulazu u zavoju Club,a Trulli je proklizao,izveo piruetu i slomio krilo na svom TF108.

__________________________________________

TREĆI SLOBODNI TRENING-subota,5.srpanj,2008.



Treći slobodni trening je započeo na mokroj stazi od jutrašnjeg pljuska koja se polako sušila do kraja treninga tako da je u ovim uvjetima najbolje prošao Renault Fernanda Alonsa i postavio p1 od 1m 20.740s.Drugo mjesto je zauzeo poprilično brzi Mark Webber,dok je Heikki Kovalainen završio treći.P4 je zauzeo ipresivno brzi krug Sebastiana Vettela koji praktički briljantno vozi sva tri treninga.Hamilton je završio peti ispred Nelsona Piqueta, Sebastiana Bourdaisa i Tima Glocka. Krug vodeće desetorice zatvorili su Kimi Raikkonen i Rubens Barrichello.Zbog mehaničkih problema Škot David Coultard svoj Red Bull je morao parkirat nakon samo odvoženih 4 kruga i ostatak treninga pratiti sa TV ekrana.
Kvalifikacije se voze u 14h.

__________________________________________

KVALIFIKACIJE-subota,5.srpanj,2008.

1 23 Heikki Kovalainen McLaren-Mercedes 1:19.957 1:19.597 1:21.049
2 10 Mark Webber Red Bull-Renault 1:20.982 1:19.710 1:21.554
3 1 Kimi Räikkönen Ferrari 1:20.370 1:19.971 1:21.706
4 22 Lewis Hamilton McLaren-Mercedes 1:20.288 1:19.537 1:21.835
5 3 Nick Heidfeld BMW Sauber 1:21.022 1:19.802 1:21.873
6 5 Fernando Alonso Renault 1:20.998 1:19.992 1:22.029
7 6 Nelsinho Piquet Renault 1:20.818 1:20.115 1:22.491
8 15 Sebastian Vettel STR-Ferrari 1:20.318 1:20.109 1:23.251
9 2 Felipe Massa Ferrari 1:20.676 1:20.086 1:23.305
10 4 Robert Kubica BMW Sauber 1:20.444 1:19.788
11 9 David Coulthard Red Bull-Renault 1:21.224 1:20.174
12 12 Timo Glock Toyota 1:20.893 1:20.274
13 14 Sebastien Bourdais STR-Ferrari 1:20.584 1:20.531
14 11 Jarno Trulli Toyota 1:21.145 1:20.601
15 8 Kazuki Nakajima Williams-Toyota 1:21.407 1:21.112
16 17 Rubens Barrichello Honda 1:21.512
17 16 Jenson Button Honda 1:21.631
18 7 Nico Rosberg Williams-Toyota 1:21.668
19 20 Adrian Sutil Force India-Ferrari 1:21.786
20 21 Giancarlo Fisichella Force India-Ferrari 1:21.885

Što reći?lude kvalifikacije-Raikkonen odvezao briljantan krug,potom Webber odvezao mrvicu briljantniji i na nekoliko sekundi bio vlasnik pole-positiona,potom došao Kovalainen odvezao bolji krug od Raikkonenovog i Webberovog i došao do svog prvog pole-positiona u karijeri...Odlične kvale su bile i za mladog Vettela za kojeg postajem sve uvjerenija da ga jednog dana čeka naslov prvaka.Grozne kvale za Massu i Kubicu...Massin sudar još od petka ujutro ostavlja posljedice jer Felipe iznimno čuva bolid,a Kubica je imao problem sa stražnjim djelom bolida na početki treće runde tak da nie ni sudjelovao u Q3 i sutra starta 10.


_________________________________________

2008 FORMULA 1 SANTANDER BRITISH GRAND PRIX

Pos No Driver Team Laps Time/Retired Grid Pts
1 22 Lewis Hamilton McLaren-Mercedes 60 Winner 4 10
2 3 Nick Heidfeld BMW Sauber 60 +68.5 secs 5 8
3 17 Rubens Barrichello Honda 60 +82.2 secs 16 6
4 1 Kimi Räikkönen Ferrari 59 +1 Lap 3 5
5 23 Heikki Kovalainen McLaren-Mercedes 59 +1 Lap 1 4
6 5 Fernando Alonso Renault 59 +1 Lap 6 3
7 11 Jarno Trulli Toyota 59 +1 Lap 14 2
8 8 Kazuki Nakajima Williams-Toyota 59 +1 Lap 15 1
9 7 Nico Rosberg Williams-Toyota 59 +1 Lap 20
10 10 Mark Webber Red Bull-Renault 59 +1 Lap 2
11 14 Sebastien Bourdais STR-Ferrari 59 +1 Lap 13
12 12 Timo Glock Toyota 59 +1 Lap 12
13 2 Felipe Massa Ferrari 58 +2 Laps 9
Ret 4 Robert Kubica BMW Sauber 39 +21 Laps 10
Ret 16 Jenson Button Honda 38 +22 Laps 17
Ret 6 Nelsinho Piquet Renault 35 +25 Laps 7
Ret 21 Giancarlo Fisichella Force India-Ferrari 26 +34 Laps 19
Ret 20 Adrian Sutil Force India-Ferrari 10 +50 Laps 18
Ret 15 Sebastian Vettel STR-Ferrari 0 Spin 8
Ret 9 David Coulthard Red Bull-Renault 0 Spin 11

Posljednju utrku na legendarnom Silverstonu je obilježila kiša koja je povremeno prelazila u pravi pljusak uzrokujući aqua planing i nebrojeno puno izljetanja i pirueta,al aj..iem iz početka...Odličan start Hamiltona koji već u 4. krugu prelazi vodećeg Kovalainena dok u istom krugu izljeću ravno u šljunak i odustaju Vettel i Coulthard.Loš start tjera Webbera u borbu sa nekolicinom ispred sebe tako da u seriji od nekoliko krugova prelazi Fisicellu,potom Nakajimu,Bourdea,Sutila i Buttona.Počinje se pojačavat kiša i u 6. krugu Kovalainena zaobilazi i Raikkonen kojem se počinju zagrijavati gume na radnu temparaturu i tako omogućuju da počne nizati najbrže krugove izmjenjujući najbolja vremena sa vodećim Lewisom Hamiltonom.U međuvremenu Hamilton odlazi daleko ispred svih i praktički počinje svoju savršenu utrku.Potom zbog vode na stazi Sutil gubi kontrolu nad bolidom zbog aqua planinga i izljeće bočno ravno u šljunčani bazen i tako mora odustati.U 19. krugu počinje prvi ulazak u box i to Kovalainen,nekoliko sekundi kasnije potom i Alonso,te preostali vodeći.U 24. krugu nastaje troboj Heidfelda koji prelazi Alonsa i Glocka.Tri kruga kasnije u dvoboju Kovalainena i Raikkonena najbolje prolazi Heidfeld koji pretjeće oba vozača sa vanjske strane i tako dolazi do 2.mjesta kojeg zadržava sve do kraja utrke.U 33.krugu nastaje dvoboj Kovalainena i Kubice koji uspješno dobiva Kubica...tri kruga kasnije počinje pravi potop na stazi i odnosi prvu žrtvu,mladi Piquet Jr.gubi kontrolu i završava u šljunku,te odustaje.Krug kasnije na stazi nastaje prava drama sa gomilom izljetanja i pirueta koje više-manje završavaju bez veće štete.U istom krugu Hamilton odlazi u box sa 29.686s prednosti ispred Heidfelda.U 38.krugu Kimi Raikkonen nekoliko puta gubi vozačku putanju i odlazi van sa staze kroz piruete i manja izljetanja ali uspješno zadržava bolid i vraća se na stazu.Krug kasnije Barrichello na full wet gumama počinje raditi izvanredan posao i nakon odlaska u box dolazi do 3.mjesta koje zadržava do kraja utrke,te tako dolazi na postolje prvi put nakon 2005.godine.U 40.krugu pljusak uzrokuje izljetanje Roberta Kubice,te sudar Rosberga i Glocka.Potom sljedi nekoliko većih pirueta Glocka i Masse,Barichellov prelazak Heidfelda(Heidfeld vraća poziciju kasnije pri Barrichellovom ulasku u box).U 48.krugu Alonso upada u probleme i prolazi ga Kovalainen koji se u sljedećem krugu izvrti zbog čega ga prelaze i Alonso i Raikkonen.Krug kasnije sljedi još jedna pirueta Masse,te Hamiltonovih nevjerovatnih 63 sekunde prednosti ispred Heidfelda.Sedam krugova prije kraja odlično pretjecanje Raikkonena nad Alonsom,potom nekoliko krugova kasnije Alonsa prelazi i Kovalainen za 5 mjesto.Odlična utrka se na kraju pokazala i za Rosberga koji završava 9.,te Kazukija Nakajimu koji završava 8. gubeći 7. mjesto u posljednjem krugu i to odličnim pretjecanjem Jarna Trulija.Sve u svemu dosada najbolja utrka sezone.

*mogu reći da sam barem na pravom putu da to pokušam biti ili se mogu barem pokušati približiti tomu

*kopanje rupe usred šume,slušanje Sentenceda i ispijanje hektolitra pive

*moj život je moja stvar

*U protekla 2 mjeseca petak je nekak postao naš dan i to je jednostavno fenomenalan osjeća

*(I was) so tired of chasing that person who made me feel loved

*uletjela sam među zvijeri i prošla bez vidljivih ozljeda...no da,ostala je jedna...skrivena

*dopuštam nekome drugome da mi ugrize usnicu i obori me sa nogu osmjehom

*it's times like these you learn to live again

*iskreno se nadam da će sretni pivopija dobiti svoju dozu ludog Kaltenberga

*Razapni nečije srce,otvori ga,što ćeš pronaći?Tragove drugih...

*Ponekad životom prostruji netko tko nam treba,a nie moguće da je dio našeg postojanja,nas...kako potpuna suprotnost može biti dio mene?

*ne želim sjediti pokraj tebe kad on uđe jer je teško izdržati taj hladni pogled

*jer će tu biti ON koji će stati pokraj mene i moći ćete misliti da sam slaba i da mi treba netko drugi da me brani,ali ne,to neće biti razlog...on će stajati pokraj mene jer će to željeti

*al' nekako najviše me boliš ti

*mudra osoba je pitala znaš li ti uopće za gazove?! ..A tajne prolaze kroz noć?ti si...pokazao si da znaš...pokazao si da možeš uzeti me za ruku i povući i tako si me fascinirao...

*hajde ti si mene povukao u suprotnom smjeru...sad kreni samnom,nej mi tu stajati i gleati u prazno...

*kraj jedne ere...

*nosi i uspomenu na pogled,dodir i nezaboravni poljubac sa neopisivom čežnjom za svakim novim...

*Although you're gone in memories you shall live on

*Look for something left in this world

*nikad se zapravo ne zna kamo nas vražiji život nosi

*Vrati me i ti povuci natrag izrečeno...reci da je alkohol,tuga,noć...reci bilo što...molim te...

*to je osoba koja se trudi biti osoba u punom smislu te riječi,prolazi kroz život učeći o njemu ali i provodeći ga u praksu makar to značilo da će pasti i izgubiti apsolutno sve,također poučavajući i mene o stvarima koje mi daju prije svega utočište

*Give your trust to me and look into my heart and show me,show me what you're doing

*ukratko je,život je bolest,prenosi se spolnim putem i uvijek ima smrtni ishod...

*And with each drop of blood we bleed because of this
something so precious dies and it feels it really is...

*Ne nisu,nisu ni pomislili da postojiš

*Oh, love ain't no stranger

*budućnost ne nosi taj sarkazam koji mi je prirastao srcu,ni dugačke rasprave o stvarima koji jedino nas dvoje iskreno razumijemo,ona ne nosi budućnost kakvu trebam...budućnost ne nosi tebe...ne na način na koji te ja trebam...

*...i onda se sve karte ispremješaju...a ti sjediš i gledaš...i ne znaš što bi...okrenuti se i krenuti dalje,ali kako kad...
You are on every face I see
On the street of dreams

*U spoznaji o smrtnosti leži sva ljepota i tuga ljudskog postojanja...

*neću popravljati stvari...popravit ću sebe...

*jedan strogi pogled plavih očiju prepun nevjerice na moje riječi slobodna sam,vraćam svoju volju,svoj život

*strah koji me prožeo dok smo se vozili Hitnom pomoći je bio ogroman i ne mogu ga ni racionalno objasniti...stvari su otišle k vragu...zauvijek...

*there is a wise man in every fool...rekao je dobar prijatelj....i bio je u pravu...

*nisam ekstremist,feminist,anarhist nisam ništa od toga iako sam sve po malo

*i stoga dok stojim još uvjek na vražijem peronu jer vlak koji me treba odfurati dalje kao po običaju kasni...moram se naviknuti na neke stvari na koje sam se trebala naviknuti još odavno,al jbg barem se trudim

*o kako ja volim griješiti...tako uviđam da sam barem živa

*jedino što je ostalo
cvetovi maka crvena ...

*grozno...postoji mogućnost da ću završit u npr.zatvoru(ili umobolnici)

*tako da se prepuštam po tko zna koji put jedinom pravom utočištu-glazbi

*Prije par dana jedna od mojih najbližih osoba u životu je pokušala počinit samoubojstvo,prijateljica se predozirala sa tabletama

*Yes, there are two paths you can go by, but in the long run there's still time to change the road you're on.

*...a njegove će i dalje ostati hladne,plave,stroge i dalje neće razumjeti ništa ....There walks a lady we all know

*now every single cloud becomes a raging storm
as I go seeking for the one I used to live for'

*opet je počela padati kiša...možda ona odnese ovo što se dogodilo...ja ne tražim ništa...nikad ni jednom jedinom riječu te nisam tražila da budeš pokraj mene..

*zašto si se usudio upetljati u moje misli na taj način?

*my thinking is derailed...I'm tied up to the tracks...the train of consequences...there ain't no turning back...

*ljudi nisu potpuno dobri,nisu ni potpuno zli,ni nebo nije uvjek isto i na njemu se odvija konstantna borba

*ja mrzim razmišljat o hipotetskim situacijama,loša sam u matematici,ne želim računati...I've found safety in this loneliness but I can not stand it anymore

*So que será
Let's go sailing on
There's a wise man
In every fool

*i taj tvoj indifernetan pogled zbog kojeg nikad ne znam na čemu sam...
closing your eyes to disappear
you pray your dreams will leave you here
but still you wake and know the truth
no one's there

*na kraju svega stvari ostaju onakve kakve jesu...Life isn't about waiting for the storm to pass...it's about learning to dance in the rain...

*Strength is nothing more than how well you hide the PAIN...

*odgovor je opet isti...The lesson's mine to learn

*dvije tako različite sudbine...I will meet you in the next life, I promise you....where we can be together, I promise you...I will wait till then in heaven, I promise you...I promise, I promise...

*snovi trebaju postojati,ali nikako se ne smiju svesti na jedan san...ne bih htjela da moja djeca jednom imaju samo jednu soluciju,ne jer smo mi odgovorni za stvari koje se događaju...
I'm just a dreamer
I dream my life away oh yeah
I'm just a dreamer
Who dreams of better days

*ako sad popustim i dam tiranima dio svoje volje okupirat će mi cjelu dušu,malo po malo sve će mi oduzeti...

*Beware what stalks you in the night
Beware the she-wolf and her bite
Her mystic lips tell only lies

*ne,samo moja sušta duša koja se utopila u svemu ovome...ali sinoć sam poslušala otkucaj drugog srca i pokazalo mi je nešto...smjer,nadu,ne znam,ima nešto vrijedno pažnje,ovaj put sam to uhvatila prije drugih...

*strast je bitna za sve...to je neosporiva činjenica...ljudi koji nose strast u sebi mogu puno toga...mogu stvarati i razarati...

*Pieces of a dream...

*ponekad želimo zadržati nešto/nekoga ali nam okolnosti to ne dopuštaju...ponekad mi sami sebi to ne dopuštamo...

*a šta ćeš,život je takav...jedan dan si super,dugi nisi,treći si mrtav,četvrti si opet živ i tak cjeli tjedan,pa onda tjedan za tjednom i na kraju umreš,a baš morbidne ideje taj život...još jedna od morbidnih ideja je da samo u grobu nema snova

*I'd like to watch you sleep at night
to hear you breathe by my side
And though sleep leaves me behind
there's nowhere I'd rather be....

*i tak mi je dan započeo na poseban način...iako je bilo vani poprilično oblačno,a moja vijetnamka je na pranju stoga sam morala uzeti samo poprilično laganu duksu...a ne znam,dan je poseban....

*Where I go I do not know,
I only know the place I've been
Dreams they come and go, ever shall be so
Nothing's real until you feel

*Iako mi neki u zadnje vrijeme spočitavaju da sam postala pre-popustljiva što se tiče nekih stvari,tj.da sam se promjenila i da više nisam onaj zadrt tronogi trolll koji je uživao u beskompromisno zaglušujućoj glazbi i hektolitrama pive,pa mogu vam reći:fuck off,kao drugo:nije me briga,a kao treće:prvo i drugo skupa...sve u svemu...odoh sad...

*Iste greške ne rade se dvaput stoga je vrijeme da ja poslušam isti savjet

*(She isn't real, I can't make her real)
(She isn't real, I can't make her real)

*jutros nastava:1.sat nisam imao,2.pita ženska fiziku i mene preskoči,nak inače bi bilo gusto...3.sat iamo kemiju-opet pita,jeeej i mene opet preskoče...4.sat i 5. porodiljstvo...ahem,nie me preskočila,dapače morala sam pedagogici radi ponašanja i tak naime ipak ne smijem lupkat kao manijak po stolu ritam iz Seek and destroy,a nak,jao,jao

*Danas je jedan od onih dana kada ne želim više disati...raspoloženje mi često varira,no danas je gore nego inače.

*Peace sells... but who's buying?

Sa obzirom na moju nevjerovatnu strast prema pisanom slovu koja uvelike i često prelazi granice izdržljivosti živčanih sklopova moje okoline jer se svako malo događa da upravo dok moje najdraže završava doručak i ispituje me o nečemu važnom-ja buljim u neko štivo i ne doživljavam baš previše stvari koje govori (žaooo mi je malishaaa) stoga sam odlučila smanjit strasti i okaniti se tobože čitanja,no ja ne bi bila ja i pustio me Bog na miru-kada mi je u ruke dospjela mala pinky knjigica-sažeta zbirka kolumni Milane Vuković Runjić,već u samoj knjižnici dečko koji mi je izdavao knjigu sumnjičavo me pogledao i pitao jesi li sigurna?nije ti to baš neko štivo.Na pitanje je li ju pročitao? odgovorio je-naravno da ne.Nisam znala što da mu kažem,a već me počeo nervirati sa tipično zaostalim (seksističkim) primjedbama o autorici čije ni ime nije mogao pravilno izgovoriti.
Žensko pismo u posljednje vrijeme se dosta razmahalo,hvala Bogu 21. stoljeće lagano pod svoje okrilje prima i ovaj književno zabačeni komad zemlje u kojem baš boravim,gdje je do sada najveći uspjeh izdavanje zbirkice knjiga o samom Sisku i rafineriji.Žensko pisanje se počelo aktivirati,nije nešto posebno ali ne želim biti prekritična jer je i to već poprilično puno sa obzirom na sam mentalitet grada(čisti primjer je gore navedeni muški primjerak osobe koja radi nešto što očigledno nije za njega),a kako je u gradskoj knjižnici na posljetku ipak zavladao većinom ženski lobij stvari kreću na bolje,unatoč tom jednom primjerku možemo se pohvaliti zadivljujućim dječijim odjelom-Sisak-Caprag i općenito cjelim tim odsjekom u Capragu koji količinom štiva koje posjeduje po starosti i opusu nije ništa posebno ili impresivno,ali je impresivno da upravo taj ženski tim i dalje marljivo radi na unapređenju čisto jer su eto i same zaljubljenice u pisano slovo.Pod njihovim okriljem izašla je i manja zbirka Neobične priče o gradu Sisku čija sam ponosna vlasnica i ja,sve u svemu-simpa.Dakle drage djevojke,dame,žene i sve koje se osjećate glupo svaki put kada vam se tuntlek u knjižnici skoro odvali smijat u facu jer uzimate ružičastu knjigu-ignorirajte i izađite sa smješkom,nikad ne znate što možete pronaći baš u tom malom pinky štivu.

The bed I'm lying in is getting colder
Wish I never would've said it's over

ponekad želimo zadržati nešto/nekoga ali nam okolnosti to ne dopuštaju...ponekad mi sami sebi to ne dopuštamo...ja znam da si nisam dopustila i ne znam dali sada žalim za iskreno ili je to samo jedan od onih hirova kad najviše želiš ono što ne možeš imati...

I told myself I won't miss you
But I remember
What it feels like beside you
I really miss your hair in my face

sjećanja su gadna stvar osobito ona lijepa...uspomene toliko toga zakompliciraju...

I really miss your hair in my face
And the way your innocence tastes
And I think you should know this
You deserve much better than me

ali bez obzira koliko ti nešto nedostajalo ne možeš se samo tako vratiti na staro osobito ne ako je to nešto što...što nije ono pravo...a ne smijem izgubiti ono pravo radi uspomena...

Does it hurt to know I'll never be there?
Bet it sucks, to see my face everywhere
It was you who chose to end it like you did
I was the last to know
You knew exactly what you would do
And don't say, you simply lost your way
They may believe you but I never will
Never again



Ja sam tvoja pogreška...tako trea i ostati...nažalost...

Ovih dana neam previše riječi za podjeliti sa drugima...a i ono malo misli što mi luta glavom većina ne bi shvatila,a ona nekolicina(čitaj-dvije osobe na planetu Zemlja,i jean zeleni lik sa Jupitera)koja bi to pokopčala ima važnijeg posla tako da se prepuštam po tko zna koji put jedinom pravom utočištu-glazbi,iako Mistreated nije zapravo stvar koja okupira 90%uma ili/ti ono malo sirotinje što posjedujem/pošto me ovih dana pere i Pain sa pjesmom Shut your mouth,tako da je ova neobična kombinacija Mistreated/Shut your mouth jedino čemu se istinski prepuštam...vama na sud prepuštam 3 verzije Mistreateda tj.Metallicu u San Diegu...potom Deep Purple i na kraju svega live izvedba Rainbowa iz ´77.godine...


Metallica


Deep Purple


Rainbow

Po tko zna koji put ponavlja se isti scenarij...a mi opet igramo glavnu ulogu,prokletu ulogu,ulogu dvoje izgubljenih usred ničega...začarani krug,da baš to,začarani krug...
I've felt the hate rise up in me...
Kneel down and clear the stone of leaves...
I wander over where you can't see...
Inside my shell, I wait and bleed...
I meni je tako dobro,no tebi će ubrzo dosadit,vidi ti se u pogledu,prvi ćeš otići,jednostavno nisi dorastao svemu ovome?Borili smo se,i sad se borimo,znam da ćemo se vječito morat boriti,nemaš pojma koliko sam bijesna zbog toga...ali do kada?vidjet ćemo...vrijeme je konstanta,ironična konstanta koja se smije svima nama,može pomoći,no također može prokleto upropastiti čovjeka...i kao što kaže jean pametan čovjek
If there is the new way,
I'll be the first in line.
But, it better work this time...
Peace,
Peace sells...,
Peace,
Peace sells...,
Pace sells... but who's buying?
Pace sells... but who's buying?
Pace sells... but who's buying?
Pace sells... but who's buying?
No, peace sells...

Mrvicu nea sunca i sve ode k vragu...ali ne zadugo,nak,samo na tren se pogubiš i onda u jednom trenutku se sjetiš zašto neke stvari ne valjaju i sve je opet u redu...i natrag si za čas...kao kad si na rubu i samo malo pomicanje tijela prema natrag vraća svu ravnotežu...danas u razgovoru od 10min/ae hvala profačici što me pusti na wc / shvatila sam da nea smisla se zafrkavati,ok,teško je kontrolirati samog sebe ali ne toliko teško kao što je težak pad,a ja nisam posrnula u ovoj igri...nisam...i neću...stoga uživajte u svojim lažima,igricama,ljubavi,spletkama i čemu svemu ne...ja sam sretna tu gdje jesam i sa njim...eh još bih bila sretnija kad bi drug Precjednik mrdnuo bjelo dupe i učinio nešt po pitanju majce...


eh..sve u svemu solidan dan prožet alkoholom i dobrim metalom...ae...

Ovako vrijeme će trajat neka dva dana...Tokom ovako hladne kiše učinite nešto za sebe...zbuksajte se sa vama dragim bićem (boljom polovicom,medekom,najboljim prijateljem ili prijateljicom,pesekom ili macom) u toplu sobu i uživajte u društvu najdražih ili pak dobre knjige-filma-glazbe...vrijeme je stvoreno za to...za najdraže

Ovo djete kao i milijuni nas viče na Scuderijinu upravu

Ovo nije apel,niti je nekakav poseban buntovnički čin...ovo sam jednostavno ja



Zar niste dosad shvatili da ja ne volim tradiciju?isfurane norme i usiljena pravila?ne može to tako...nea šanse...



tipični stereotipi nisu ono čemu se ja priklanjam...nisam ekstremist,feminist,anarhist nisam ništa od toga iako sam sve po malo...istina je da me ljudi šokiraju...danas su malo aktivniji nego uobičajnih dana,ali što me više šokiraju ja se lakše nosim sa svime time i postajem...upravo to,otporna...priča:Žena se treba udati i do 20 roditi djecu jer su ona njezin život,vrhunac svega...a ma molim lijepo?baš da vidim magare koji bi me natjerao da se odreknem svoga osobnog razvitka i zapnem na farmi usred Petrinje?bravo,što drugo reći....ja iam fix ideje ali neki su zaslužili ovacije od 5 dana radi ovakvih izjava...žemski dio ekipe molim vas lijepo(opet naglašavam da nisam neka feministkinja)ali kad čujete izjavu tipa:Ma vama ženama treba da se udate do 20,nakasnije 30 i rodite gomilu djece opalite dotičnom neandretalcu šamar preko cjele zatucane glavurde...neam ja ništ protiv kikača ali zahvaljujući EGOISTU u meni shvaćam da ako se sama ne razviješ kao osoba,kako ćeš isto pružiti čedu svome jedinome?ili još ak se zalomi niz od po njih nekoliko?u svakom slučaju djeca jednog danas su više nego dobrodošla,ali ne dok sam i sama praktički dijete...onak,neću valjda gleat crtiće sa njima?ahem,pozdraf profki kojoj vječito kasnim na sat pošto stalno buljim u jednog zamamnog,žutog komada....volim ja vaš predmet,al on je jedan jedini



Sloboda je pravo s kojim bi se svi trebali roditi,no treba nam 18 godina(barem u ovoj državi)da je dobijemo(naravno sa odmah priljepljenom odgovornošću,baš ti hvala ŽIVOTE)...i stoga dok stojim još uvjek na vražijem peronu jer vlak koji me treba odfurati dalje kao po običaju kasni...moram se naviknuti na neke stvari na koje sam se trebala naviknuti još odavno,al jbg barem se trudim,za razliku od nekih koji lebde u vakumu ispraznosti...o kako ja volim griješiti...tako uviđam da sam barem živa...a toliki je put pred menom(osim ak me zgazi auto pa skoro odapnem kao my sisterica Padalo)



u međuvremenu šarat ću po svojim zidovima KOLIKO GOD JA TO HOĆU POŠTO SAM JA TA KOJA TAJ PROKELTI ZID KREČI!!!!!!I za kraj...

