...ne bojim se više da ću nešto upropastiti...sad je to postalo manje važno...shvatila sam što imam...što se dogodilo i zašto...sada me više nitko ne može kriviti...a i da misli mene više nije briga...NIJE ME BRIGA...radi što hoćeš...odlaziš...ostaješ...kako hoćeš...lijepo je bilo...zašto opet ovako težak post?jer mi se pišu teški postovi...krivim te...da...ja krivim tebe...zato što sam zakasnila....zato što si savršen...zar je bitno?...neću se boriti...neću se mješati...samo ću uživati...a zbilja uživam pokraj tebe...a ti to često ni ne vidiš...kako ti je to promaknulo?ne znaš?kako mi je to promaknulo?vjerovatno si gledao na drugu stranu kada sam ti negdje davno,davno,prije par godina pružila ruku...i sad shvaćam da si vjerovatno ono što ja trebam...pogrešno je,znam da je pogrešno...dvije tako različite sudbine...I will meet you in the next life, I promise you....where we can be together, I promise you...I will wait till then in heaven, I promise you...I promise, I promise....a dogodit će se možda i to jednog dana....otvorit ćeš oči i vidjeti mene kao i inače...i možda,tko zna možda se odlučiš više...a dotad...I will meet you in the next life, I promise you....where we can be together, I promise you...I will wait till then in heaven, I promise you...I promise, I promise....ti si moja inspiracija...
Post je objavljen 13.05.2011. u 01:06 sati.