Bezbroj puta se nađeš u situaciji da te ljudi sputavaju i govore ti što da radiš jer je njihov način jedini ispravan ali je li zaista tako?ako ne želim ići onda ne želim i nema te stvari na svijetu koja me može natjerati da odem...prkos?da,čisti prkos...ako sad popustim i dam tiranima dio svoje volje okupirat će mi cjelu dušu,malo po malo sve će mi oduzeti...tako to ide...i na kraju svega ostaje ti prazna ljuštura osobe koju si nekada poznavao i volio...dobrodošli u kratak pregled moje ljušture...da,da,to sam ja...isprazna,puka sjena nekadašnje osobe...zašto si to dozvoljavamo?jer su ljudi oko nas jači?ili jer smo mi ti koji s vremenom slabimo? |