Crveni makovi...

Opet su jutrom procvali
u žitu makovi skriveni
Sve su nam njive ovili
cvetovi njihovi crveni
Znaš li majko, majčice
kakvi su ono cvetovi
što rastu po našim njivama
tako divni crveni?
Što rastu po našim njivama
tako divni crveni?
Gorki su, sinko plodovi
čemer je ono procvao
Umesto zlatne pšenice
korov je tamo niknuo
Mnogo je krvi poteklo
polja su nam opustela
Jedino što je ostalo
cvetovi maka crvena
jedino što je ostalo
cvetovi maka crvena ...

neću popravljati stvari...popravit ću sebe...

i da...




ali sa vremenom shvatit ćeš i ti da ti je tako bolje...

Bezbroj puta se nađeš u situaciji da te ljudi sputavaju i govore ti što da radiš jer je njihov način jedini ispravan ali je li zaista tako?ako ne želim ići onda ne želim i nema te stvari na svijetu koja me može natjerati da odem...prkos?da,čisti prkos...ako sad popustim i dam tiranima dio svoje volje okupirat će mi cjelu dušu,malo po malo sve će mi oduzeti...tako to ide...i na kraju svega ostaje ti prazna ljuštura osobe koju si nekada poznavao i volio...dobrodošli u kratak pregled moje ljušture...da,da,to sam ja...isprazna,puka sjena nekadašnje osobe...zašto si to dozvoljavamo?jer su ljudi oko nas jači?ili jer smo mi ti koji s vremenom slabimo?

The memories beneath the dust of years
They seem like those of someone deceased
There's no more to be done, or hoped or feared
Just waiting for the final release

Drži se bude bilo bolje sa vremenom...puke riječi
Bit će bolje sutra...puke riječi
Sve ti to prolazi...puke riječi
Vrijeme liječi sve rane...opet puke riječi...

Djela su bitnija?

Žao mi je što vičem na tebe,još više mi je žao što se kasnije ispričavam...ali ne mogu ostaviti stvari takve kakve jesu...ako ih pustim na miru gubimo oboje...

apsolutno ništa...

idem jesti...

čevape....


zdravo

Talijanski Ferrari,najslavnija automobilska marka na svijetu,obilježila je jučer 110.godišnjicu rođenja svoga utemeljitelja Enza Ferrarija.Rodio se 18.veljače,1898. u Modeni,a poživio je čak 90 godina,pa je dugo uživao u slavi koju je marka sa njegovim imenom postigla.No,nije mu bilo lako ni jednostavno kao uostalom i svim drugim pionirima autoindustrije u početku 20.stoljeća.U automobilske se utrke Enzo zaljubio već kao desetogodišnjak,zahvaljujući ocu Alfredu,vlasniku ljevaonice i vlasniku prvog automobila u Modeni.U I. svjetskom ratu otac Alfredo i brat Dino su mobilizirani,a 1916.su obojica umrli od gripe.Dvije godine kasnije i Enzo je jedva ostao živ,pa je otpušten iz vojske.Protivno volji majke,otišao je u Milano i zaposlio se u automobilskoj tvornici CMN(Construzioni Maccyniche Nazionali),gdje je radio kao testni vozač.Uskoro je počeo voziti i utrke za Alfa Romeo.Nakon jedne pobjede u Ravenni 1923. upoznao je majku legendarnog zrakoplovnog asa grofa Francesca Baracce,u čijoj je postrojbi bio i pokojni brat Dino.Baraccina eskadrila je imala grb u obliku propetog konjića na žutom štitu,a Enzo je dobio odobrenje da taj grbi koristi na svojim autima.

Kad je 1929.osnovao Scuderiju Ferrari,žuti štit s propetim konjićem i slovima S F postao je službeni grb kompanije.Do 1937. Scuderija je bila službena i neslužbena Alfina trkaća momčad.Nakon razlaza Enzo četri godine nije smio koristiti ime tvrtke,pa osniva tvrtku Auto-Avio Construzioni.Ta je tvrtka 1940.stvorila prva dva Ferrarijeva trkaća auta oznake AAC 815.Kad je Enzo natrag dobio ime tvrtke seli je u Maranello gdje je i danas.Nakon II.svjetskog rata,tj.1947.Enzo je stvorio prvi cestovni automobil tj.Ferrari 125 S s 1,5litrenim V12 motorom.Lani je proslavljena 60.obljetnica toga događaja.1956.Enza pogađa velika tragedija kada mu umire 24-godišnji sin jedinac Dino.U spomen na njega svi Ferrarijevi V6 motori i auti koji ih imaju od tada nose Dinino ime.Enzo se nakon Dinine smrti rastao od supruge,a kad je ona umrla nasljednikom je proglasio sina svoje ljubavnice Piera.

S obzirom da u mom razredu sjedi jeno čudesno biće koje nekak iam osjećaj da sam,hm,poprilično hm,zapostavila jer,a ne znam...često je to osjećaj da smetaš nekom,a i ona je poprilično ponekad suzdržana osoba pa reko...ajmo promjeniti stvari,ak već kužim nešt daj da to skužim do kraja(lol,ovo nie pervezno bez obzira što se tak čini ),dakle Ado ovaj dio posta je isključivo namjenjen da tebe natjera da se osmjehneš



i sutra možda napišem jean nak malo duhovniji post pošto me ovih dana zbilja misli vode uokolo...
ae dosta sad...pozdraf vjernim čitaocima i štovanom Precjedniku pošto me maltetira(oke više ja njega za cd-e)...i pivu...i sve...

ovaj

pa-pa


lol



enivej,ak netko zna dobrog,dobrog,moćnog psihijatra,pa ono slobodno ostavite broj...


e,da Perkoviću to što pohađaš Weber nije izlika za tvoju nepismenost...


i da,što još...pozdraf Padalu koja je ovih dana na relaciji 7th Heaven-Prokleta Petrinja

i Tonki

i mom sinu i


Emo-Gay-Šprajcu i i i i

i i i i dosta....

Jutros sam se ustala sa takvom panikom!Sanjala sam da sam imala ulaznice za utrku u Monzi i da sam zaspala na trkalište.Raplakala sam se,opako i onda pričala sa nekim tamo kako je Kimi vozio,a ma baš sam i na kraju je bio 2. pa sam se veselila sa suprugom.Wuhuuu!!!



Jučer sam imala opet okršaj sa onom ženom što tvrdi da je moja mama,ta jednostavno ne može a da ne vrijeđa sve oko sebe.Zbilja mi je žao što u takvim situacijama uzmem uvrede toliko k srcu.Jbg,boli kad ti ne može lijepo nešto reći nego odmah vrijeđa.Nikad neću biti takva.Već sada se toliko razlikujem od nje,na neki način ne sličim više nikome iz ove obitelji.To je valjda što sam praktički život do neke 15.-16. provela uz pokojnu baku i uz svog djeda.A kasnije sam više-manje sama.Do nedavno,dok nisam upoznala svoju bolju polovicu nisam ni razmišljala o djeci,a sada znam da bi ih htjela jednog dana,a i vjerujem da bi bila dobra mama,za razliku od moje.



Također jučer je Nivesich napunila 18.,sad je punoljetno dijete i može si kupit alkohol kada god to hoće,ali vjerujem da joj punoljetnost neće biti isključivo dobra zbog slobodne prodaje alkohola i co..
Drago mi je da si napokon uvidjela-širu sliku svijeta.Želim ti apsolutno sve najbolje jer to i zaslužuješ.



Danas iemo vanka kao i svake subote,ogroman plus izlasku je proslava rođendana,a i baš mi se ide.Jučer je bilo fenomenalno izuzevši ispad pijanih idiota koji je uzrokovao trganje Tiborove majce In Flamesa.Tokom dana moram naučit za ispit iz 1.pomoći u ponedeljak.Držite mi fige da to prođem inače sam na*ebala ko žuti!Nadam se da ću biti na razini ekipe iz M.A.S.H.-a i da ću proći.



I smajlići su ftw!

Everything I lose is just a piece of what there is
to gain...
I am what you will be, you are dying in me
I love you, I hate you, I miss you....

You're always thinking you're so perfect
Those thoughts drove me away from home
But if you put me through your tests
Then I will fade

I have nothing to say
But I feel like my mouth is open
Everything that is real
Comes around
Comes around
Comes around

I hate the way you think you're real
Your one voice it destroys my one choice

You're always thinking you're so perfect
Those thoughts drove me away from home
But if you put me through these tests
Then I will fade

Tu vida es mia
Your fear is living here in me

Es que no entiendo come en la vida puedes hacer
La paz entre nostros cuando no vas a decir
Y la gratitude que tu nunca vas a ver
Has now turned to hate

I have nothing to say
But I feel like my mouth is open
Everything that is real
Comes around
Comes around

I have nothing to say
But I feel like my mouth is open
Everything that is real
Comes around
Comes around
Comes around

S obzirom na veliku populaciju našega planeta uvijek se nađe budala koja mora vrtiti nešto svoje pri čemu vas uvjerava da ste pobrkani,smušeni ili jednostavno ludi iako ste vi čisto zdravo normalni sa pokojom razumljivom devijacijom.U duhu toga ovih dana u razredu vlada situacija slična onoj opisanoj u pjesmi
Welcome Home(SANITARIUM)od Metallice,naime općenito je to poprilično dobra atmosfera,no pojedinci povrijeđeni postupcima nekih drugih(čitaj:nezrela djeca koja idu u školu da bi stekla prijatelje)čine upravo ono što je meni najblesavije-ponašaju se na način da konstantno zagorčavaju život onoj nekolicini normalnih,zdravih,rumenih pivopija...dakle,za ime Božije zar smo stvarno spali na to da se uokolo blatimo na foru iemo na kavu,a sutra detalje sa kave prepričavamo na najgluplji mogući način...tračanje je vjerujem najmutavija ženska ali i muška osobina i prije nego li nešto napraviš netko će već smislit priču.Ovakve stvari me osobno ne pogađaju,dapače zabavljaju me i rijetko kad učinim nešto kao danas i stresem nekome sve u lice...a kako je dan krenuo imala sam prilike to učiniti čak 2 puta(kak moćno,zar ne?),ali ovaj put je to malčice zdrmalo jednu dragu mi frendicu pa sam tako i ja reagirala...poanta ovog posta je da iem u djetinjast,neodgojen razred(svaka čast iznimkama koje se ubrajaju u onu skupinu ili normalnih ili rumenih(pinky obrazići) ili pivopija pa su mi oke)ali sve u svemu više izgledamo kao dječiji vrtić nego kao maturanti...a još jednom sve u svemu slikom opisana situacija u razredu:Homer & Bart-pad s krova IV.čin...

Svi smo mi putnici,ljudsko biće je osuđeno na vječna lutanja i potrage bilo zbog potrebe sebe samih ili nekoga drugoga...ponekad se trudimo više,ponekad manje ali sva se lutanja svode na potragu za samim sobom bilo to u obliku vlastitog ideniteta ili one druge,bolje polovice...
On a long and lonesome highway, east of Omaha
You can listen to the engines
moanin' Out its one note song
You can think about the woman or the girl
You knew the night before
Ponekad životom prostruji netko tko nam treba,a nie moguće da je dio našeg postojanja,nas...kako potpuna suprotnost može biti dio mene?kako mogu svaki put ustati nakon sve jačeg i jačeg udarca?Da li je moguće da ljudsko postojanje osim što omogućava onu ciničnu oprostiti da,zaboraviti ne može zbilja biti samo to...može li život zbilja dopustiti da ja zaboravim...i jednostavno prepustim se svemu tome...
But your thoughts will soon be wandering
The way they always do
When you're ridin' sixteen hours
And there's nothin' much to do
And you don't feel much like riding
You just wish the trip was through
Da li je moguće da je upravitelj svega ovoga,svojevrsni Master of puppets napravio takav ustroj da sitnice odvlače od onih bitnih stvari koje zapravo trebamo hvatati u moru nevažnih?
Here I am, On the road again
There I am, Up on the stage
There I go, Playin' star again
There I go, Turn the page
I sve te situacije u koje upadam i pokušavam što mirnije riješiti,a zapravo ne želim biti mirna i pravit se da me nije briga kad mi je stalo...i ne želim sjediti pokraj tebe kad on uđe jer je teško izdržati taj hladni pogled...da,pogrješila sam...i ne želim to mirno skrivati...
So you walk into this restaurant
Strung out from the road
And you feel the eyes upon you
As you're shaking off the cold
You pretend it doesn't bother you
But you just want to explode
I većinu vremena sam provela učeći i naučila sam,sada se znam nositi sa svima vama...naučila sam se braniti i držati se sebe,nema više pokoravanja...ovaj put igramo po mojim pravilima i nadam se da nećeš prebrzo odustati...pokaži da možeš...jer ako se ne dokažeš,žao mi je ali nea treće prilike...jedva da smo i drugu dobili...
Yeah, most times you can't hear 'em talk
But other times you can
All the same old clichés:
"Is it woman? Is it man?"
And you always seem outnumbered
You don't dare make a stand
Make your stand
Na kraju svega ovoga ako stvari ne ispadnu kako bi trebale,a vjeruj ja neću prstom mrdnut da dobiješ što želiš neće mi biti ni najmanje žao iz prostog razloga što mene nećete moći okriviti za sve...jer će tu biti ON koji će stati pokraj mene i moći ćete misliti da sam slaba i da mi treba netko drugi da me brani,ali ne,to neće biti razlog...on će stajati pokraj mene jer će to željeti...a vi ćete moći i dalje mučiti se i grcati u vlastitim sranjima...
Out there in the spotlight, you're a million miles away
Every ounce of energy, you try and give away
As the sweat pours out your body, like the music that you play
Later in the evenin' as you lie awake in bed
With the echoes of the amplifiers ringin' in your head
You smoke the day's last cigarette
Rememberin' what she said
What she said
(Yeah, what she said.)

živim za taj dan...

Yeah
Here I am, on the road again
There I am, up on the stage
Here I go, playn' star again
There I go, turn the page
And there I go, turn that page
There I go, yeah
Here I go, yeah
There I go, there I go
(And I'm gone)



ovaj život je niz priča koje se nižu kao u najobičnijoj knjizi,no nikad nije prekasno okrenuti stranicu i započeti novo poglavlje...
nikad nije prekasno...

Postoji glazba,stihovi i note koje nas mogu oraspoložiti bez obzira na teškoće i probleme dana u kojem smo zapeli...za mene jedna od takvih je The train of angels od Joea Satriania,pjesma prepuna neke neobjašnjive energije koja jednostavno svakim novim akordom izvlači pozitivne misli...jedna od stvari koje joj mogu parirati bok uz bok je Feels like fire legendarnog Santane u duetu sa vjerovatno jednim od najboljih britanskih vokala ikad Dido Florian Cloud de Bounevialle O'Malley Armstrong ili ti jednostavno Dido,ova cura ima poprilično dugačko ime,ali i glazbeno iskustvo pošto svira i pjeva od neke 5 godine mislim,enivej,rođena je 25.12.1971.,svira violinu,klavir,gitaru i još nekoliko instrumenata i da alergična je na mlijeko(ae,kakve ja gluposti iskopam ),do sad je izdala demo album 1995.godine nazvan Odds and Ends,onda nevjerovatni No angel 1999.godine koji ju je doslovce vinuo u glazbena nebesa,te 2003.Life for rent na kojem se posvetila svim onim malim stvarima koje čine naš život...

Feels like fire

I'm telling you it's over
Now there's an angel
Holding me
My way's easy
Even if you're fallen
Oh you're strling
There's still beauty
In what we do

So que será
Let's go sailing on
There's a wise man
In every fool


I say come back
Come in from the cold
Into the warm
I feel like fire
Guiding you back home
As darkness falls

So everyone stands in line
Cos' they wanna stay alive
To wait alone
No dog no bone
And then you find it's over
Still it tears your heart
To slip away
From the crowd

But if you have
What it takes
To return to where
All the world
Knows your name
Then que será
Let's go sailing on
There's a wise man
In every fool

I say come back
Come in from the cold
Into the warm
I feel like fire
Guiding you back home
As darkness falls

I say come home
Live it all behind, and settle down
I feel my love, give me what I want
For all the time

So que será
Let's go sailing on
There's a wise man
In every fool

I say come back
Come in from the cold
Into the warm
I feel like fire
Guiding you back home
As darkness falls

I say come home
Live it all behind, and settle down
I feel my love, give me what I want
For all the time
For all the time
I feel like fire

Danas je pala kiša,a ja sam zaboravila jedan kišobran u MD-u..

Ovih dana sam počinila nebrojeno puno pogrešaka...počevši od obitelji,ljubavi,škole,a ma svega...no za 90% njih se ne kajem...možda i bi da mi je stalo...ali shvatila sam kako je to uzaludno...svake sekunde jedan život se bori za golu egzistenciju,svake sekunde jedan život započinje,jedan završava na ovaj ili onaj način...a mene više nije briga...nedostaju mi neke osobe i nedostaju mi neke stvari ali opet ne dovoljno da se trgnem i poduzmem nešto...
...Cross my heard hope not to die...
...iz moje duše su valjda izvukli sve što su mogli i sad se opet usude gurnuti me u vrtlog besmislenih borbi...a meni se to ne da,smiješno je i suviše glupo uopće okrenuti se i reći nešto...previše je to napora...glupo je biti kamikaza...nije to potrebno,do vlastitih ciljeva se može i bez gubljenja života...tvojeg ili tuđih...previše je sekunda prošlo,tko zna tko se izborio u zadnjih 60...120...23098 sekundi za svoju egzistenciju... tko zna hoću li ja za 2 sekunde biti među njima?svjesna sam toga ali se i dalje ne pokrećem....
...Swallow evil, ride the sky...
Zašto ljudi postanu ravnodušni?Da li nam je to stvarno potrebno?Doći do trenutka neizdržive agonije kada si potpuno sam u prepunoj prostoriji ljudi...Razapni nečije srce,otvori ga,što ćeš pronaći?Tragove drugih...
Kako je moguće biti u prostoriji sa toliko ljudi i ne osjećati da su tu?Koncentrirati se samo na jedno...pogled,osmijeh,dodir nekoga tko više nije pokraj tebe?
...Lost myself in a crowded room...
nekoga tko nije tamo di bi trebao biti?previše je pogreški da bi se kajali...previše je pogreški da bi sve popravljali...pssssst!ne okreći leđa,zatvori oči...ništa ne možeš promjeniti...ne okreći leđa,ne vraćaj se,ne gledaj natrag...nema ničega...samo prokleti osjećaj da se vrijeme poigrava nama...ne da nam da dišemo i onda ruke oko vrata popuste stisak,ugledaš tračak nade i
You fool, you fool, it will be here soon
onda se stisak samo pojača...



najdraže moje samo zatvori oči,ostani "slijep" na sve što te boli...i stisak će popustiti...

ali znaš...najgore od svega...nije me briga...ni za stisak,ni za ono pred čime zatvaram oči ovaj put...ravnodušnost me čini čak i jačom nego bih smjela biti...

Kad imate grupu srednjoškolskih trešera iz Valpova i okolice koji nemaju pametnijeg posla nego maltetirat sve oko sebe i onda si jedno popodne uzmu slobodno da se odmore od silnih ugnjetavanja i sličnih zamornih fizičkih aktivnosti može nastati svašta...tako je ta grupa trešera izmislila potpuno novu religiju posvećenu isključivo thrashu ... formirali su preko msn-a listu bogova i podjelili je na vrhovne i sporedne...tekst o njima je u originalu bez ikakvih prepravljanja(čak nisam ni gramatiku dirala jer je upravo ovako kak treba biti- l o l )

VRHOVNI BOZI:
******************
Močni Grah - bog treša, grmljavine, velike nužde, vodokotlića i čorbe
Močna Gra'supa - grahova žena, zaštitnica tjestenine, majka kulena i njegove seke, božica kontracepcije
Močni Kulen - Bog začinjenosti, crvenila i njam njama
Močna Kulenova seka - kulenova sestra, božica uskosti, zaštitnica Kolinja

SPOREDNI BOZI:
******************
Močni Pišo - bog sexa, penetracije i Alice Coopera
Močna Šaka - božica tučnjave, masturbacije i čovanja
Moćni Napster - bog piracije, torrenata i Metallice
Moćni Odnos - Bog dobrosusjedskih odnosa, roštilja i snošaja
Močni Laser - Bog DVD-a, Kompakt diskova i kompjutora
Moćno Govno - zaštitnik vodoinstalatera, svih cijevi i Drave
Močni Muštajn - bog trzalica, droge i mrdanja guzom
Močni Spam - Bog nekontroliranosti, slova S, P, A, i M i Nokle
Močna Vagina - božica vlage, oduzetosti, djevičanstva i pornografije
Močna Lopta - Bog svih oblina, zaštitnica Zemlje i centaršuta.
Močna Sida - Božica C.Ronalda, AIDS-a i nesigurnog sexa.
Močni Kre - Bog svih gadosti, sadizma i žaba.
Močna Dioda - zaštitnica lampica, božica struje i ampermetra
Močni Metilj - agresor, Ovcojebač, bog metiljavosti
Močni Jebote - bog psovanja, prostačenja i Zdravka Mamića
Močni Krik - Bog neartikuliranih zvukova, visokotonaca i zaštitnik decibela
Močni Kirk - Bog Federacije, Intergalaktičkih brodova i egoizma.
Močni Tupé - Zaštitnik čelavih, bog bezdlačja, sjaja i tuge
Močna Kazna - zaštitnica delikvenata, božica GPP-a i nezakonja
Močni Signal - Bog mobilne telefonije, zaštitnik DSLa i SMSa
Močni Semafor - Bog prometne signalizacije, blještanja, zaštitnik šoferšajbe
Močni Bambus - bog smušenosti, budaličnosti, dezorijentiranosti, zaštitnik onih koji nemaju za kvalitetnije
Močna Vješalica - božica urednosti, popeglanosti i sakoa
Močni Zarez - Bog odvojenosti, nagomilavanja, redosljeda. zaštitnik jezikozboraca
Močna Flaša - božica piva, ječma i hmelja, zaštitnica kaucije.
Močni Kondom - bog promišljenosti, sigurnog sexa. Zaštitnik penisa i mladih
Močni Oblak - bog kiše, oluje i zaklanjanja sunca. Zaštitnik od ultravioletnog zračenja
Močni Sapun - bog higijene, protivnik Močnog Graha. Zaštitnik EMO manjina
Močni Rektuum - Bog prskavog proljeva, fontana i fekalija.
Močna Pošta - božica sporog prenosa informacija, markica i šaltera
Močni Recycle Bin - Bog nepotrebnih fajlova. zaštitnik korisnog prostora na čvrstom disku
Močni Mali prst - sinonim za nepotrebno, bog lakiranja noktiju, bangavosti i kurjih očiju
Močni Balac - bog alergija, prehlade i nekulture. nagovještaoc bolesti i prolječa
Močni Hračak - Bog lošeg zadaha, slanosti i neprijateljstva
Močni Rakun - zaštitnik svih manijaka, devijantnog ponašanja i repova
Močni Šišmiš - Bog naoPakog, mraka i ultrazvuka
Močni Anedali - bog afrimacije. Zaštitnik Foruma
Močni Nečastivi - Bog matematike, Ubijanja i Anti-Kršćanstva. Zaštitnik Slayera
Močni Produžni - bog rastezanja struje, viška utičnica, i prekidača. zaštitnik visokog napona
Močna Orgija - božica MSNa, kontroverznih razgovora i onlajn druženja
Močna Izolirka - božica kontrole elektrona i gume, zaštitnica električara
Močna Dvorana - božica mnogo mjesta, zaštitnica klaustrofobičara
Močna Mrlja - božica prljavog veša, garderobe i praška za veš. U sukobu sa močnim Venišem
Močni Veniš - Odstranjivač Mrlja, bog čistoće. zaštitnik gaća

i tak

...uživajte

Prije nekoliko stotina godina u tadašnje doba zvoni prastari SimensC60 sa nekom prastarom rock melodijom,javim se,a sa druge strane tadašnja također sad već prastara ex frendica grcajući izgovara-Neno prevario me,smrdljivi kreten me prevario sinoć,šta ću sad?...Ja kao i uvijek odgovaram-Ništa,dođi k meni i riješit ćemo to.I nakon nekih 10-ak minuta na kućnom pragu mi stoji rasplakano,mrljavo od suza i bala plavokoso,zelenooko iskomirano biće i što ću neg po nekoliko kg-a sladoleda i mali rum.Nakon sati i sati ispovjesti i razgovora dolazimo do zaključka da sladoled i rum u pravoj dozi i omjeru sa dobrim starim razgovorom liječi i najgore rane.Prije nekoliko tjedana zvoni sad već ne baš toliko novi Sony Ericsson Z550i sa ne baš tako novom Unnamed feeling od Metallice,javim se,a sa druge strane sadašnja poprilično mom srcu draga frendica grcajući u suzama,šmrca i izgovara-Neno,on je kreten,on mene više ne želi,šta ću sada?...Kao i uvijek ja odgovaram,ae smiri se,dođi k meni i pričat ćemo.Nakon nekog vremena sjedim u sobi i sa mrljavim,rasplakanim,smeđokosim,zelenookim bićetom do 4 ujutro uz sladoled i ovaj puta kruškovac razgovaramo o tome kak je život gadan,a dečki glupi.Prije dva dana crnokoso bićence ogromnih smeđih okica mrljavo od šminke,umorno,te na nogama nestabilno od alkohola otvara dušu i tugljivo mi kroz skrivene suze govori-Kak je on glup,nea pojma o ničemu i sam sere,zašt sad hoće biti sa njom,koji on vrag sad izvodi,ala ja neću da on bude sa njom-i tak nekih par minuta meni lomi srce dok je gledam u takvom stanju,ubrzo progovaram-Daj dođi,smiri se,neće biti ništa između njih,zagrlim je i govorima-Ak je već toliko glup da bude tam sa tom glupačom onda je idiot kakvog nema,a i ti si budala kad vjeruješ drugoj budali koja ti kaže da on želi biti sa drugom,pitaj ga i riješite to nasamo i tak nekih 10-ak minuta dok mi ne da ruku i dopusti da je odvedem da sjedne,nakon još 10-ak minuta i nešto vina i co. alkohola shvaća da se bezveze brine i pojavljuje se osmjeh na njenom licu...sve u svemu zaključak ovog posta bi bio da su muški krivi za sve probleme na svijetu,a da žene te iste probleme moraju riješavati ili sladoledom ili alkoholom...

