Bezbroj puta se nađeš u situaciji da te ljudi sputavaju i govore ti što da radiš jer je njihov način jedini ispravan ali je li zaista tako?ako ne želim ići onda ne želim i nema te stvari na svijetu koja me može natjerati da odem...prkos?da,čisti prkos...ako sad popustim i dam tiranima dio svoje volje okupirat će mi cjelu dušu,malo po malo sve će mi oduzeti...tako to ide...i na kraju svega ostaje ti prazna ljuštura osobe koju si nekada poznavao i volio...dobrodošli u kratak pregled moje ljušture...da,da,to sam ja...isprazna,puka sjena nekadašnje osobe...zašto si to dozvoljavamo?jer su ljudi oko nas jači?ili jer smo mi ti koji s vremenom slabimo?
The memories beneath the dust of years
They seem like those of someone deceased
There's no more to be done, or hoped or feared
Just waiting for the final release
Drži se bude bilo bolje sa vremenom...puke riječi
Bit će bolje sutra...puke riječi
Sve ti to prolazi...puke riječi
Vrijeme liječi sve rane...opet puke riječi...
Djela su bitnija?
Žao mi je što vičem na tebe,još više mi je žao što se kasnije ispričavam...ali ne mogu ostaviti stvari takve kakve jesu...ako ih pustim na miru gubimo oboje...
Post je objavljen 13.05.2011. u 01:06 sati.