Što nas to natjera da se počnemo ponašati tako?Ti osjećaji,te misli...zbog čega se pretvaramo u krvnike žedne osvete?Drugih?Sebe samih?Kao i po običaju toliko pitanja,a tako malo odgovora...Poznavajući mene to je prkos...i navika koja mi rijetko kada dozvoli predah...poput demona kojeg nosiš i koji se povremeno budi kako bi zagorčao život svima oko tebe,a osobito tebi...ah,kako bi sve bilo bolje da nema toga vraga u duši...ili da je barem savjest dovoljno jaka da te natjera da se ne igraš sa tuđim osjećajima,da ne riskiraš...ali zašto bi bilo jednostavno kad je jednostavno=dosadno...a otrov je otrov...i juri kroz žile ne dopuštajući ničemu da ga zaustavi...dobrota,samilost,iskrenost...sve se svodi na nemilosrdnost...i strast...strast je bitna za sve...to je neosporiva činjenica...ljudi koji nose strast u sebi mogu puno toga...mogu stvarati i uništavati...a ako ste ona kategorija u koju ja spadam...onda ste uvjek na samoj granici između razuma i ludila,a upravo ta granica ja najzanimljivija...
Tonight’s the night I shed my wicked soul
I take it out on you and watch you lose control
Tonight’s the night I shed my
Tonight’s the night I shed my
Tonight’s the night I shed my wicked soul
My wicked soul
Post je objavljen 13.05.2011. u 01:06 sati.