Ovih dana je aktualna tema slobode govora na blogovima,naime tamo neki je rekao nešto protiv neke korporacije i fino na kućnu adresu mu stiže dopis iz odvjetničkog ureda da mora brisati sporni komentar ili će se naći na sudu zbog klevete i sl.Izgleda da je i blog kao sfera slobode došla svome kraju,naime već nekoliko puta sam se znala naći na meti pojedinih grupica ljudi zbog svojih kojekakvih piskaranja,naravno takvi napadi bi uglavnom rezultirali brisanjem cjelog bloga jer ja kao egoistično malo đubre nisam htjela pisati ako nemam potpunu slobodu,naravno ta potpuna sloboda nikad nije bila potpuna pošto postoje Pravila Blog.hr-a koje ja kao savjesni i časni bloger poštujem,no bila je moja i mogla sam poprilično jasno(očito i glasno)izraziti svoje mišljenje tako da su nakon nekog vremena pojedinci skopčali da me se ne može ušutkati jer je blog moj način izražavanja i da je preteško uništavat svaki dan novi.Novim zakonom o slobodi medija ja gubim ono zbog čega sam ovdje-pravo izražavanja vlastitog mišljenja bez obzira radilo se tu o politici,čevapima ili trgovcu koji vara na krumpirima.I to zbog čega?Zbog politike i genijalnih debeloguzaca što sjede u časnom hrvatskom Saboru ne razmišljajući o ničem osim dobrobiti debelog dupeta na kojem sjede,a u regulaciji(manipulaciji) blogom vide način za ušutkavanje sve općeg blogerskog stanovništva koje se drznulo kritizirati pojedine postupke gore već navedenih(pozdrav ZERP-u i sl.)....Moj zadnji post je također rezultirao jednom poprilično negativnom reakcijom,naime netko se našao uvrijeđen i reagirao tipično muški(za ime Božije teško je pitati,zar ne?)sa jako lijepim komentarom,u trenutku totalnog sumraka mi je čak palo na pamet da ga izbrišem,da po prvi put povučem napisano jer se radilo o meni dragoj osobi,no ako bi povukla napisano stvari bi bile još gore...previše toga se traži od mene malog egocentričnog đubreta na taj način.Riječi imaju određenu težinu,sa time sa slažemo svi...no sloboda ima još veću.Ako moje mišljenje bude ograničavao pohlepni smežurani saborski zastupnik sa glupim zakonom(ili pak osoba koja osuđuje i vrijeđa prije nego li zna o čemu/kome se uopće radi)mislim da je čak i HBO onda razumna odluka dokle god ostane u rukama onih kojima je i namjenjen dakle u rukama blogera,ne političara...
but I'll take my time anywhere
free to speak my mind anywhere
and I'll redefine anywhere
anywhere I may roam
where I lay my head is home

Ahem,ovih dana više-manje svi razgovori u društvu se svode ne WoW,a s obzirom da sam fan Warcrafta i ak bog da bolje prilike uskoro i jean od taurena...nikad,ama baš nikad ne bih bila ELF! stoga...

Of all the men of Azeroth I must say,
that my least favorite race is the elf.
I'd rather have lunch with a fat ogre,
than to spend one moment with an elf.
I'd rather take a slime to a homey pub,
than to toast to an elf's health.
They’re tall and purple and all too skinny,
and of this you must be sure:
That elves are the sickliest things around,
and sadly there's no cure!

O...o...o...o!

Stay away from those crooked elves!
They look like women and they smell like hell.
So if you would take my sound advice,
keep a distance of at least ten feet.

I'd rather go fishing with Onyxia,
than to go fishing with an elf.
I'd rather go swimming with a dead murloc,
than boating with an ugly elf.
Their voices are "fem" and they don't resemble men.
Their bodies are void of hair.
And so I'm sure you can understand,
why they give me such a scare.

O...o...o...o!

Stay away from those crooked elves!
They look like women and they smell like hell.
So if you would take my sound advice,
keep a distance of at least ten feet.

Despite my better judgment,
I once went camping with an elf.
He stole my s'mores and dented my pots,
and made the campground smell,
of lavender and rosebuds;
such nasty smells they be.
So I went and threw him into the lake,
and then I went and had some tea.

Ha-ha-ha!

O...o...o...o!

Stay away from those crooked elves!
They look like women and they smell like hell.
So if you would take my sound advice,
keep a distance of at least ten feet...

Moram priznat da je ova godina bila poprilično naporna...dogodilo se toliko toga...suočila sam se sa nekim poprilično teškim situacijama kao i sa nekim lakšim stvarima koje su na kraju ispale zapravo poprilično zabavne,također sam dosta naučila i o samoj sebi,zavoljela sam pivu više nego išta,pokrenula anti-elf projekt(nije baš najbistrije od mene,al ono-glavno da se nešt događa),maturirala sam,upisala fakultet,usvojila još dva mačića(Rocco&Ozzy),odgledala nekoliko dobrih utrka,napisala nekoliko malo boljih postova,odslušala preko nekoliko dobrih albuma,pročitala nešto knjiga...upoznala dosta novih ljudi,neke zavoljela više-neke manje,popravila neka stara prijateljstva,neka skroz sjebala...ali sve u svemu sad nakon svega toga odlazim...na malo dulje,recimo svojevrsan odmor...uzimam si predah i posvećujem se hm,ničemu zapravo,ovaj put neam ništ isplanirano jednostavno budem opet iskoristila onu foru...starke na noge,mp4 sa puno dobre glazbe,torba na leđa i kud te put odnese...Ne znam točno što će biti kada se vratim,zapravo me nije ni nešt pretjerano briga,vjerovatno ćemo svi nastaviti po starome,kao i uvijek...

Uživajte u ljetu...
moru...
izlascima...
glazbi...
ljubljenju...
pivi ili sladoledu...
...znam da ja hoću...

...Prijatelju u bolnici ...
...Get well soon ...
...Tak da možeš nastavit alkoholiziranje...
...Naravno nakon sve terapije koju odradiš...

...inače je piva odlična za bubrege...
...blamaža je što se radi o toploj pivi...
...ali mislim da možeš to preživjeti...

Što nas to natjera da se počnemo ponašati tako?Ti osjećaji,te misli...zbog čega se pretvaramo u krvnike žedne osvete?Drugih?Sebe samih?Kao i po običaju toliko pitanja,a tako malo odgovora...Poznavajući mene to je prkos...i navika koja mi rijetko kada dozvoli predah...poput demona kojeg nosiš i koji se povremeno budi kako bi zagorčao život svima oko tebe,a osobito tebi...ah,kako bi sve bilo bolje da nema toga vraga u duši...ili da je barem savjest dovoljno jaka da te natjera da se ne igraš sa tuđim osjećajima,da ne riskiraš...ali zašto bi bilo jednostavno kad je jednostavno=dosadno...a otrov je otrov...i juri kroz žile ne dopuštajući ničemu da ga zaustavi...dobrota,samilost,iskrenost...sve se svodi na nemilosrdnost...i strast...strast je bitna za sve...to je neosporiva činjenica...ljudi koji nose strast u sebi mogu puno toga...mogu stvarati i uništavati...a ako ste ona kategorija u koju ja spadam...onda ste uvjek na samoj granici između razuma i ludila,a upravo ta granica ja najzanimljivija...

Tonight’s the night I shed my wicked soul
I take it out on you and watch you lose control
Tonight’s the night I shed my
Tonight’s the night I shed my
Tonight’s the night I shed my wicked soul
My wicked soul

I walk alone

Put all your angels on the edge
Keep all the roses, I’m not dead
I left a thorn under your bed
I’m never gone

Go tell the World I’m still around
I didn’t fly, I’m coming down
You are the wind, the only sound
Whisper to my heart
When hope is torn apart
And no one can save you

I walk alone
Every step I take
I walk alone
My winter storm
Holding me awake
It’s never gone
When I walk alone

Go back to sleep forevermore
Far from your fools and lock the door
They’re all around and they’ll make sure
You don’t have to see
What I turned out to be
No one can help you

I walk alone
Every step I take
I walk alone
My winter storm
Holding me awake
It’s never gone
When I walk alone

Waiting up in heaven
I was never far from you
Spinning down I felt your every move

I walk alone
Every step I take
I walk alone
My winter storm
Holding me awake
It's never gone
When I walk alone

Sljedeći petak započinje prvi trening za GP Australije i ono ludilo adrenalina sve nas opet povlači...no za početak malo predstavljanje momčadi:

Scuderia-Ferrari:
Kimi Raikkonen-bolid broj 1
Felipe Massa-bolid broj 2
Luca Badoer-testni vozač
Marc Gene-testni vozač

Bolid:F2008,motor:056



BMW-Sauber:
Nick Heidfeld-bolid broj 3
Robert Kubica-bolid broj 4
Marko Asmer-testni vozač

Bolid:F1.08.,motor:BMW V8 P86/6



Renault:
Fernando Alonso-bolid broj 5
Nelson Piquet Jr.-bolid broj 6
Lucas di Grassi-testni vozač
Romain Grosjean-testni vozač

Bolid:R28,motor:RS27



Williams:
Nico Rosberg-bolid broj 7
Kazuki Nakajima-bolid broj 8
Nico Hulkenberg-testni vozač

Bolid:FW30,motor:Toyota RVX-08



Red Bull:
David Coulthard-bolid broj 9
Mark Webber-bolid broj 10
Sebastien Buemi-testni vozač

Bolid:R84



Toyota:
Jarno Trulli-bolid broj 11
Timo Glock-bolid broj 12
Kamui Kobayashi-testni vozač

Bolid:TF108,motor:RVX-08



Toro Rosso:
Sebastien Bourdais-bolid broj 14
Sebastian Vettel-bolid broj 15

Bolid:STR02B(početkom sezone),
motor:Ferrari 056



Honda:
Jenson Button-bolid broj 16
Rubens Barrichello-bolid broj 17
Alex Wurz-testni vozač
Mike Conway-testni vozač
Luca Fillippi-testni vozač

Bolid:RA108,motor:RA808E



Super Aguri:
Takuma Sato-bolid broj 18
Anthony Davidson-bolid broj 19
James Rossiter-testni vozač

Bolid:SA08,motor:RA807E



Force India:
Adrian Sutil-bolid broj 20
Giancarlo Fisichella-bolid broj 21
Vitantonio Liuzzi-testni vozač

Bolid:VJM01,motor:Ferrari 056



McLaren-Mercedes:
Lewis Hamilton-bolid broj 22
Heikki Kovalainen-bolid broj 23
Pedro de la Rosa-testni vozač
Gary Paffett-testni vozač

Bolid:MP4-23,motor:FO108V

Postoji toliko stvari u životu koje su podložne varijacijama,mi sami smo varijacija na temu...mijenjamo se,rastemo,pa se opet mjenjamo,sve je to dio životnog procesa...ponekad na vrijeme shvatimo što nama treba,ponekad prije drugih shvatimo što njemu/njoj treba.U situaciji kad bi svi očekivali da skreneš desno...ne,ti odeš na suprotnu strano,to je isto varijacija...želja da vidim tvoje misli...počinjem te shvaćati...ili barem se počinjem nadati tome...kako netko može na tako nesavršen i zapetljan način biti tako savršen i jednostavan?izgrađujemo svoje živote na tako nesigurnim temeljima koje već sutra može netko razoriti...ali mi to i dalje gradimo...pokušavamo...borimo se....uvjek se trebaš boriti jer svaki tren ono izgovoreno negdje u daljini se odbije poput jeke i oživi...za neke na dobar način...za neke na loš...
kako sažeti čitav jedan život u rečenicu...ne možeš to...previše je...tvoj karakter zbunjuje ljude oko tebe?pa čak i tebe samog?mene ne...meni se sviđa takav kakav je......

i ti si rekla da trebaš nešto...pronašla si?u redu,nadam se da ti je srce zaliječeno,nadam se da je osmjeh ovaj puta stvaran,a ne krinka koju nosiš kako bi ispala jaka......nemoj glumiti,samo nemoj zavaravati sebe samu...

a zbog nas?neopisivo mi je žao,ali ja svoj život neću voditi na takav način,pitao si me dali bih te varala?bih,svakim poljupcem,pogledom,dahom svoga bića i žao mi je zbog toga...ali nije bilo suđeno,barem ne meni i tebi...

i došao je trenutak kada sam se počela gubiti,počela sam očajavati,ne znam...loše vrijeme,glavobolja,društvo?ne,samo moja sušta duša koja se utopila u svemu ovome...

ali sinoć sam poslušala otkucaj drugog srca i pokazalo mi je nešto...smjer,nadu,ne znam,ima nešto vrijedno pažnje,ovaj put sam to uhvatila prije drugih...
Then you look at me
You're not shouting anymore
You're silently broken
So stay with me...

samo mi dopusti da budem tu...

spavaš...na noćnom ormariću nema ništa osim svijetiljke,čaše vode i budilice...svijetiljka zatreperi,budilica otkucava t-trt-t-trt-t-trt-t-trtr-...drmeneš je i ona zašuti...tren kasnije isti scenarij...gurneš budilicu,ona se razbije i nastavlja zvoniti,izlaziš iz kreveta,odlaziš dolje...budilica se dere na katu t-trt-t-trt-t-trt-t-trtr-....dok ispijaš mlijeko iz tetrapaka kuću ti osvjetljava čudno svijetlo...brod se spušta u tvoje dvorište...čudan lik ti razvaljuje vrata,ruši stvari po kući,kad se nađete licem u lice ruši te,hvata za ruke i vuče po podu...odvuče te do naslonjača,postavio te da sjedneš i započinje monolog...

The only thing I ever wanted, the only thing I ever needed
is my own way - I gotta have it all....pokušaš ustati ali te on gura natrag da sjedneš i nastavlja...I don't want your opinion, I don't need your ideas,stay the fuck out of my face, stay away from me I am my god - I do as I please...just wipe your own ass and - shut your mouth...nalaziš se u garaži za mikrofonom,da ti si Peter Tagtgren i nastavljaš svirajući sa postavom Paina...I had enough and you're going down - shut your mouth...what comes around you know goes around...
nalaziš se pred vlastima,nekoliko krupnih riba u ulogama generala i sličnih faca...počešljan si,sređen i pokušavaš im objasniti...

my mind is playing tricks on me I am not as stable as I used to be pushed and shoved, you know you're going too far...ismijavaju tvoje dokaze i tvoju skicu...I will not break my back for you no more, I am gonna go my way I am gonna take control time to wake up and dig myself out of this hell...just wipe your own ass and - shut your mouth...natrag u garaži nastavlja Peter

...I had enough and you're going down - shut your mouth
what comes around you know goes around - shut your mouth...sve se raspalo...jednostavno ne žele slušati...odlaze glavešine...odlaziš i ti...u garaži nastavljaš pjevati...you're getting what your ego deserves - shut your mouth,what comes around you know goes around -shut your mouth,shut your mouth,I had enough and you're going down - shut your mouth,what comes around you know goes around,shut your mouth,shut your mouth,shut your mouth...prokleta budilica i dalje svira suludi slatki zvuk t-trt-t-trt-t-trt-t-trtr-t-trt-t-trt-t-trt-t-trtr-,izvanzemaljac te pita Što su rekli?Jesu li ti povjerovali?...odgovaraš Ne nisu,nisu ni pomislili da postojiš...izvanzemaljac slegne ramenima i kaže A dobro,uvijek je tako,nije bitno...pitaš posjetitelja sa drugog planeta...Pa hoćeš mlijeka?...odgovara ti Ne,pa ti si pio iz tetrapaka...pitaš ga...Pa što?Bojiš se bakcila?i točiš mu u čašu mlijeko...pitaš ga di je parkirao brod?kaže da ga je parkirao u dvorištu...U dvorištu????vičeš-U dvorištu?E ak mi sjebeš vrt čovječe ubit ću te...eeej i to je moj ogrtač...e to je moje!...završna scena susreta...svemirski brod parkiran u stražnjem dijelu tvoga dvorišta usred bijela dana...da,uništio ti je cvijeće....

Svaka akcija izaziva reakciju ili nešto tako stoga je razumljivo na nečije provokacije reagirati,razumljivo je i braniti se kad te napadnu no onda se stvari samo više zakompliciraju...naime jedno djelo povlači za sobom drugo pošto je to način da se održi tok...no što kad taj tok ode k vragu jer se akcije/reakcije kontinuirano slažu i rade hm,nered?Situacije postanu kompliciranije nego što zapravo jesu...privid...same old song...ono što ja vidim netko drugi vidi na neki drugi način i tako se upadne u začarani krug...i di je onda kraj?da li on dolazi sa zadnjim otkucajem srca?zadnjim impulsom koji će sinapse poslati mojem mozgu?da li je to stvarno kraj i da li tu pada zadnja domino pločica?Toliko puta sam se našla u naizgled bezizlaznoj situaciji i mislila sam da gore ne može biti ali nekak bi se već nešt riješilo i da i te kako bi se desilo nešto gore...čovjek se zbog toga zapita što je najgore što ti se zapravo može dogoditi?ljudi koji su preživjeli neki užas,nesreću ili nekakvu traumu obično su jači od onih kojima se nikad ništ nije desilo ili ne bar nešto traumatičnije i to je prirodni tok,to je jednostavno poput imuniteta koje naše tijelo nosi u borbi protiv bolesti...no da li je život bolest?ukratko je,život je bolest,prenosi se spolnim putem i uvijek ima smrtni ishod...zašto ljudi i dalje prenose tu bolest?akcije,reakcije,tok i njegovi putevi,život...sve zahtjeva toliko truda,energije,čemu se zapravo mučiti?ultimativno pitanje...da li nas čeka nešto više?ako je jama od 2 metra sa lijesom sve što me čeka zašto uopće živim?kažem da si mogu uzeti pauzu,maleni predah pošto znam što me čeka kad nastavimo igru ali što ako ni sama nisam sigurna što me čeka...što ako zbilja jedino može biti gore?...to je sigurno..same old song...ali što ako se zainatim i prekinem tok?da li sa time uništavam nešto što sam mogla imati?trebala čuvati?ne zanima me više...akcije i reakcije su nezaustavljive,pa tko sam ja da se mješam?na kraju svega ovoga vjerujem da me čeka samo komad zemlje tako da neću više žaliti,neke stvari su otišle predaleko i krivim putem...po tko zna koji put trebam sve povući,reći da mi je žao i izgladiti stvar...da,žao mi je ali ne zbog toga što činim jer ne činim ništa loše,ja samo živim stoga me pusti da živim na svoj način...predugo se pločice slažu,zadnje četri godine...vrijeme je da se sruše,nema više popravljanja...ja odlazim...

Baby, have you seen, there is a snake in our paradise
A serpent that's wriggling between us
and freezing our feelings to ice

And with each drop of blood we bleed because of this
something so precious dies and it feels it really is...

Killing Me Killing You
Killing all we have
As our loves wither away

Burning Me Burning You
Burning us to ash
Drowning us in a sea of flames

Darling, do you feel, there is a storm coming our way
The burning light between us is already starting to fade
The fire in our hearts is smothered by the rain
and the crimson flame of passion turns into something gray

And with each drop of blood our shattered hearts ever bleed
something so precious dies and is lost eternally

Killing Me Killing You
Killing all we have
As our loves wither away

Burning Me Burning You
Burning us to ash
Drowning us in a sea of flames

Each teardrop from your eyes
makes something inside me die
Each of these days that draws us part
takes a piece from my heart

Kill me kill me kill me again with your love
and chase the storm away
Bring me bring me bring me the end with your love
and haunt the demons away

Killing Me Killing You
Killing all we have
As our loves wither away

Burning Me Burning You
Burning us to ash
Drowning us in a sea of flames

Kill me kill me kill me again with your love
and chase the snake away
Bring me bring me bring me the end with your love
and haunt the serpent away

Ovaj post će se nekima činit poprilično mutav,nak,a jao,jao...=D,al nea veze,osoba kojoj je upućen shvatit će odmah...btw.imao si pravo...stoga ti ostavljam nešt...kao što sam obećala prije 2 godine...

She seems dressed in all the rings
Of past fatalaties
So fragile yet so devious
She continues to see it
Climatic hands that press
Her temples and my chest
Enter the night that she came home
Forever

Oh (She's the only one that makes me sad)

She is everytihng and more
The solemn hypnotic
My Dahlia, you're bathed in posession
She is home to me

I get neverous, perversed when I see her to worse
But the stress is astounding
It's now or never she's coming home
Forever

Oh (She's the only one that makes me sad)

Hard to say what caught my attention
Vixen crazy, Aphid Attraction
Carve my name in my face, to recognize
Such a pheromone cult to terrorize

I won't let this build up inside of me
I won't let this build up inside of me
I won't let this build up inside of me
I won't let this build up inside of me

(Yeah!)

I'm a slave, and I am a master
No restraints and, unchecked collectors
I exist throught my name, to self ablige
She is something in me, the darkness finds

I won't let this build up inside of me
I won't let this build up inside of me
I won't let this build up inside of me
I won't let this build up inside of me

I won't let this build up inside of me
I won't let this build up inside of me
I won't let this build up inside of me
I won't let this build up inside of me

SHE ISN'T REAL!
I CAN'T MAKE HER REAL!
SHE ISN'T REAL!
I CAN'T MAKE HER REAL!

(She isn't real, I can't make her real)
(She isn't real, I can't make her real)



to bi valjda bilo to...

jedna od pjesama koje me proganjaju ovih dana...odlična stvar Quiet Riota koja od ovoga čini ovo =>


pozdrav frendu iz Međimurja koji me još prije 2 godine zamolio da preslušam ovu stvar...pa evo jesam sad

užifajte

Kao što naslov već reče(lol) iem danas...naime starci su odlučili vikend provesti u Puli...prvotna reakcija je bila damn,nechem bit u md-u večeras,al opet ni tulumarenje po Puli nije za bacit pošto ima jean malecki rock caffe,a i bude se našlo negdje nešt malo metala za poslušati...u krajnjem slučaju bit će oke.Trenutna situacija oko mene,hm,svira Tajči il kak već se zove,cupka na neku stvar Hajde da ludujemo ,Fallenin virus za blesavom glazbom hara uokolo,moj cilj tokom posjeta Puli je sam naći dobru pivnicu,nak,mora biti negdje nešt...ae,idem sad se spremati pošto krećem za 2 sata...pozdrafchek svima + pusa jenom čitatelju mojih nebuloza koji prati moje postove već godinu dana,hvala na vjernosti iak te ne bi ubilo da ponekad kažeš mišljenje o nekom postu

Neki dan sam došla do kompliciranog zaključka u vezi moga razmišljanja-nema objašnjenja.

Pokušala sam objasnit kako funkcionira moj vlastiti um i ne znam,to je sve uvijek tako zbrkano.Često me pitaju kak ti to sve tako povezuješ,a jbg,počnem pričat jedno i jednostavno odlutam,eto ga i sada mi misli lutaju uokolo,jednostavno se ne mogu držati jedne jedine teme,poput tornada emocija,misli i podražaja vanjskog svijeta stvari se nakupljaju u vrtlog dok jednom eto sve ne eksplodira i bog-te-pitaj-što-napravi.Danas me drži Megadeth,došlo mi slučajno jutros na playlisti,eto nekako i pojam te snage tornada se uplela negdje u Mustainove misli i izrodila ovako odličnu stvar...

This morning I made the call
The one that ends it all
Hanging up,i wanted to cry
But dammit,this wells gone dry
Not for the money,not for the fame
Not for the power,just no more games
But now I'm safe in the eye of the tornado
I can't replace the lies,that let a 1000 days go
No more living trapped inside
In her way I'll surely die
In the eye of the tornado,blow me away

You 'll grow to loathe my name
You 'll hate me just the same
You wont need your breath
And soon you 'll meet your death
Not from the years,not from the use
Not from the tears,just self abuse

Who's to say,whats for me to say...be...do
Cause a big nothing it 'll be for me
The land of opportunity
The golden chance for me
My future looks so bright
Now I think I've seen the light

Can't say what's on my mind
Can't do what I really feel
In this bed I made for me
is where I sleep,I really feel
I warn you of the fate
Proven true to late
Your tongue twist perverse
Come drink now of this curse
And now I fill your brain
I spin you round again
My poison fills your head
As I tuck you into bed
You feel my fingertips
You won't forget my lips
You 'll feel my cold breath
It's the kiss of death

Inače Tonrado of souls je sa albuma Rust In Peace koji je 4.studijski album Megadetha.I prvi na kojem suradnju započinju (meni osobno) najdraži Megadethov gitarist Marty Friedman i bubnjar Nick Menza.Također Rust In Peace je 1991. nominiran za Najbolji metal album na Grammy Awardsu.

Uživajte =)

Što reći na jučerašnji dan...puno alkohola uzrokuje puno problema,no čak i nakon nekih incidenata koji se dogode...ak imaš dobru ekipu i atmosferu kao što sam ja imala (pozdraf svim računalcima,baš ste vi čudna vrsta al ono,zgodni ste pa vam se opravda sve )+ pufek Tonki i Azrić jer im se dalo ići samnom lol ...e da,što reći Alarmu je bio prvi nastup u SKWHAT-u,a i općenito mislim...dečki su se dojmili većeg djela publike,meni su bili odlični sam na zadnjoj pjesmi jbg,al ono za prvi put su zadovoljili ...potom The Drifters-e sad,prvo su se zagrijavali 20-ak minuta iako su prethodno imali najdužu tonsku probu,al ono...pa je bubnjar mislim zagubio na tren štapiće(bravo Damire ),ae al kad su se skupili i sve riješili mislim da su bili odlični,mene se poprilično dojmio njihov zvuk...a ostali kak hoće ,čak mi je bilo i fora tren kad je frontmen obavjestio tonca da je skurio pojačalo na šta je tonac negdje dobio manje više dva-tri srčana i pokoji živčani udar...ae,i šećer na kraju Wicked Garden ,hehe,nisu se previše vrzmali po pozornici prije samog početka,a i nije im trebalo dugo da se pokrenu,zadovoljavajuć set pjesama(osobito poslastica zvana Crazy Train od Osbourna koju ću najbolje opisat ak citiram Precjednikov usklik:"Jelda da je Dino mrcina?" + netko sa strane:"Odlično je skinuo to!" i tak redom...sve u svemu malčice blesavo što Polka još uvijek nije naučio par lyricsa stvari koje već poprilično dugo vrte kao bend,al oke,računalac je pa ono...opraštamo )...Bes se istaknuo kao back vokal u nekoliko navrata,bilo je zanimljivo pošto sam dosad mislila da sam priča gluposti,a ispada da zna ponekad i zapjevušit,Robi solidan,Đurđe hm,potrgao žicu na gitari(hvala Bogu da je prema meni nježniji nego prema gitari pošto bih bila negdje u gipsu ),sve u svemu dobri nastupi koji se osvježili težak petak,dovoljno pive i malo putne rakije u MD-u...i za kraj,,,,ono što bi Polka trebao znat napamet...

