Nakon sve strke došao je onaj najgori reckoning day,ne znam...do sada sam ga se užasavala...tren kada ću se pomiriti sa svijetom koji će me zaribati po tko zna koji put...i evo pomirujem se sa svime...
idi...ostani...svejedno mi je...
više me nije briga...dosta je igrica...pogriješila sam jedino što sam priznala neke stvari ali mi čak ni zbog toga nije žao...
bilo mi je stalo...toliko da bih ti pružila sve i šutjela i dalje...opet bi žrtvovala svoj svijet radi tvojega,to radim već 6 mjeseci...sve žrtvujem radi tebe...i sad je svemu tome kraj,mogao si živjeti kao i prije ali ti si želio to...sad će odahnut tolike obožavateljice,opet si slobodan
a ti...trebao si ga pustiti na miru...ne,on nije trebao biti povrijeđen...zašto?sve si već rekao...ne...čemu onda ovo?jedino sam ja trebala ostati u svemu ovome...vi ste trebali nastaviti dalje sa životima kakvi jesu...netaknuti...
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
ne moraš mi predavati život kao žrtvu,ja sam svoj odavno predala...
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
bio je bolji ali samo za jedno od nas...imao si sve na pladnju,dala sam toliko toga...zašto si se usudio upetljati u moje misli na taj način?nisi me trebao mijenati,nisi trebao pustiti da odem...toliko toga bi bilo lakše da me nema...tebi posebno...imao bi svoj kvazi život opet...lijepo je zapeti u takvom kaosu?izvukla sam te iz sve tvoje agonije...povukla sam te gore na svijetlo...bila sam tu kad si trebao...ti nisi bio...rijetko kada...nemoj mene kriviti...ja sam šutjela...htjela sam da uspije ne jer ne želim biti sama,htjela sam da uspije jer si ti zaslužio taj osmjeh unatoč svemu i svima...tako mi je žao...nisam namjerno razbila iluziju...nisam htjela
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
pokušala sam...zbilja jesam...dala sam sve...
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
my thinking is derailed...I'm tied up to the tracks...the train of consequences...there ain't no turning back...
I NE JA SE NE BOJIM SAMOĆE...
Post je objavljen 13.05.2011. u 01:06 sati.