Crazy Train

[Daisley - Osbourne - Rhoads]

All aboard! Hahaha

Crazy, but that's how it goes
Millions of people living as foes
Maybe. it's not too late
To learn how to love, and forget how to hate

Mental wounds not healing
Life's a bitter shame
I'm goin' off the rails on a crazy train
I'm goin' off the rails on a crazy train

I've listened to preachers,
I've listened to fools
I've watched all the dropouts
Who make their own rules
One person conditioned to rule and control
The media sells it and you live the role

Mental wounds still screaming
Driving me insane
I'm goin' off the rails on a crazy train
I'm goin' off the rails on a crazy train

I know that things are going wrong for me
You gotta listen to my words, yeah, yeah

Heirs of a cold war,
that's what we've become
Inheriting troubles,
I'm mentally numb
Crazy, I just cannot bear
I'm living with something that just isn't fair

Mental wounds not healing
Who and what's to blame
I'm goin' off the rails on a crazy train
I'm goin' off the rails on a crazy train

Ovo je zapravo prvi put da pišem o njihovom nastupu,nadam se da ću naći malčice zanimljiviju temu jer nak,nećem ja piskarat o bendovima,lol,dosta sad...pozdraf

Čar blogeditora je brisanje,naime pritiskom na tipku brišemo riječi koje ne želimo gledati,postoje situacije u životu kada povlačenjem možemo izbrisati nešto/nekoga iz svoga života.Ja nisam takva osoba zato mi ne idu baš nekakvi prekidi i sl.,a i stvari izrečene u neko krivo vrijeme baš i ne povlačim najbolje.Dobar prijatelj je primjetio da zato uvijek nastradam,dobro primjetio je on i da ću do 25.dobit slom živaca i umrijeti radi gledanja F1 al to je priča za neki drugi put.Radi se o tome da bi povlačenjem većina dobila što želi ali sa njime se gubi i vjerodostojnost....ali ovaj put me stvarno nitko neće natjerati da mi bude stalo.Bilo mi je stalo...previše...čak sam htjela raščistiti sve kako bih dokazala da sam dostojna...ali nisam...nisam dostojna...moje riječ su prazne...i da...više mi ništa ne znače...dogodio se i taj trenutak...ja više nisam ja...uživaj.

Vrati me i ti povuci natrag izrečeno...reci da je alkohol,tuga,noć...reci bilo što...molim te...

preživjela sam i današnji dan...bila sam na rubu i izvukla se,no kao po dobrom starom običaju postoji ta jedna mala kap u moru života koja sve uništi i ja se...ja se jednostavno izgubim...TI si jedna spoznaja u mom umu...spoznaja koja boli...ne volim te...a činiš me sretnom...volim te...a rasplačeš me za tren,a da čak nisi ništa ni rekao...ne znam kako se više nositi sa svime time...pretvaram se u ono što ne želim,postajem slabija nego što smijem biti...ni današnje svađe sa svim tim panjevima mi nisu odvukle misli,ne dovoljno...i otkrila sam se...jednoj osobi...nie mi žao...vjerujem da će čuvati to za sebe...i zašto dovraga opet pišem o tebi?...zašto se sve moje misli u pola dva ujutro vrte oko tvojega lika...zašto te nema?zatvaraš me u kaos...zašto to ne vidiš?nisam ni shvatila kad si mi se zavukao u srce...nisam to željela...nisam to trebala dopustiti...trebala sam se jače boriti...ali kako da se borim protiv tebe...ti si otrov...ti si moja gorčina...

Withesnake-Fool 4 Your Loving

I was born under a bad sign, left out in the cold
I'm a lonely man who knows just what it means to lose control
But I took all the heartache and turned it to shame
Now I'm movin', movin' on and I ain't taking the blame

Don't come running to me, I know I've done all I can
A hard loving woman like you just makes a hard loving man
So I can say it to you, babe: I'll be a fool for your loving no more
A fool for your loving no more ...

I'm so tired of trying, I always end up crying
A fool for your loving no more, I'll be a fool for your loving no more

I'm tired of hiding my feelings, you left me lonely too long
I gave my heart and you tore it apart
Oh, baby you done me wrong

Don't come running to me, I know I've done all I can
A hard loving woman like you just makes a hard loving man
So I can say it to you, babe: I'll be a fool for your loving no more
A fool for your loving no more ...

da bar mogu tako...

Ljudski je griješiti...ljudski je praštati,no što se događa kad se prestanemo osjećati tako...ljudski i prestanemo griješiti?dali je uopće moguće ne griješiti?kako to ako je ljudski griješiti i praštati zašto je onda lakše griješiti nego opraštati iste pogreške?

Hey little sister what have you done
Hey little sister who's the only one
Hey little sister who's your superman
Hey little sister who's the one you want
Hey little sister shot gun!
Ti silni novi početci i nove prilike zbilja daju zanimljive mogućnosti koje sve vode na isto mjesto.

..fabula i njezin epilog...igra mogućnosti i igra početka...krećemo se i MISLIMO da možemo promjeniti nekoga...nešto...no stvari se zapravo ne mijenjajuIt's a nice day to start again

It's a nice day for a white wedding
It's a nice day to start again.
Lijep je dan...da ajmo izabrati,hm,može još jedan novi početak?ma da,može i taj...što ćemo ovaj put promjeniti?gdje ću zapravo opet pogriješiti?GDJE ĆU ZAPRAVO OPET POGRIJEŠITI?
Hey little sister what have you done
Hey little sister who's the only one
I've been away for so long (so long)
I've been away for so long (so long)
I let you go for so long
Koliko mi zapravo utječemo na druge?
Kažu da to ovisi o našoj karizmi i duhu...imamo mogućnosti i one ovise također o našem duhu

...ma sve zapravo ovisi o nama i sama fabula i kraj nje i ne znam...treba doći do epiloga...treba pokušati...
Pokušaj doći do epiloga...riješi i uvod,prebrodi zaplet,uživaj u kraju i da,dođi do epiloga jer je moguće da ima onaj happy end i nakon zatvaranja korica knjige?...

It's a nice day to start again (come on)
It's a nice day for a white wedding
It's a nice day to start again.
LOOK FOR SOMETHING LEFT IN THIS WORLD
START AGAIN!
COME ON!
Take me back home
There is nothin' fair in this world
There is nothin' safe in this world
And there's nothin' sure in this world
And there's nothin' pure in this world
Look for something left in this world
Start again
Come on

It's a nice day for a white wedding
It's a nice day to start again.
It's a nice day for a white wedding
It's a nice day to start again.
idemo sve iz početka...ma,zašto ne?

kraj jedne ere...rekla bih da sam slobodna ali tek sad sam zapravo zaglavila...kak bi Padallo uzviknula sad negdje a ma joj!...enivej iam dosta slika jer su ipak jean od najboljih načina da se barem malo prenese ta luda atmosfera...okupili smo se ujutro u 8h u Petrinjskom parku i to sam provela nekih 20 minuta dok sam svima na majcama nacrtala točke pošto su u tiskanju nekak izgubile jednu između 4 i c...a nak,oderali su nas za lovu i još krivo štampali,hvala Bogu da sam se sjetila ujutro da mogu popraviti stvari korektorom,potom sam sat vremena provela pokušavajući dignuti Marini irokezu...ae poteškoće je izazvao jean genijalac iz 4.d koji ju je malo zmrljao pjenom(budala)...potom smo više-manje divljali po parku,užasavali ljude,sramotili razrednika,cugali laganini(Kata je zaružila odmah ujutro jer je morala održat govor pred cjelom školom)...enivej,nakon kruga po gradu svih maturanata prošli smo kroz razrede(uspješno sam prokrijumčarila pjenu za brijanje dok me jean domar nie prokužio,al nea veze ipak sam stigla određenu individu iz 1.c koja me maltetirala cjelu godinu pošteno namrljati),u dvorani smo radili krugove i zafrkavali se,potom je Kata održala govor i zamalo se potukla sa Bubijem oko mikrofona...nakon silnih zahvala i sl.odigrana je tekma profesori vs.učenici,prvo poluvrijeme su igrali protiv gimne i nie bilo ništ posebno 0:0,no onda su plavi 4.c napravili rošadu i na kraju završili sa 2:2,mislim da jesu nisam sigurna,naime otišli smo u birc preko puta na pivu i silovanje seljačina puštanjem Metallice i nekakvog punka(Malle je jean od rijetkih punkića u školi pa se pridružio nama otpadnicima)a potom smo zbrisali u Taborište...odojak,alkohol i puno svakakve glazbe...recimo da smo se čak Ada i ja naplesale i izvele pokoji trik sa trbušnog,jean omanji incident je nastao kad nas je jedna smežurana ex profesorica(moja/njezina međusobna netrepeljivost traje od 1.razreda) nazvala lezbama i sl. al full pogrdnijim nazivima,naime ja i Meteja radimo gljuposti ljubeći se uokolo i šokirajući ljude,a onda je našla novu žrtvu i na kraju se napila i otišla doma-natrag na groblje...uz puno glazbe i hrane i alkohola ofkors se zalomilo da je nestala jedina gajba Karlovačkog pa smo prešli na Žuju,a s obzirom da je ne volim nehotično sam započela špricanje tak da sam završila potpuno mokre majce i kose,ae određeni Žujo-pivopija bi me odmah ženio da me vidio tak mokru,lol,na kraju svega sam čak odrijemala sat vremena pokraj Pingvinčeka i onda nastavila tulumariti...s obzirom da su određeni mali računalci pokušali zbarit nešt,a ja sam im omela planove želim im više sreće drugi put...ae,da i čestitke Zekiću i tak nekima koji su taj smjer uspjeli završit u roku od 4 godine...ae,mora da ste fenomen...




Marina i Damir

Helena

Ada se mršti

Dada luduje

Part I-pa se malo međusobno-Danči i Denis

Part II-Denis i Daniela opet

Part III-očito je tko je izgubio

Stipe i nova zurka

boys

Ada se manje mršti dok pozira sa Danielom

razrednik laganini ludi jer divljamo

Paviljon se plavi,a nea Dinamovaca

Aco pozira,ae ma jesam zgodan..ufff...

Žabalina

Josipa je našla zgodno mjesto za brisanje pjene-moje poprsje

Marko i Majcen se grle

Majcenove sumnjive radnje-pokušaj da poljubi Marka

Meteja u svom elementu

izmorena Josipa

Meteja u zanosu pjevanja Hladnog piva

Kata i Dada

Herceg nosika Josipu

u dvorani napad na Azru

pokušava pobjeći...ae,Padallo,Padallo

plavi se najviše čuju

ae opet oni

prof.Vujnović u pokušaju bijega

opet se nose

narodno veselje-Kata i Josipa

Ada i Dada

a mi papamo

pajcek

kisić

a Adi hladno pa Marko posudi trenirku

a ma kak smo zgođušni

a Marini hladno pa Marko posudi jaknu

a ma bekano to-ae ja i Meteja

Van Halen maturantica

Jean od rijetkih iz mojih Karlovačkih krugova-Majcen

opet se lezbesišu...a ma joj

sve u svemu lud dan...



što se tiče boravka u Taborištu izuzevši vrijeđanje one babuskare sa groblja sve je bilo odlično...jedini bad je što sam izgubila Žujin otvarač pri jednom susretu pingvinske vrste ali nabavit ću već nekako novi...

Kako čin nesebičnosti nekome može uzrokovati toliko patnje?Ostavljam nešto da živi u svom svijetu iluzije...stagnira...ne brini,neću te izvlačiti iz takvog svijeta,ne zato što sam nesebična i žrtvujem se da bi ti mirno spavao pokraj mene,čisto jer sam kukavica da to učinim...ne želim poremetiti raspored,a ne sviđa mi se ovakav...loš je...ne sviđa mi se mjesto ispred pozornice,meni ne treba mjesto ispred...ne ja čak ne trebam ni mjesto na pozornici,ja trebam povratnu kartu za svoj svijet...u prijelomnom razdoblju,na križanju ja sam otišla u dobrom smjeru...i u to ne sumnjam,ali kako je taj put počeo ovim prokletim tunelom?...zašto su oko mene zidovi?ne,pa krenula sam dobrom stranom...kako sam upala ovdje?...zar je stvarno postojao treći put?...ne nije trebao postojati...bila su dva i odabrala sam pravi put,zašto su se onda ovako ispremješale karte?
you know i can't stay long
all i wanted to say was i love you and i'm not afraid
can you hear me?
can you feel me in your arms?
opet na početku ispitivanja vlastitih misli nalazim na činjenicu da pogled kroz prozor ne otkriva tvoj lik,ti nisi tu kada je teško...ti pobjegneš,ti postaješ žrtva i ja se fokusiram na tebe...i konstantno je jedan dominantan faktor ili je uvjek ja ili si uvjek ti,i to me ljuti jer ne postoji mi,nikad ni nije postojao...postojao si ti kojeg sam ukrala iz savršenih ruku neke druge i postojala sam ja takva kakva jesam,sa svim manama i vrlinama...zašto uopće misliš da to zaslužuješ?ja nisam trofej...ja samo želim natrag u svoj svijet...tamo je nešto drugo,to nije bolje od tebe,to ni ne mora nit očekujem da bude bolje od tebe...to je neobjašnjivo,zašto ne tražim bolje?jer si savršenstvo?da ti si za sve savršenstvo,i za mene si njihovo savršenstvo...ali nisi ono što tražim kad u 4h ujutro gledam kroz prozor na kišnu cestu...nisi...i nemoj ni pomisliti mene krivit za to...nisi me trebao mjenati...ne možeš od mene očekivati savršenstvo...
I'll miss the winter
a world of fragile things
look for me in the white forest
hiding in a hollow tree (come find me)
I dajem sve od sebe da nestanem...ne želim nikome remetit život,ne na taj način...ili možda želim?kažeš da mi ne treba to...da je previše sjebano,da si ti takav kakav jesi...ne znam je moja poštapalica,ne znam toliko toga...ali se trudim saznati,trudim se naučiti,ne želim te popravljati,ne želim rješavati sve tvoje problema,ne želim ti uzrokovati nove...što onda želim?dio tvoje duše dobre kakva je,loše kakva je...i taj tvoj indifernetan pogled zbog kojeg nikad ne znam na čemu sam...
closing your eyes to disappear
you pray your dreams will leave you here
but still you wake and know the truth
no one's there
vjerovatno sam u krivu,kako sam ja tu tako je i ona ili netko drugi...ah...
say goodnight
don't be afraid
i opet mi po tko zna koju put odvlačiš misli...i nestaješ tamo negdje na kišnoj ulici u 4 ujutro...
calling me calling me as you fade to black
holding my last breath
safe inside myself
are all my thoughts of you
sweet raptured light it ends here tonight
na kraju svega stvari ostaju onakve kakve jesu...Life isn't about waiting for the storm to pass...it's about learning to dance in the rain...

Kišne kapi su u ova dva-tri dana potpuno okupale ovaj moj ludi grad...danas sam i sama pokisnula ali nie me bilo briga,topla kiša me zapravo oraspoložila i izvukla osmjeh na lice.Prije nekih sat vremena je prestala padat i čak se počelo razvedravati ali onaj osjećaj od jutros još traje...onaj izdajnički osmjeh koji se pojavio na mom licu kad je on ušao jutros u kafić nije se pomaknuo sa moga lica...kako je neobičan osjećaj kad izgubiš nešto što si volio i poznavao i kad postaneš ravnodušan toliko da ti je svejedno,ne želim da mi postane mrzak a tak je krenulo,ovo moram riješiti što prije jer neke stvari postaju nepredvidljive i ne mogu uvijek kontrolirati pojedine situacije...kako najbolje sročit ovu zbrku osjećaja?to je kao kada piješ dugo,dugo točenu Stellu,sviđa ti se i uživaš u njoj,jedan dan netko negdje pogrješi i njen okus se promjeni.Ostaješ piti svoju točenu Stellu ali to nije to.Jedan dan se slučajno zalomi Kaltenberg,oduševi te ali iz nekog razloga ga ne možeš trajno piti i vratiš se svojoj izmjenjenoj točenoj Stelli...takav je to osjećaj...večerašnji izlazak bi trebao biti standardan,no nekako mi se ne čini da će baš biti...iskreno se nadam da će sretni pivopija dobiti svoju dozu ludog Kaltenberga...a do tada je lijepo gledati kako se ulice vraćaju u prvobitno stanje dok toplina pomalo tjera lude kišne kapi...

U ponedeljak su drugovi veterinari imali prvi boj sa mračnom prošlošću zvanom srednja škola,naime oko 13h se počela odvijati bitka za obranu maturalnog rada...na svu sreću dobri saveznik drug konobar Žaba se potrudio i dao neograničenu količinu municije za okršaj sa strukovnim profesorima...

U srijedu su odvila druga,manje značajna borba za pismeni iz hrvatskoga i sve u svemu završila je neriješeno i to Katinim i mojim odlaskom na Božin cappuccino u MD i shopping...

najbolja stvar na svijetu


Treća borba je započela u MIS-u.Jučer od 8h smo započeli sa m/učenjem za pismeni ispit iz strukovnih predmeta,tu smo nakon kraćeg vremena dobili slom živaca jer se ispostavilo da 90 stranica i 16 predmeta nie baš tako lako naučiti...


Onda mi je dosadilo učiti i počela sam maltetirati Marinchy tak da je i ona dobila slom živaca...a ma emo


Napokon smo se odvažili i otišli u školu di smo svatko u svojem stilu imali krizu...moja je bila skrivanje iza fascikla i kukanje da će me srušit jer sam ih maltetirala 4 godine...a ma emo dva


Zbog frke sa Nedimom(nestao je u ključnom trenutku,tipično muški) ja sam trebala ući prva,no pojavio se u zadnji tren i ipak ušao prvi...


bojno polje smo zamjenili učionicom 4....


nakon agonije ulaska sjela sam na optuženičku klupu i krenuli su sa ispitivanjem:
1.Patogeneza bruceloze....
wtf je bruceloza???ae,mutno mi je pao na pamet zarazni pobačaj i neke proklete bakterije...ae,bit će gadno...
2.Kolike konja....
ae to sam zadnji put vidjela mjesec dana prije kraja šk.godine kada sam odgovarala internu,ae to i znam
3.Epizitiološki čimbenici...
ahem,eeeee i to znam!!!!
I tak krenula sam od kolika,pa epizitiološke čimbenike i na kraju muka sa prokletom brucelozom...al sve se završilo ok i odstupila sam sa optuženičke klupe i izašla vanka...i priključila sam se nevjerovatnoj slici 4.c uči!!!

taj prizor je šokirao...

i nea tih riječi za opisati...

nervoza se mogla rezati nožem

počelo je slaganje odgovora i eliminiranje već postavljenih pitanja...


prvi koji su ušli kao pravi drugovi podjelili su dojmove sa drugima...


čak sam se i sama angažirala oko ispomoći


ubrzo su na red došle Kata i Ada...Kata se ozbiljno primila ponavljanja...


ali nie bilo pomoći i morat će opet na jesen


ae i Adu je počela hvatati frka ali s obzirom da je ipak učila više od većina ostalih rezultat je bio


tak da se Ada bacila na smješkanje i poziranje novinarima dok sam ja otišla tješiti Katu sa finom kavom i Žabom u MIS...
I tak smo mi pokušali maturirati...neki uspješno,neki manje uspješno...što se tiče Kate bude ona to na jesen,a mi naravno idemo sa njom jer kakvi bi to drugovi veterinari bili ako bi ostavili jednog od svojih u nevolji?

Već sam pisala da novi početci ne nose baš nešto posebno jer ljudi prečesto "počinju iz početka",no ponekad novi početak ako je zbilja to može donjeti puno toga dobroga...može donjeti osmjeh i zacjeliti rane...Dragi prijatelj kreće u novi početak,rekla bih možda ovaj put..ali neću,reći ću sigurno će ovaj put pronaći ono što želi i treba...ae i da pizda ti gitaristička,još nisi majcu nabavio!Sve u svemu želim ti sreću...

Times Like These (One-Way Motorway)

I am a one way motorway
I'm the one that drives away
then follows you back home
I am a street light shining
I'm a wild light blinding bright
burning off alone

it's times like these you learn to live again
it's times like these you give and give again
it's times like these you learn to love again
it's times like these time and time again

I am a new day rising
I'm a brand new sky
to hang the stars upon tonight
I am a little divided
do I stay or run away
and leave it all behind?

it's times like these you learn to live again
it's times like these you give and give again
it's times like these you learn to love again
it's times like these time and time again

Bury me softly in this womb
I kept this part of me from you
Sand rains down and here I sit
Holding rare flowers
In a tomb... in Bloom

Down in a hole and I don't know
if I can be saved
I sing my heart out decorated
like a grave
You don't understand who they
thought I was supposed to be
Look at me now a man
who won't let himself be

Down in a hole, feelin' so small
Down in a hole, losin' my soul
I'd like to fly,
But my wings have been so denied

Down in a hole and they've put all
The stones in their place
I've eaten the sun so my tongue
Has been burned of the taste
I have been guilty
Of kicking myself in the teeth
I will speak no more
Of my feelings beneath

Down in a hole, feelin' so small
Down in a hole, losin' my soul
I'd like to fly but my
Wings have been so denied

Bury me softly in this womb
Oh I want to be inside of you
I give this part of me for you
Oh I want to be inside of you
Sand rains down and here I sit
Holding rare flowers (oh I want to be inside of you)
In a tomb...in bloom
Oh I want to be inside...

Down in a hole, feelin' so small
Down in a hole, losin' my soul
Down in a hole, feelin' so small
Down in a hole, outta control
I'd like to fly but my
Wings have been so denied

Prije par dana jedna od mojih najbližih osoba u životu je pokušala počinit samoubojstvo,prijateljica se predozirala sa tabletama...dan prije smo trebala popraviti neke stvari,no podbacila sam...nisam našla dovoljno razloga da je uvjerim u tok vremena i njezinu vlastitu snagu,razloge da se bori i što je najgore povjerovala sam joj da će biti dobro...
There's a lady who's sure all that glitters is gold
And she's buying a stairway to heaven.
When she gets there she knows, if the stores are all closed
With a word she can get what she came for.
Ooh, ooh, and she's buying a stairway to heaven.
otišla je ranije iz škole i posegnula za bočicom tableta,trinaest komada...13 je trebalo presuditi,no nije...izvukla se ispumpavanjem,silnim infuzijama i hitnom intervencijom njezine mame...krivila sam sebe jer sam dopustila da padne,krivila sam sebe jer nisam reagirala na vrijeme...
There's a sign on the wall but she wants to be sure
'Cause you know sometimes words have two meanings.
In a tree by the brook, there's a songbird who sings,
Sometimes all of our thoughts are misgiven.
Ooh, it makes me wonder,
Ooh, it makes me wonder.
U petak je na vidjelo izašlo još nešto...sjeo je pokraj mene,pogledao me dugim ispitivačkim pogledom i negove velike smeđe oči su shvatile da više ne vide djevojku od prije...žao mi je...prošla su ona vremena kada si me poznavao i volio,neću se ispričavati radi toga...nisam kriva što je vrijeme takvo...imam stavove i držim ih se...nemoj me gledati na taj način,nemoj se čuditi toliko,nemoj se čuditi uopće...
There's a feeling I get when I look to the west,
And my spirit is crying for leaving.
In my thoughts I have seen rings of smoke through the trees,
And the voices of those who standing looking.
Ooh, it makes me wonder,
Ooh, it really makes me wonder.
griješi,padam...ustajem,griješim opet...padam opet i ustajem opet...ali počinjem po malo priznavati da se to događa...
And it's whispered that soon if we all call the tune
Then the piper will lead us to reason.
And a new day will dawn for those who stand long
And the forests will echo with laughter.
Ona je danas dobro,jučer se čak počastila kriglom pive u Podroomu,nedostajalo joj je to...ludica mala...mogla je izgubiti neke stvari zauvjek...njezin pokušaj je izvukao na vidjelo toliko toga...
If there's a bustle in your hedgerow, don't be alarmed now,
It's just a spring clean for the May queen.
Yes, there are two paths you can go by, but in the long run
There's still time to change the road you're on.
And it makes me wonder.
upozorio je svijet na ono nešto što je proganja...upozorila je i mene...iako mi je i sama rekla da počnem živjeti za sebe,a ne stalno živjeti za njih,no ne mogu je poslušati jer ako opet poželim u četri ujutro dok vani pada tiha kiša neke krive osobe i krive stvari toliko toga može biti uništeno...
Your head is humming and it won't go, in case you don't know,
The piper's calling you to join him,
Dear lady, can you hear the wind blow, and did you know
Your stairway lies on the whispering wind.
da,bit ću drska i egocentrična kad treba i one smeđe oči me i dalje neće moći prepoznati i čudit će se što me ne prepoznaju...tvoje plave oči će se čuditi kako sam mogla nešto napraviti baš na taj način...a njegove će i dalje ostati hladne,plave,stroge i dalje neće razumjeti ništa ....
And as we wind on down the road
Our shadows taller than our soul.
There walks a lady we all know
Who shines white light and wants to show
How everything still turns to gold.
And if you listen very hard
The tune will come to you at last.
When all are one and one is all
To be a rock and not to roll.
idem dalje skupa sa njom...moram obje krenuti...i zatvaram i ovo dugo,dugo poglavlje...ne okrećem novu stranicu,zatvaram knjigu zauvjek,zapečatit ću je i baciti u vatru...i kiša neće pasti i spasiti nepročitana poglavlja...progutat će sve što je ispisano krvlju,suzama,čežnjom,bjesom...ostavit će praznine i pepeo...a nekada sam tako mrzila kišu...
And she's buying a stairway to heaven

Danas sam cjeli dan u ogromnoj žurbi ali znam da se isplati,naime danas je petak..dan kojem se veselim cjeli tjedan,čak mu se veselim više nego što sam se ikad veselila npr.subotnjem izlasku.U protekla 2 mjeseca petak je nekak postao naš dan i to je jednostavno fenomenalan osjećaj.Složi se ekipa i ništa nam nie bitno osim da smo skupa,da se smijemo,zafrkavamo,razgovaramo i pijemo i zbilja ništa nije bitno...to su trenutci kada odlaze sve brige i problemi i ostaje samo osmjeh...da i njegov osmjeh ostaje...osjećaj je odličan,nekak je nevjerovatno da je nakon dugo vremena osjećaj zbilja ovako odličan,skoro apokaliptičan ali dobar...i da se svijet sruši danas ne bi me bilo briga...



...jer bi se srušio pokraj prave osobe....i ljudi do kojih mi je zbilja stalo...

Zbilja najbolji lijek svakom ožiljku je vrijeme...

In joy and sorrow my home's in your arms
in world so hollow
it is breaking my heart

E mrva ke radiš?
Ništ posebno...ti?
Išo sam gleat Simpsone,al se desilo nešt čudno
Što to?...
Pa na pol epizode sam skužio da sam to već gledao jučer
Hehehe čovjek bi pomislio da si zaljubljen...
Pa ti bi to najbolje treala znat
Ae sam ti izjavljuj takve stvari javno,opet će me napast neka tvoja luda obožavateljica...
Briga me za njih
Ma da?...
Da,sam tebe volim
Aj love U2...

In joy and sorrow my home's in your arms
in world so hollow
it is breaking my heart

Razmišljao sam cjelu noć
O čemu ak smijem pitat?...
O tom kak smo zbrljali
Pokušala sam,znaš i sam da jesam.
Aj know,oboje smo pokušali
I što sad?...
Ne znam zapravo,idemo iz početka?Shvatio sam da te želim kraj sebe,preveč mi značiš malecka
U redu,ak tako želiš...volim te viba...
I ja tebe mrva,idi pavat sutra rano ustaješ
Da jur rajt...'noć...
'Noć

In joy and sorrow my home's in your arms
in world so hollow
it is breaking my heart

Ne znam kaj napravit zapravo
Ja znam...
Ieš?Ti to zbilja odlaziš?
Moram...žao mi je...
Nemoj
Zbilja moram...
Hoćeš se ikad vratiti?
Možda jednom,vidiš ja znam što moram napraviti...
Nisam ovo želio,slučajno se desilo
Misliš da sam ja ovo tražila?...
Žao mi je al ona nie bilo kakva frendica
Znam,ona je najbolja frendica...

In joy and sorrow my home's in your arms
in world so hollow
it is breaking my heart

Zbilja najbolji lijek svakom ožiljku je vrijeme...I prijatelj sa dovoljno strpljenja u tom procesu čekanja da vrijeme obavi svoj posao...Hvala Bogu više dane ne djelim sa ogromnom prazninom i tugom...hvala na svemu ...

Kao što sam davno rekla...možda danas sretni pivopija dobije svoju dozu Kaltenberga,hej pa ipak petak tome služi

Ne bih baš rekla da ostajem bez vremena,prije da ostajem bez volje da sve stignem kao prije.Zatrpana sam obavezama koje odrađujem polovično i na kraju zapravo ne stignem ništa niti odraditi kako spada.Tek sinoć sam se pošteno naspavala,za promjenju nisam sanjala ništa ružno.Privila sam se uz majcu sa tako dragim,poznatim mirisom i usnula bez problema.Ovo je težak mjesec,a ja baš nisam raspoložena za teške odluke i teške situacije.Kada bi bar mogla još malo...odspavati.
Ne preostaje mi ništa drugo nego se suočit sa situacijom i krenut u borbu,naposljetku imam tako malo vremena da riješim sve pravno-obiteljsko-školsko-bogtepitaj-ostale obaveze...odlazak je tako blizu.I veselim se...žao mi je samo nekolicine koja će mi nedostajati ali...i to se da prebroditi uz pomoć modernih oblika komunikacije i autića.

Došlo je vrijeme da jednom određenom čudu posvetim par redaka ovdje...S obzirom na to da sam ja jedinstven skup gena(hvala mami i tati na predivnoj ostavštini kromosoma koji me čine unikatnom=>katastrofom naravno) moj životni put je prokleti začarani krug koji niže jednu nevolju za drugom očito privlačim sve zlo svijeta nad svoju glavurdu(ili je možda upravo moja glavurda odgovorna za sve?tko će ga znati),enivej...stala sam kod misli o tome kak svaki tren(dobro nie baš svaki tren al ajd termin svaki tren možemo produžiti i na nekih par godina u ovom slučaju)ali činjenica je da svaki put kad pogledam okice gore već navedenog čuda iščekujem negdje u budućnosti malog zelenog gremlina koji će jednog dana nastaviti lozu,dakle momak ima očito moćan pogled(iako je kratkovidan)...doduše to što je kratkovidan ide meni u prilog pošto sam na taj način sigurna da me neće ostavit kad me vidi raščupanu,umornu,uplakanu od pms-a ili neke slične tegobe rano ujutro ili pak da se neće okrenut za drugom ženom dok šećemo centrom grada(moš mislit,al ajd,vrijedi pokušati,barem su snovi besplatni).Sve u svemu život teče kroz činove baš kao u drami,moj ljubavni život ih ima nekoliko...čin prvi (I.)...odlučim da ću stajati čvrsto na zemlji,ne vrijedi se vezati za nikoga zato što smo kao prvo premladi,kao drugo svi su na istu shemu,dakle bekani,pfuj i ne vrijedni muke i suza...čin drugi(II.)...u život mi upadne osoba,nazovimo ga treća nepristrana stranka,no sa obzirom na već gore navedene činjenice iz čina broj 1 ja ne obraćam pozornost,nak nea to smisla...čin treći(III.)...treća nepristrana stranka čudnim putevima gospodnjim postane dio moje svakodnevnice,doh,povremeno bacim pogled ali ne preveč(nedajboževećegzla)da ne bi slučajno skuži kak mi srce zbog njega kuca mrvicu brže nego inače..čin četvrti(IV.)...počinje me ljutit činjenica da mi srčeko i dalje kuca brže neg što bi trebalo,ma otkud njemu pravo da uzrokuje tak nešt?to pravo imaju samo momci iz Metallice u svom unforgiven štihu,nea se on šta petljat u kardiologiju ak je komercijalist...čin peti(V.)...s obzirom da je treća nepristrana stanka u daljnjem kontekstu Tažaki već neko vrijeme dio moje svakodnevnice u jednom tmurnom trenutku završim u njegovom zagrljaju,prvo što mi pada na pamet jest da sam sigurna...i da zbilja lijepo miriši...i da mi je baš dobro tak...čin šesti(VI.)...postaje očito da je čin prvi već odavno negdje zakopan dva metra pod zemljom pošto hodamo već više od mjesec dana,naime činjenica da sam pokraj njega sigurna,sretna,ne brinem se oko čupanja obrva,uvijek lijepo miriši,srčeko i dalje kuca mrvicu brže kad ga vidim,njegov osmjeh me uvijek oraspoloži i tak neke sheme je pomaknula onaj štit cinizma i sarkazma koji uvijek nosim,kad si unikatna katastrofa unaprijed računaš na brodolom koji ćeš izazvati...čin sedmi(VII.)...on je igrao Wow,ona ludila na F1,djeca su im imala najčru glazbeni ukus u gradu(naravno nasljedila od mame) i najljepše okice u gradu(ae to dobili od tate),sjedili su na rokiću,puno jeli burek i tijesto sa sirom i puding,produživali su lozu i tak su živjeli sretno do kraja života...
....The End....

ahem...što reći...ovaj tjedan je bio poprilično čudan i što smo uspjeli naučiti?pa za početak kad nekog ostaviš uvjek postoji mogućnost da će te boljeti kad ga vidiš s drugom,iako sam poprilično nedodirljiva kad su takve stvari u pitanju(ahoj,tko je vidio pokazivat osjećaje?nak,tko je uopće vidio imati osjećaje?ae,jbg zalomilo mi se i na tren mi je došlo da sjednem i rasčistim sama sa sobom tak neke stvari...hvala Bogu piva je uvjek tu,a i pravi prijatelj koji će te podsjetiti da se takve stvari ne rade,nea razmišljanja o prošlosti,bekano to....ovaj tjedan smo još svladali i jednu neosporivu činjenicu vezano za nešto poprilično seksi...naime dosad su mi uvjek bili atraktivni cukani dečki koji su npr.veliki znalci F1 (mah-mah Matiji & co.) ili su imali neki poseban talent(kopanje rupe usred šume kako bi se mogao sakriti tamo i do jutra slušat Korpiklaani ili pobjeći od svijeta...a ne,to je moj talent)enivej,sve se svodi na to da meni dečki kao vrsta lol podvrsta nikad nisu bili ono nešto kao ostalim curama,više manje sam ravnopravna sa drugima i nikog ne doživljavam nešt posebno i specijalno ali postoji jedna stvar koju ću uvjek cijeniti...ispijanje pive,i to na način da je se cijeni,a ne da se ubije bez razmišljanja,mislim utopit se u pivi je poprilično zabavno al onda to moraš znati cijeniti...ae,sad me 99,9%ljudi ne kuži,al nije ni bitno,jedna je Stella koja te uvjek kuži ...a tak se i jučer zalomilo isprobavanje nekoliko vrsta pive i sve se svelo...pogađate?na neekoooliiikoo slatkih gutljaja Stelle ...i izlasci petkom su odlična stvar ako se naleti na dobru svirku(ovaj put je za to bio zaslužan Mamut Mamojeb u Poodrumu),a i md-ovski Tuborg party(njihovi piva party petkom postaju sve bolji i bolji),ah,svaki petak je odličan ako uspijem spojiti pivu i dosta dobre glazbe,a u posljednje vrijeme to mi ide i tokom cjelog tjedna,ne sam petkom...lol...iem sad....još me čeka gomila posla a moram još izmaltetirati toliko ljudi...ah,šta ćeš...za kraj vam ostavljam ploču za obrisati...pa recimo da mi je bilo dosaadno pod odmorom,a i redari ovaj tjedan su bili poprilično psihotični,pa ono da se dečki zabave

I know of a heaven...
and damn sure...
I know of a hell...
if you could take a look into this fighter's mind...
the things you'd see.
What would you think?
How would you feel?
If you could really know me... mmm...
Can you see this hell I feel inside?
A tragedy in a human mind...

That's what I am!!!
So turn away, turn away and go.
Turn away while you still can.
Turn away...

Danas je jedan od onih dana kada ne želim više disati...raspoloženje mi često varira,no danas je gore nego inače.Ne želim više biti dio tvoga života,jednostavno ne mogu...zašto se ne boriš?Zar zbilja želiš tako živjeti?Daj,ma nije moguće..."Otvori oči",riječi koje su prošle prostorijom poput hladnog jezivog zraka,i ne,ništa nisu postigle...stalno mi obećaješ da će biti bolje,svi to obećaju,zašto se onda dovraga ništa ne mjenja?Konstanta ostaje konstanta.Nije fer i ti to znaš...svi to znaju...a ja te i dalje volim,recimo...na neki način...i ostajem i dalje kraj tebe.
e kraj tebe.

Nakon dugo vremena opet pišem,nije to sad nešto naročito bitno za dobrobit svijeta,ali je jako bitno za dobrobit zdravog razuma moje bolje polovice i one šačice ljudi oko mene jer ruku na srce koliko god vas netko volio ponekad jednostavno morate stati i odmoriti čovjeku uši ili ti ga razum...a razum je,pak,sporna stvar u svekolikoj ljudskoj masi....Moj razum u zadnje vrijeme je huh,solidan,napokon se snalazim u svemu ovome.Vrijeme je prošlo kao i obično tjerajući vodu na svoj mlin,a ti se možeš grcat i utapat ili barem pokušati držati glavu iznad vode,a nije da je i to nešto specijalno teško,samo se treba malo potruditi.
A moj svijet je zbog konstantnih udaraca postao još sitniji ali i dragocjeniji.

What to say, what to say?

Što reći...nikada mi nije pretjerano išla mudrost,radije balansiram na onoj kjut granici između ekstremne čudnosti i sitnije luckastosti koje moram priznat postaju sve izraženije što sam starija,opet moram naglasit da mi je žao već gore navedenih bližnjih...

You know the one thing you're fighting to hold?

Trudim se i dalje.Jako.Ponekad je teže,ponekad je lakše,ovisi o danu,vremenu,mojim mušicama.Ali nije me strah da ću morat pustiti,barem ne želim ni razmišljati o tome da ću jednom morat popustiti.Ne sličim mami,ne sličim tati.Nikada nisam pripadala niti jednoj od svojih obitelji,to je bilo teško ali danas imam vlastitu obitelj.Nekoga kome mogu iskreno reći što mi je na srcu i u mislima bez straha da će me povrijediti,da će me izdati.

Will be the one thing you've got to let go...

A i da zbilja bude tako,spremna sam.I opet se gubim u metaforama kao što Petra kaže...žao mi je ali kad ponekad je lakše nosit se sa metaforama nego pogledati ravno u surovu,jezivu,gladnu-istinu.Ne,metafore su bolje.

And when you feel the wall cannot be burned...

Uvijek se nađu tako nekakvi tvrdoglavi,teški zidovi.Ljudi i stvari koje svojom sebičnošću ne popuštaju pred zdravim razumom nego posežu za niskim,podlim smicalicama kako bi dobili što žele iako već imaju dovoljno.I previše.
Žao mi je ali ne razumijem.Ti bi trebala znati da će tvoj iracionalan način privlačenja pažnje jednom doći kraju.To nije dobar primjer nikome,pogotovo ne tvojoj djeci,obitelji,prijateljima.Srami se.Radije ću biti siromašna,mučit se iz dana u dan za svoju koricu kruha nego ikada biti pijavica poput tebe.

You're gonna die to try what can't be done!

U trenutku kada mi se pred očima počeo gasiti život osobe koja ga je meni podarila bila sam užasnuta,krivila sam sebe.Da,opet sam krivila sebe ali to nije trebalo biti tako.Samoubojice su kukavice.Ti to nisi.Ti si dijete,malo lažljivo đubre koje ne zna što bi od obijesti.Obijesti koja će te jednom koštati glave,a zbog tvojih postupaka,zbog činjenice da se nećeš opametiti sljedeći put kad ti privlačenje pažnje pođe naopako,neće biti nikoga...Ogorčenost je gadna stvar,a ti toga imaš na pretek.

Everything Is Nothing

Everything is nothing to me, I couldn´t care less
A stern cold man is what I am, hard, relentless
And thought I might have strayed the path I wouldn´t change a thing
I´ve hated life to the fullest yet with longing deep within

For my name is sorrow and I´m a friend of misery
I deprived myself of love for eternal agony
And I don´t even dare to try - I know I can only lose
Between this life I live and nothing I have to choose

Take me home...
...to the one I belong

I´ll see you all go down and witness your demise
I´ll be the last to close, the last to close my eyes
And forgive me nothing for I truly meant it all
- what I´ve said, what I´ve done

Kiitos.

Izbaciše me radi ove pjesme u naslovu,doh...a i između ostaloga bilo bi mi dosta tog dražesnog i pristojnog ponašanja...sama sebe počinjem plašiti,LoL,a i druge sam što neće priznati...enivej da skratim priču....jutros nastava:1.sat nisam imao,2.pita ženska fiziku i mene preskoči,nak inače bi bilo gusto...3.sat iamo kemiju-opet pita,jeeej i mene opet preskoče...4.sat i 5. porodiljstvo...ahem,nie me preskočila,dapače morala sam pedagogici radi ponašanja i tak naime ipak ne smijem bubnjat kao manijak po stolu ritam iz Seek and destroya......i još sam zapila pare za nešt dobrotvorno,a što reći,baš sam noob...sve u svemu produktivno pivsko jutro,a pošto je bilo tak uspješno(osim ovog posjeta pedagogici) mislim da ga treba nastaviti u istom smjeru tak da....pivaaaaaaaaaaa

Beer beer
From evening to morning
and morning to evening
I wanna drink
something stronger than a man
From evening to morning
and morning to evening
I wanna drink
cause that's what I am
Beer, beer
I want beer
from beer I get really drunk
Beer, beer
I need more beer
so much I pass out
For beer I'm working
for beer I'm fighting
for bee I'll do
whatever I have to
when drunk I'm talking
when drunk I'm joking
when drunk I can be as I've
always wanted to bee

Touch my skin,and tell me what you're thinking
Take my hand and show me where we're going
Lie down next to me, look into my eyes and tell me, oh tell me what you're seeing
So sit on top of the world and tell me how you're feeling
what you feel now is what I feel for you
Take my hand and if I'm lying to you
I'll always be alone
if I'm lying to you
See my eyes, they carry your reflection
Watch my lips and hear the words I'm telling you
Give your trust to me and look into my heart and show me, show me what you're doing
So sit on top of the world and tell me how you're feeling
what you feel now is what I feel for you

Take my hand and if I'm lying to you
I'll always be alone
if I'm lying to you
Take your time, if I'm lying to you
I know you'll find that you believe me
you believe me
Feel the sun on your face and tell me what you're thinking
Catch the snow on your tongue and show me how it tastes
Take my hand and if I'm lying to you
I'll always be alone
if I'm lying to you
Take your time, if I'm lying to you
I know you'll find that you believe me
you believe me

Ne znam zašto si ljudi dopuštaju takve stvari...zbog ljubavi?što je zapravo ljubav?skup kemijskih reakcija?uzvišen osjećaj?samo osjećaj?što kad taj osjećaj nestane?ostaju ožiljci ili samo uspomene?
Black night is not right
I don't feel so bright
I don't care to sit tight
Stvari su tako jednostavne...idemo iz početka?kažeš da ako u vezi jedan nije sretan da je to mučenje...a ipak me vodiš tim putem...jer ti ne mogu nauditi...jer si više od ikoga zaslužio osmijeh...iako ni to nije posve točno...nitko ne razumije što se dogodilo...nitko ne razumije koliko je pad zabolio...nitko ne razumije viđenje koje nije sam vidio...
Maybe I'll find on the way down the line
That I'm free, free to be me
Black night is a long way from home
Trenutno su stvari takve...ne želim tamu koja me počinje ispunjavati...ne želim se vraćati na staro,ali ne želim ni naprijed jer me ni tamo ne čeka ništa...odričem se budućnosti...ona ne nosi ništa dobro...ona ne nosi taj sarkazam koji mi je prirastao srcu,ni dugačke rasprave o stvarima koji jedino nas dvoje iskreno razumijemo,ona ne nosi budućnost kakvu trebam...budućnost ne nosi tebe...ne na način na koji te ja trebam...
I don't need a dark tree
I don't want a rough sea
I can't feel, I can't see
Maybe I'll find on the way down the line
That I'm free, free to be me
kako uskratiti nekome nešto što mu znači život?ja tebi ne značim...moža te boli sada ali to je privremeno,a ako se vratim mene će boljeti zauvijek...natrag u pakao...
Black night is a long way from home
Black night, black night
I don't need black night
I can't see dark light
Meni treba dom daleko od ove ludnice...ja ne želim biti dio vaših spletki,meni to ne treba...ja nisam dijete koje će na taj način,koje će na vaš način provoditi život...neću živjet pod staklenim zvonom kako bi bila uzorna...vi mene ne zanimate...meni više nije stalo...i da se vratim umrla bi...onaj tren kad se vratim ja umirem...to ne želim...zašto nema izlaza?zašto ova prostorija nema prozora?jeli to moj um tako zatvoren?jesam li ja kriva?zašto nitko ne odgovara na pitanja?zašto tebe nema da sve popraviš?zašto se ja ne borim?zašto ove ruke oko mojega vrata ne popuštaju stisak?zašto opet padamo?
Maybe I'll find on the way down the line
That I'm free, free to be me
Black night is a long way from home...
zašto nitko nema odgovor?

ZAŠTO ME PUŠTAŠ DA NESTANEM?????????

...Far far away...
....no choices passing...
...no time confounds me...
...and you're still there...



Thank you.

...prolazeći dan za danom kroz ovaj život pokušavamo svatko na svoj način preživjeti...neki s manje sreće nego drugi ali sve u svemu se svodi samo na jedno...ustati ujutro i preživjeti...ljudska vrsta je preživjela svašta...nadživjeli smo gotovo sve...i za kraj nam je ostalo nadživjeti jedino mjesto koje nam je i dalo život...
Gazing through the window at the world outside
Wondering will mother earth survive
Hoping that mankind will stop abusing her sometime
...bili vjernici ili pobornici evolucije svi su svjesni da je svijet nastao početkom nečega,iskre ili diobe,nije ni bitno...nakon tisuća godina razvoja došli smo do stadija kada samo ponavljamo neke stvari...stvari koje ne bi trebali ponavljati...
After all there's only just the two of us
And here we are still fighting for our lives
Watching all of history repeat itself
Time after time
...ovih dana u mojim krugovima snovi su često spominjana tema...no što ako jednog dana postanu jedina tema...ako nam preostane jedino sanjati o preživljavanju?ne...nadam se da ne...nadam se da će uz konstantu života ostati i neke druge teme...

I'm just a dreamer
I dream my life away
I'm just a dreamer
Who dreams of better days

...snovi o boljem sutra su sastavni dio svakog od nas...čak i najtužnija i najcrnija duša ponekad pomisli na tračak svijetlosti...snovi trebaju postojati,ali nikako se ne smiju svesti na jedan san...ne bih htjela da moja djeca jednom imaju samo jednu soluciju,ne jer smo mi odgovorni za stvari koje se događaju...
I watch the sun go down like everyone of us
I'm hoping that the dawn will bring a sign
A better place for those Who will come after us ...
This time
I'm just a dreamer
I dream my life away oh yeah
I'm just a dreamer
Who dreams of better days
Your higher power may be God or Jesus Christ
It doesn't really matter much to me
Without each others help there ain't no hope for us
I'm living in a dream of fantasy
Oh yeah, yeah, yeah
If only we could all just find serenity
It would be nice if we could live as one
When will all this anger, hate and bigotry ...
Be gone?
I'm just a dreamer
I dream my life away
Today
I'm just a dreamer
Who dreams of better days
Okay
I'm just a dreamer
Who's searching for the way
Today
I'm just a dreamer
Dreaming my life away
Oh yeah, yeah, yeah

Idemo na kupanje...danas je dan za odmoriti dušu,krajnje je vrijeme da napokon osjetim da je ljeto...

Okvirno gledajući ljudi kao stanovnici ulaze i izlaze iz našeg života kao iz jedne ogromne zgrade..sad što se tiče stanovnika u mojoj zgradi ih je podosta...neki od njih su konstanta,neki samo varijacija na temu,neki prolaznici...no tu postoje tri osobe koje me čine onime što jesam i što bi htjela biti...Prva osoba je moja mlađa sisterica,što reći o njoj?totalno malo punk razmaženo derište,s obzirom na poprilično teško djetinstvo(može se reći da start za ovu utrku nije bio bajan)uvijek se nekak događalo da sam ja bila odgovorna za nju pa čak i u trenutcima kad ona to ne bi željela...zna se desit da ja i naša mama u nekim situacijama zamjenimo mjesta pa ona sestri ispada best frendica,a ja kuja koja joj mora reći gdje griješi...takve situacije su noćna mora no preživimo ih...s obzirom na karakter sa njom su sve situacije "hodanje po jajcima"jer nikad ne znaš kad će eksplodirati i opalit nekog nogom ili pak izgubit se sa neshvaćenim svijetom i to pol sata prije zadnjeg busa u subotu navečer.Hladna vanjština je često čini nedostupnom pa se to reflektira i na njeno unutrašnje stane što pak rezultira krizama koje povremeno(kad mi ona to dopusti)pokušam ako ne riješiti,onda barem ublažiti...druga osoba među trojcom mušketira mog života je Katarina-ahem,što reći na osobu koja ti zna misli i prije nego što ih sam postaneš svijestan?Imala sam puno frendica u životu,al ona je poseban slučaj,psihički je skoro nestabila ko ja,a ma zapravo mi to na intervale nestabilnosti...ne može se zapravo odrediti koja više pomaže kojoj,iznimno je draga osoba zapela u obitelji koja je doslovce ne želi.Imala je dosta traumatičan život ali se trudi da to ne utječe na nju ili da se barem ne skuži.Rijetko plače ali kad se desi izljev emocija treba pola sata da se smiri,puno više se smije...i svađa,to joj zapravo poprilično dobro ide...jednog dana bi bila izvrsna političarka,ali dobro neka se svijet zadovolji sa kiruškim umijećem koje će pokazivat jednog dana u nekoj čru operacijskoj dvorani ako prije toga ne postane alkoholičarka.Treća osoba u ovom nizu je zapravo privid,nisam sigurna u to što vidim,ali to malo što poznajem mi je dovoljno da ga zavolim bezuvjetno...osoba čiji osmijeh može popravit dan,pjevušenje nekakvog stiha(totalno van tonaliteta) izaziva salve smijeha...to je osoba koja se trudi biti osoba u punom smislu te riječi,prolazi kroz život učeći o njemu ali i provodeći ga u praksu makar to značilo da će pasti i izgubiti apsolutno sve,također poučavajući i mene o stvarima koje mi daju prije svega utočište i kakav-takav vodič.On je valjda jedini na planetu koji me neće tražiti da pojasnim neku misao jer će shvatiti odmah o čemu govorim,ne znam je li to zato što poznaje mene ili jer općenito sluša druge...iako je on priča koja nema početak,nema za sad ni kraj...i nekak sam zadovoljna čak i sa tim...postao je treća osoba koja čini mene

Tehnički gledano još šest dana škole i tehnički gledano još šest dana muke gledanja ružnih profesorskih glava ali nije čak ni to tak strašno,nekak su valjda svi odahnuli što će nas se riješiti jer smo naime,da citiram jednu profku:"Vi ste najgora generacija koju imamo,ništa vas ne zanima,ne učite,vas nije briga!Ove se tu šminkaju,ovi kartaju,ovi slušaju muziku,vas ništa ne zanima!Kako ćete dalje u životu?Nemate se čemu veseliti,ne smijte se,možete mislit da sam luda al nisam ja luda vidjet ćete kad ne budete mogli naći posao!Da,loše vam se piše!..."i tak žena pola sata brije da se ne veselimo životu,ludom danu i da nas čeka samo još više posla i nakon tak kraće sesije koja započinje sa:"Veselite se ludom danu,a uopće niste gotovi,da vam ja kažem sve je to sranje,ništa se ne veselite jer ste tek sad zaglibili u poslu,tek vas čeka matura..."i tak ona ubija volju i raspoloženje i onda dođe Mateja mrtva hladna i pita profku zašto je takav pesimist?na što se mi odvalimo smijati,a ona jadna opet dobije neki moždani/srčani/bubrežni udar.Ugl.žena je čudna i ima dobre,dobre šanse postati nova Hnojka.Danas bih trebala ići dati uzorak krvi za analizu pošto možda postanem donor matičnih stanica u sklopu zaklade Ane Rukavine,nie me strah igle pošto sam u ovih 4 godine ka maji veterinar navadila se krvi životinjama i izanalizirala do posljednjeg segmenta,jedini mi je bad što se moram nakratko klonit pive i sl.pojava al opet i to će proći...što još?e da,što se tiče utrke u nedelju,ah solidno izdanje Kimija,Massa je odnio pobjedu ali kao što sam već rekla kolegama na F1 da to niš ne znači,upravo dokazuje da je bezvezan i da može pobjediti samo kad ima pole.Ae barem je Vettel završio utrku,iak je Heikki malčice imao poteškoća pošto je imao dodir sa Kimijem na startu pa su zapravo oba nastradala i završila gore od mogućnosti(iako se čovjek zapita ako Kimi sa oštećenim prednjim ovjesom završava utrku treći,zadaje glavobolje Hamiltonu i Kubici,odvozi najbrži krug,ae koliko je zapravo mogao ići?),ah nikad nećemo saznati...Ovih dana se zbiva i jedna mala promjena,naime netko se počeo buditi i shvaćati da radi krivih prioriteta gubi dosta toga u životu,ah tko zna možda stvari ispadnu još i dobre,ne vjerujem ali ono,nikad se zapravo ne znam kamo nas vražiji život nosi...iem sad,moram učit prokletu kemiju...užas...
e da a što se tiče sutrašnjeg odlaska(egzibicijskog)na određeni tečaj,awwww...
e da i pingvinizacija uokolo je mrak stvar...naime umjesto silnih obećanja treba prijeći na dijela ili barem grist ljude uokolo da si razbiješ monotoniju dana...
lol bok Pingvin

neam nešt previše vremena al ewo jean mali fotosešn sa Kupe za vrijeme slobodnog sata...


rijeka Kupa


dolazak je obilježio iritantan zvuk navijačke trube kupljene toga jutra-nije potrebno naglašavat da je 90% razreda nagluho radi nas nekolicine


Ada i opiranje slikanju-ae nikad neće naučiti


ewo Kata je naučila već da nea opiranja


točamo noge


borba sa balerinkom


borba sa starkama


iđemo doma


a ma vidi male šta žuri!


jedna od mojih najboljih fotografija ikad


još jedna izgubljena Adina borba- 3:0 za kameru

ae fora su ti slobodni sati...

Ne pišem jer nemam nekakvu potrebu za maltetiranjem ljudi sa besmislenim postovima.Budem uskoro opet,ne brinite .Ovih dana sve ide poprilično dobro moram priznat,napokon se stvari pokreću i odlazim.Bojim se,naravno,ali ne više kao prije jer sada znam da činim pravu stvar.Pokrećem novi život daleko od ovih ostataka snova i nadanja koja su isprana silnim kišama i nevoljama.Zatvaram poglavlje za koje sam mislila da nikad neću imati snage.

Hvala.

Unatoč svim mogućim scenarijima,pa i onome da ću se za 10 godina vratiti natrag slomljena jer će biti zadnji put u životu da sam pokušala vjerujem,ne ja znam da će sve biti ok.Naučili su me pojedinici da budem optimist.

I kada se rasplačem jer gubim konce i kada se smijem jer hvatam žabu po cesti hvala TI što si me naučio smijati se.

Pravi prijatelji su rijetki.Hvala TI što si mi dala priliku da bojam svijet pinky Jupolom,obojala sam ga nehotice i sebi,nadam se da sam i tebi isto barem mrvicu.

Ovaj post posvećujem jednom iznimnom čovjeku ko od bojlera odvaljenom...e da al sam zato što ga nije bilo vani cjeli ponedeljak...a budalo,budalo,jel ti trebao internet...e da skratim priču pozdrav Piletu i cjelom MD-u osim hm,Šubi,eto tak jer sam đubre...ae,ae...

Kao i svake godine,pa tako i ove ostavljam post povodom današnjeg dana planeta Zemlje,mislim da je legendarni Ozzy Osbourne sve sročio sljedećim stihovima:

Gazing through the window at the world outside
Wondering if mother Earth will survive
Hoping that mankind will stop abusing her...sometime

After all there's just the two of us
And here we are still fighting for our lives
Watching all of history repeat itself, time after time

I'm just a dreamer,I dream my life away
I'm just a dreamer,who dreams of better days

I watch the sun go down like everyone of us
I'm hoping that the dawn will bring a sign
A better place for those who will come after us this time

I'm just a dreamer,I dream my life away
I'm just a dreamer,who dreams of better days

Your higher power may be God or Jesus Christ
It doesn't really matter much to me
Without each others help there ain't no hope for us
I'm living in a dream,a fantasy
Oh yeah, yeah, yeah

If only we could just find serenity
It would be nice if we could live as one
When will all this anger,hate and bigotry be gone?

I'm just a dreamer,I dream my life away, today
I'm just a dreamer,who dreams of better days,ok
I'm just a dreamer,who's searching for the way,today
I'm just a dreamer,dreaming my life away
Oh yeah, yeah, yeah

Ponekad su one pogrešne ideje zapravo najbolje...iako si svjestan da radiš pogrešku prihvaćaš ruku i krećeš u noć...jutro nosi posljedice i grižnju savjesti radi nekih stvari ali nosi i uspomenu na pogled,dodir i nezaboravni poljubac sa neopisivom čežnjom za svakim novim...
My tea's gone cold, I'm wondering why
I got out of bed at all
The morning rain clouds up my window
and I can't see at all
And even if I could it'd all be grey,
but your picture on my wall
It reminds me that it's not so bad,
it's not so bad
Posljedice se onda samo gomilaju ali situacija je danas takva da ne želim razmišljati o njima...ja previše razmišljam i ovaj put se odričem tog dara...ne želim misliti na druge...želim se sklupčati natrag i želim iz početka...želim krenuti opet...
I drank too much last night, got bills to pay,
my head just feels in pain
I missed the bus and there'll be hell today,
I'm late for work again
And even if I'm there, they'll all imply
that I might not last the day
And then you call me and it's not so bad,
it's not so bad and
Nešto nespojivo....
Nezamislivo...
Iskreno...
Zabavno...
Ti...
Početak...
Najnježniji poljubac zaborava ikad...
Potpuna sloboda...
Osmijeh...
I want to thank you
for giving me the best day of my life
Oh just to be with you
is having the best day of my life
I ponovni susret pokreće lavinu...slučajan dodir rukom dok posežemo za istom pivom i prodoran pogled ledeno plavih očiju...
Push the door, I'm home at last
and I'm soaking through and through
Then you hand me a towel
and all I see is you
And even if my house falls down,
I wouldn't have a clue
Because you're near me and
što reći osim hvala na zaboravu i novoj prilici za osmijeh...
I want to thank you
for giving me the best day of my life
Oh just to be with you
is having the best day of my life
izgleda da je mit o plavim očima moguć,ha seko?...

Ae što reći Seb Vettel nie ni došao do prvog kruga zbog loma na stazi,većina utrke je prošla regularno dosadno uz pokoji dvoboj ili troboj na stazi.Na početku je Massa odmah preuzeo vodstvo,da bi Kimi nedugo zatim prešao Kubicu koji je startao kao prvi(imao je problema sa uljem na stazi od 8,do,hm,10 zavoja mislim)...Fisichella je briljirao na stazi u ovaj put solidnom Force India(zbog čega je Malaya-šef poprilično negdje bio sretan)osobito u situacijama kada je Fisico zadržavao Hamiltonov bolid(da,upravo tako...ex Spykerov bolid zadržava moćni McLaren),sve u svemu odlična utrka za neke sponzore...Kimi je dobro odvozio,onako u svom hladnom stilu,ne znam zašto ali danas je jedan od onih dana kada mogu s ponosom reći da je fkt izrastao u vrhunskog vozača,pardon nie izrastao,on to ima od rođenja zbog čega simultanost njegove vožnje s npr.Massinom donosi puno činjenica zbog kojih je Raikkonen svijetski prvak,a Massa nie,i bez obzira na pokoju pobjedu i činjenicu da je Schumacherov štićenik Raikkonen ga rastura kao beba zvečku i to nakon samo 3 utrke svjetskog prvenstva...BMW je pokazao zavidnu spremnost(McLarenovci sada negdje razbijaju glavom od zid jbg),i da Coluthard po tko zna koji put pokazuje sudarom sa Buttonom da je kreten spreman za mirovinu,aaahooooj ...enivej,konfuzno,konfuzno...
rezultat utrke u cjelosti:
1.Felipe Massa-Ferrari 57 Winner
2.Kimi Räikkönen-Ferrari 57 +3.3 secs 4 8
3.Robert Kubica-BMW 57 +4.9 secs 1 6
4.Nick Heidfeld-BMW 57 +8.4 secs 6 5
5.Heikki Kovalainen-McLaren-Mercedes 57 +26.7 secs
6.Jarno Trulli-Toyota 57 +41.3 secs 7 3
7.Mark Webber-Red Bull-Renault 57 +45.4 secs 11 2
8.Nico Rosberg-Williams-Toyota 57 +55.8 secs 8 1
9.Timo Glock-Toyota 57 +69.5 secs 13
10.Fernando Alonso-Renault 57 +77.1 secs 10
11.Rubens Barrichello-Honda 57 +77.8 secs 12
12.Giancarlo Fisichella-Force India-Ferrari 56 +1 Lap
13.Lewis Hamilton-McLaren-Mercedes 56 +1 Lap 3
14.Kazuki Nakajima-Williams-Toyota 56 +1 Lap 16
15.Sebastien Bourdais-STR-Ferrari 56 +1 Lap 15
16.Anthony Davidson-Super Aguri-Honda 56 +1 Lap 21
17.Takuma Sato Super Aguri-Honda 56 +1 Lap 22
18.David Coulthard-Red Bull-Renault 56 +1 Lap 17
19.Adrian Sutil-Force India-Ferrari 55 +2 Laps 20
Ret 6 Nelsinho Piquet Renault 40 +17 Laps 14
Ret 16 Jenson Button Honda 19 +38 Laps 9
Ret 15 Sebastian Vettel STR-Ferrari 0 +57 Laps 19

Nakon sve strke došao je onaj najgori reckoning day,ne znam...do sada sam ga se užasavala...tren kada ću se pomiriti sa svijetom koji će me zaribati po tko zna koji put...i evo pomirujem se sa svime...
idi...ostani...svejedno mi je...
više me nije briga...dosta je igrica...pogriješila sam jedino što sam priznala neke stvari ali mi čak ni zbog toga nije žao...

bilo mi je stalo...toliko da bih ti pružila sve i šutjela i dalje...opet bi žrtvovala svoj svijet radi tvojega,to radim već 6 mjeseci...sve žrtvujem radi tebe...i sad je svemu tome kraj,mogao si živjeti kao i prije ali ti si želio to...sad će odahnut tolike obožavateljice,opet si slobodan

a ti...trebao si ga pustiti na miru...ne,on nije trebao biti povrijeđen...zašto?sve si već rekao...ne...čemu onda ovo?jedino sam ja trebala ostati u svemu ovome...vi ste trebali nastaviti dalje sa životima kakvi jesu...netaknuti...

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

ne moraš mi predavati život kao žrtvu,ja sam svoj odavno predala...

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

bio je bolji ali samo za jedno od nas...imao si sve na pladnju,dala sam toliko toga...zašto si se usudio upetljati u moje misli na taj način?nisi me trebao mijenati,nisi trebao pustiti da odem...toliko toga bi bilo lakše da me nema...tebi posebno...imao bi svoj kvazi život opet...lijepo je zapeti u takvom kaosu?izvukla sam te iz sve tvoje agonije...povukla sam te gore na svijetlo...bila sam tu kad si trebao...ti nisi bio...rijetko kada...nemoj mene kriviti...ja sam šutjela...htjela sam da uspije ne jer ne želim biti sama,htjela sam da uspije jer si ti zaslužio taj osmjeh unatoč svemu i svima...tako mi je žao...nisam namjerno razbila iluziju...nisam htjela

Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

pokušala sam...zbilja jesam...dala sam sve...

Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

my thinking is derailed...I'm tied up to the tracks...the train of consequences...there ain't no turning back...

I NE JA SE NE BOJIM SAMOĆE...

Been here before
Been here before couldn't say I liked it
Do I start writing this down?
Just let me plug you into my world
Can't you help me be uncrazy?
ovih dana sam ti dopustila da na tren vidiš kakav je to moj svijet...i ti si zbrljao...uništio si to totalno...dvije su teorije...prva da si kukavica koja se boji osjećaja,tu teoriju sam odbacila odavno pošto nema tih osjećaja za mene koji bi tebe zabrinuli...druga teorija je da si jednostavno đubre,na žalost i ovu teoriju sam odbacila...teorije o tvojem ponašanju prepuštam nekome drugome...cjeli život si uživljen u ulogu gubitnika,čemu da te ja sad mjenjam?ne,to nije potrebno...mogla sam to učiniti...ali to nije potrebno pošto ćeš za ovu ulogu i sam osvojiti Oscara...
It comes alive, It comes alive, It comes alive
And I die a little more
It comes alive, It comes alive, It comes alive
Each moment here I die a little more
bjesnim...ludim...i ne znaaaaam više...našla sam se u situaciji koja nije bila potrebna...there is wise man in every fool?hm...kak da ne...u tebi nije mudrost...ti si samo hladno proračunat...da ja imam karakter i bez obzira na sve jači je od tvojega,znam da sam poneki put zabrljala ali ovaj put si ti...karakter mi je puno,puno jači...mogla sam ti biti oslonac...sam si zabrljao...sam...

I rage, I glaze, I hurt, I hate
I hate it all, why? Why? Why me?
.................
I cannot sleep with a head like this
I wanna cry, I wanna scream
I rage, I glaze, I hurt, I hate
I wanna hate it all away

Kad sam danas saznala neke stvari htjela sam vrištati...bijes me svladao...oh,taj st.Anger...da,čisti eruptivni bijes...ali ti to ne zaslužuješ...prekršila sam pravilo,uništila ga...njega sam zamalo uništila...i trebao si biti vrijedan toga...opet je počela padati kiša...možda ona odnese ovo što se dogodilo...ja ne tražim ništa...nikad ni jednom jedinom riječu te nisam tražila da budeš pokraj mene..zašto si rekao da jesam?zamjenio si stvari...osobe...žao mi je zbog vas...iskreno...možda je ona bila sve što si trebao ali tvoja bol nije opravdanje za glupost koju radiš...povjerenje...ti si zaribao...da,krivim te za sve,jednostavno te krivim za sve...
I've told you this once before, can't control me
If you try to take me down you're gonna break
I feel your every nothing that you're doin for me
I'm thinking you outta make your own way
I stand alone Inside, I Stand alone
You're always hiding behind your so called godess
so what???
You don't think that we can see you're face? Ressurected back before the final falling I'll never rest until I can make my own way
I'm not afraid of fading. . .
I Stand Alone
Feeling your sting down inside me,
I'm not dying for it
I stand alone.
Everything that i believe is fading
I stand Alone, inside i stand alone
And now it's my time
It's my time to dream
dream of the skies
Make me believe that this place isn't plagued by the poison in me



And help me decide if my fire will burn out before you can breathe into me

She was no longer precious to me
I guess my hate grew much stronger than my love for her ever did
(I was) so tired of chasing that person who made me feel loved
and as we were embracing I cut and spilt the dearest blood

I'm praying for her soul as this blood on my hands stains me whole

You were my life, from you I fed of
And now parted by knife - the suicide of our love
So callous and frigid was that stillborn soul
yet no other half could ever make me whole

You promised: "'til death do us part", and then you made a stone of my heart
And with the last rays of the setting sun the loveless pulse fades away
No more beating as one, no longer burns the flame

Gone are the times when I felt alive
Gone are those nights with you by my side
And now here I stand as the shadows grow deep
With the death on my hand at your grave I weep

We were one yet not the same
Once passion abundant, now pain

And with the last rays of the setting sun the loveless pulse fades away
No more beating as one, no longer burns the flame

Love laved with stillness like the grave in my heart
and all the reasons huddled in your seeping blood

And with the last rays of the setting sun the loveless pulse fades away
No more beating as one, no longer burns the flame
And with the last rays of the setting sun she bled her love away
No more beating as one, no longer burns the flame

Ae ovih dana me dosta peglala depra pa sam imala koje-kakve krize i epizode da bih na kraju svega zaključila kako je sve u biti uzrokovano nedostatkom 2 stvari-alkohola i glazbe i tak sam se bacila na posao i prvo nadoknadila nedostatak alkohola sa pivom,a potom zalječila i nedostatka glazbe i to gledajući dokumentarac o nastajanju S&M albuma od Metallice...ae,sve se da popraviti...i tak posljednji dani su pun kufer vrući pa
utjehu tražimo u svakoj mrvici hlada koja nam se pruži(blažena klima u MD-u) i hladnoj vodi/pivi/Cedeviti i sl. ae no čak više ni to ne pomaže tak da se nadam ogromnom pljusku...doduše ni to nie baš najpametnije pošto neam u čemu hodati jer su mi starke u takvoj banani da je to za ne povjerovat!Kupila sam proklete conversice prije 5 mjeseci i uništila ih više nego one Strikeove koje sam platila 39kn i nosila ih 11 mjeseci prije negoli su se toliko raspale da mi je stara jednu sakrila da ih više ne nosim...sve u svemu mislim da mi treaju jedne strikove,nak...reda radi...enivej di sam stala...ae,da dobila sam svjedodžbu da sam maturirala...kad mi ju je na promociji ravnatelj predavao rukovala sam se i kiselo protisnula kroz zube hvala,okrenula se prema publici i hladno procjedila pih,na što se nekolicina iz mog razreda odvalila smijati jer su naravno očekivali kiselu reakciji kao i uvijek kad moram nešt što mi se neda...enivej,kad sam kod promocija bila je jedna i u nedelju i to PopRock škole Sisak uz gostovanje Petrinjske i Kutinske PopRock škole,sve u svemu ona teza o nepostajanju istinskih metal duša u Sisku je potpuno točna pošto na prvi pogled(a i zvuk)Kutinskih dečkiju čovjek ostaje-,nevjerovatno-znaju svirat(iskreno im hvala na poslastici zvanoj Joe Satriani - Always With Me,Always With You) i dobro izgledaju,sve u svemu razočaranje u Sk potpomaže i činjenica da se najbrutalniji stanovnik(pozdraf Adri)ošišao i obrijao,a imao je kosu dužu od moje,ae al nie to štos što se on ošišao-više pogađa činjenica da se odriče stvari koje su ga činile najbrutalnijim Sisčaninom,ae ništ,morat ću preuzet ulogu...što se zapravo počelo događati pošto neam previše stvari koje bi me okupirale da ne radim gluposti tak da se događaju situacije u kojima tjeram ljude sa rokića jer mi idu na živce-i to jako suptilno,puštanjem Metallice i gađanjem ljudi sa kojekakvim izlučevinama u plastičnoj žličici od kave...ae,ne želite znati...sve u svemu čekam da mi sestra popizdi i gurne me sa mosta(eto ideje za rashlađivane),a da...što se tiče promocije Pop Rock škole,osim što je bila standardno sisački mutava(policija je doslovce otjerala organizatore prije 23h,a bilo im je ostalo 10 stvari za izvest) i tak...ae ja previše pričam,to sam zaključila u ponedeljak kad sam trebala držat jezik za zubima,a ne se zakačiti sa određenim punkerom...sve u svemu shvatila sam neke stvari o njemu-točnije o njegovoj vrsti i sve u svemu mi se čini da mogu ja to,sam tream imat strpljenja(a to je valjda ono najteže kod mene...nikad neam strpljenja,osobito za nešto što žarko želim)..aw,ovo postaje besmislen post,stoga prekidam ovdje i iem se nadati pivi...awww...
a vi lijepo pavajte uz momke na slici
(vjerujem da većina zna tko su...)

Već 3-4 put započinjem post ali riječi neprestance klize hm,u nepovrat...Ne znam dali je to zbog činjenice da su mi misli toliko rastrgane na stotine strana ili me jednostavno opet hvata ono prokleto razdoblje kada je najpametnije da se zatvorim u sobu i ne izlazim sljedećih 100 godina.
Sve u svemu čudno je...osjećam da mi nešto nedostaje,a sve je tu...ili npr.želim stalno biti sa ljudima,a zapravo sam najsretnija kada ostanem potpuno sama.A opet u trenutku kad me uhvati želja za samoćom odlazim na nekoliko mjesta na kojima zapravo nisam nikad bila sama,ona odišu uspomenama i to me plaši.Ne mogu me sada proganjati duhovi prošlosti,ne sad kada se sve okrenulo prema ako ne boljoj,barem zanimljivijoj budućnosti.
I ona ideja o povratku korjenima,nije loša,no ne mogu se stalno vraćati na staro,trebala bih ići naprijed ali my heart's been beating empty beats...Zašto se više ne snalazim u svemu ovome?Glupo je i ne želim se opet dovoditi do ludila samo zato što stvari ne ispadaju kak bi trebale,kada zapravo budu kako treba?da mi je upoznati takvog sretnika kojemu se situacija posloži od prve...
I da...svi ti pokušaji i isprike,pa malo kasno palimo zar ne?Ironično je što svi klikeri prorade kada je zbilja,zbilja,zbilja prekasno.Nosila sam toliko krivnje u sebi samo zato što sam dopustila da mi tu krivnju svale na leđa.Nisam ja kriva zbog tvojeg izbora stoga me nemoj podsjećati na sve one lijepe stvari,da,priznajem bilo ih je,ali ne dovoljno da pokriju učinak svih onih ružnih,a njih je bilo puno i previše...Ti si pogriješio,ne ja.
Ja ne vjerujem u druge prilike,rijetko kad vjerujem u nove početke i sa nikim nikad ne razgovaram o onome što se zapravo zbiva,moj osmjeh je rijetko kad tu za zbilja i ne znam ni sama što više očekivati,život je tak da imamo što mrziti,to je sve...mogu pokušati vjerovati u druge prilike,češće povjerovati u novi početak,da zapravo bih mogla sa nekim i podjeliti u razgovoru što se zbiva,k vragu mogla bih se povremeno i nasmijati jer ne mrzim život zapravo baš tak jako...ali čemu to sve?Jednostavnije je pustiti glazbu da odnese sve brige,barem na kratko stvori utopiju i savršeno mjesto za bijeg.Rekla sam već jedanput...I'm no angel...ne očekujte od mene da budem poput vas...

U životu ponekad jednostavno dođe vrijeme da pustimo nešto da ide dalje...Taj proces puštanja uspomena/ljudi/želja je cikličan,sve što zapravo činimo se vrti u krug...i mi se sami vrtimo u krug,ponekad se lancu života doda nova karika na mjestu gdje pukne stara ali i onda opet sve ide u ludi vrtlog i iz početka...svaki novi susret je samo podsjećanje neke više sile na nešto ostavljeno,zaboravljeno tamo negdje daleko,daleko u nama i to je samo vrtlog prošlosti i budućnosti.I dok prolazimo ulicom ostavljamo uspomene da ih pokopa prošlost...dok ne naiđe nešto za što mislimo da je budućnost...ili barem puko poigravanje sa mogućnostima sadašnjosti...
Walking down the street
Distant memories
Are buried in the past forever
I više nam ne znače ništa ili barem tako mislimo...naš život ide dalje sa većim ili manjim ožiljcima ali ide dalje...i možda se sve vrti u krug i zbog toga nam često dođe muka,pozli nam,poželimo sići sa vrtuljka i samo izbljuvati dušu iz sebe ... ali hej,pa i to je bolje od stajanja usred ničega sa potrganom karikom...
The wind of change blows straight
Into the face of time
Like a stormwind that will ring
The freedom bell for peace of mind
Let your balalaika sing
What my guitar wants to say
I na posljetku svega opet ostaje vrtlog u nama...koliko je ljudska koža spremna podnjeti ožiljaka?koliko puta možemo baciti ključeve u duboku vodu?koliko puta možemo zamjeniti potrganu kariku?kao i uvijek odgovor je ne znam....zato što baš nitko ne zna baš ništa...čak ni ja ne znam zašto baš nitko ne zna ništa od toga...jbg,i možda trenutno ne vidim izlaz iz vrtloga,svjesna sam da ću opet zaradit pokoji ožiljak,možda ću opet bacit ključeve u hladnu,noćnu rijeku,morat zamjenit potrganu kariku i zbilja je teško stajati na rubu svega ovoga ali dobra činjenica je da ja i dalje stojim =)

Dugo sam čekala trenutak kad ću moći strpati par redova silne "mudrosti" na ovaj mali blogek,no u međuvremenu se dogodio kolaps...više ne vidim zašto bih pisala niti kome...čudno je to pošto ima razdoblja kada mogu pisati o apsolutno svemu,takva razdoblje se obično protegnu ne samo na pisanje bloga već na općenito veći dio aspekata moga života kao što su moji prijatelji,obitelj,dečko,hobiji,no trenutno mi nije do ničega,možda zbog ružnog vremena vani...da,vjerovatno jer je danas iznimno ružna oblačna subota ili,a ne znam zapravo...samo je takav dan...kiša se uvijek pojavi kad je najmanje trebaš...

The Rain Comes Falling Down

[music: Tenkula & SENTENCED, lyrics: Lopakka]

now every single cloud becomes a raging storm
as I go seeking for the one I used to live for'
since your love was taken away
my heart's been beating empty beats
well, it will end tonight'
-the blade shall set me free
a steady hand with this sharpened cold steel
will help me wipe away this pain that I feel
the rain comes falling down
my life flows to the ground
no longer feeling the pain
my flame now fading away
the rain comes falling down
my life flows to the ground
no longer feeling the pain
my flame now fading away
so here I'm lying on these dead and bloody autumn leaves
waiting for death to take me where I want to be'
a steady hand with this sharpened hard steel
will help me wipe away this agony I feel
the rain comes falling down
my life flows to the ground
no longer feeling the pain
my flame now fading away
the rain comes falling down
my life flows to the ground
no longer feeling the pain
these leaves now becoming my grave
no longer feeling the flame
no longer feeling the rain...

subota, 09.02.2008.

Kad Baba Roga iđe lec navecer uvik provjeri u svom ormaru i ispod kreveta je'l slucajno Walker tamo.

Ako vidis Walkera, i on vidi tebe. Ako ne vidis Walkera, moze bit da te samo par sekundi dili od smrti.

Walker spava sa ukljucenin svitlom. Ne zato sta se Walker boji mraka, nego zato sta se mrak boji Walkera.

Walker teksaski rejnđer vojna jedinica nije upotrebljena u igri Civilization 4 zato sta bi samo jedna Walker teksaski rejnđer jedinica mogla pobijedit sve zdruzene svjetske nacije u jednon krugu.

Walker je vec bija na Marsu. Zato tamo nema znakova zivota.

Ako isprve ne uspijes u necemu, ti ocito nisi Walker.

Walker je umra ima 10 godin, ali Smrt jos nije nasla hrabrosti da mu to kaze.

Supermen ima par piđama sa likom Walkera.

Kad se u Francuskoj prikazivala epizoda Walkera teksaskog rejnđera, francuzi su se za svaki slucaj pridali Walkeru.

Walker ne spava. On ceka.

Dinosauri su jednom krivo pogledali Walkera. JEDNOM.

Ako Walker kasni, vrimenu je bolje da uspori, inace....

Jednom je slipac zgazija na Walkerovu cipelu. "Znas ti ko san ja? Ja san Walker teksaski rejnđer!" Sam spomen njegovog imena izlicija je slipocu. Na zalost, prva, zadnja i jedina stvar koju je ovi couk ikad vidija je bija fatalni kruzni.

Walker je izgubija svoju nevinost prije svog cace.

Kad se rađa, Walker je izasa sa prvo sa svojin nogama kako bi moga opalit kruzni doktoru u facu. Niko ne porađa Walkera nego sam Walker!

Prema Ajnstajnovoj teoriji relativiteta, Walker ti moze opalit kruzni jucer.

Walker se triba pojavit u "Street Fighter II" video igri, ali su ga beta testeri makli jer koji god botun bi pritisnija, Walker bi uvik tuka kruzni.

Znak koji oznacava parking misto za invalide zapravo je znak upozorenja da to parking misto pripada Walkeru, i da ces u invalide ako parkiras tu.

Ka kod onih ruskih lutkica, ako razbijes Walkera i otvoris ga unutra ces nac jos jednog Walkera, samo manjeg i ljuceg.

Auta su izmisljena kako bi se na brzi nacin moglo pobic od Walkera. Naravno, Walker je onda izmislija automobilske nesrice.

Walker je izumija zlicu jer je koristenje noza za ubit couka jednostavno bilo prelagano.

Nedavno provedena anketa pokazala je da 93% svih zena misli na Walkera tijekom seksa.

Walker je bija cetvrti kralj (u Tri kralja). Malom je Isusu donija na poklon bradu, koju je Isus nosija do svoje smrti. Ostala Tri kralja, ljubomorna na ovakvi status Walkerovog poklona, iskoristili su sav svoj utjecaj kako bi Walkera izbrisali iz Biblije. Nedugo nakon toga sva tri su poginila od posljedica misterioznog kruznog.

Nakon dugotrajne debate, americki precjednik Truman je, iz humanitarnih razloga, umisto da posalje Walkera odlucija na Hirosimu bacit atomsku bombu.

Srcane bolesti su vodeci uzrok smrti u zena starih između 45 i 65, ali Walker je vodeci uzrok smrti u muskaraca starih između 0 i 125.

Ako ne znas ko je tvoj bioloski otac, to je vjerojatno Walker.

Postoje dvi vrste ljudi na zemlji: oni koji su Walker teksaski rejnđer, i oni koji ce umrit.

Walker je ka tinejdzer posjetija Split. Devet miseci posli nastala je generacija koja je pod vodstvom Tomislava Ivica pokorila Jugoslaviju.

Walker ne prakticira seks za zenama iz straha da ih ne bi raspolovija; umisto toga, on se razmozava oblakom spora.

U prosjecnoj sobi postoji 1.242 predmeta koje Walker moze upotrebit da te ubije, ukljucujuci i samu sobu.

Walker je otkrija novu teoriju relativnosti prema kojoj postoji masu paralelnih svemira i u svakom od njih je jedan Walker. Kad je Einstein otkrija ovu istu teoriju, Walker mu je opalija kruzni u facu. Danas Einsteina znamo kao Stephena Hawkinga.

Walker je jedini couk koji moze pouzdano prikazat Heisenbergov princip neodređenosti -- nikad ne mos bit siguran kad i kako ce ti doletit kruzni u facu.

Nasuprot uvrijezenom misljenju, Amerika nije demokracija nego Walkertura.

Ne postoji teorija evolucije, samo lista bica kojima Walker dopusta da zive.

Ne postoje ljudske rase. Samo razlicite nijanse modrica zadobivenih u sukobima sa Walkerom.

Znanstvenici procjenjuju da je ukupna energija oslobođena u Velikom prasku (Big Bang) otprilike jednaka 1 WK (Walkerov kruzni).

Walker zapravo i ne pise. Rici se od straja same poredaju.

Neki ljudi imaju veci livi testis od desnoga. Kod Walkera svaki je testis veci od onoga drugoga.

Walker je izmislija crnu boju. Tocnije, Walker je izmislija cili spektar vidljive svjetlosti. Osim ruzicaste. Ruzicastu su izmislili Tarik i Rene.

Arheolozi su u Srinjinama otkrili rijecnik rvackog jezika iz 1216. Objasnjenje za ric "zrtva" je "couk koji je susreja Walkera".

Nema oruzja za masovno unistenje u Iraku. Walker zivi u Teksasu.

U originalnom scenariju "Gospodara prstenova" Walker je triba glumit Froda Bagginsa. Scenarij je bija samo 5 stranica dug jer je Walker vec na polovici prvog poglavlja opalija Sauronu kruzni.

Walker je dokaza da smo sami u svemiru. A nismo bili prije njegove svemirske ekspedicije.

Walker je jedini couk u povijesti koji ti kruzni moze poslat e-mailom.

Nedavna anketa je pokazala da je 96% zena izgubilo svoju nevinost sa Walkerom. Ostalih 4% su ruzne ka ponoc i nevjerojatno debele.

Originalni naziv Starog zavjeta je zapravo Walker i prijatelji.

Walker mora registrirat svaki dil svog tijela ka smrtonosno oruzje. Njegova jetra se smatra skrivenim oruzjem u 36 europskih drzava.

U staroj Kini postojala je legenda prema kojoj ce jednog dana zmaj rodit sina koji ce kad odraste protjerat svo zlo iz svita. Taj couk nije Walker, ali je Walker ubija tog couka.

Walker se jednon nasa u borbi protiv jednorukog nindze. Uvidjevsi kako ima ne-fer prednost, Walker je otrgnuo obje svoje ruke i jednu nogu. Onda je opalija nindzi kruzni ravno u glavinu, ubivsi ga na mistu, te je potom zasija ruke i nogu nazad koristeci samo ruzinavu brukvu i zicu.

Walkerov puls se mjeri po Richterovoj ljestvici.

Walker je jednom opalija kruzni novcanici od 200 kuna i razbija je u 200 kovanica od kune.

Najbolja stvar kad se ujutro probudis je saznanje da te Walker nije ubija u snu.

Pobornici teorija svjesnosti vise razine smatraju kako se svijest objasnjava kao odnos između dvije razine mentalnih stanja u kojima mentalno stanje vise razine prelazi u drugo mentalno stanje. Ako ovo spomenes Walkeru, mos ocekivat eksplozivni kruzni u facu jer sta se koji kurac imas pravit pametan sa tin ucenim ricima.

Walker je zabranija buri da puse u Zagrebu.

Ne postoji lezbijka. Postoji samo zena koja jos nije srela Walkera.

Nakon svake epizode "Walkera, teksaskog rejnđera", ona slova sta idu nisu glumci, scenaristi, sminkeri i statijaznansta. Ono je lista zrtava nastalih prilikom snimanja epizode.

Walker ne nosi kondom. Jer jednostavno ne postoji zastita od Walkera.

Walker ne prati modu, moda prati njega. No, onda se Walker okrene i opali joj jedan kruzni. Niko ne prati Walkera!

Jednom su napravili "Walker" tariguz, ali postoja je jedan mali problem: tariguz nije trpija nicija sranja.

Ako Walker zeli tvoje misljenje, utuce ga u tebe.

Walker je vegetarijanac. Sta znaci, on ne jede zivotinje dok ih prvo ne dovede u vegetativno stanje jednin kruznim.

Zivimo u svemiru koji se neprestano siri. Sve pokusava pobic od Walkera.

Već je prošlo dosta vremena od kad sam se osjećala ovako nesigurno i zbunjeno,moram priznat da mi nedostaje blizina nekih osoba,čak i onih 5 minuta mojeg vremena kada bih mogla potpuno iskreno reći što osjećam i mislim i onda se bez ikakvih posljedica opet vratiti u svoju ulogu vječitog slušatelja,nikad iskrenog pripovjedača.No takva osoba odavno nije pokraj mene da sasluša makar tih 5 minuta.Ni ne sjećam se više kad je bila tu.Posljednjih dana sam shvatila da nakon tako dugog vremena isključivo slušanja ja zapravo više ni ne znam govoriti,barem ne ono što se zbilja događa i što me muči.Naprosto sam došla do toga da prepričavajući drugima ono što se nekada događalo ili što se sada događa izbjegavam stvarnost...dali je to loša stvar?ne nužno,ali je zapravo postala dosta sumorna.Draga frendica me dugo krivila radi toga...često bi odzvanjale fraze poput :"Ti nikad ne pričaš ono što zbilja trebaš,uvijek pričaš nešt nevažno,daj jebote reci više što se zbilja događa." ili :"Ja ću tebe razbit ak se ne središ,prestani se zamarat tuđim glupostima i reci što je tebi."...I odgovor bi uvijek bio isti..."Ne zamaraj se,ništa mi nije."Jednostavno mi ništa nije,a i kad bude onda to ili zakopam duboko u sebi ili promjenim temu...uvijek je lakše rješavat tuđe probleme nego se suočavat sa svojim demonima.A imam ih već popriličan broj...kad na takav način poput mene prolaziš u životu počneš trunut iznutra,a čak i kad dopustim nekome da to pokuša popravit uvijek se sve pogorša i na kraju mi opet jedino preostaje povući se i klimati glavom na isprazne riječi koje drugi izgovaraju,a ja samo tupo potvrđujem dok tako suludo pokušavaju formirati ono što bih ja trebala biti barem u njihovim očima.Monolog koji bi frendica vodila uvijek bi završio isto pričom o tome što nju muči.Ljudi su jako jednostavna bića,lako ih je obmanuti ako su im zadovoljene najosnovnije potrebe(ili barem ono što oni smatraju da im je potrebno)neće se zamarat tražeći pogled na neku širu sliku.Svi smo postali kampanjci,rješavamo stvar jednu po jednu,to je najlakše kako bi preživjeli bez da se zamaramo sa suviše toga.Jesam li ja sama kriva što ne želim ići takvim putem,a sa njega se zapravo ne mogu maknuti?Vjerovatno jesam.Vjerovatno bi bilo lakše da ne mučim samu sebe ovakvim stvarima.Ironično čak i u ovom trenutku opet osjećam krivnju zato što ovaj dio prostora koristim za svoje jadikovke umjesto da ga iskoristim za teme o kojima zapravo vrijedi pričati.No to je taj prečac.Trenutak slabosti u kojem ne želim priznat da sam slaba,a jesam,potpuno.Lakše je promjeniti temu.Ne želim doseći razinu kada ću se iskreno kajati zbog činjenice da sam uopće živjela,a zapravo nemam petlje to promjeniti.

Farewell

[music: Laihiala & SENTENCED, lyrics: Laihiala]

I've dragged myself through the blood and mud
and with burning eyes pushed the love away'
No, I'm not the kind of man who'd play for keeps'
-The enchantment lies in the moment of goodbyes
For eternity'
-My sun has set down
I dream to flee'
As I suffer "the black" bleed into me
I regret every single day I ever lived in my life
I gave all I had in me' So it's time to say Goodbye
The breath of wind beneath my beating wings
is slowly dying down'
-Yet raging it's final blow!
As it crumbles down' my castle in the air
The relieving words of farewell end my earthly Hell
For eternity'
-My sun has set down
It has ceased to be'
The lightning that once burned in me
I regret every single day I ever lived in my life
I gave all I had in me' So it's time to say Goodbye

Kako je lako boriti se za krive stvari.Na život ne gledam kampanjski,a koristim se sličnim metodama.Na život ne gledam kao na ogorčenu borbu,a opet osjećam gorčinu svakim udisajem zraka koji me održava na životu.Sljedeći put kad budem sjedila pokraj tebe i pričala ti nešto nevažno,zaustavi me,molim te.I sama postajem umorna od prepričavanja,trebam odmor.

Iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena,ok tak otprilike nekako ide nisam baš nešto najbolja sa poslovicama,no stvar je u tome da koliko god ti bio jak ipak trebaš nekog jačeg pokraj sebe kako bi ti bio izvor snage,inspiracija i utjeha.Nevjerovatno je dobar osjećaj kad saznaš da si ti nekome upravo to-izvor snage ili inspiracija koja ga potiče na bolje i veće stvari,ma čak i da si nekome samo utjeha,osjećaj je jednostavno gotovo nenadmašan kada znaš da je tvoje čisto postojanje promjenilo nečiji život na bolje,da si pomogao nekome...da si oslonac u teškim trenucima.
I thought I saw you late last night, but it was just a flash of light...
An angel passing...
U životu imamo puno takvih prilika...pomoći drugima,a tako malo mogućnosti i vremena pomoći sebi jer realno gledajući glasovi drugih sa vremenom nadjačaju čak i najvećeg egoista u tebi i onda kad ustaneš i odeš bez razmišljanja naiđe netko tražeći pomoć,pruži ruku i ti zbog toga kakva jesi moraš je prihvatiti,to je jednostavno jače od tebe sve dok te ne pregazi vrijeme i činjenica da kad se okreneš pokraj tebe ne stoji nitko jači od tebe,najjači si i potpuno sam.Ljudska parazitnost nema granica,isišu sve dobro iz tebe i ostave te slomljenog.To smo svi naučili na teži način...
Now I'm lost in restless nights.
Just a whisper of the life that we created.
Shadows falling.
I am calling...
Svaki put kad odbijem nešto napraviti najlakši sistem je kažnjavanje...šutnjom,teškim pogledom,sitnim zlobnim komentarima koje čuješ iako su izrečeni šaptom ili u šali-kako i nebi kad se osoba zbilja i potrudi da dođe do tebe?to je smisao svega,kažnjavanje jer mi nisu oduzeli sve,barem ne još.Svaki put kad iskoraknem ispod staklenoga zvona život se djeli na dva perioda-let,bezgraničan,slobodan,moj....i
The faded photographs.
The frames of broken glass.
The shattered memories.
Time will soon erase.
All these souvenirs.
Salt from a thousand tears.
But when I wake up you are never there.
buđenje u stvarnosti,bolno i surovo,jer ti nemaš pravo na let,ti nemaš pravo na oslonac u teškom trenutku,ti nemaš pravo na suze,ti nemaš pravo na utjehu

And I could see it clearly once when you were here with me and now somehow all that's left are pieces of a dream...

Pieces of a dream.

jer je nekom drugom teže nego tebi...nekome je uvijek teže...

kad bi barem bila kamen...

Kao i svaka slobodna,emancipirana žena u duši ponekad ti dođe da se riješiš okova i zbrišeš...preskoči ručak,cjelo podnevne obaveze i pobjegni...da,da,kad bi to bilo lako...naime bijeg od obaveza/kuće/kolumne u novinama sam gomila još više toga...i na povratku te samo čeka hm,previše toga,više nego što je bilo kad si zbrisala...Ovih dana imam namjeru pročitati tri-četri knjige,završiti maturu,ahem pospremiti kuću i najbliže što sam došla svemu tome je bilo da sam napisala 4 stranice od ahem,20?maturalne,i raskrčila sobu u navali bijesa slušajući Maidenov Dance of death...ahem,a od knjiga su trebale biti 3-4 već u 2 tjedna,no došla sam do negdje polovice Camusovog Stranca(koji mi je zapravo zaostatak od prije 3 mjeseca)sve u svemu bijeg nije moguć pošto će me i ovo zatrpat i više nego što bi trebalo...grozno...postoji mogućnost da ću završit u npr.zatvoru(ili umobolnici) ovih dana pošto je frendica dobila ideju da špijunira od bivšeg curu...ah,život mi fkt postaje kolumna Rujane Jeger,u međuvremenu našla sam se razapeta između 2 strane svoga bića....ali pošto me cijeli život tjeraju da biram ovaj put neam namjeru...fora mojeg postojanja i je u tome da sam sva pobrkana na dražestan način,tako da lol nechem birat ili žrtvovati i jednu stranu postojanja...osim što ću završit maturalnu,očistiti kuću i pročitati one 3-4 knjige....naravno za koji dan

Part One...

U spoznaji o smrtnosti leži sva ljepota i tuga ljudskog postojanja-recimo neka suluda misao koja mi se mota po glavi danas cjeli dan...ne znam,u proteklo vrijeme nisam imala neki dojam te prolaznosti ali dok sam jučer sjedila na rokiću jednostavno prepuštajući se promatranju rijeke(voda me oduvijek fascinira) i uživajući na blesavom vjetru koji jednostavno ne kuži da mi je i inače muka rasčešljati kosu pa se on uzjebe i počne puhati,a nak...vjetar je budala,enivej sjedeći tako shvatila sam kako je vrijeme postalo jednostavno prebrzo...minute,sati,dani se tope a da se nismo ni okrenuli...Bliskoj prijateljici je umrla teta,poprilično ju je voljela i danas kad sam je vidjela bilo mi je neopisivo teško jer sam shvatila da su moji trenutačni problemi ništa usporedbi sa onim što ona proživljava...dobro je biti povremeno egoist i koncentrirati se na vlastiti razvitak,samo bi nekako uvijek trebala računati da se percepcija nekih stvari lako izgubi...žao mi je što sam se odmaknula od nekih ljudi,nije to bilo namjerno ali trenutno sam i sama izgubljena i po toj logici držim se da izgubljeni ne može voditi izgubljenog...druga strana svega ovoga je vrijeme potrebno da zarastu neke rane i da se stvari vrate u normalu ma što god ta normala značila...koliko vremena ja zapravo trebam?ne znam...danas je jedan od onih dana kada je svaka odluka na barem 7-8 vaganja i propitivanja,što odluka donesena danas,a što odluka donesena u prošlosti...ali tako će to biti uvjek naprosto iz razloga da je sumnja sastavni dio čovjeka...kao i čežnja...čežnja za ispravnim,za onim dobrim,za tračkom sunca u hladnom danu...a meni treba taj tračak,očajnički mi treba taj tračak jer bez obzira na traženje same sebe ta potraga zapravo nema smisla ako zbog nje izgubim sve drugo oko sebe...

My Life Suffocates
Planting Seeds of Hate
I've Loved, Turned to Hate
Trapped Far Beyond My Fate
I Give
You Take
This Life That I Forsake
Been Cheated of My Youth
You Turned this Lie to Trut


Part Two...

drugi dio priče se krije iza današnjeg dana planeta Zemlje...pa sretna obljetnica postojanja Big Mama...

Revelation (Mother Earth)

[Daisley - Osbourne - Rhoads]

Mother please forgive them
For they know not what they do
Looking back in history's books
It seems it's nothing new
Oh, let my mother live

Heaven is for heroes
And hell is full of fools
Stupidity, no will to live
They're breaking God's own rules
Please let my mother live

Father of all creation
I think we're all going wrong
The path they're taking
Seems to be breaking
And it won't take too long
Children of the future
Watching empires fall
Madness, the cup they drink from
Self destruction, the toll

I had a vision, l saw the world burn
And the seas had turned red
The sun had fallen, the final curtain
In the land of the dead
Mother, please show the children
Before it's too late
To fight each other, there's no one winning
We must fight all the hate

The mother of all that is evil
Her lips are poisonous venom
Wicked temptress knows how to please
The priestess roars, "Get down on your knees"

The rite of the praying mantis
Kiss the bones of the enchantress
Spellbound searching through the night
A howling man surrenders the fight
the fight

One look in her lusting eyes
Savage fear in you will rise
Teeth of terror sinking in
The bite of the she-wolf

One look in her lusting eyes
Savage fear in you will rise
Teeth of terror sinking in
The bite of the she-wolf

My desires of flesh obey me
The lioness will enslave me
Another heart beat than my own
The sound of claws on cobblestone, I'm stoned

One look in her lusting eyes
Savage fear in you will rise
Teeth of terror sinking in
The bite of the she-wolf

One look in her lusting eyes
Savage fear in you will rise
Teeth of terror sinking in
The bite of the she-wolf

Beware what stalks you in the night
Beware the she-wolf and her bite
Her mystic lips tell only lies

Beware what stalks you in the night
Beware the she-wolf and her bite
Her mystic lips tell only lies
Her hidden will to kill in disguise




znam da ljudi baš i ne vole previše isječke sa youtuba ali ovo je 8 minuta čistog zadovoljstva za uho svakog fana Megadetha,a i gitare + totalnog ispucavanja na bubnjevima...stvar me progoni već mjesecima pa eto tko voli nek pogleda,neće požaliti

so,so you think you can tell
heaven from hell?
blue skies from pain?
can you tell a green field from a cold steel rail?
a smile from a veil?
do you think you can tell?
and did they get you to trade your heroes for ghosts?
hot ashes for trees?
hot air for a cool breeze?
cold comfort for change?
and did you exchange a walk on part in the war for a lead role in a cage?
how I wish, how I wish you were here....
we're just two lost souls swimming in a fish bowl, year after year,
running over the same old ground
what have we found?
the same old fears...

Pjesma nema baš neke veze sa onim što mi se mota po glavi,zasad se eto ne mota ništa posebno,Wish you were here je samo nekak ušla u uho u ponedeljak dok sam prolazila kroz užurbane ulice Zagreba i od tada se ne da van...Ne znam je li to dobro ili ne.Imam novi hobi,tj.počela sam kemijat oko nekakvoga sviranja.Naravno da mi ne ide,što se drugo moglo i očekivati.Ali imam dobrog instruktora i cjeli život pred sobom.Zasad sam svladala jedan Panterin riff i to me učinilo neizmjerno sretnom .No mene uvijek čine sretnom ili pak tužnom stvari često ne razumljive drugim ljudima.
Jučer je otišao i meni jako dragi ljud,radit na Krk,vjerovatno se neće vratiti prije negoli ja odem u drugi grad,tako da se nismo ni oprostili ali nema veze.Smislit ćemo mi nešto,vratit ću se povremeno pa ću već nekako iskopat vremena za kavu negdje,ako bog da u njegovom bircu.Ovim putem hug& mah-mah Božidaru .
Idem sad,čeka me 1000 i nešto zadataka iz medicine,pa kupanje,pa vožnja u gradu i tak sve nešto čudo...

so,so you think you can tell?

Na ovo sam slučajno naletjela...lol...jedinstvena snimka Larsa Ulricha

S obzirom da smo mi poprilično raspušten razred kojeg nije briga ni za što iako imamo još nekih 17 dana do kraja školske godine i 80% nas ima ukor pred isključenje(autorica ovog posta je od nedavno isto postala vlasnica jednog pošto je priznala incident sa bacanjem rola wc papira kroz prozor pošto školska gamad u 4 godine nije dala papir dok nije došla inspekcija...pa nek si misle šta je taj čin trebao značit osim da neam pametnijeg posla pod satom),enivej...dvoijca kolega-Bubi i Herceg(naši taboriščanski momci-naravno ko od bojlera odvaljeni)su jučer trebali na šišanje,no umjesto toga se zalomila pijanka koja je rezultirala spavanjem na klupi pod Hnojkinim satom(profesorica je pukla totalka još od prije rata,a šuška se da se nekad davno skinula i ispred objekta fotografa Erotice i tako ovjekovječila svoje tjelo-valjda je znala da će postat ogromna hladetinasta tuna)pa zahvaljujući tome što je neurotična njezini satovi su poprilično rasulo koji su mi omogućili bolju nastavu od njezinih priča o ribarstvu,pčelarstvu,animalnoj higijeni i sl. pošto sam imala prilike preslušati puno Metallice,Megadetha,Sabbatha,Maidena i sl.što starih što novih rock-metal bandova,te nesmiljeno čitanje knjiga(što lektire,što Rujaninih kolumni),časopisa(ae blaženo prelistavanje novog F1 Racinga dok ona brije o standardu higijene u mesnoj industriji)alo ženo...fala

Bloggeri i ostali ljudofi sve najbolje za Uskrs !Jedite,pijte i pazite koja jajca farbate...

Reporter Guardian Unlimiteda zabljesnuo je već u prvom javljanju, razočaran što su Škoti u 11. sekundi izgubili loptu. Istog je časa od izbornika Burleyja zatražio da podnese ostavku!

Zatreba li vam ikada ponovo u životu izvještaj s ogleda škotske reprezentacije, i to onaj iz minute u minutu, savjetujemo vam da sljedeći put posjetite stranice Guardian Unlimiteda.

Tamo smo, naime, u srijedu prirodom posla pazili što pišu škotske kolege te smo naletjeli na izvjesnog Scotta Murraya, novinara koji se doista istaknuo – malo je reći – osebujnim stilom.

Uvjerili smo se da mu smisla za humor nipošto ne manjka, ali smo ostali i dojma da mu nogomet nije najvažnija sporedna stvar na svijetu, da škotsku vrstu ne ljubi previše te da iznad svega ne voli Engleze.

Evo, uostalom, sažetka kako je on pratio dvoboj protiv Hrvatske, a nas je osvojio već prvim javljanjem u kojemu se obratio novom škotskom izborniku Georgeu Burleyju:

1. minuta: Počelo je! Škotskoj je bilo potrebno točno 11 sekundi da izgubi loptu. 33. je sekunda, igraju samo Hrvati. Burley, odlazi!

3. minuta: Steven Fletcher opalio je po nogama Kovača. To je najviše što se jedan Škot približio lopti.

6. minuta: Caldwell šalje loptu Stevenu Fletcheru, no između staje Ćorluka. Napredujemo, zamalo smo spojili dodavanje.

20. minuta: Olić je opet probio lijevu stranu nakon dodavanja Modrića, a Hutton je ponovo zaspao. Često to radi – dok igra!

22. minuta: Ono što su maločas napravili Hrvati, sada su načinili i Škoti na drugoj strani. Hm, kako sada kriviti Huttona? U svakom slučaju, Caldwell je bio toliko spor da sam na trenutak pomislio da je na terenu Dirk Kuyt.

24. minuta: Maloney – škotski odgovor na Davida Beckhama (što hoćete, izvodi sve slobodne udarce za nas, zar ne?) – pronalazi Millera, no on dopušta da mu lopta zalijepi šamar i ode izvan igrališta.

65. minuta: Utakmica je sada posve isprekidana zbog silnih zamjena. Ne razumijem zašto od početka nisu na travnjak poslali svih 22 igrača i pustili ih da igraju ragbi (prethodno je nabrajao sve grube startove, op.a.).

67. minuta: Kakva obrana Gordona! Modrić je lijepo proigrao Budana, ovaj se sjurio u šesnaesterac, no naš golman brani.

Kako bi Englezi voljeli imati ovakvog vratara! OK, i kako bi Škoti voljeli imati napadača kao što je Rooney, vezne igrače kao što su Gerrard i Cole, braniča kao što je Ferdinand...

77. minuta: Čini mi se da je upravo obavljena stota zamjena na utakmici. Nije da brojim, nije da je ikoga briga.

82. minuta Hrvatska ima u svom posjedu loptu više od Škota, međutim ne zna što bi s njom.

Utoliko je u ovom trenutku važnije naglasiti da Škotska igra neodlučeno protiv momčadi koja je dvaput zaredom isprašila Englesku, dok ista ta Engleska u ovom trenutku gubi od Francuske, a njih smo mi pobijedili.

Mislim da vam je jasno na što ciljam. Bacam li ovakvim komentarima uroke na našu reprezentaciju? Možda. Ali ne treba propustiti priliku natrljati Englezima nos kada ti se pruža.

86. minuta: Teren napušta Ćorluka kojem će svakog trenutka otpasti glava. Boyd je bio taj koji mu je glavu pokušao skinuti s ramena. A rekli su da je ovo prijateljska utakmica.

90. minuta: Kako ono ide pravilo? Trideset sekundi nadoknade za svaku zamjenu? Ne razumijem, zašto onda ovaj sudac dodaje samo četiri minute, pa trebalo bi se igrati još barem pola sata!

posuđen članak sa net.hr-a za sve ljubitelje nogometa ili pak Škota

Ovih dana je izgleda opći raspad sistema i to ne samo mojega...ljudi bivaju uhvaćeni u neshvatljive i čudne priče...labirinti su zeznuta stvar...tako komplicirani,a opet vrijedni truda ako uspiješ doći do željenog trofeja...
somewhere there's a reason why things go like they do...kontrola života je nešto za čime svi čeznemo...pokušavamo pohvatati sve konce ili barem otrgnuti se iz ruku koje kontroliraju naše poteze jer tko želi biti marioneta?ali trenutno je zabavno biti marioneta...svi imaju prokleta očekivanja,a ja se samo smješkam...i smješkam...i sve je kako treba biti...ili možda ipak ne?možda je osmjeh na mojim usnama uvertira u nešto drugačije?možda se skriva nešto...ne...uvjeravam vas(a i sebe) ovaj put moja luda glava ne skriva ništa...jednostavno je sve tu kako treba biti...
maybe I don't like it, but I have no choice
I know that somewhere, someone hears my voice...
sutra je novi dan...čeka me ostatak bitke protiv prošlosti,a i
protiv budućnosti(ipak se treba upisati na fax i te sheme)...
ae ali me ni to ne zabrinjava...osjećam se nesputano...mogu lagati cjelome svijetu sada...mogu se okrenuti i otići...mogu nastaviti po svome...mogu nastaviti glumiti...ali me prokleto nije briga,jednostavno se prepuštam...osjećam se pokvareno do srži i zaljubljeno i dobro i sjebano istovremeno...život je siv ali i ispunjen tolikim bojama...
kako je moguće da sam nadahnuta i slobodna pokraj toliko
veza,zadataka i očekivanja...?
Somewhere there's a reason why things don't go my way
,somewhere there's a reason that I cannot explain...
Just like the change of season,
Just may not be my turn
But I know there's a reason,
The lesson's mine to learn

odgovor je opet isti...opet si ti taj koji je kriv za sve ...

Eto i to se desilo,danas je 5 mjeseci kak sam zauzeto biće...lol...malčice nevjerovatno da je već prošlo toliko vremena,al eto čuda se događaju i čini se da će se i dalje događati...današnji dan sam okupirana glazbom pošto sam otkrila još jedno glazbeno čudo i to ni manje ni više,vjerovali ili ne velikog Joe Satriania,nak...glazbena edukacija je moćna stvar kad postoji netko tko te može potaknut da preslušaš nešto i pri tom kad taj netko pogodi nešto što te se dojmi


kao što ste pogodili na slici je ni manje ni više štovani Drug Precjednik pri jednoj od svojih cjenjenih lekcija


...strašno...neću ostavljat nikakve lyricse pošto jedine riječi koje me ovih dana okupiraju su one ratom prožete Megadetha,tak da...samo kjut đapaniz sljika...




e da...sad sam se sjetila...
Iako mi neki u zadnje vrijeme spočitavaju da sam postala pre-popustljiva što se tiče nekih stvari,tj.da sam se promjenila i da više nisam onaj zadrt tronogi trolll koji je uživao u beskompromisno zaglušujućoj glazbi i hektolitrama pive,pa mogu vam reći:fuck off,kao drugo:nije me briga,a kao treće:prvo i drugo skupa...sve u svemu...odoh sad...
roštilj kod strica čeka =)


a pošto roštilj čeka tako i ovaj post moram privesti kraju...



samo se moram najprije počešljati...




e da...i znam što mi se događa iza leđa...

Okvirno gledajući ljudi kao stanovnici ulaze i izlaze iz našeg života kao iz jedne ogromne zgrade..sad što se tiče stanovnika u mojoj zgradi ih je podosta...neki od njih su konstanta,neki samo varijacija na temu,neki prolaznici...no tu postoje tri osobe koje me čine onime što jesam i što bi htjela biti...Prva osoba je moja mlađa sisterica,što reći o njoj?totalno malo punk razmaženo derište,s obzirom na poprilično teško djetinstvo(može se reći da start za ovu utrku nije bio bajan)uvijek se nekak događalo da sam ja bila odgovorna za nju pa čak i u trenutcima kad ona to ne bi željela...zna se desit da ja i naša mama u nekim situacijama zamjenimo mjesta pa ona sestri ispada best frendica,a ja kuja koja joj mora reći gdje griješi...takve situacije su noćna mora no preživimo ih...s obzirom na karakter sa njom su sve situacije "hodanje po jajcima"jer nikad ne znaš kad će eksplodirati i opalit nekog nogom ili pak izgubit se sa neshvaćenim svijetom i to pol sata prije zadnjeg busa u subotu navečer.Hladna vanjština je često čini nedostupnom pa se to reflektira i na njeno unutrašnje stane što pak rezultira krizama koje povremeno(kad mi ona to dopusti)pokušam ako ne riješiti,onda barem ublažiti...druga osoba među trojcom mušketira mog života je Katarina-ahem,što reći na osobu koja ti zna misli i prije nego što ih sam postaneš svijestan?Imala sam puno frendica u životu,al ona je poseban slučaj,psihički je skoro nestabila ko ja,a ma zapravo mi to na intervale nestabilnosti...ne može se zapravo odrediti koja više pomaže kojoj,iznimno je draga osoba zapela u obitelji koja je doslovce ne želi.Imala je dosta traumatičan život ali se trudi da to ne utječe na nju ili da se barem ne skuži.Rijetko plače ali kad se desi izljev emocija treba pola sata da se smiri,puno više se smije...i svađa,to joj zapravo poprilično dobro ide...jednog dana bi bila izvrsna političarka,ali dobro neka se svijet zadovolji sa kiruškim umijećem koje će pokazivat jednog dana u nekoj čru operacijskoj dvorani ako prije toga ne postane alkoholičarka.Treća osoba u ovom nizu je zapravo privid,nisam sigurna u to što vidim,ali to malo što poznajem mi je dovoljno da ga zavolim bezuvjetno...osoba čiji osmijeh može popravit dan,pjevušenje nekakvog stiha(totalno van tonaliteta) izaziva salve smijeha...to je osoba koja se trudi biti osoba u punom smislu te riječi,prolazi kroz život učeći o njemu ali i provodeći ga u praksu makar to značilo da će pasti i izgubiti apsolutno sve,također poučavajući i mene o stvarima koje mi daju prije svega utočište i kakav-takav vodič.On je valjda jedini na planetu koji me neće tražiti da pojasnim neku misao jer će shvatiti odmah o čemu govorim,ne znam je li to zato što poznaje mene ili jer općenito sluša druge...iako je on priča koja nema početak,nema za sad ni kraj...i nekak sam zadovoljna čak i sa tim...postao je treća osoba koja čini mene

I have sailed to many lands, now I make my final journey
On the bow I stand, west is where I go
Through the night I plough, still my heart, calculate and pray
As the compass swings, my will is strong, I will not be led astray
Mysteries of time clouds that hide the sun
But I know, but I know, but I know

I see the ghosts of navigators but they are lost
As they sail into the sunset they'll count the cost
As their skeletons accusing emerge from the sea
The sirens of the rocks, they beckon me

Take my heart and set it free,
carried forward by the waves

Nowhere left to run, navigator's son,
Chasing rainbows all my days

Where I go I do not know, I only know the place I've been
Dreams they come and go, ever shall be so,
Nothing's real until you feel

I steer between the crashing rocks, the sirens call my name
Lash my hands onto the helm, blood surging with the strain
I will not fail now as sunrise comes the darkness left behind
For eternity I follow on there is no other way
Mysteries of time clouds that hide the sun
But I know, I know

I see the ghosts of navigators but they are lost
As they sail into the sunset they'll count the cost
As their skeletons accusing emerge from the sea
The sirens of the rocks, they beckon me

Take my heart and set it free,
carried forward by the waves
Nowhere left to run, Navigator's son
Chasing rainbows all my days

Where I go I do not know, I only know the place I've been
Dreams they come and go, ever shall be so
Nothing's real until you feel

I see the ghosts of navigators but they are lost
As they sail into the sunset they'll count the cost
As their skeletons accusing emerge from the sea
The sirens of the rocks, they beckon me

Take my heart and set it free,
carried forward by the waves
Nowhere left to run, Navigator's son
Chasing rainbows all my days

Where I go I do not know, I only know the place I've been
Dreams they come and go, ever shall be so
Nothing's real until you feelntil you feel

U ljutnji čovjek često kaže ono što zapravo ne misli iako se ja oduvijek pitam nije li ta rečenica samo fraza kojom skrivamo nekontrolirano pobjeglu istinu,tj.da u momentu ljutnje kažemo upravo ono što mislimo ali u strahu da bi mogli svjedočiti povrjeđenim osjećajima druge osobe to povlačimo sa frazom-nisam tako mislio/mislila.Problem sa ljutnjom je što prođe onoliko brzo koliko je i došla,no sa posljedicama koje se mogu razvući i stvoriti neugodnu tišinu,uzrokovati udaljavanje pa čak i gore.Osobno,tišina me užasava,i svaki taj tihi trenutak nakon svađe me zapravo proganja još dugo,dugo nakon što se sve riješi.Višak vremena za razmišljanje o izrečenim stvarima može biti poguban,osobito kada se radi o nekome čije riječi bole.

Za kćer:
Shvaćam da se teško nositi sa nečijim pesimizmom ali...ljutnja prođe,a ljudima se uvijek nekako zalomi druga prilika =)

Za sina:
A ti mali ne kenjaj,malo popusti i živni,ljudi zapravo uživaju u tvojem društvu...ne moraš sve stalno tjerat od sebe =)

Nemam više vremena za svoje filozofiranje pa ću evo ostaviti se tipkovnice i krenuti raditi tortu...
Sretan rođendan mom malom braci Nevenu koji sutra navršava punih 11 godina =)

I jesen uopće nije tako strašna,iznenadi se čovjek koliko boja postoji....

Možeš li čuti glas kiše dok se spušta niz tvoj tužni obraz?Ili osjetiti dodir vjetra dok ti prolazi kroz kosu?Sada me i najmanja sitnica podsjeća na tebe i vjetar i kiša,svaka zraka sunca...sve...ne znam kako to više definirati...sada je sigurno da se ovo događa,otvorila sam oči jutros i ostala pokošena olujom koju si unio u moj život...po prvi put priznajem da je to istina...postao si dio mene i što je najluđe ne mogu ništa,ne mogu se boriti ali ne mogu ni odustati...zašto sve ovo?sada i ja počinjem mrziti to prokleto ZAŠTO?nije bitno više zašto,bitno je da sam se pomirila da si tu sakriven negdje u mislima i srcu...danas je zbilja velik dan...tko zna možda me pukne pa ti kažem sve iskreno...ne vjerujem...ovako je teže ali mogu ja to...možda shvatiš sve od prve kad počneš čitati ove retke,možda se ne budeš usudio pitati me jer ćeš misliti da se ne može raditi o tebi...o može,vjeruj,i te kako može...ti si moja oluja...

Svako jutro kad ustanemo jednim djelom sami određujemo kakav će nam biti dan...ja većinom jutro započinjem na krivi način...kasnim,nikad se ne stignem spremiti kak spada,uvjek ali baš svaki božiji dan se moram vratiti po nešto jer sam zaboravna,ili probudim nekoga pa se deru na mene(obično mama),ne stignem skoro nikada jesti pa čak iak ustanem u 5:30h,a cappuccino ni ne sjećam se kad sam stigla popiti ujutro kad sam ustala,no jutro je danas započelo malčice drugačije...mob je zazvonio i umjesto standardnog zvuka Zvonko,Zvonko taj lutak vozi auto pravi,Zvonko,Zvonko sa svojom plavom kapom zvoni po cjeli dan...i tak dalje i tak bliže pjesma koja me budi svako jutro kao budilica,umjesto Zvonka jutros je zazvonila Metallica-Seek and destroy melodija zvona,javim se i sa druge strane tako poznat,dragi glas...nevjerovatno kako mi nedostaje...

I'd like to watch you sleep at night
to hear you breathe by my side
And though sleep leaves me behind
there's nowhere I'd rather be....

i tak mi je dan započeo na poseban način...iako je bilo vani poprilično oblačno,a moja vijetnamka je na pranju stoga sam morala uzeti samo poprilično laganu duksu...a ne znam,dan je poseban....


btw.sretan rođendan jednoj osobi...žao mi je zbog svega,ali jbg...


ah...dobar dan...poprilično...

K'o vrabac kišu predosetim
sapliće zivot da me podseti
da skoro će kraj,da je šareni zmaj
jači od konca mog srećnog detinjstva.

I ne bih nikad rekao frka
u praznom džepu kad zbuni se ruka
samo ti trepni kao da me razumeš
i cjela priča imat će smisla.

Ne boli me kad se drugi nasmeju
šta oni znaju sem da laju i puze
ali me boli kad nemaš ideju
šta da mi šapnes kada naviru suze.

Boli me žulj u čizmi ludih skitnica
boli me muk svih onih napuštenih ružnih ulica
bole me rane koje samom sebi napravim
al' nekako najviše me boliš ti.

U gradu što se nikad neće zvati mojim
previše mislim, dakle jedva da postojim
makar me slaži da me stvarno razumeš
kad dirnem zvekir na grudima tvojim.

Ne boli me ni kad se drugi nasmeju
šta oni znaju sem da laju i puze
ali me boli kad nemaš ideju
šta da mi kažeš kada naviru suze.

Boli me žulj u čizmi ludih skitnica
boli me muk svih onih napuštenih ružnih ulica
bole me rane koje samom sebi napravim
al' nekako najviše me boliš ti...

I was a quick wet boy, diving too deep for coins
All of your street light eyes wide on my plastic toys
Then when the cops closed the fair, I cut my long baby hair
Stole me a dog-eared map and called for you everywhere

Have I found you
Flightless bird, jealous, weeping or lost you, american mouth
Big pill looming

Now I'm a fat house cat
Nursing my sore blunt tongue
Watching the warm poison rats curl through the wide fence cracks
Pissing on magazine photos
Those fishing lures thrown in the cold
And clean blood of Christ mountain stream

Have I found you
Flightless bird, grounded, bleeding or lost you, american mouth
Big pill stuck going down

Teško mi je sročit smislene riječi ovih dana,nemojte zamjeriti.

Plašim se.Znam da nije ništa ozbiljno,samo...priznajem,plašim se.
Moje zdravlje je solidno,ovo mi je nešto novo.Sve ću saznat sutra,pa kud puklo da puklo.Nose me misli.Uhvatim sama sebe kako razmišljam grozničavo o tome što me čeka,kako ću izaći na kraj sa svime i svima ali onda me prekine pogled na njegovo lice.Savršen si.Sa svim svojim manama,sa svim svojim vrlinama.Svaki dodir,poljubac,zagrljaj izaziva takvu navalu adrenalina,žile nose taj osjećaj direktno u srce i to sa apsolutno svakim osjetom daha na mojoj koži.Po noći više nije hladno dok pada kiša.Moje osobno sunce.Lijepo mi je buditi se pokraj tebe.Sigurna sam.Najsigurnija na svijetu.I idemo napokon...sve je tako blizu i koliko se pripremala nisam spremna,ali se veselim,odlazak odavde je ogromna stvar ali želim to,više od ičega.Nives je bila u pravu,barem što se tiče doručka.A ma zezam,najviše sličnosti je u privrženosti.Mojoj prema njemu.I predanosti njegove meni,nadam se za cjeli život.Oslobodila sam se,a sada kada se i uplašim,uvijek me čeka utjeha,iskrena i čista u naručju...njegovom.

One love?One life.



Svako poglavlje je lakše za živjeti ako u njemu ima-ljubavi.

[music: Tenkula & SENTENCED, lyrics: Lopakka]

now every single cloud becomes a raging storm
as I go seeking for the one I used to live for'
since your love was taken away
my heart's been beating empty beats
well, it will end tonight'
-the blade shall set me free
a steady hand with this sharpened cold steel
will help me wipe away this pain that I feel
the rain comes falling down
my life flows to the ground
no longer feeling the pain
my flame now fading away
the rain comes falling down
my life flows to the ground
no longer feeling the pain
my flame now fading away
so here I'm lying on these dead and bloody autumn leaves
waiting for death to take me where I want to be'
a steady hand with this sharpened hard steel
will help me wipe away this agony I feel
the rain comes falling down
my life flows to the ground
no longer feeling the pain
my flame now fading away
the rain comes falling down
my life flows to the ground
no longer feeling the pain
these leaves now becoming my grave
no longer feeling the flame
no longer feeling the rain

Jutarnja tortura...ustajanje u 6h:,pokušaj peglanja majce od Metallice-Master of puppets;odustajem i stavljam je na pranje...odlazim do ormara,u hrpetini uredno posložene odjeće nalazim neakvu majcu na bratele,dobra je,crna i čista...pranje zubiju i sl.radnje,onda odlazak na bus...ae,stari me odbacio do stanice tak da smo sister i ja stigle na bus na koji inače nisam stigla u proteklih 2 godine.,enivej,dolaskom u Petrinju opća panika-nea Kate,kao po običaju neće stići u 8h,ae nea veze...Ada i ja sjedamo u Miss i započinjemo borbu sa maturom iz hrvatskog,ponavljamo početke prvog razreda,ae kad je to bilo,pih,prie 4 godine,amjoj...oko 10h stiže i Kata(bolje ikad neg nikad)...ae,pripreme za učenje traju nekih 30-ak minuta...dok se popije kava,protrača,ispaničari i iskomentiraju prolaznici...na kraju počinjemo učiti...to čak traje dvadesetak minuta nakon čega opet sljedi runda paničarenja,pa ravnodušnosti i onda opet nervoze...pridruži se Žaba prie smjene i kao stariji udjeli pokoji savjet,amjoj opet...oko 20 do 14h kupimo prnje(da,Kata se vraća u Miss jer shvaća da je ostavila bilješke na stolu,amjoj x 3...ae,nervoza koja vlada hodnikom postaje očita,veterinari umiru od straha...prehrana baš i ne(LAKO NJIMA KAD IMAJU PROKLETIH 6 PREDMETA!GAMAD MUTAVA!)i još se nama smiju...ae,...i onda laganini jean po jean upadamo u učionicu,dok prvi odgovara,drugi ima 15-ak minuta za ponovit.WTF???PONOVIMO KAD NEAMO POJMA O IČEMU?e vidiš,pametno pitanje za dragog nam Primorca...enivej u međuvremenu odustajemo od kojekakvih ponavljanja,drug Majcen uključuje telku i puštamo više/manje svi mozgove na pašu(ae,to je već bolje)...ponekad se čuje poneki-past ću,a neću proći i sl.,ali sve u svemu zadržavamo pribranost i tak negdje do 19:25h vrijeme provodimo gleajući telku(RTL-Dadilja,Rat u kući i reklame za Europsko prvenstvo),zafrkavajući se,pipkajući se,sprdajući se i sl. aktivnosti koje smo upražnjavali za vrijeme jako važnih predmeta i sl. sranja...ae,dosta priče...prošli smo svi hrvatski,moja malenkost je maturirala sa 4(ona kuja alkoholičarska prokleta mi je dala 3 iz struke iako sam znala,majku joj,sam jede govna,al nea veze...tješi me činjenica što će baba odapet pa ćemo joj okrenut križ na grobu),Ada je isto sa 4 i još Kata na jesen i svi smo kompletni...

ae sad da to dokumentišem i u sljikama:


pauza u Missu(negdje 259 po redu)


Kata i Ada ozbiljne u naumu da nauče sve za 5


kava(nove šalice + flaširana Petrinjska voda)


'Rvatski


Kati krenulo


Ada počinje paničarit lagano


faza ravnodušnostipart I


faza ravnodušnostipart II


Žaboliki


drugovi i drugarice veterinarski tehničari


prehranu boli briga za sve(oni su danas imali strukovni dio mature)


Tomislav i Aco u iščekivanju


u međuvremenu je 2-3 puta pala kiša


nak...dosadnoooo nam je čekaaat


ae ma tko je to prošao bez problema???


Kata i Josipa u svom điru

i da,zahvaljujući direktoru Vodopirvrede Petrinja,cjenjenom(čitaj:debelo preplaćenom retardiranom beskrupoloznom političaru koji konstantno radi sranja i prolazi nekažnjeno)koji živi u MOJOJ ULICI i zahvaljujući kojem je jednom prilikom 81 kuća ostala bez telefona i dsl-a na 3 dana g.Zlatku Medvedu grad Petrinja je bez vode već par dana,kao i okolna naselja...ovo vam neće još dugo prolaziti da 23 000 ljudi ostane bez vode jer VAŠI djelatnici ne mogu provjeriti položaj cjevi oko kojih kopaju!???

klasika =)

Evo ga opet.
Po tko zna koji put započinjem sa potpuno novim blogom,počinjem uviđati da me više ni ne živcira toliko kada mi se desi bogtepitajkojekakvaperipetija zbog koje on bude hackiran,srušen,nestao i štatijaznamkakoalganema izbrisan,ok malo me pogodi jer me razočara činjenica da ulažem trud i vrijeme u nešto što samo tako može propasti ali svaki put je sve lakše i lakše,ah moć vremena.Stoga sam odlučila ovaj put dati si truda i napraviti nešto drugačije jer kad malo sumiram sve te pokušaje pisanja nije to toliko loše koliko sa vremenom postane...jednolično.Uvijek se vraćam korjenima i to je u redu,povremeno se sjetiti kako je bilo prije,ali ne i forsati tu prošlost,neka počiva.

Koliko puta u životu čovjek može zapravo odrasti?Kada pogledam ljude oko sebe,neke bliže i neke dalje,neke bolje i neke gore svi uvijek prolaze kroz promjene,nove početke i na kraju nove završetke.Nema granica više oko ničega i u nikome.Zakonski postoji okvir kada odrastemo-famoznih 18 godina.Ja sam svoj 18.rođendan proslavila odavno i dalje se ne smatram-odraslom.Osobno spletom okolnosti odraslija sam bila sa 16.Nedavno su otvorene neke stare rane.Shvatila sam da se i nakon nekoliko godina nisam mogla pomiriti sa smrću osobe koja je toliko utjecala na mene,u tako lijepoj,toploj noći jecaj je proparao spokoj i tišinu,oteo se duboko,duboko iza nekih teških vrata,misao se probila i iznova slomila srce.Sjećanja bole,sjećanja ubijaju i zato ih je najlakše zatvoriti,zaključati.Tako mi je teško palo.Svaki put takve stvari pogode i sruše te ravno na tlo,izbiju ti zrak iz pluća.To staro razdoblje je bilo mučno,kao da je netko čitajući moju priču izderao grubo,nasilno,bezobrazno cjelo poglavlje moga života,mene.Bacili su me u vrtlog laži,odlazaka,boli,straha.I dalje me proganjaju takve stvari,samo u manjoj mjeri i u glavno ih nisam ni svjesna.Samo se povremeno trznem u snu,jer se sjetim glasa,mirisa,stihova ljudi koji više nisu tu zbog ovog ili onog razloga.Na tren osjetim bol,nadnaravnu bol koja propara srce i ostavi tako poznat gorak okus u ustima,i zjapeću ranu na srcu koje i dalje kuca,kuca,kuca,kuca i dalje otkucava.Očito imam neku opaku mazohističku crtu u sebi...želju za životom.Najteže je ne željet ništa pitati jer se bojiš odgovora,jer se bojiš onog trenutka kada ti stvari dođu do svijesti i ti se slomiš na sitne komadiće,hvataš zrak,a ne možeš doći do njega.Toga se ja užasavam,trenutka kada će mi obrana pasti,kada će noge prestati hodati,neću čuti korake i pjesma koja mi okupira misli će utihnuti.Bojim se tog ponora.Bila sam tamo i zbilja se ne želim vraćati,nikada više.Danas je situacija drukčija.Kada padam dočekam se više-manje sama na noge,stresem glavom i ponekad pridržim se za ruku njega koji je tu.Proganjat će me i dalje duhovi i demoni koje sam susrela tokom ovih 19 godina,naravno pitat ću se da li sam mogla neke stvari drukčije,ali ne jer žalim zbog nedostatka hrabrosti da učinim nešto što bi mi drastično promjenilo život,mene će i dalje proganjati pitanje vremena koje sam uzalud provela pokušavajući sama ustati i disati kada sam cjelo vrijeme bila nadomak...a nikada zapravo blizu.Treba mi,zbilja mi treba,moja osobna droga.Ovisna sam o mirisu,glasu,kretnjama,načinu na koji dotakne moj obraz usnama.I strah me pada,to ne bih preživjela.I ovako se teško nosim sa svim tim mislima koje pobjegnu kada utonem u san...Nikada mi ne bi mogao dosaditi,pa tek sam te dobila.